Originally Posted by
Cika_Dzo
Vrlo lako, samo nema veze sa evolucijom na neki direktan način.
Pfhaha.
Izvini, ali ovakvo mišljenje mi nanosi bol.
Čovjek je zahvaljujući evoluciji ovladao apstraktnim mišljenjem - kognicijom (kao što je pustinjski skočimiš ovladao skakanjem u dalj i jedenjem... pustinjskog sira, valjda).
Kognicija (apstraktno mišljenje, svijest, savjest, spoznaja, sve u jednom) ili njen derivat su : moralna (socijalna) pravila, mašta (imaginacija, kreacija itd.), konkretno mišljenje (logika, nauka, metafizika, itd.).
Dakle, moralna pravila otprilike nastaju ovako.
Čovjek je u situaciji da sa drugim članom sopstvene vrste dijeli život, resurse itd. Čovjek promišlja (radi ono što druge vrste ne mogu) te dolazi do zaključka da : može da eliminiše suparnika (ili kompanjona), može da se ujedini sa njim, može da ga kulturno zaobilazi i ignoriše. Koji god izbor napravi, čovjek je do njega došao kognicijom. Recimo da odabere saradnju. Evo što se dešava. Suparnik (ili kompanjon) sad takođe promišlja i donosi odluku za sebe. Međutim, suparnik (kompić) ima u vidu i neku širu i dugoročniju sliku - koliko koristi može imati od ovog prvog druškana? Koliko je tamo napolju drugih jedinki koje se možda ne bi odlučile na to (udruživanje)? Što bi bilo ukoliko bi nastavili saradnju? I tako dalje, da ne razvodnjavam, otprilike razumiješ kako se to odvija...
Ovo ti se zove socijalna interakcija, i to najviše, 'kognitivne vrste'. Za ovakve oblike socijalne interakcije životinje su praktično nesposobne. Korisni oblici ponašanja u socijalnoj interakciji (kao recimo, poštovanje, savjest itd.) zadržavaju se i generalizuju (primjera radi, izbjegavanje konzumacije svinjskog mesa kod pripadnika muslimanske vjeroispovijesti), beskorisni otpadaju i bivaju zaboravljeni (žrtvovanje djevica i baš malih puževa Troiposobnom Stanu u Vektri).
U zavisnosti od milijarde ili više (neka bude n) faktora, neka moralna pravila na nekom području opstaju, na drugom nestaju. Moral nastaje po određenim pravilima, dakle, koja smo ustanovili mi ljudi (skoro pa prećutno) u periodu od stotinjak hiljada godina.
Ukratko - od 'Grauur grauu arrr aghhhh.' ('Što će ti to, oli da ti se naljute?' - na pećinskom, prim. prev.) do kategoričkog imperativa, ne zahvaljujući evoluciji (ne direktno), već zahvaljujući ljudima i jedinstvenom shvatanju socijalne pripadnosti karakterističnom za našu vrstu.
Bookmarks