Podgorica – Povratak Vlade u upravu Kombinata aluminijuma i podatak da kompanija duguje oko 439 miliona eura, pored svih drugih gubitaka i problema, juče izazvalo različite reakcije u javnosti.
Nekadašnji član uprave Kombinata aluminijuma do privatizacije 2005. godine, Vojin Đukanović ocijenio je da je dobro što Vlada u utorak na skupštini akcionara KAP-a nije prihvatila izvještaj o poslovanju, te da bi prethodno trebalo utvrditi kako su nastali dugovi u iznosu od 439 miliona eura.
- Trebalo bi prvo vidjeti kako su nastali toliki dugovi, iz poslovanja ili na neki drugi način. Do privatizacije dugovi prema glavnim kreditorima iznosili su 60-70 miliona eura, a stari (predsakncioni) oko 105 miliona – kazao je Đukanović “Vijestima”, komentarišući ponovni povratak Vlade u KAP.
Na skupštini akcionara KAP-a održanoj u utorak saopšteno je zvanično da je KAP poslovnu 2009. završio sa gubitkom od 71,6 miliona eura, dugoročnim obavezama od 255,13 miliona, kratkoročnim obavezama od 184,2 miliona i negativnim kapitalom u iznosu od oko 164 miliona eura.
Đukanović smatra i da, nakon ulaska Vlade u KAP, treba odmah napraviti plan daljih aktivnosti, vezanih za modernizaciju Elektrolize, Glinice i Livnice i vidjeti koliko to košta i koliko će trajati.
On je istakao i da se slovenačka kompanija Impol interesuje za preuzimanje fabrike Prerada DOO, ali da zahtijeva da joj se garantuje godišnja isporuka aluminijuma za preradu u određenom iznosu.
- Takođe, važno je da se što prije krene u izgradnju novog izvora energije za KAP, a ja sam već predložio da bi to mogao biti drugi blok TE “Pljevlja” - rekao je Đukanović.
Iz Ministarstva ekonomije, čiji predstavnik nije podržao izvještaj o poslovanja KAP-a za 2009. na skupštini, juče nijesmo mogli dobiti komentar u vezi s podacima o zaduženosti kompanije i daljih planova nakon ulaska Vlade u upravu, jer su ministar i njegovi pomoćnici bili prezauzeti.
Profesor Ekonomskog fakulteta dr Anđelko Lojpur, član ekspertskog tima koji je pratio realizaciju privatizacionog ugovora za KAP, rekao je juče za „Vijesti“ da aluminijumska kompanija, bez obzira na trenutno stanje, ima budućnost ukoliko Vlada i CEAC „zasuču rukave“ i ispune obećanja i preuzete obaveze.
- Dakle, kada bi odlučivali vođeni jedino ekonomskim razlozima, i na kratak rok, tj. ako bi u prvom planu bio samo negativan finansijski rezultat, stvari bi bar na prvi pogled bile priličito jasne. Ali, to nikako nije slučaj sa KAP-om i nužan je pristup viđenja takozvane „velike slike“, dakle, šta stvarno Kombinat znači ne samo u životu onih koji su tamo direktno zaposleni nego još nekoliko hiljada zaposlenih, nekoliko stotina preduzeća koja isto tako svoju sudbinu i opstanak vežu za sudbinu KAP-a. Doda li se tome i eventualno privođenje površine na kojoj se sada nalazi KAP u pređašnje stanje, zašto bi svakako trebalo platiti cijenu ne manju od stotinjak miliona eura, izgleda da je Vlada donijela odluku koja, prema mom mišljenju, ima karakter „drugog najboljeg rješenja“ - navodi Lojpur.
Na pitanje šta misli da bi država trebalo da preduzme u partnerstvu sa investitorom u vezi s poslovanjem KAP-a, kako bi EPCG, i prije svega poreski obveznici bar malo odahnuli zbog veoma visokih obaveza kompanije, profesor odgovara:
“Ako ostavimo po strani sve ono što je prethodilo novom aranžmanu Vlade sa ranijim većinskim vlasnicima KAP-a, te ako imamo u vidu činjenicu da je u kontinuitetu prisutan blagi oporavak cijene aluminijuma na berzi, zatim „projektovana” dužina tog ciklusa koja se iskustveno može ocijeniti, te činjenica da je broj zaposlenih značajno smanjen, da je vlasnik javno obznanio namjere da je spreman investirati u obnavljanje tehnoloških kapaciteta Kombinata, tada stvari stoje nešto drugačije nego što je to bilo stanje koje je prethodilo ovom momentu. Dakle, ako i jedna i druga strana ispune svoja obećanja, koja su dokumentovana i zapisana u formi preuzetih ugovornih obaveza, u tom slučaju sva odgovornost je na menadžmentu KAP-a da njegove performanse podigne na značajno viši nivo, čime bi se otvorile tzv. “cjenovne makaze” koje se tiču cijene koštanja koja može da ide na niže, i berzanske cijene, za koju se može očekivati da će nastaviti da lagano raste. Ovim bi se dobrim dijelom, ako ne i u cjelini izbjeglo ono što se u javnosti prepoznaje kao prevaljivanje obaveza KAP-a na leđa poreskih obveznika”.
Jedan od lidera Sindikata KAP-a Rade Krivokapić kaže da je prevashodni interes zaposlenih da KAP radi, da se proizvodnja uvećava, plate budu redovne i da većih otpuštanja više ne bude.
- Raspravu oko toga da li je Vlada trebalo da uđe u KAP vidimo kao ubiranje sitnih političkih poena, jer ne treba zaboraviti da je KAP nosilac crnogorskog izvoza i da mu je pomoć neophodna u vremenu globalne krize – rekao je Krivokapić.
Prema aneksu o socijalnom programu, koji je jedan od posebnih aneksa Ugovora o poravnanju koji su potpisali Rusi i Vlada, u KAP je planirano da ostane 1.136 radnika, u Preradi DOO 53 ljudi, Kovačnici DOO 55, a nikšićkim Rudnicima boksita 300 radnika. Dakle, ukupno, 1.544 radnika u dvije kompanije u kojima je prije dvije godine radilo oko 3.900 zaposlenih.
Najčudnije u ovim projekcijama je što poslodavac već deveti mjesec ne isplaćuje redovno zarade za oko 30-ak preostalih radnika u Preradi i pet u Kovačnici i na sve načine pokušava da ih natjera da „dobrovoljno“ napuste KAP.
Država može tražiti opoziv direktora
Juče su na zvaničnom sajtu Ministarstva ekonomije objavljeni aneksi Ugovora o poravnanju između Vlade i CEAC-a. Ugovorom između dva najveća akcionara KAP-a koji posjeduju po 29,36 odsto akcija, predviđeno je da država Crna Gora može zahtijevati opoziv izvršnog direktora KAP-a ili predsjednika borda ukoliko ne djeluje sa dužnom pažnjom i ne primjenjuje profesionalne kodekse, ne obezbijedi punu kontrolu poslovanja i preuzetih obaveza društva.
Ukoliko takav zahtjev bude predložen od države i podržan relevantnom dokumentacijom, CEAC će imati obavezu „da predloži i glasa u korist njegovog opoziva“.
- Ukoliko CEAC smatra da zahtjev za opoziv nije utemeljen, onda će obavijestiti državu o takvom stavu, ali će ipak glasati za privremeni opoziv. U tom slučaju država će biti obavezna da pokrene arbitražni postupak u roku od 40 dana od opoziva da bi se dokazalo takvo kršenje – navodi se u aneksu ugovora.
Novi ugovor sa Glenkorom, Vektra traži 7,8 miliona eura odštete
KAP je 2. juna ove godine potpisao novi petogodišnji ugovor o prodaji metala sa kontroverznom kompanijom Glenkor, koja decenijama zarađuje preprodajući metal iz Podgorice.
S Glenkorom je dogovorena isporuka najmanje 330.000 tona, ili 60.000 tona godišnje do kraja decembra 2015. godine. Dogovoreno je, takođe, da u slučaju nepoštovanja u isporuci dogovorene kvote aluminijuma KAP Glenkoru mora platiti kaznu od 16,6 dolara po toni.
Iz dokumentacije KAP-a, takođem se vidi da su se na kraju 2009. vodila čak 482 spora protiv kompanije, kojima tužioci potražuju 29,2 miliona eura, ali je uprava procijenila da gubici po tom osnovu neće biti veći od 5,46 miliona eura.
Najveći pojedinačni iznos potraživanja odnosi se na spor sa Vektrom Montenegro koja traži isplatu 7,8 miliona eura. Naime, Vektra potražuje nadoknadu za ulaganje u Fabriku anoda koja su prešla prvobitno dogovorene iznose, kao i fakturisane zalihe koje su se nalazile u fabrici u trenutku njenog vraćanja KAP-u. Rukovodstvo KAP-a, prema onom što se navodi u revizorskom izvještaju za 2009, procjenjuje „da postoji velika vjerovatnoća“ da će Vektra povući tužbu, pa je stoga procijenilo pravni rizik od 50 odsto u ovom slučaju u skladu s tim iskazala rezervisanja u iznosu od 2,61 milion eura na kraju 2009. godine.
Bookmarks