PROZOR U SVIJE(S)T
„Bolja Crna Gora“, kokarde i petokrake
Kako se kampanja za predstojeće lokalne izbore zahuktava, tako je sve više prisutno pitanje šta je objedinjavajući faktor izuzetno ideološki heterogene opozicione koalicije „Bolja Crna Gora“. Dakle, šta može ujediniti partije od krajnje desnice do krajnje ljevice i njihovo članstvo od radikalnih nacionalista do radikalnih internacionalista? U pitanju je nešto izuzetno važno, jer da nije tako, četnička kokarda i zvijezda petokraka, lobanja i srp i čekić, ne bi radili o istom poslu (čitaj: o istoj glavi u smislu potkopavanja vođstva pokreta i projekta kojemu se suprotstavljaju). I naravno, o tome opozicionari (za sada) neće prozboriti ni slova (
„marš za Rim“ ostavljaju za naredne faze). Baš nasuprot, iz petnih žila se napinju da uvjere građane (sa svojim simpatizerima i biračima, pak, zajedno dijele tu „javnu tajnu“ i red kasnijih poteza), da (im) neće
rušiti državu. Jer, upravo je o tome riječ.
Onemogućiti da se iz Podgorice slobodno upravlja sopstvenom sudbinom i budućnošću. Jedino što je zajedničko tako raznorodnim strankama – od Stranke srpskih radikala i Otadžbinske srpske stranke do Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore i Socijalističke partije Jugoslavije – jeste to da
ne priznaju Crnu Goru i da se ne mogu pomiriti da je crnogorska država samostalna, suverena i međunarodno priznata. Njihove
bijele košulje uvezene spolja simbolično su znak onog jedinog što im je zaista bitno i zajedničko – stava i opredjeljenja protiv države Crne Gore, poput njihovih bjelaških mentora iz vremena uništenja crnogorske države i njenog nelegalnog i nelegitimnog prisajedinjenja Srbiji.
Čelnici „Bolje Crne Gore“, u kontinuitetu, veoma lako otkrivaju svoje prave namjere spram Crne Gore. Tako Srđan Milić kaže da se Vlada Crne Gore „
ponaša kao hobotnica“: „Glava joj je u Podgorici, u zgradi Vlade.“ Valjda bi bilo „
bolje“ da je glava Vlade Crne Gore u Beogradu, na čuvenom kanabeu kod predsjednika Srbije. Onda bi naši građani imali perspektive! Ili, kaže Milić: „Nekad su ovu zemlju vodili bivši robijaši, a sada izgleda da je vode budući robijaši.“ Želeći da po svaku cijenu ostavi „dobar utisak“, Milić loše, i po njega i njegovu stranku i koaliciju kontraproduktivno, primjenjuje „aforizam koji je čuo“. Nepodnošljivom lakoćom voluntarizma i nepromišljenosti, ishitrenosti i netrpeljivosti, zluradosti i pizme, Milić zapravo pokazuje svoje pravo lice koje je tako daleko od državničke mudrosti. Milić zaboravlja da su se „bivši robijaši“ – koji su vodili Jugoslaviju poslije Drugog svjetskog rata – u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviji) borili protiv fašizacije zemlje i nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja. To je danas dio antifašističke baštine Crne Gore.
Uvoz „bratstva i jedinstva“ kokarde i petokrake
iz Srbije – ne hvala!
Dr Goran Sekulović
Bookmarks