Vjeruj mi, izdrzavanja ambasada oni skoro ne osjete koliki im je BDP, ali stedi se. Ipak je prava diplomatija za jace zemlje koje imaju tradiciju u tome.
Rave, ima jedna poslovica koja kaze da bogatstvo pocinje od miliona, a siromastvo od jednog dolara. Da su se Danci ponasali ka mi "kad je beg bio cicija" ne bi ni bili tako bogati, ali pragmaticni pa sve presabrali i vidjeli da je korist manja i zatvorili.
Vjeruj mi, izdrzavanja ambasada oni skoro ne osjete koliki im je BDP, ali stedi se. Ipak je prava diplomatija za jace zemlje koje imaju tradiciju u tome.
"Oh, so they have internet on computers now!" Homer J. Simpson
Think different!
Duboki su i slojeviti uzroci današnje crnogorske tragedije, a bitni se kriju u mentalitetskim karakteristikama Crnogoraca.
U jednom tekstu pročitah da su Crnogorci, pored ostalog, „otvoren“, ali neiskren narod, što je istina, kao što je i istina da imaju dvije kobne greške, dva bitna iskrivljenja njihove duše. Prva je da ne žele ništa da uče, lično mislim da nema malobrojnijeg naroda sa toliko otvorenih privatnih faklulteta, a svjedoci smo da je mafijaš Đukanović otvorio i svoj „univerzitet“ kao i činjenice da se u Crnoj Gori diplome trguju isto kao na buvljoj pjaci, dobijate ih za određeni novčani iznos. Naravno, to je moguće samo u zemlji koja nema poštenja, a još kobnije, ni poštene inteligencije. U Crnoj su Gori svi na prodaju, uredno nasloženi jedni do drugih kao vreće hemijskog gnojiva u narodnim skladištima, naravno, ovo crnogorsko „gnojivo“ ne poboljšava, već razara svaki rast i narodno zdravlje, svaku njegovu vrstu kojim su pogođeni i oni najbliži, sopstvena đeca, ali to Crnogorce uopšte ne brine, na protiv. Takođe, istina kao istina, kao čudo samo po sebi , kao vodilja, kao izazov, kao bogatstvo duše, kao spona sa Gospodom, Crnogorce uopšte ne interersuje, ona ih ne zanima, naprotiv, oni istinu vide kao prepreku, kao truli panj na njihovome „putu“, panj koji treba do kraja razoriti, uništiti, izvrgnuti ruglu, zapaliti, to je njihova druga ogromna greška. Crnogorci nemaju radoznalosti osim u svakodnevnom špijuniranju, ta disciplina ih prosto oduševljava. Iz svega ovoga proizilazi njihova sveopšta, i svakodnevna, i svakonoćna poltronerija, njihova želja da se vlasti udje u gužnje crijevo, da se tamo bude i ne izlazi, a sve to uvije u „junačku“ odoru, jer, opet, nema malobrojnijeg naroda koji više svakodnevno melje o „čojstvu i junaštvu“ koje među Crnogorcima već decenijama ne stanuje.
Sve gore navedeno proizašlo je, rođeno i navođeno svim sredstvima dvije strašne diktature, one kralja Aleksandra koja je Crnogorcima uništila slobodu, državu, dinastiju Petrović – Njegoš, autokefalnu crkvu, kluturu, tradiciju, jezik, oružje, zastave časne, čast i poštenje i sve što ih je činilo u čitavom svijetu prepoznatljivim. Komunizam je Crnu Goru navodno „vratio“, ali je ona bila i ostala samo geografski i lažni „državni“ pojam koji je samo omogućavao lansiranje crnogorskih partijskih „kadrova“ ravno u Begrad , u saveznu udbu, vojsku, vladu, skupštinu, SANU, univerzitetske profesore, partijske kadrovske činovnike, diplomatiju, kriminal, biznis itd. Sve što su Crnogorci dobijali, dobijali su ostatke iz prostog razloga, jer su drugi to što oni dobijaju odavno ostvarili, a ne zato što su to Crnogorci tražili. Nijesu oni tražili ništa, kukavički su ćutali kao ribe, a vazda bili prvi u redu kad se pjevalo: „Druže Tito, mi ti se kunemo!“
Stvar koja je bila užasna je ta da je kulturocid Crnogoraca, sprovođen brutalno za vrijeme kralja Aleksandra, nastavljen i pod komunizmom. U komunizmu je crnogorska istorija zbrisana, ona se nije izučavala u crnogorskim školama, osim na stranici, dvije udžbenika, i bila je vezana samo za Nemanjiiće, Obrenoviće, Karađorđeviće i Njegoša, mnogo manje za Petra I. Republički zavod je decenijama dominantno štitio sve spomenike iz doba Nemanjića, a iz doba Petrovića samo ono što je bilo preočigledno da bi se zbrisalo. Crnogorci o svojim Vojislavljevićima, o svom Svetom Vladimiru, tvorcu crnogorske državnosti, njegovoj ženi Kosari, šćeri Samuilovoj, o caru Bodinu, o Balšićima, o Crnojevićima i o većini Petrovića, o svojoj crkvi, o tome da su do dolaska Nemanjića i kasnije Turaka bili mahom katolici, pojma Crnogorci nijesu imali, sve njihove slavne i dobijene bitke bile su zbrisane iz sjećanja, o izmišljenom Obiliću znalo se sve, ali i jednom Nikcu od Rovina ništa! Zbrisana je bila i slavna crnogorska kapa, i crnogorska narodna nošnja, crnogorski folklor, stare i slavne crnogorske zastave, zbrisano je bilo sve, a o kapi se pričala lažna legenda kako je nastala zbog crnogorskog sjećanja na kosovski poraz iako je nepobitna istorijska činjenica da preci Crnogoraca u Kosovskoj bici NIJESU učestvovali! Podgorica je, na primjer, svoj glavni bulevar koji prolazi pored vlade, ustavnog suda i skupštine, nazvala Nemanjinim, dakle imenom osvajača, okupatora Duklje, prve crnogorske države, a laž je dosegla vrhunac kada se je turska tvrđava „Depedeken“ podignuta u petnaestom vijeku , nazvala „Nemanjinom gradom!“ U samoj Budvi, na primjer, nijeste mogli doći do podatka da su, prema antičkom mitu, njeni osnivači Kadmo i Harmonija, ali se neću iznenaditi ako za samo koji mjesec ne bude stajalo da je Budvu osnovao niko drugi nego Svetozar Marović!
Da nije bilo ovog kulturnog genocida i Crnogorcima brisanja svijesti o njihovoj državnoj hiljadugodišnjoj istoriji, o miješanju religija, vojski i naroda na njihovom tlu, o njihovim slavnim precima i još mnogo toga, sigurno je da do onog sramotnog puča 10.-og januara 1989.-e uopšte ne bi došlo, ne bi ga imao ko slijediti. Tog januara Crnu Goru je progutao isto tako lažiran srpski mit zasnovan na pukim istorijskim falsifikatima o stvarnom porazu na Kosovu polju pod knezom Lazarom, Dušanovom carstvu i još mnogo čemu. Ali…
Crna Gora je puna kontrasta, navodno najškolovaniji ljudi u njoj su njeni najveći prodavači i uništitelji, mafija je na vlasti punih dvadeset godina, mafija koju korumpirani narod bilo koje vjere i nacije bez ikakvog ostatka i zastide potpuno podržava. Crna Gora je zemlja bez otpora sa lažiranom opozicijom koja je sva u rukama mafije. Tragedija, da, tragedija o okojoj sam govorio.
Uvijek sam se pitao kako je moguće, ili opet: ima li malobrojnijeg naroda koji živi na prekrasnoj teritoriji i ima tako slavnu i bogatu prošlost, a da skoro ništa ne zna o sebi i da u njemu ne bitiše ni jedna jedina crtica iz moralnog, fundamentalno moralnog načela čojstva i junaštva, nego naprotiv, na svakoj stranuje nesojstvo i nejunaštvo lažno prikazivano kao čojstvo i junaštvo. Ima li malobrojnijeg naroda koji faktički diše kao duboko otrovom komirani bolesnik, a da na svojo teritoriji ima dva visoka, ogromna, prelijepa, i srcem crnogorskih predaka ispunjena Olimpa: svetu Rumiju i sveti Lovćen? Koji bi se narod tako ništavno odnosio prema svetom Vladimiru i Njegošu, koji bi narod tako nesveto se odnosio prema jednom kralju Nikoli, koji bi izdani narod zaobilazio izdaju srpskog pukovnika Petra Pešića u Prvom svjetskom ratu, koji narod neće da progovori o samoj suštini, osim u junaštvu, potpuno besmislene Mojkovačke bitke, koji narod ćuti o činjenici da Janko Vukotić u Aleksandrovoj Jugoslaviji dobija priznanje čina đenerala i postaje komandant Moravsko-Vardarske oblasti, možda najbitnije vojne oblasti u onoj zemlji, koji narod…Ja znam odgovor: crnogorski, i znam kako to treba nazvati i još znam mnogo toga: bruka i sramota!
Zaista je strahotno sramotno da se prema Lovćenu i njegovoj simbolici Slobode, Čojstva i Junaštva kod Crnogoraca, mudrosti, poezije i filozofije današnji Crnogorci odnose kao prema truloj igrački napravljenoj od režimske mafijaške gline. Zar Lovćen i Bog naš Njegoš ne treba da budu mjesta opštenarodnog hodočašća i vjere? Zar na tome Lovćenu ne treba kleknuti uz najdublje poštovanje i još dublju neumrlu ljubav, zar ne treba kleknuti pred Njegošem? Zar ta planina nije sveta u svemu i po svemu, zar nije simbol Svete Slobode i pravoslavne vjere? Zar se na tome Lovćenu ne spajaju tri najveća južnoslovenska genija: Njegoš, Meštrović i Tesla. Da, i Tesla, ne čudite se. Njegoš je genije ne samo pisane riječi koja je, očigledno, Gospodnja, on je genije u još mnogo čemu, ali to Crnogorci ne vide, ili ne žele da vide, ne znaju, a ne žele da uče, imaju oni prešnijeg sponzoruškog posla!
Zar Meštrović nije genije klesanog kamena i mermera, genije sklupture koji stoji rame uz rame sa jednim Rodenom i Mikelanđelom, rame uz rame! Bio je visok svega 153 santimetra, ali su iz ta 153 santimetra izašla takva božanska ostvarenja pred kojima zastaje dah. Niko kao njih dvojica nije opjevao, jedan riječima, a drugi mermerom, izmišljene i stvarne junake kosovskog mita i kosovske bitke! Samo treba pogledati Meštrovićevu maketu kosovskog hrama i ostati bez daha, ispunjen najdubljim poštovanjem.
Trenutak je da se podsjetimo sramotne kampanje koja je iz Beograda pokrenuta od strane iste one SANU koja je bila Miloševićev prirepak, ili on njen, kako hoćete, i iste SPC koja je bila u istom položaju, kampanje bezočne i pune istorijskih falsifikata kako se mauzolej ne bi podigao, jer se, navodno, njime RUŠI Njegoševa kapela! A Njegoševu kapelu, posvećenu od istog Njegoša Sv. Petru Cetinjskom, srušio je niko drugi do kralj Aleksandar kako bi na njenom mjestu postavio svoju koju je posvetio svom sinu Petru Drugom! Kakvo poniženje za Crnogorce, za Njegoša, za Petroviće, za one koji su, žrtvujući se, pružili odstupnicu kralju Petru i srpskoj vojsci i spasili ih dovijeka, a koji su sve to vratili Crnoj Gori tako što su je uništili! Aleksandrova kapelica nije bila ništa drugo nego diktatorska zloupotreba, sramotna i teška, Njegoševih posmrtnih ostataka i bila novi simbol uništenja crnogorske države, crkve, kulture, istorije, voske i njenog oružja, zastave i zastava, čojstva i junaštva i krađe Njegoša za velikosrpstvo!
Inače, sama koncepcija mauzoleja je genijalna. Opredjeljujući se za mauzolej Meštrović Njegoša vraće u doba antičke Grčke, tamo đe po dubini svojeg djela i dubini svoje filozofije slavno pripada. Dvije karijatide u nošnji udate žene, majke, i neudate cure, čuvaju ga, čime je odato zasluženo priznanje veličanstvenim Crnogorkama. Ispred njih je bunar kao simbol života i nadahnuća, a u kapeli čiji zlatom optočeni plafon svjedoči o pravoslavlju, o Hristu i vjeri u njega, tačno na mjesti đe se redovno u crkvi nalazi oltar, tačno tu je Meštrović postavio veličanstvenu Njegoševu skulpturu sa ponosnim orlom kao simbolom crnogorske slobode, orlom koji mu je na ramenima, i otvorenom knjigom koja je na njegovom krilu, a on, zamišljen, čitajući knjigu i sabirajući životna iskustva stvara svoju viziju. Meštrović je htio poručiti: evo vam Gospoda ljudi, klanjajte mu se i molite! U zidovima kapele nalazi se šest apsidalnih niša koje simbolizuju ondašnjih šest jugoslovenskih republika, u svakoj od njih trebala je da gori vječna baklja, ali ove baklje sa živom vatrom nikad nijesu stavljene, što je blam i katastrofa, jer bi baklje stvarale odbljeske koje bi Njegoševoj skulpturi dali poseban, živ obris i obrise. Iza kapele nalazi se gumno kao crnogorski simbol ne samo žanjenja žita, nego i kao simbol crnogorskog okupljanja. Na onom gumnu koje se nalazi ispred cetinjskog, a danas Amfilohijevom željom i falsifikatom „srpskog“ manastira, gumno koje se zove i zvalo se Ivan-begovo gumno, jednog dana je Njegoš proglašen za crnogorskog vladiku, a imaše tek sedamnaest godina! A kad padne jesenja ili zimska noć, mračna, ona koja najavljuje kišu, nevrijeme, snijeg, kad se nebo iznad prošara čipkama prekrasnih i moćnih munja, a Cetinje odzvanja jekom gromova, ja znam: eno, stigao je i Tesla!
Danas na Lovćen, osim kad neko hoće posjetiti tamošnje Mugošine kafane, a vele da je današnji Lovćen njegov privatni posjed, niko na mauzolej ne ide, ili, skoro niko! Bruka!
Na vrhu Rumije danas je lama od Amfilohijeve lastrene “crkve” koju je bezočno, nekanonski, nepošteno i nesojski postavio gore, da bi tako prisvojio i dukljanskog kneza Sv. Vladimira, kao što je Aleksandar „posvojio“ Njegoša. Sveti Vladimir je veličanstvena ličnost crnogorske istorije, prvi crnogorski svetac koji je odmah nakon zločinačkog njegovog ubistva u Prespi 22.-og maja 1016.-e proglašen blaženim, a ubrzo i svetim. Obožavale su ga i pravoslavna i katolička vjera, a kad je došao islam, obožavali su ga i islamci, dakle sve tri vjere obožavahu ga. Njegova žena, predivna Kosara, zamonašila se nakon njegove smrti, a kad je umrla sahranjena je pored Svetog Vladimira u Prečistoj Krajinskoj kod Bara. Odatle će ga Karlo Topija, albanski plemić, prenijeti u Elbasan, u crkvu Sv. Jovana, gdje će ostaci Vladimirovi ostati do 1995.g. kada su prenešeni u sabornu pravoslavnu crkvu u Tirani, gdje se i danas nalaze. Zar Rumija nije sveto mjesto ovog sveca i svete crnogorske istorije, zar i tu ne bi trebali hodočastiti Crnogorci i sjećati svoje svete dukljanske države, njenih kraljeva i cara Bodina?
Naravno, dragi moji Crnogorci!
http://slavkoperovic.wordpress.com/
stvarno mi nije jasno ovo lajanje slavka perovica i udaranje po crnogorcima i svemu crnogorskome. bio je častan početkom 90-tih, šteta što sad prlja svoju sopstvenu sliku, mogo se fino penzionisat i imo bi poštovanje svakog crnogorca danas skino bi mu kapu kad ga srete na ulicu. a ovako će uništit i onu sliku o sebi kakav je nekad bio. ipak ne haje crna gora ni za murate ni za nemanje ni za sve one koji se okrenuše protiv nje, crna gora gazi putem razvijene evropske države i živi bili pa videli..
sveti đorđe i ilija i ostroški vasilija
Kvarni lako ti je samo pratit rogavcevica sto pise....
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Po hiljaditi put, opet se ide na igracha a ne na text. Ovaj put je Slavko pogodio "u sridu".
Je li motto sadashnjeg Montenegra "u se, na se i poda se", "za svoj pupak & shupak" ili je to "chojstvo i junashtvo"?
Moze li i jedno i drugo???
Braco Crnogorci boli vas istina, a to nije nimalo dobro. Slavko je samo rekao istinu, ne "zivu istinu" vec prostu istinu. Kontaktirajte D Sukovica da vam dovede nekog gosta, vama po zelji ima ih on.
A znamo da se kod nas najviše mrzi kad o sebi čuješ ono što ne želiš a da je istinito.Ne možeš to da porekneš pa jedino možeš lajat ili pištolj potegnut.Kako za pištolj nema mudah i uslova onda ostaje samo lajanje i zavijanje![]()
Nije nije to, nego si ti ubaceni element, sve nesto zapitkujes, propitujes, sumnjas, pa zar ne mozes ka sav ostali normalni narod cutat i gledat dje ces zaradit 100 eur preko plate, ili cekat neke izbore, stvarno si strasan,lkvaris homogenost, koncepciju, a takvi nama ne trebaju u paravojnoj jedinici![]()
![]()
I nisam zidar, ali eto
oko mene ceo zivot cigle, zgrade, blokovi i beton
Provali me kvarni, ubacen sam element, priznavam. Podbunjujem ovaj srecni i presrecni narod. Al jos ne znate od koga sam ubacen...![]()
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
crnogoraca je iovako malo ostalo i bruka je da se delimo između sebe na perovićevce i šukovićevce. oni su obojica dvojica vanserijskih crnogoraca i dosta su sebe uložili u crnu goru jedino što slavko oće da okalja tu svoju sliku danas.
a vi što se sprdate sa crnogorskim ratnicima i prozivate ih za bjelu tehniku i ženski veš, neka vam je na čas za to. ovaj narod je oskudan vazda bio kroz istoriju i jedini izvor prihoda bili su ratni plijenovi, inače se ne bi opstalo. dobro, gaćice tereze kesovije su bile nešto kao ratni trofej, više kao statusni simbol i tu se malo prećeralo što jes jes ali ne može se govorit eto to je crna gora i samo to su crnogorci, već je to samo jedan ispad..
Last edited by rogavcevic; 05-12-10 at 20:04.
sveti đorđe i ilija i ostroški vasilija
.
U slucaju rata, ipak bih dao prednost Sukovicu. Sa Slavkom rizikujemo paniku i narusavanje borbenog morala, dok Sukovica mozemo iskoristiti u odeljenju za parapsiholoske ratove, za ispitivanje i mucenje zatvorenika, bez obzira sto njegova zloglasna i brutalna metoda (Ziva dosada: Kako jednostavno pitanje postavljati 40 minuta) nije u skladu sa Zenevskom konvencijom.
_________
Zaboravih da se osvrnem na ovo, ne znam je li imaju veze sa islamskom zajednicom, ali poruka je bila sasvim jasna. Nije polomljeno staklo, vec bacen izmet, i to svinjski. Po meni je poruka bila sasvim jasna, a za ovo slati u maticnu zemlju kada vec ne postuju ustavne temlje ove drzave.
"Oh, so they have internet on computers now!" Homer J. Simpson
Think different!
Ovi su bolesni umovi mislili da će ih naćerat da odu tim gnusnim činom, pa da se obračinaju sa komšijom. Ovako će samo naćerat sebe na godinu dana robije, što je minimum za ovo djelo valjda. Ukoliko bude manje od toga, naćerat će Oscara, makar i samog, da se pojavi pred tom sudnicom da protestuje malo protiv dotičnog sudije i da mu zagorča život, koliko se mogne.
Primjeri cojstva i junastva Crnogoraca i Arbanasa - Marko Miljanov Popovic...
"kaže Nenad Đorđević"
Sa nadimkom Hans, predavao mi istoriju u KG gimnaziji, totalni ludak i okorjeli Djindjicevac![]()
She is only here to annoy herself!
Primjeri cojstva i junastva Crnogoraca i Arbanasa - Marko Miljanov Popovic...
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks