Ateizam

[VanjaTheMan]

Shvatam ja sad zasto ti vjerujes. Ti si jedno lijeno bice koje oce sve odgovore odmah i nije vazno kakvi su ti odgovori dok god su odgovori da ne moras da zamaras mozak. Da nismo otkrili zasto kisa pada ti bi vjerovao da dolazi direktno od boga ako bi ti tako rekli jer prihvatas sve dok god ne moras da razmisljas. Rekao bih da je jedna od osnovnih osobina svih vjernika urodjeni strah od logicnog. Do sad smo ti prezentovai na tone dokaza zasto ne treba da vjerujes a ti i dalje pricas kako vjerujes jer pise u Kuranu. Znaci da nije problem u dokazima problem je u tebi. Nije vazno koliko dokaza mi tebi damo ti ces sve da ih odbijes. Kazes dajte mi dokaze a kad ih damo ti izmislis novu pricu i opet sebe ubijedis da si u pravu. Iako smo dokazali sto puta da nisi ni blizu. I opet, sve sto ti imas da potvrdis svoju vjeru su prazne rijeci neznalica koji su pisali taj Kuran. Jedini dokaz da je Kuran od boga je recenica koja manje vise kaze: Kuran je od boga". Mi imamo dokazane cinjenice najobrazovanijih ljudi na planeti. Imamo naucna otkrica od kojih i ti mnoga koristis. Od Kurana nemamo nista dobro. Bas suprotno. Imamo netoleranciju, teroriste isl. I reci iskreno ako smijes, kakav zakljucak bi neutralna strana izvukla: da su ateisti u pravu ili da su Muslimani u pravu? Tacan odgovor znamo svi, da vidim smijes li da budes iskren?

[Dawud]

Znaš kako je rekao neki njemački filozof Fojerbah ili Kant
"Civilizacija je samo tanak sloj laka na primitivnom tijelu"

To je vjerovatno rekao Fojerbah. Kanta od Fojerbaha razlikuje mnogo stvari. Kant je bio duboko pobožan, u svojim djelima dokazivao postojanje Boga. Dok je Fojerbah bio zadivljen Hegelom najvećim teologom među filozofima, on mu je bio profesor. Fojerbaha je kasnije Marks uništio sa svojim dijalektičkim materijalizmom. Marks je uveo moderni ateizam u građansko društvo, u njegovo vrijeme je bilo moderno nevjerovanje i negiranje Boga. Takođe je u njegovom vremenu bio rođen i Čarls Darvin, sve je uništio Marksov otrovni um.

[VanjaTheMan]

To je vjerovatno rekao Fojerbah. Kanta od Fojerbaha razlikuje mnogo stvari. Kant je bio duboko pobožan, u svojim djelima dokazivao postojanje Boga. Dok je Fojerbah bio zadivljen Hegelom najvećim teologom među filozofima, on mu je bio profesor, ali ga je kasnije Marks uništio sa svojim dijalektičkim materijalizmom. Marks je uveo moderni ateizam u građansko društvo, u njegovo vrijeme je bilo moderno nevjerovanje i negiranje Boga. Takođe je u njegovom vremenu bio rođen i Čarls Darvin, sve je uništio Marksov otrovni um.

Da sve je unistio. Natjerao je ljude da razmisljaju za sebe. Nista nije unistila religija, ne ma kakvi. Daj ne lupetaj da te zamolim.

[Dawud]

Da sve je unistio. Natjerao je ljude da razmisljaju za sebe. Nista nije unistila religija, ne ma kakvi. Daj ne lupetaj da te zamolim.

Ti ne znaš da je tvoj ateizam plod dubokog uništavanja religijoznosti koje je utemeljio komunizam.:hardrock:

[Čika Džo]

Kanta od Fojerbaha razlikuje mnogo stvari. Kant je bio duboko pobožan, u svojim djelima dokazivao postojanje Boga.

Ne bih da budem parti puper, ali zar Kant nije tražio alternative uobičajenom 'dokazivanju' postojanja Boga, i istog tretirao kao važnu ideju? Ovo je standardna priča o pobožnosti ma ikakvog umnijeg čovjeka - nije bio klasično, 'duboko' pobožan.
Odnosno, kao i kod svih značajnijih ljudi, nije težio nekoj organizovanoj religioznosti, nije dokazivao religioznu vrijednost Boga, nego pružao teističku alternativu dokazivanju Boga različitim epistemama vezanim za perspektivu, odnosno način opažanja i promišljanja o Bogu.
Kant je 'Kritici Čistog Uma' pobija dokaze za egzistenciju Boga i besmrtnost duše, pokazuje da se postojanje Boga i besmrtnosti ne da racionalno dokazati jer ta ideja nema svoj objekat, svoje uporište u fizičkoj, objektivnoj realnosti. U 'Kritici Praktičnog Uma' on uvodi i Boga i besmrtnost kao postulate, argumentujući ih 'čistim razumom/umom' odnosno argumentima iz čistog uma. Po njemu, mi kao praktična, moralna bića moramo postavljati postulate, zahtijevati postojanje Boga i besmrtnosti.
Jer, da bi smo moralno i etički funkcionisali, neophodno je imati ideju najvišeg dobra, a 'najviše dobro' uključuje i savršenu moralnu volju i sreću/zadovoljstvo zbog istog ili mogućnosti ostvarenja istog istovremeno.
No, pošto savršenu volju ne možemo ostvariti u ograničenom zemaljskom postojanju, moramo onda postulirati beskonačnu egzistenciju, odnosno besmrtnost duše.
Vrlo je slično i sa postavljanjem postulata vezanih za Boga, da se ne rasplinjujem (već jesam podosta, ali se ovo drugačije objasniti i ne može) - Kant je sve argumente koje bi ti iskoristio negirao, samo da bi postavio neke nove, na hijerarhijskom i logički višem nivou.
Ne znam za tebe, ali meni je drago zbog toga.

[RoNN|3]

Pa ja tvrdim da je nastao kao ostale životinje, stvaranjem od Boga u paru muško i žensko.

http://en.wikipedia.org/wiki/Minimum_viable_population. Postoje i hermafroditne vrste i vrste koje se aseksualno razmnožavaju. Životinje su nastale evolucijom. Znam da se to kosi sa hipotezama koje su prije nekolika milenijuma iznijeli šizofreničari sa Bliskog Istoka ali je ipak naučna činjenica.

Kao što moderna fizika govori da sve u vasioni posjeduje par istoga roda. Pozitivne i negativne čestice unutar same materije, prilikom njenog razdvajanja, koje se uvijek javljaju. Zatim- Muško-žensko, polovi na magnetu, dan-noć, dobro-zlo, lijepo ružno itd.

Ali postoji 6 kvarkova a ne 2. Elektricitet i magnetizam stoje. Za ostalo postoji i siva zona.

Skoro isti DNK, znaš na šta me to podsjeća: Na sef koji treba otvoriti imamo deset cifara koje treba otkucati, a mi znamo samo dvije, i na osnovu te dvije pokušavamo da nađemo ostale jer vjerujemo da su slične.

Zaista ne vidim analogiju.

U fizičkom smislu iz "Bog"-a slijede sve fizičke sile, materija, energija, kretanje i vrijeme.

U moralnom smislu za vjernika bi "Bog" trebao biti objekat moralne odgovornosti. Bez obzira na društvo i trenutno ovozemaljsko stanje čovjek može da ima moralna shvatanja koja su samostalna a ispravna.

U smislu spoznaje i nauke kao krajnja tačka spoznaje.

Jedan koji se meni sviđa i za mene ima smisla.

To su tri definicije koje nemaju dodirnih tačaka. Naravno, riječ "Bog" možeš koristiti u kom hoćeš kontekstu ali, kao što rekoh, ja mogu krofnu nazvati "Bog" i izjaviti da vjerujem u nju. To ne znači da bi me iko zbog toga nazvao teistom.

U fizičkom smislu - Na ovo sam mislio kad sam rekao da ne vidim kako je išta osim totalne indiferentnosti opravdano. Ne vidim šta bi bilo u tvom životu drukčije kada bi saznao da ovaj Bog postoji/ne postoji. Na osnovu čega si odabrao opciju "Bog postoji"?

Ne znam šta podrazumijevaš pod "objekat moralne odgovornosti" i "krajnja tačka spoznaje". Magloviti pojmovi, ako ne i besmisleni.


Ne tražim da me uvjeriš da si u pravu, samo me zanima zašto tako razmišljaš.

..u prvom Plankovom kvantu vremena..

To je i dalje paradoks.

[Dawud]

Ne bih da budem parti puper, ali zar Kant nije tražio alternative uobičajenom 'dokazivanju' postojanja Boga, i istog tretirao kao važnu ideju? Ovo je standardna priča o pobožnosti ma ikakvog umnijeg čovjeka - nije bio klasično, 'duboko' pobožan.
Odnosno, kao i kod svih značajnijih ljudi, nije težio nekoj organizovanoj religioznosti, nije dokazivao religioznu vrijednost Boga, nego pružao teističku alternativu dokazivanju Boga različitim epistemama vezanim za perspektivu, odnosno način opažanja i promišljanja o Bogu.
Kant je 'Kritici Čistog Uma' pobija dokaze za egzistenciju Boga i besmrtnost duše, pokazuje da se postojanje Boga i besmrtnosti ne da racionalno dokazati jer ta ideja nema svoj objekat, svoje uporište u fizičkoj, objektivnoj realnosti. U 'Kritici Praktičnog Uma' on uvodi i Boga i besmrtnost kao postulate, argumentujući ih 'čistim razumom/umom' odnosno argumentima iz čistog uma. Po njemu, mi kao praktična, moralna bića moramo postavljati postulate, zahtijevati postojanje Boga i besmrtnosti.
Jer, da bi smo moralno i etički funkcionisali, neophodno je imati ideju najvišeg dobra, a 'najviše dobro' uključuje i savršenu moralnu volju i sreću/zadovoljstvo zbog istog ili mogućnosti ostvarenja istog istovremeno.
No, pošto savršenu volju ne možemo ostvariti u ograničenom zemaljskom postojanju, moramo onda postulirati beskonačnu egzistenciju, odnosno besmrtnost duše.
Vrlo je slično i sa postavljanjem postulata vezanih za Boga, da se ne rasplinjujem (već jesam podosta, ali se ovo drugačije objasniti i ne može) - Kant je sve argumente koje bi ti iskoristio negirao, samo da bi postavio neke nove, na hijerarhijskom i logički višem nivou.
Ne znam za tebe, ali meni je drago zbog toga.

Hoćeš da ti odgovorim tvojim rječnikom: BARATAŠ SA MALO INFORMACIJA.
Kant je sigurno bio duboko pobožan, što svjedoče istorijske činjenice, brojne biografije različitih autora i njegov način života. U Kritici čistoga uma on je pisao kako sa stanovišta ispitivanja ljudskih saznajnih moći, ne može se reći ni da Bog postoji, ni da ne postoji već to predstavlja antinomiju ( logičnu protivrječnost i za i protiv), jer nam za tako nešto nema empiriskog realiteta i provjere u mogućnosti saznanja. Isto tako je i sa besmrtnošću duše. Ali Kant nebi bio to što jeste, da nije napisao druge dvije knjige, kojima je dao prednost u odnosu na prvu, jer za njega nad spekulativnim umom ima prednost praktični um, a nad praktičnim umom ima prednost ljudska estetska moć. Napisao je: Kritiku praktičnog uma i Kritiku moći suđenja gje je iskazao na kojim temeljima se zasniva njegovo vjerovanje. To su kategorije ljudskoga morala, i estetske moći suđenja. U djelu Kritika praktičnog uma, Kant kaže: Ideja moralnog zakona je dobro kao krajnja svrha svijeta, a besmrtnost duše je postulat kao beskonačni progres subjekta u njegovoj moralnosti. Pošto je sama moralnost nesavršena ona treba da napreduje ka poslednjoj i jedinoj savršenosti, to jest Bogu. Pošto apsolutno dobro je nekakva težnja koja treba u vremenu da se ostvari, a ta težnja nije realizovana i ne može biti, Kant prelazi na treću knjigu. U djelu Kritika moći suđenja, Kant Kaže da aprijorna moć suđenja prelaz iz stvarnosti u nadstvarnost, od relativnih i nebitnih svrha u poslednju svrhu. U svom teleološkom posmatranju prirode Kant govori o organskim proizvodima prirode koji su toliko povezani, da sama ta povezanost govori o svrhovitosti svih bića. Zbog same svrhovitosti prirode vjerovanje u Boga predstavlja zahtjev, tako da se po Kantu u Boga može samo vjerovati. Zahtjev nalaže ujedinjenje enpirijskog ja sa nadempirijskim, to jeste sa Bogom. Bog je čovjekova poslednja svrha kaže Kant. Dok umjetnost je težnja ka otkrivanju smisla na tom beskonačnom putu ka Bogu. Takođe mi je drago što se ovo uklapa sa tvojim vudu vjerovanjima, a ne znam da li je tebi, vjerovatno nije...

[septembar]

...To su tri definicije koje nemaju dodirnih tačaka.

To je razlog. "Bog" je dodirna tačka.
Opravdanje je vjerovanje da sve u međusobnoj interakciji i da o svemu postoji jednistvena istina.

Naravno, riječ "Bog" možeš koristiti u kom hoćeš kontekstu ali, kao što rekoh, ja mogu krofnu nazvati "Bog" i izjaviti da vjerujem u nju. To ne znači da bi me iko zbog toga nazvao teistom.

To je problem ostalih . Da li bi te nazvali teistom.
Samo toj krofni trebaš da daš neki smisao da bi sam sebe smatrao teistom.
Iz te krofne treba naprimjer da slijede gravitacija, jaka i slaba nuklearna i elektromagnetna sila. Kao naprimjer dimenzije te krofne.

U fizičkom smislu - Na ovo sam mislio kad sam rekao da ne vidim kako je išta osim totalne indiferentnosti opravdano. Ne vidim šta bi bilo u tvom životu drukčije kada bi saznao da ovaj Bog postoji/ne postoji. Na osnovu čega si odabrao opciju "Bog postoji"?

Stvar je postavljena obrnuto. Nešto što je stvorilo i pokreće univerzum nazoveš Bog ali neznaš precizno šta je. Smisao je u traženju odgovora.

Ne znam šta podrazumijevaš pod "objekat moralne odgovornosti" i "krajnja tačka spoznaje". Magloviti pojmovi, ako ne i besmisleni.

Kad donosiš neke moralne odluke naprimjer "Da li ili ne pregaziti psa koji prelazi ulicu ispred tvog auta"
Unutrašnji osjećaj na osnovu kojeg donosiš tu odluku vjernici zovu "Bog u sebi". On je taj "objekat moralne odgovornosti".

"Krajnja tačka spoznaje" je je zamišljena situacija da do kraja shvatiš "Božju suštinu". Potpuno skontaš šta je Bog i naravno prestaneš da vjeruješ jer znaš. Tako nestane religija.
Takođe bi nestala i nauka kao istraživački proces jer bi sve znao.

Ne tražim da me uvjeriš da si u pravu, samo me zanima zašto tako razmišljaš.

To mi izgleda najispravnije. Ima gomila razloga.

To je i dalje paradoks.

Nije ako je vrijeme stvarno , relativističko. Pojavilo se sa prvim kretanjem.

[Čika Džo]

Hoćeš da ti odgovorim tvojim rječnikom: BARATAŠ SA MALO INFORMACIJA.
Kant je sigurno bio duboko pobožan. U Kritici čistoga uma on je pisao kako sa stanovišta ispitivanja ljudskih saznajnih moći, ne može se reći ni da Bog postoji, ni da ne postoji već to predstavlja antinomiju ( logičnu protivrječnost i za i protiv), jer nam za tako nešto nema empiriskog realiteta i provjere u mogućnosti saznanja. Isto tako je i sa besmrtnošću duše. Ali Kant nebi bio to što jeste, da nije napisao druge dvije knjige, kojima je dao prednost u odnosu na prvu, jer za njega nad spekulativnim umom ima prednost praktični um, a nad praktičnim umom ima prednost ljudska estetska moć. Napisao je: Kritiku praktičnog uma i Kritiku moći suđenja gje je iskazao na kojim temeljima se zasniva njegovo vjerovanje. To su kategorije ljudskoga morala, i estetske moći suđenja. U djelu Kritika praktičnog uma, Kant kaže: Ideja moralnog zakona je dobro kao krajnja svrha svijeta, a besmrtnost duše je postulat kao beskonačni progres subjekta u njegovoj moralnosti. Pošto je sama moralnost nesavršena ona treba da napreduje ka poslednjoj i jedinoj savršenosti, to jest Bogu. Pošto apsolutno dobro je nekakva težnja koja treba u vremenu da se ostvari, a ta težnja nije realizovana i ne može biti, Kant prelazi na treću knjigu. U djelu Kritika moći suđenja, Kant Kaže da aprijorna moć suđenja prelaz iz stvarnosti u nadstvarnost, od relativnih i nebitnih svrha u poslednju svrhu. U svom teleološkom posmatranju prirode Kant govori o organskim proizvodima prirode koji su toliko povezani, da sama ta povezanost govori o svrhovitosti svih bića. Zbog same svrhovitosti prirode vjerovanje u Boga predstavlja zahtjev, tako da se po Kantu u Boga može samo vjerovati. Zahtjev nalaže ujedinjenje enpirijskog ja sa nadempirijskim, to jeste sa Bogom. Bog je čovjekova poslednja svrha kaže Kant. Dok umjetnost je težnja ka otkrivanju smisla na tom beskonačnom putu ka Bogu.

Za malo informacija - ne bih rekao.
Upravo si ponovio skoro sve što sam rekao u gornjem postu.
Dakle, klasični argumenti za postojanje Boga nisu validni, jer ideja o Bogu nema svoj objekat, jedinicu realnosti koja odgovara ideji. Za razliku, recimo, od ideje o tanjiru, koja ima svoj objekat.
Ovo za davanje prednosti u odnosu na prvu knjigu ne bih rekao. Ono što je sigurno je da je Kant smatrao da ostali načini mišljenja i hvatanja u koštac sa problemima ('Praktičan Um', 'Moć Suđenja') proističu iz osnovnog induktivnog načina mišljenja i zaključivanja ('Čisti Um'), što nije davanje prednosti, jer je 'Čisti Um' i dalje u neku ruku neophodan.
Što se priče o moralu tiče, upravo sam to i rekao u svom postu, da je smatrao da se Bog mora postulirati zarad morala, uslovno rečeno. Odnosno, da se naša dobra volja da postupamo moralno mora pretpostaviti u beskonačnosti, i da bi tu beskonačnost zarad održanja naše dobre volje za moralno postupanje morali pretpostaviti, odnosno smatrati za svojevrstan metafizički aksiom - postulirati.
Postuliranje Boga proističe iz ideje o univerzalnom naddobru, o vrijednostima koje postoje na višem nivou. Da bismo održali princip činjenja dobra, odnosno nešto što je u srži naše želje da činimo dobro, postuliramo Boga. Što se tiče djelića vezanog za postojanje ka nadstvarnosti, Kant poziva da se tom postojanju teži, a ne da se postoji u nadstvarnosti.
Ovo znači da nam je za moralno, etičko, estetičko i bilo kakvo vrlinsko suđenje o bilo čemu Bog krajnje neophodan (ovo je jedna vrsta logičkog optimizma koja je možda dostojna kritike koju joj Šopenhauer pruža na više mjesta, nego to je druga priča).
Međutim, Kant sam teži agnosticizmu. Zadnji put kad sam bio zainteresovan, agnosticizam nije bila 'duboka religioznost'. Takođe, Kant nigdje ne koristi argumente iz kompleksnosti ćelije, svete stihove itd. Kant insistira na neophodnosti Boga za metafizičko, a ne fizičko postojanje.
Takođe, evo par agnostičkih stavova koje si i ti naveo u svom izlaganju.

'U Kritici čistoga uma on je pisao kako sa stanovišta ispitivanja ljudskih saznajnih moći, ne može se reći ni da Bog postoji, ni da ne postoji već to predstavlja antinomiju, jer nam za tako nešto nema empiriskog realiteta i provjere u mogućnosti saznanja.'

Zbog same svrhovitosti prirode vjerovanje u Boga predstavlja zahtjev, tako da se po Kantu u Boga može samo vjerovati.

Takođe mi je drago što se ovo uklapa sa tvojim vudu vjerovanjima, a ne znam da li je tebi, vjerovatno nije...

Ne vjerujem u vudu, tako da ne znam o čemu pričaš.

[NHM]

Nešto razmišljam, znam ljude koji su mijenjali vjeru, ali ne poznajem nijednog ateistu koji je postao vjernik. Agnostici, možda. Ateisti ne.

Biće da su ateisti ubjeđeniji u svoja mišljenja od vjernika.

Valjalo bi da se ljudi vaspitavaju tako da se oslanjaju na sebe, da ne gledaju u nebesa svaki put kad naiđu na problem. Tako bi bili i aktivniji i produtkivniji.

[Čika Džo]

Biće da su ateisti ubjeđeniji u svoja mišljenja od vjernika.

Što ne znači nužno da su u pravu.

[Dawud]

Među filozofima Kantovo učene se naziva Transcendentalni idealizam a ne agnosticizam.

[Čika Džo]

Među filozofima Kantovo učene se naziva Transcendentalni idealizam a ne agnosticizam.

Odlično.
Sreća što nisam rekao da se Kantovo učenje naziva agnosticizmom.

[NHM]

Što ne znači nužno da su u pravu.

Naravno. Uopšte uzev. Što se tiče samog postojanja boga, žalim slučaj. Samo se tako kaže. Inače ne žalim slučaj.

[Čika Džo]

O kom Bogu govoriš?

[Dawud]

Međutim, Kant sam teži agnosticizmu.

Ovo je tačno, ali samo za njegovu teoriju saznanja , koju je izložio u Kritici čistoga uma, a ne za njegovo cjelokupno učenje. Generalno, Kantova filozofija je apriorizam, ili pokušaj da se filozofija zasnuje na apriornim moćima čovjeka. Stručni naziv-transcendentalni subjektivizam, ili idealizam.

[Čika Džo]

Ovo je tačno, ali samo za njegovu teoriju saznanja, koju je izložio u Kritici čistoga uma. Generalno, Kantova filozofija je apriorizam, ili pokušaj da se filozofija zasnuje na apriornim moćima čovjeka. Stručni naziv-transcendentalni subjektivizam, ili idealizam.

Misliš na snazi ujedinjenja pretpostavki i imaginacije a priori, odnosno postuliranja, odnosno postavljanje metafizičkih aksioma koji su u saglasju sa metafizičkim aspektima postojanja i nadalje ga opravdavaju?
Svakako.
Što se dijela o transcendentalnom subjektivizmu tiče, skoro pa da je svaka filozofija svakog filozofa na neki način - transcendentalni subjektivizam.

[Dawud]

Misliš na snazi ujedinjenja pretpostavki i imaginacije a priori, odnosno postuliranja, odnosno postavljanje metafizičkih aksioma koji su u saglasju sa metafizičkim aspektima postojanja i nadalje ga opravdavaju?
Svakako.
Što se dijela o transcendentalnom subjektivizmu tiče, skoro pa da je svaka filozofija svakog filozofa na neki način - transcendentalni subjektivizam.

Ok. Ovo je već mnogo bolje, pokušaj da se metafizika zasnuje da sigurnim po njemu apriornim moćima ljudske samosvijesti.

[Rakun]

Ali gravitaciju je stvorio bog da covjek ne bi bez svoje volje odletio u svemir

nemoj opet će krenuti sa brisanjem postova

[RoNN|3]

To je razlog. "Bog" je dodirna tačka.

Bog je samo riječ koju si nalijepio na sve tri stvari

Opravdanje je vjerovanje da sve u međusobnoj interakciji i da o svemu postoji jednistvena istina.

To ne mora da proizilazi iz tvoje definicije Boga niti je Bog neophodan za to. (Pretpostavivši da je "jedinstvena istina o svemu" smislen pojam.)

Stvar je postavljena obrnuto. Nešto što je stvorilo i pokreće univerzum nazoveš Bog ali neznaš precizno šta je. Smisao je u traženju odgovora.

Postoji vjerovatnoća od 50% da tako nešto uopšte ne postoji. Zapravo, veća je od 50% jer "Tvorac Univerzuma" i "sila koja pokreće Univerzum" ne moraju biti ista stvar. (Šta uopšte znači "pokreće Univerzum"?)

Kad donosiš neke moralne odluke naprimjer "Da li ili ne pregaziti psa koji prelazi ulicu ispred tvog auta"
Unutrašnji osjećaj na osnovu kojeg donosiš tu odluku vjernici zovu "Bog u sebi". On je taj "objekat moralne odgovornosti".

To je samo instinkt, jedan od mnogih. Možeš ga zvati "Bog", ali opet, možeš i krofnu.

"Krajnja tačka spoznaje" je je zamišljena situacija da do kraja shvatiš "Božju suštinu". Potpuno skontaš šta je Bog i naravno prestaneš da vjeruješ jer znaš. Tako nestane religija.
Takođe bi nestala i nauka kao istraživački proces jer bi sve znao.

Nije moguće sve znati niti je moguće znati išta o Bogu, kako si ga definisao, a kamoli sve.

Nije ako je vrijeme stvarno, relativističko. Pojavilo se sa prvim kretanjem.

Kako nije? Ti si postulirao da svaka radnja ima svoje KAD. To ne može biti tačno za "stvaranje vremena" jer pretpostavlja da ono već postoji u trenutku stvaranja. "Trenutak stvaranja vremena" nema smisla.

[Billie Jean]

Zasto je obavezno da postoji neko iznad nas?

[septembar]

Bog je samo riječ koju si nalijepio na sve tri stvari

Može i tako da se kaže.

To ne mora da proizilazi iz tvoje definicije Boga niti je Bog neophodan za to. (Pretpostavivši da je "jedinstvena istina o svemu" smislen pojam.)

Implikacija je obrnuta . Iz svi objekti u međusovnim interakcijama i jedinstvena istina slijedi Bog.
Pod "jedinstvena istina o svemu" misli se da ne postoje dvije istine o nečemu.

Postoji vjerovatnoća od 50% da tako nešto uopšte ne postoji. Zapravo, veća je od 50% jer "Tvorac Univerzuma" i "sila koja pokreće Univerzum" ne moraju biti ista stvar. (Šta uopšte znači "pokreće Univerzum"?)

Može li barem "tvorac" slijedi "sila" pošto je stvorio sve onda je i "silu"... mada nije važno.

"pokreće Univerzum" šta znači ...
Kako bih ti to opisao .
Pročitaj neđe iz fizike još nedokazanu hipotezu "teoriju jedinstvenog polja"
Kao imaš jednu stvar iz koje kao specijalni slučajevi slijede četiri osnovne sile u prirodi.
Pomoću njih i njihovih kombinacija nastaju sve prirodne sile.
One "pokreću Univerzum"

To je samo instinkt, jedan od mnogih. Možeš ga zvati "Bog", ali opet, možeš i krofnu.

Možeš
Ali ako tvoj organizam pokreće ista sila koja pokreće i ostatak Univerzuma.

Nije moguće sve znati niti je moguće znati išta o Bogu, kako si ga definisao, a kamoli sve.

Neslažem se ali otićemo daleko od teme.
Prije stodvades godina mogao je neko da ima vrlo slična shvatanja Boga ali nije mogao znati za jaku i slabu nuklearnu i relativističko vrijeme.

Kako nije? Ti si postulirao da svaka radnja ima svoje KAD. To ne može biti tačno za "stvaranje vremena" jer pretpostavlja da ono već postoji u trenutku stvaranja. "Trenutak stvaranja vremena" nema smisla.

Kako god hoćeš .
Trenutak nula nema smisla ? Početak vremena nije trenutak stvaranja vremena? Ne razumijem.

[Dawud]

Zasto je obavezno da postoji neko iznad nas?

Zbog toga što smo mi ispod.

[septembar]

...To je i dalje paradoks.

Au , misim da razumijem. Odgovor je u pitanju , pitanje je u odgovoru.
http://en.wiktionary.org/wiki/vicious_circle
Kao "Ja sam sin mog oca".
Vrijeme je nаstalo kad je počelao a počelo je u početku vremena.
Možda nije paradoks ali je besmisleno vrćenje u krug.

[Billie Jean]

Zbog toga što smo mi ispod.

A ti bi volio da si ispod?