Ateizam

[Djevojka]

Opet vrijeđaš i opravdavaš svoje uvrede. Kažeš da se ja ne držim teme, a ti si napisala nekoliko zadnjih postova uključujući ovaj u kome samo vrijeđaš. ... Lične komentare si započela ti, i na svoj i na moj račun, o sebi pišući da si iz ateističke porodice, a da te niko nije ni to ni bilo šta pitao, a na moj račun uvredama, tipa "slab si sagovornik", "polupismen", a sad i "vitla palicom", "dobije po nosu", "plače", "mimozast" ... Kada neko u postovima počne da vrijeđa onda je to najbolji znak da nema nikakve argumentacije za polemiku. Tako i ovaj tvoj zadnji post nije se osvrnuo ni na šta u vezi ateizma, već samo u vezi uvreda i prepirke koju si započela.
Glavna stvar u ateističkoj koncepciji svijeta jeste antropocentrizam, za razliku od teocentrizma koji vlada u teističkim koncepcijama svijeta. Čovjek je čovjeku najveći cilj i potreba, a ne bog. Bog je čovjekova zamisao samoga sebe u idealnoj formi. Bog za čovjeka postoji samo ukoliko čovjek stvara boga i vjeru u boga. Ne postoji ni jedan vjernik danas koji je do vjere u boga došao sam, bez pomoći drugih ljudi. Svaki čovjek koji vjeruje u boga vjeruje na drugačiji način od bilo koga drugoga zato što u vjeru ugrađuje svoje iskustvo, želje, potrebe, znanja itd. Vjerujući u boga čovjek vjeruje u samog sebe jer je on tvorac svih zamisli i nadanja koje upućuje ideji boga. Drugim riječima, bog postoji kao ideja u glavam ljudi. Bez ljudi boga nema, bez boga ljudi ima.

"Šta misliš koju bi ti vjeru ispovijedla i šta bi znala o religiji i pričala o religiji da si se rodila u porodici ateista? Sasvim drugačiju."

"Lične komentare si započela ti, i na svoj i na moj račun, o sebi pišući da si iz ateističke porodice, a da te niko nije ni to ni bilo šta pitao…"

MOLIM TE, sedni trezan za kompjuter ili bar zapamti sta si pisao, pre nego sto odgovaras.

Sada ces opet da kazes da te vredjam, ali kada ti ne znas o cemu govoris, sta ja tu mogu? Antropocentrizam nema veze sa ateizmom, jer je antropocentrizam eticka koncepcija koja smatra da moralna nacela vrede samo za ljudsku vrstu, sto znaci da je covek u centru te teorije. To nema nikakve veze sa ateizmom, jer ako covek stoji u centru, kao sto je to slucaj na nasoj Zemlji, tog coveka je stvorio Bog i njega ne mozes iskljuciti, iako se on u ne nalazi u centru antropocentrizma, sto znaci da ateizam nema mesta ovde, jer bi inace prvo trebalo iskljuciti mogucnost da je Bog stvorio coveka, sto ovom etickom koncepcijom nije slucaj. Dok je kod teocentrizma obratan slucaj, tu je Bog u centru i ti mozes iskljuciti coveka, jer covek Bogu nije potreban, ali Bog coveku jeste.

"Ne postoji ni jedan vjernik danas koji je do vjere u boga došao sam, bez pomoći drugih ljudi."

Ovo nije tacno, ja za sebe znam da sam osetila potrebu u srcu za Bogom i tek onda sam potrazila ljude koji ce mi pomoci u mom trazenju. To ti je ono sto ti stalno govorim, da covek ima veru u Boga u sebi, da je rodjenjem dobija. I ti je imas, ali je gazis nogama.

"Vjerujući u boga čovjek vjeruje u samog sebe jer je on tvorac svih zamisli i nadanja koje upućuje ideji boga. Drugim riječima, bog postoji kao ideja u glavam ljudi. Bez ljudi boga nema, bez boga ljudi ima."

Mislis li da zivotinje i biljke postoje na ovom svetu zato sto ih je covek stvorio? Okreni-obrni, ne mozes da izbegnes koncepciju Boga, da li ga ti coveka smatras Bogom, sto je kako vidis nemoguce, ili priznajes da Bog postoji, to je drugo pitanje, sli ti si sam sebeizmanevrisao u corsokak.

I, nemoj da mislis, da kada nisi u stanju da pratis nekoga ili da pariras argumentima da te neko drugi vredja, jer to nije slucaj, samo si ti na gubitnickoj poziciji i to nije uvreda, nego cinjenica.

[RoNN|3]

Ovo nije tacno, ja za sebe znam da sam osetila potrebu u srcu za Bogom i tek onda sam potrazila ljude koji ce mi pomoci u mom trazenju.

Koliko si imala godina kad si prvi put osjetila tu potrebu?

Mislis li da zivotinje i biljke postoje na ovom svetu zato sto ih je covek stvorio? Okreni-obrni, ne mozes da izbegnes koncepciju Boga.

Evolucija.

Ja stvarno ne znam sto oces sa ovim da potenciras!?

Zašto vjeruješ u mit o Hristu a ne vjeruješ u mit o Horusu?

[Djevojka]

Koliko si imala godina kad si prvi put osjetila tu potrebu?

Zasto tebe to interesuje?

Evolucija.

Hajde, nemoj sada pocinjati o tome, da verujes u to, ne bi bio na ovom forumu.

[RoNN|3]

Zasto tebe to interesuje?

Proglasila si sebe za mjerilo i izvlačiš zaključke iz svog slučaja. Ukazao sam na to, ali ti nastavljaš, pa sam odlučio da promjenim pristup. Pitam zato što mislim da možemo izvući još koji zaključak.

..da verujes u to, ne bi bio na ovom forumu.

Eto, nekako sam ipak ođe.

[gaul]

Proglasila si sebe za mjerilo i izvlačiš zaključke iz svog slučaja.

Nikako da shvatiš...vjera je stvar ličnosti,intime. normalno da u dialogu sa njom je itekako bitno njeno mišljenje, i da je 'mjerilo'.

Možda dr.House nije imao scenu sa ovim.

[autodijagnostika]

Zašto vjeruješ u mit o Hristu a ne vjeruješ u mit o Horusu?

Gledali ste Zetgeist i mislite da ste provalili religiju?
Puno je lazi i podmetanja na sve strane, spremni ste da povjerujuete u razne mitove, ali u Boga ne.

[gaul]

Gledali ste Zetgeist i mislite da ste provalili religiju?

I to par puta...pride pročitali den brauna.

[RoNN|3]

Nikako da shvatiš...vjera je stvar ličnosti,intime. normalno da u dialogu sa njom je itekako bitno njeno mišljenje, i da je 'mjerilo'.

Nikako da shvatiš... tema je "Ateizam" a ne "Hipoteze individualnih vjernika".

Gledali ste Zetgeist i mislite da ste provalili religiju?

Ko je pominjao "Zeitgeist"? Nijesi odgovorio na pitanje

[Djevojka]

Proglasila si sebe za mjerilo i izvlačiš zaključke iz svog slučaja. Ukazao sam na to, ali ti nastavljaš, pa sam odlučio da promjenim pristup. Pitam zato što mislim da možemo izvući još koji zaključak.

Nisam ja nikakvo merilo nikome, nego je svaki covek merilo sam sebi, jer sam bira kako ce da zivi i sta ce da napravi od svog zivota. Sta ja imam sa time? Ti mozes izvlaciti zakljucke kakve god zelis, ali na privatna pitanja veoma retko odgovaram, sto zavisi kako od postavljaca pitanja, tako i od nacnina na koji je pitanje postavljeno.

Eto, nekako sam ipak ođe.

Eto...

[septembar]

...
Evolucija.
...

Abiogeneza + Evolucija
Abiogeneza govori o nastanku prvih živih ćelija a Evolucija o njihovom daljem razvoju.
Evolucija ne daje odgovor na pitanje "Kako je nastao život" već samo kako se razvijao.

Ključni elementi su amino kisjeline.

Može se primijetiti da svaka ova cik-cak linija ima isti početak, prva tri elementa i da su oni jednaki najjednostavnijoj (trećoj u žutom pravougaoniku) amino kisjelini - GLICINU.

A GLICIN može svako ko hoće, dosta jednostavnom opremom, da dobije simulacijom nekadašnjih uslova na Zemlji.
http://en.wikipedia.org/wiki/Miller%...rey_experiment
http://www.millerureyexperiment.com/

[autodijagnostika]

Nikako da shvatiš... tema je "Ateizam" a ne "Hipoteze individualnih vjernika".


Ko je pominjao "Zeitgeist"? Nijesi odgovorio na pitanje

Jesam ali treba sam da procijenis, u Isusa Hrista vjerujem jer ima dublju pozadinu od tih mitova.
Ti mitovi nemaju pozadinu, kao sto Nozi Zavjet ima pozadinu Starog.

[gaul]

Nikako da shvatiš... tema je "Ateizam" a ne "Hipoteze individualnih vjernika".

Hipoteze ?


Ah da... djevojka je pričala o sopstvenom vjerskom osjećaju.

Religija i vjera bi bile dvije različite stvari

Komplikovano ti je to...ali lagano samo bez nervoze.

Djevojka je definitivno precijenila tebe kao sagovornika, pa kada iznosi svoje stavove i razmišljanja podrazumjeva da znaš neke osnovne pojmove. Tako ispadne jalova rasprava.

Teško da možeš u filosofiji baš primjeniti izraz hipoteza, a posebno kada se radi o vjerskom osjećaju. Možda bi bilo primjerenije sve to nazvati teorijom. Sama vjera ,kao teorija, uitče na stil života ,praktični dio, i tako čini sastavni dio života, gradi ličnost.

Vjerovatno ni ovo Dr.House 'obradio'...

[Čika Džo]

Teško da možeš u filosofiji baš primjeniti izraz hipoteza, a posebno kada se radi o vjerskom osjećaju.

:lolblue:






(minimum)

[nihil]

"Šta misliš koju bi ti vjeru ispovijedla i šta bi znala o religiji i pričala o religiji da si se rodila u porodici ateista? Sasvim drugačiju."

"Lične komentare si započela ti, i na svoj i na moj račun, o sebi pišući da si iz ateističke porodice, a da te niko nije ni to ni bilo šta pitao…"

MOLIM TE, sedni trezan za kompjuter ili bar zapamti sta si pisao, pre nego sto odgovaras.

I šta je tu rečeno? Da li te je neko pitao da li si se rodila u porodici ateista? Ja te nisam pitao da kažeš da li si se rodila u porodici ateista, već šta misliš kako bi pričala o religiji da si se rodila u porodici ateista? Lično pitanje je ono koje se odnosi na tvoj konkretni život a ne na pretpostaljeni. To pitanje je ilustracija prethodno napisanih stvari a ne lično pitanje o tvojoj realnoj ličnoj situaciji. Ti si to odlično razumjela, no, umjesto da pričaš o tome ti si rekla za sebe kako si iz porodice ateista, što ne znamo da li je tačno, niti nas u ovoj raspravi briga. Stoga, lično izjašnjavanje o svojoj stvarnosti započinješ ti, a ne ja. Treba da razlikuješ direktno i konkretno pitanje od ilustrativnog. ... Ja sam mogao da te pitam šta misliš kako bi pričala o religiji da si se rodila u porodici Papuanaca, i to ne znači da te pitam u kojoj si se porodici rodila i da li si Papuanka. ... Stoga, trezveno čitaj pitanja i ne podvaljuj da sam ti postavio pitanje onako kako si ti na njega odgovorila. Na moje bezlično pitanje ti si odgovorila lično. Ko je onda započeo sa ličnim komentarima?

Sada ces opet da kazes da te vredjam, ali kada ti ne znas o cemu govoris, sta ja tu mogu?

Kao prvo, ja veoma dobro znam o čemu govorim, samo je pitanje da li ti to razumiješ i hoćeš razumiješ na način na koji ti je rečeno. Osim toga, ja sam iznio svoje mišljenje i stavove, i ti treba da dokažeš svojim argumentima da u njima nešto nije u redu, a ne da vrijeđaš. Ja tebe nisam pitao da li si se rodila u porodici ateista, ili u kakvoj si se porodici rodila, već šta bi bilo da si se rodila u porodici ateista? To pitanje je dio priče o tome da se vjera i religija uče u okviru porodice i društva, a ne da ih pojedinac otkriva u sebi. Vjera je ljudska predispozicija, a ne nešto dato i završeno. Čovjek ima predispoziciju da govori, a da li će ostvariti i kako zavisi od toga kako ga uče i kako on sam uči.

Antropocentrizam nema veze sa ateizmom, jer je antropocentrizam eticka koncepcija koja smatra da moralna nacela vrede samo za ljudsku vrstu, sto znaci da je covek u centru te teorije. To nema nikakve veze sa ateizmom, jer ako covek stoji u centru, kao sto je to slucaj na nasoj Zemlji, tog coveka je stvorio Bog i njega ne mozes iskljuciti, iako se on u ne nalazi u centru antropocentrizma, sto znaci da ateizam nema mesta ovde, jer bi inace prvo trebalo iskljuciti mogucnost da je Bog stvorio coveka, sto ovom etickom koncepcijom nije slucaj. Dok je kod teocentrizma obratan slucaj, tu je Bog u centru i ti mozes iskljuciti coveka, jer covek Bogu nije potreban, ali Bog coveku jeste.

Antropcentrizam nije samo etička koncepcija, već generalna koncepcija svijeta. Antropocentrizam stavlja čovjeka u centar svijeta, i to znači da sve što postoji treba shvatati sa stanovišta čovjeka. Teocentrizam stavlja u centar svijeta boga, i to znači da sve što postoji treba shvatati sa stanovišta boga. Ateizam u centar svijeta ne stavlja boga, već čovjeka. Po ateizmu bog ne postoji, već samo čovjek. Ako ateizam negira boga i smatra da je u centru svijeta čovjek onda je jasno da je ateizam antropocentrična teorija. Ateizam ne isključuje čovjeka, već isključuje boga kao tvorca bilo čega. Po ateističkom shvatanju čovjeka nije stvorio bog, a vjerovanja u boga su kreacija čovjeka kojom se on otuđuje od samog sebe. Zbog toga je ateizam istorijski humanizam, vraća čovjeka čovjeku, a ne udaljava čovjeka od samog sebe u zamišljeni svijet ideje o bogu. Treba težiti idealu, ali ne i izjednačavati ideal sa stvarnošću. Bog je ideal kojem se teži, a ne stvarnost u kojoj živimo. Treba težiti biti savršen čovjek, što je ideja boga, ali ne treba živjeti u iluziji da smo bogovi ili da bog postoji. To je stanovište ateizma i u osnovi svakog ateizma je antropocentrizam, tj. čovjek.

"Ne postoji ni jedan vjernik danas koji je do vjere u boga došao sam, bez pomoći drugih ljudi."

Ovo nije tacno, ja za sebe znam da sam osetila potrebu u srcu za Bogom i tek onda sam potrazila ljude koji ce mi pomoci u mom trazenju. To ti je ono sto ti stalno govorim, da covek ima veru u Boga u sebi, da je rodjenjem dobija. I ti je imas, ali je gazis nogama.

O bogu se sluša na različite načine od najranijeg djetinjstva. O tome govore roditelji, rodbina, komšije, poznanici, drugovi i drugarice, na tv, svuda. Dakle, niko pa ni ti ideju boga danas nije smislio sam niti je vjeru u boga stvorio sam ni iz čega, već je o svemu slušao u svojoj okolini i iz nje naučio ono što zna. To je ono što se dešava, a ne što vjernici umišljaju da se dešava. Osjetiti potrebu u srcu je metafora kojom vjernici opisuju svoju želju da se posvete nekoj vjeri o kojoj su saznali od drugih ljudi.

"Vjerujući u boga čovjek vjeruje u samog sebe jer je on tvorac svih zamisli i nadanja koje upućuje ideji boga. Drugim riječima, bog postoji kao ideja u glavam ljudi. Bez ljudi boga nema, bez boga ljudi ima."

Mislis li da zivotinje i biljke postoje na ovom svetu zato sto ih je covek stvorio? Okreni-obrni, ne mozes da izbegnes koncepciju Boga, da li ga ti coveka smatras Bogom, sto je kako vidis nemoguce, ili priznajes da Bog postoji, to je drugo pitanje, sli ti si sam sebeizmanevrisao u corsokak.

I, nemoj da mislis, da kada nisi u stanju da pratis nekoga ili da pariras argumentima da te neko drugi vredja, jer to nije slucaj, samo si ti na gubitnickoj poziciji i to nije uvreda, nego cinjenica.

Čovjek je stvorio ideju boga, a čovjeka i čitav živi i neživi svijet je stvorila priroda, odnosno, slijepa igra prirodnih sila. Koncepcija boga je jedan ljudski pokušaj da sebi objasni kako su on i svijet nastali. Sa stanovišta ateizma ta koncepcija je prevaziđena i štetna za čovjeka, naročito kao religija, jer izaziva sukobe među ljudima. ... Jedan od dobrih primjera kako teističke koncepcije mijenjaju svoje osnovne zamisli pod argumentima ljudske misli, tiče se i nastanka čovjeka i živog svijeta. Danas malo koji teolog vjeruje da je bog čovjeka napravio od blata i da čovjek nije nastao evolucijom, pri čemu je na jednoj od evolucionih stepenica ima pretke kao i današnji majmuni. Današnji ljudi imaju iste pretke kao i današnji majmuni. Kreacionistička teologija danas tvrdi da je teorija evolucije prihvatljiva. Vjekovima nije bila, apologetski je napadana, da bi danas tu teoriju koju su najviše promovisali ateisti prihvatile gotovo sve teologije.
Pričati o gubitničkoj poziciji u raspravi znači omalovažavati i vrijeđati sagovornika. To sa gubitničkom pozicijom ne govori ništa o temi, već isključivo o tvom odnosu prema drugačijemislećem sagovorniku.

[gaul]

:lolblue:






(minimum)

Sjajno....i to bi bio tvoj maksimum?

Možda nekada napraviš razliku između uvjerenja i slutnje...sa druge strane, tužno jeste da neko poput tebe traži i ispoljava duhovnost na ovakvom mjestu.







hajde sada se uloguj na svoj dupli nalog pa udijeli malo negativne reputacije i koji odgovor sam sebi. Kožda ispadneš duhovitiji,da ne kažem pametniji...

[autodijagnostika]

[COLOR=green][B]
Antropcentrizam nije samo etička koncepcija, već generalna koncepcija svijeta. Antropocentrizam stavlja čovjeka u centar svijeta, i to znači da sve što postoji treba shvatati sa stanovišta čovjeka. Teocentrizam stavlja u centar svijeta boga, i to znači da sve što postoji treba shvatati sa stanovišta boga. Ateizam u centar svijeta ne stavlja boga, već čovjeka. Po ateizmu bog ne postoji, već samo čovjek. Ako ateizam negira boga i smatra da je u centru svijeta čovjek onda je jasno da je ateizam antropocentrična teorija. Ateizam ne isključuje čovjeka, već isključuje boga kao tvorca bilo čega. Po ateističkom shvatanju čovjeka nije stvorio bog, a vjerovanja u boga su kreacija čovjeka kojom se on otuđuje od samog sebe. Zbog toga je ateizam istorijski humanizam, vraća čovjeka čovjeku, a ne udaljava čovjeka od samog sebe u zamišljeni svijet ideje o bogu. Treba težiti idealu, ali ne i izjednačavati ideal sa stvarnošću. Bog je ideal kojem se teži, a ne stvarnost u kojoj živimo. Treba težiti biti savršen čovjek, što je ideja boga, ali ne treba živjeti u iluziji da smo bogovi ili da bog postoji. To je stanovište ateizma i u osnovi svakog ateizma je antropocentrizam, tj. čovjek.

Odakle covjek da zna sto je savrsentsvo, ideal i cemu treba da stremi?

[nihil]

Odakle covjek da zna sto je savrsentsvo, ideal i cemu treba da stremi?

Čovjek neprestano saznaje, kako od prirode koja ga okružuje, tako iz iskustva vlastite vrste, promišlja, zamišlja, osmišljava i neprestano pomjera granice savršenstva i ideala... Sve što znamo naučili smo od drugih ljudi i sami dalje promišljamo o tome i prenosimo na nove generacije. Dokle se tako ide niko ne zna, ali definitivno promjene se stalno dešavaju, i u prirodi i u ljudskom društvu...

[Čika Džo]

Možda nekada napraviš razliku između uvjerenja i slutnje...sa druge strane, tužno jeste da neko poput tebe traži i ispoljava duhovnost na ovakvom mjestu.

Fin opšti komentar nevezan za išta rečeno s' moje strane.
Ne tražim duhovnost na ovom mjestu. Zbog toga sam, mogu ti reći, neizmjerno srećan.

Nego, znaš li ti šta je to projekcija?

hajde sada se uloguj na svoj dupli nalog pa udijeli malo negativne reputacije i koji odgovor sam sebi. Kožda ispadneš duhovitiji,da ne kažem pametniji...

Dupli nalog. To je, dakle, to. Kako si me otkrio?
Kožda i ispadnem duhovitiji.
Zanimljivo.
Zašto bi neko kao ti uopšte pomislio da neko kao ja ima dupli nalog? Možda to baca svjetlo na opštu moć dedukcije i dedukcione kanale kojima se koristiš pri zaključivanju i razmišljanju uopšte.
Da vidim jesam li razumio.
U komunikaciji sa Ronniejem ti kažeš sljedeće : 'Teško da možeš u filosofiji baš primjeniti izraz hipoteza' - što je nonsens za bilo kog makar i malo upoznatog sa pojmovima 'hipoteza' i 'filosofija', da ne kažem nekog ko je čitao neko filosofsko djelo. Filosofija je, ako išta na ovom svijetu jeste, skupina hipoteza i pogleda na iste. Filosofi barataju hipotezama i stvaraju svoj pogled na svijet - koji je obično svojevrsna nad - hipoteza - bila ili ostala (jer su neki od njih bili dovoljno precizni i vispreni, pa su se njihovi stavovi i pogledi kasnije potvrdili). Izraz hipoteza (ili ti pretpostavka) upravo iz filosofije i potiče - centralni je pojam i koristi se vrlo često u platonističkoj logici, matematici, pa i metafizici i ontologiji podjednako.
Kad ja na takav kognitivno - leksički konstrukt ne ostanem hladnokrvan, već se nasmijem, ti slutiš da ja imam dva korisnička imena - jedno je (pretpostavljam) Ronnie, a drugo je Cika_Dzo. Samo zato što sam primijetio nešto što je navedeno u obraćanju Roniju.

Zaključuješ, kao i u vezi puno ostalog, uz pomoć nekih ustaljenih prečica u imaginaciji (koje nema previše) i razmišljanju - da bi ukazao sebi i drugima na moju moguću 'sumnjivu reputaciju'.
Tipična odbrambena reakcija - jer si par postova iznad izrekao notornu glupost. Ekvivalent bacanju roze dimne bombe u oči čovjeku koji te je upravo zatekao kako siluješ komšijinu mačku.

Nakon svega ovog, odgovorićeš sa 'Jao kako si ti pametan... x2,3,4' i to će biti to. To krajnje indikativno i nedvosmisleno ukazuje na opšti nivo razvoja tvog rječnika i tvog nježnog nervnog sistema.

Nakon što pročitaš ovaj zadnji dio posta o očekivanom odgovoru, kolebaćeš se određeno vrijeme i uraditi jednu od tri stvari - odgovoriti ovako kako sam naveo gore (ili slično), ne odgovoriti uopšte, ili ćeš se na neki zanimljiv način migoljiti i pokušavati da istakneš da su mnogi ili svi moji navodi na neki način netačni ili za diskvalifikaciju.

Što se moje reputacije tiče, ona ide u ruke nihilu, za posljednjih par postova na ovu temu, koja je u rukama tebe i ove divne, mlade, elokventne puslice (Djevojke) i drugih zaličila na virtuelnu prodavnicu sitne peradi.

Ćao, lepi.

P.S. Kad malo razmislim, reputaciju ću dati i tebi, ako je već toliko želiš da razmišljaš o tome ko meni (i zašto) daje reputaciju. Što da ne.


Izvinjavam se ostalim posjetiocima teme na off - u.

[septembar]

... Čovjek je stvorio ideju boga,

Čovjek je stvorio ideju Boga da bi spoznao Boga. Da bi shvatio šta je Bog, kako funkcioniše, koji mu je smisao, šta je Božja suština...
Bog je u izvjesnom smislu krajnja tačka spoznaje (ako tako nešto postoji).

a čovjeka i čitav živi i neživi svijet je stvorila priroda, odnosno, slijepa igra prirodnih sila.

Ja vjerujem u dualan odnos nauke i religije. U neophodnost postojanja "hipotetičke saglasnosti" između ove dvije stvari.
Razrada morala u religiji je više nauka(etika) nego religija a hipotetičke teorije i aksiomatcke osnove u nauci su više religija nego nauka. U tome je veza.

Koncepcija boga je jedan ljudski pokušaj da sebi objasni kako su on i svijet nastali.

Naravno. Pitanje je da li je pokušaj uspješan ili neuspješan, koristan ili beskorisan.
Mislim da je uspješan i koristan.
https://forum.cdm.me/showthread.php?t=60494

Sa stanovišta ateizma ta koncepcija je prevaziđena i štetna za čovjeka, naročito kao religija, jer izaziva sukobe među ljudima.

Sukobe među ljudima izazivaju stvari koje nemaju uzrok u religiji. Religija se tu koristi samo kao izgovor.
Toga bi bilo i više da nije religije jer u religijama postoji dio koji se bavi filozofijom razrade morala pa taj dio djelimično utiče na smanjenje sukoba.

... Jedan od dobrih primjera kako teističke koncepcije mijenjaju svoje osnovne zamisli pod argumentima ljudske misli, tiče se i nastanka čovjeka i živog svijeta.

Religije se razvijaju kao i sva ostala spoznaja. Religija kaže da je Bog nešto stvorio a nauka pokušava da objasni kako je to stvorio.

Danas malo koji teolog vjeruje da je bog čovjeka napravio od blata i da čovjek nije nastao evolucijom, pri čemu je na jednoj od evolucionih stepenica ima pretke kao i današnji majmuni. Današnji ljudi imaju iste pretke kao i današnji majmuni.

Naravno. Treba ipak ostaviti rezervu u smislu da je to do sada najsavršenija teorija i da će se možda u budućnosti naći još bolja i savršenija koja će još detaljnije i preciznije opisati taj proces.

Kreacionistička teologija danas tvrdi da je teorija evolucije prihvatljiva.

Obično se javlja jedan propust u nekoj kreacionističkoj teoriji pa se ona nemože smjestiti u nauku.
Stvar se sastoji u tome da teorija da je "Bog nešto stvorio" nije naučna teorija nego vjerovanje sve dok se sa jasnim fizičkim dokazima, direktnim ili indirektnim ne objasni kako je proces tačno tekao.
Onda je tek naučna teorija bez obzira da li Bog ili nešto drugo u tom procesu učestvuje.

Vjekovima nije bila, apologetski je napadana, da bi danas tu teoriju koju su najviše promovisali ateisti prihvatile gotovo sve teologije.

Takođe je bilo je dosta i teista koji su promovisali i danas promovišu tu teoriju. Evolucija je dosta uticala na promjenu teističkih shvatanja i tumačenja.

Pričati o gubitničkoj poziciji u raspravi znači omalovažavati i vrijeđati sagovornika. To sa gubitničkom pozicijom ne govori ništa o temi, već isključivo o tvom odnosu prema drugačijemislećem sagovorniku.

Naravno trebali bi da sukobljavamo i napadamo mišljenja a ne ličnosti sagovornika.
Poštovanje ličnosti sagovornika je prilika da nešto jedni od drugih naučimo.
Ako ništa drugo onda barem elementarnu kulturu a to inače piše u svakoj religiji u dijelu koji se bavi filozofijom morala. Ako ne poštuje ovo onda je pitanje da li je neko uopšte vjernik.

[Rakun]

Gledali ste Zetgeist i mislite da ste provalili religiju?
Puno je lazi i podmetanja na sve strane, spremni ste da povjerujuete u razne mitove, ali u Boga ne.

s'obzirom da je tvoja religija do detalja iskopiran mit koji je nastao preko 1000 god. prije te tvoje vjere logičan i istinit zaključaak je da je nešto teebi najsvetije LAŽ

usput,nisam gledao Zetgeist za Horusa znam odavno

[autodijagnostika]

Čovjek neprestano saznaje, kako od prirode koja ga okružuje, tako iz iskustva vlastite vrste, promišlja, zamišlja, osmišljava i neprestano pomjera granice savršenstva i ideala... Sve što znamo naučili smo od drugih ljudi i sami dalje promišljamo o tome i prenosimo na nove generacije. Dokle se tako ide niko ne zna, ali definitivno promjene se stalno dešavaju, i u prirodi i u ljudskom društvu...

Ali kako da zna da ide ka necemu sto je savrseno? Odakle zna covjek da napreduje?

[autodijagnostika]

s'obzirom da je tvoja religija do detalja iskopiran mit koji je nastao preko 1000 god. prije te tvoje vjere logičan i istinit zaključaak je da je nešto teebi najsvetije LAŽ

usput,nisam gledao Zetgeist za Horusa znam odavno

Jes vala, ispade da svaki mit ima nesto slicno sto je opisano u Starom zavjetu.

[gaul]

Ne tražim duhovnost na ovom mjestu. Zbog toga sam, mogu ti reći, neizmjerno srećan.

Neizmjerno srećan ? cccc...

Posebno kada pogledam (dolje boldovanu rečenicu) uzeću u obzir ovo što si rekao.

Zašto bi neko kao ti uopšte pomislio da neko kao ja ima dupli nalog?

A ko si to ti?

Možda to baca svjetlo na opštu moć dedukcije i dedukcione kanale kojima se koristiš pri zaključivanju i razmišljanju uopšte.
Da vidim jesam li razumio.

Elokventno nema šta...dajem ti reputaciju.

U komunikaciji sa Ronniejem ti kažeš sljedeće : 'Teško da možeš u filosofiji baš primjeniti izraz hipoteza' - što je nonsens za bilo kog makar i malo upoznatog sa pojmovima 'hipoteza' i 'filosofija', da ne kažem nekog ko je čitao neko filosofsko djelo.

Da...definitivno oko pojmova se itekako ima problem.
Više sam pristalica pojma 'teorija', naizgled su slični pojmovi...dok sam termin ima težinu filozofkse nauke,mada se ne koristi isključivo u tom domenu.

Sa druge strane, filosofija se uglavnom bavi apstraktnim stvarima, tako sama hipoteza teško može ikada preći u tezu.
Kao što jednom rekoh nek se manu mašinci filosofije...

Zaključuješ, kao i u vezi puno ostalog, uz pomoć nekih ustaljenih prečica u imaginaciji (koje nema previše) i razmišljanju - da bi ukazao sebi i drugima na moju moguću 'sumnjivu reputaciju'.
Tipična odbrambena reakcija - jer si par postova iznad izrekao notornu glupost. Ekvivalent bacanju roze dimne bombe u oči čovjeku koji te je upravo zatekao kako siluješ komšijinu mačku.

Zar je moguće silovati mačku ?

Batali se psihoanalize...

Nakon svega ovog, odgovorićeš sa 'Jao kako si ti pametan... x2,3,4' i to će biti to.

Dobro sam ti rekao, postaješ zavisnik od ovakvih reakcija. Mora da je tužno kada samo na ovakav dobijaš tako neohodnu pažnju.

To krajnje indikativno i nedvosmisleno ukazuje na opšti nivo razvoja tvog rječnika i tvog nježnog nervnog sistema.

Ovo je pokušaj uvrede?

Nakon što pročitaš ovaj zadnji dio posta o očekivanom odgovoru, kolebaćeš se određeno vrijeme i uraditi jednu od tri stvari - odgovoriti ovako kako sam naveo gore (ili slično), ne odgovoriti uopšte, ili ćeš se na neki zanimljiv način migoljiti i pokušavati da istakneš da su mnogi ili svi moji navodi na neki način netačni ili za diskvalifikaciju.

Velika količina frustracije.

Što se moje reputacije tiče, ona ide u ruke nihilu, za posljednjih par postova na ovu temu, koja je u rukama tebe i ove divne, mlade, elokventne puslice (Djevojke) i drugih zaličila na virtuelnu prodavnicu sitne peradi.

patetika....

Ćao, lepi.

Ljepota je subjektivna...ona bi bila sud drugih, ali mogu ti reći da se ne osjećam ružno kao ti...

P.S. Kad malo razmislim, reputaciju ću dati i tebi, ako je već toliko želiš da razmišljaš o tome ko meni (i zašto) daje reputaciju. Što da ne.

Vidiš koliko ti je bitna reputacija...

Uzgred možda shvatiš da ja nisam kriv za tvoje probleme...uzalud usmjeravaš energiju na mene. Valjda ti privremeno pomaže to što si skočio na mene, ko' smrt na babu...

[nihil]

Čovjek je stvorio ideju Boga da bi spoznao Boga. Da bi shvatio šta je Bog, kako funkcioniše, koji mu je smisao, šta je Božja suština...
Bog je u izvjesnom smislu krajnja tačka spoznaje (ako tako nešto postoji).

Ključno je da je čovjek stvorio ideju boga, a ne da je bog materijalistički stvorio svijet i čovjeka. Slažem se da boga možemo shvatiti kao neku krajnju tačku spoznaje. Upravo to je savršenstvo i ideal. Tačka na kojoj više nema pitanja. No, teško je zamisliti da postoji kraj i početak u svijetu koji se neprestano mijenja. Možda svjetova ima beskonačno mnogo.

Ja vjerujem u dualan odnos nauke i religije. U neophodnost postojanja "hipotetičke saglasnosti" između ove dvije stvari.
Razrada morala u religiji je više nauka(etika) nego religija a hipotetičke teorije i aksiomatcke osnove u nauci su više religija nego nauka. U tome je veza.

Nauka i religija su ljudske tvorevine. I religija i nauka svoje porijeklo vuku iz magije. Magija je prva svijest o opštem determinizmu, tj. o tome da jedna pojava izaziva drugu. Razlika između tih svijesti je samo u načinu na koji se uspostavlja uzročno-posljedična veza. Dok magija i religija naslućuju determinizam i pokušavaju da na njega utiču različitim magijskim radnjama, molitvama, ritualima, obredima i slično, nauka otkriva tačni uzorčno posljedični niz i može na njega da utiče. Danas kišne i nevrijeme naučnici mogu ne samo da predvide već i da spriječe, dok magovi i sveštenici to ne uspijevaju iako svojim obredima, ritualima i molitvama pokušavaju. ... Što se tiče etike ona nije nauka, niti naučna disciplina, već dio filozofije. U okviru etike postoji tzv. religijska etika koja se na filozofski način bavi religijskim etičkim pitanjima. U okviru religijskih etika možemo govoriti o hrišćanskoj, islamskoj, budističkoj itd. etici. ... Što se tiče hipoteza one jesu slične vjerovanju, ali za razliku od religijskog vjerovanja koje se ne dokazuje i ne odbacuje već služi kao osnova religije, hipoteze se nerijetko odbacuju ukoliko ne zadovolje sve naučne metodološke zahtjeve.

Naravno. Pitanje je da li je pokušaj uspješan ili neuspješan, koristan ili beskorisan.
Mislim da je uspješan i koristan.
https://forum.cdm.me/showthread.php?t=60494

Svaki pokušaj koji traje ima svoj uspjeh i korisnost. Međutim, ima i svoj rok trajanja. Nakon toga, pokušaji da ga se održi, mogu postati kontraproduktivni. Upravo se to dešava sa mnogim religijama. Pokušaji da se održe u starom obliku i djelovanju djeluju kontraproduktivno kako na vjernike, tako i na samo religijsku organizaciju.

Sukobe među ljudima izazivaju stvari koje nemaju uzrok u religiji. Religija se tu koristi samo kao izgovor.
Toga bi bilo i više da nije religije jer u religijama postoji dio koji se bavi filozofijom razrade morala pa taj dio djelimično utiče na smanjenje sukoba.

Treba razlikovati vjeru od religije. Vjera je svojevrsno učenje koje pojedinac stvara ili usvaja, koje intelektualno i emocionalno prihvata. Religija je institucionalizovana vjera, bilo kao crkva, sekta, kult, pokret i sl. Religija kao dio društvenog života ima težnju da uspostavlja svoju moć i uticaj. Pri tom se sudara sa različitim drugim religijama i nereligijskim organizacijama. To neminovno vodi u sukobe. O djelovanju religijskih organizacija ne odlučuju oni slojevi koji se bave etičkim učenjima, već oni koji hijerarhijski upravljaju konkretnom religijskom institucijom.

Religije se razvijaju kao i sva ostala spoznaja. Religija kaže da je Bog nešto stvorio a nauka pokušava da objasni kako je to stvorio.

Religija je društvena pojava i treba je razlikovati od vjere. Vjera je stvar spoznaje i emocija. Religija počiva u teorijskom smislu na određenoj vjeri, ali se svojim javljanjem u društvu ispoljava kao konkretna institucija. ... Kao spoznaje religija i nauka se bave svijetom oko nas i u nama, svaka na svoj način. Nauka se ne bavi objašnjavanjem onog što religija tvrdi da je bog stvorio, već onim što se nalazi u nama i oko nas, bez obzira šta o tome misli i kaže religija. Nauka može da dobije neke poticaje iz religije, baš kao što neka naučna saznanja mijenjaju religijska tumačenja, ali ne može se reći da nauka objašnjava ono što religija kaže. Takav redosljed nije pravilo.

Obično se javlja jedan propust u nekoj kreacionističkoj teoriji pa se ona nemože smjestiti u nauku.
Stvar se sastoji u tome da teorija da je "Bog nešto stvorio" nije naučna teorija nego vjerovanje sve dok se sa jasnim fizičkim dokazima, direktnim ili indirektnim ne objasni kako je proces tačno tekao.
Onda je tek naučna teorija bez obzira da li Bog ili nešto drugo u tom procesu učestvuje.

Uslovno, sa stanovišta nauke, rečeno propust, ali sa stanovišta religijske teorije nije propust već u skladu sa religijskim učenjem. Upravo to i jeste razlika između nauke i religije. Religija svugdje mora ugurati boga, odnosno, ono vjerovanje koje propovijeda. Nauka naprosto utvrđuje šta se dešava i kakav niz uzročno-posljedičnih reakcija postoji, i u tome ne može da dođe do početka ili kraja. Religija odmah tvrdi to je od boga, a da ni ne pokušava da otkrije uzročno-posljedični niz. Za one koji vjeruju u boga, bog je uzrok svega.

Takođe je bilo je dosta i teista koji su promovisali i danas promovišu tu teoriju. Evolucija je dosta uticala na promjenu teističkih shvatanja i tumačenja.

Naravno trebali bi da sukobljavamo i napadamo mišljenja a ne ličnosti sagovornika.
Poštovanje ličnosti sagovornika je prilika da nešto jedni od drugih naučimo.
Ako ništa drugo onda barem elementarnu kulturu a to inače piše u svakoj religiji u dijelu koji se bavi filozofijom morala. Ako ne poštuje ovo onda je pitanje da li je neko uopšte vjernik.

Bilo jeste, ali se evolucionistička teorija raširila kao ateističko učenje i to u sukobu sa religijskim učenjima. ...
Upravo ovo na kraju je poenta rasprava. Pričajmo, sukobljavajmo se i napadajmo mišljenja, argumentujmo, i na taj način ćemo najbolje poštovati sagovornika. ...

[Dawud]

Čovjek nije stvorio ideju Boga nego je Bog stvorio čovjeka, i u duši mu usadio ideju o sebi. Religija nije nastala iz magije nego je njena sušta suprotnost, u magiji su sve stvari svete, grom, vatra, drvo, kamen, a u religiji samo Bog. U svim monoteističkim religijama mogu se naći izvesne zajedničke karakteristike. Prva zajednička karakteristika je već spomenuti univerzalni, nadnacionalni karakter. Druga - sve monoteističke religije su otkrivene, a to znači da su ih osnovali i utemeljili proroci - religijski i moralni reformatori kojima se, svakom ponaosob, otkrio, i u duhu prikazao, Bog. Treća zajednička karakteristika - sve monoteističke religije su soterološke (grčki: soter - spasilac) što znači da je prorok u isto vreme i spasilac, izbavitelj naroda. Četvrta zajednička karakteristika je protivčulno, asketsko i aseksualno stanovište koje zauzimaju sve monoteističke religije, stavljajući duhovno iznad materijalnog i telesnog, čak proglašavajući nagone i strasti zlim. Upravo ovu stranu religije oštro su kritikovali mnogi filozofi i naučnici, među kojima su najpoznatiji Zigmund Frojd i Fridrih Niče. Najzad, sve monoteističke religije su eshatološke (grčki eshaton - ono krajnje) što znači da prema ovim religijama postoji kraj sveta.
Monoteističke religije su hrišćanstvo, judaizam, islam, a dualistička religija je zoroastrizam