Iz raznih novina

[sky]

Jeleni istrijebljeni sa Havaja
U KRIVOLOVU BRUTALNO POBIJENE ŽIVOTINE KOJE SU POLA VIJEKA ŽIVJELE NA OSTRVU SVETI NIKOLA
Budva – Više od 30 kapitalnih primjeraka jelena lopatara, koji su gotovo pola vijeka predstavljali simbol ostrva Sveti Nikola, ubijeno je tokom protekle dvije godine, a postoji bojazan da u ovom jedinom prirodnom rezervatu te životinjske vrste u Crnoj Gori, nema više nijednog.
Krivolovci, te organizovani tajni noćni lov, učinili su svoje, a prelijepi jeleni, koji su bili potuno pripitomljeni brutalno su ubijani. Svi su bili svjedoci da se jeleni više nijesu bojali čovjeka, pa su sami dolazili na poziv, u očekivanju da će im neko donijeti hranu, kako je to bilo decenijama.
I dok se do samo prije nekoliko godina računalo da ih na ostrvu ima oko 50, sada više niko sa sigurnošću ne može da kaže da li je ostao ijedan primjerak, a prema tvrdnji mještana i lokalnih ribara, zov jelena već odavno se ne može čuti sa ostrva.

Na gotovo dva kilometra dugom, ujedno i najvećem ostrvu na Crnogorskom primorju, sredinom 60-ih godina prošlog vijeka, tadašnji doživotni predsjednik Jugoslavije, maršal Josip Broz Tito, na molbu budvanskih lovaca, dozvolio je da se dva para jelena lopatara, mužjaka i ženke, sa ostrva Brioni nasele na ovom crnogorskom ostrvu Sveti Nikola.
Imajući u vidu da na Svetom Nikoli nijesu imali prirodnog neprijatelja, izuzev čovjeka, a činjenica da se u socijalizmu svaki krivolov oštro kažnjavao, 47 hektara ostrva pretvoreno je u pravu životinjsku oazu. Osim jelena lopatara, naseljeni su i mufloni, fazani, zečevi. Ubrzo, jeleni su postali prava turistička atrakcija, potpuno pripitomljeni dolazili su do kupača na ostrvskim plažama, jeli im iz ruke, a svi oni koji su brodovima obilazili ostrvo mogli su na okomitim stijenama da vide prave kapitalne primjerke mužjaka, koji su se šepurili pred teleobjektivima, znajući da ih znatiželjni turisti slikaju.

Sve je to potrajalo do 2007, od kada više niko ne može da kaže šta se desilo sa životinjskim carstvom na ostrvu. Sredinom devedesetih, kada je jugozapadni dio ostrva, oko četiri hektara od mještana kupio beogradski biznismen Nenad Đorđević, jeleni lopatari su dobili brižnog gazdu.
- Napravio sam im pojila, hranio ih. Oni su svako predvečerje dolazili na moj dio ostrva da se hrane i poje - kazao je za “Vijesti” Đorđević i dodao da je čuo da su svi poubijani kada je napustio ostrvo.
Đorđević je na svom dijelu ostrva napravio pravu malu oazu za sve životinje, te jeleni koji su dolazili iz guste šume, pred noć su silazili do samih plaža. Takav ritual bio je poznat svim turistima, koji su upravo u to vrijeme uobičavali da dolaze do ostrva, kako bi uživali u ovim pripitomljenim životinjama.

Krajem 2007. Đorđević prodaje ostrvo beogradskom biznismenu Stanku Subotiću Canetu, koji za četiri hektara zemlje je platio 24 miliona eura. Kako više nikoga nije bilo na ostrvu, jer nijedna od kompanija koje se nalaze u rukama ovoga biznismena nije preuzela brigu o ostrvu, polako, ali prećutno više niko nije ni pominjao jelene lopatare. Jeleni koji su imali organizovano pojilo i kojima je donošena hrana, po svemu sudeći prepušteni su na milost i nemilost prirodi i ljudima.
- Nijesam ih odavno vidio, ne znam šta se dogodilo. Postojali su do prošle godine jedan ili dva primjerka, ali ih sada više nema. Nema ni fazana ni muflona. Često smo ih nalazili mrtve na plažama ili u šumi, a kako su uginuli, ne znamo. Vjerovatno nije imao ko da ih hrani i poji- - ispričao je juče jedan od lokalnih ribara.

Jedan od najstarijih članova Lovačkog društva “Primorje” i staromještanin Dalibor Antonioli sa žaljenjem govori da jelena više nema na ostrvu. Antonioli, koji je i sam bio svjedok i učesnik naseljavanja jelena lopatara na ostrvo, govori da je decenijama unazad Budva bila prepoznata po ovom prirodnom rezervatu.
- Član sam lovačkog društva od 1964. i svjedok sam kako je počeo turistički prosperitet i kako smo postali značajna turistička destinacija u to doba. Jedan od naših tadašnjih funkcionera bio je strastveni lovac, i on je omogućio da dobijemo sa Briona dva para lopatara. U međuvremenu, mi smo već bili naselili šumskog zeca koji se mnogo razmnožio na ostrvu. I tako je to bilo, poslije smo dobili i muflone. Istina, mufloni su se malo teže adaptirali, znali su da padnu sa litice i često smo ih nalazili mrtve. Jeleni su se bili fantastično razmnožili, pa smo im na ostrvu napravili pojilište koje je bilo direktno povezano cijevima sa kopna i vodom ih preko ljeta, kada su suše, napajali. Oni su bili potpuno pripitomljeni. Međutim, kada su došla ova ratna dešavanja, počeli su da ih tamane, ubijali su ih bez srca. Naše lovačko društvo je pustilo i fazane. I taj prizor je bio fantastičan - ujutru kada odeš na ribanje, ili sjedneš na ostrvo pod borove, čuješ fazane gdje pjevaju. Međutim, i njih su poubijali, ostrvo je prazno, ostalo bez ičega. Sa vrlo malo sredstava ono ponovo može da bude rezervat. Sve te životinje su zajedno živjele sa mnogim kozama i ovcama, koje su mještani, vlasnici zemlje na ostravu, tamo držali – kaže on.

Antonioli navodi da su jeleni dolazili do same plaže i družili se sa turistima.
- Sjedjeli bismo ispod murve i čim bi neko od turista uzeo nešto da jede, oni bi dolazili. Za sve te godine odstrijelili smo jednog ili dva primjerka i to one čija je dlaka pobijelila, pa smo to učinili da se ne bi daljle razmnožavali. Lijepo ih je bilo vidjeti. Oni su znali da preplivaju sa ostrva, i dešavalo se da ih nađu kod Slovenske plaže ili Mogrena, odakle bi pobjegli u brda. Šarmatno je bilo vidjeti u osvit zore ili pred zalazak sunca na stijenama jelena, ovamo muflona, zeca ili fazana. Često se mogao naći i rog koji bi odbacili, a bili su izuzetno kvalitetni - završava priču Antonioli.

Odbacuju rogove u aprilu

Jelen lopatar je manji od običnog jelena, a veći od srne. Mužjak može narasti do 120 centimetara u visinu, 140 cm u dužinu, a teži do 100 kilograma. Ženke su manje i lakše. Boja im je riđe-crvena sa svjetlijim pjegama. Donja strana trbuha, unutrašnja strana nogu i ispod repa je svjetlije boje. Zimska dlaka je jednolično siva, a na leđima nešto tamnija.
Rogovi se razlikuju od onih kod običnog jelena, jer se iza drugog paroška šire u obliku lepeze-lopate, i njih odbacuje u aprilu. Rogovi dostižu težinu do četiri kilograma. Hrane se istovjetnom hranom kao i obični jelen, ali manje. Nije vjeran staništu, te u potrazi za hranom obilazi velike prostore. Jelen lopatar se pari u oktobru, a košuta donosi mlade na svijet u junu. Ima iste neprijatelje kao i obični jelen. Jelen lopatar rasprostranjen je gotovo u cijeloj Evropi, osim Islanda, sjevera Skandinavije, Koruške, Grčke i nekih drugih krajeva.


Organizovani tajni safariji za odstrel divljači u Budvi

Budvom odavno kruže priče da su na ostrvu organizovani safariji, tako da su lovci iz raznih krajeva dolazili da ubijaju jelene i preostalu divljač. Čak, kako “Vijesti” saznaju, jedan od inostranih lovaca koji je čuo da se organizuju ovakvi tajni lovovi, nudio je veliki novac samo da mu se dozvoli da dođe u Budvu. Svuda u Evropi ovakvi pohodi su strogo kontrolisani, tako da strastveni lovci rijetko mogu imati priliku da odstrijele kapitalne primjerke u prirodi.
U lovno–turističkoj ponudi nekih zemalja, konkretno Njemačke, Austrije i Slovenije, odstrel divljači, kakvi su, na primjer, jeleni lopatari, zauzima značajno mjesto. Cijena zavisi od težine rogova u kilogramima izmjerena 24 časa poslije odstrela. Da je krivolov izuzetno rasprostranjen na prostorima Balkana, koji predstavlja pravu krivolovnu oazu, svjedoči i italijanska agencija ANSA, koja je početkom septembra 2003. objavila da je u luci Bari u jednoj hladnjači pronađeno i uništeno oko pola tone mesa divljači koje je osam lovaca iz provincije Umbrija odstrijelilo na drugoj strani Jadrana i pokušalo da prebaci u svoju zemlju. Januara 2004. godine prilikom zapljene oko deset tona zamrznute divljači u Italiji privedeni su jedan italijanski i dva državljanina tadašnje Srbije i Crne Gore. Otkrivanje ovakvih afera dešava se tek u inostranstvu, gdje se to po zakonu tih zemalja smatra teškim kriminalom. Na primjer, grupa od sedmoro ljudi je osuđena u Italiji jer je u tu zemlju prokrijumčarila više od dva miliona ubijenih ptica iz Srbije i tako zaradila više od 10 miliona eura.

[sky]

Brat od strica, supruga prvog čovjeka ZIKS-a, njihova ćerka, kum, šef bratu od tetke, svojoj ženi, đever…

March 28, 2010 by Daily News Montenegro

Izvor: Dan

“Kum do kuma, brat do brata i đeveri na svom mjestu”, modifikovani stihovi poznate narodne pjesme dobili su svoju potvrdu u crnogorskom pravosuđu. Na značajnim sudijskim i tužilačkim funkcijama u posljednje vrijeme izabrani su najbliži srodnici i kumovi ljudi, koji već više od deceniju pokrivaju odgovorne funkcije u toj grani vlasti. Takvim odabirom kadrova nepotizam je, nažalost, na velika vrata zakoračio u crnogorsko pravosuđe.

Sadašnji predsjednik podgoričkog Osnovnog suda i nekada tužilac u Baru Zoran Radović je, kako su mediji već objavili, brat od strica Milana Radovića, direktora spuškog zatvora i nekadašnjeg generalnog sekretara Skupštine. Dolaskom na tu funkciju Zoran Radović je postao šef bratu od tetke, sudiji Radonji Radonjiću, koji je svojevremeno bio njegov pripravnik. Istovremeno, on je starješina u sudu i svojoj ženi Jeleni Radović, koja je stručni saradnik u Osnovnom sudu.

Supruga prvog čovjeka ZIKS-a Miljana Radović je zamjenik vrhovnog državnog tužioca, a njihova kćerka Ana je zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici.

Da kum nije dugme, potvrđuje podatak da je sudija Branimir Femić, kum Radula Kojovića, zamjenika predsjednika Vrhovnog suda, izabran za sudiju Vrhovnog suda. Femić je do izbora na tu funkciju bio sudija Apelacionog suda. I sudija Zoran Smolović, takođe Kojovićev kum, prebačen je iz Ustavnog u Apelacioni sud. Da su kumovi na cijeni pokazuje i slučaj Stojanke Radović, sada zamjenika vrhovnog državnog tužioca, a nekada prve dame Specijalnog tužilaštva, koju je na tu funkciju predložila kuma Vesna Medenica, predsjednik Vrhovnog suda.

Takođe, đever Stojanke Radović je sadašnji ministar pravde Miraš Radović, dok je njen suprug Novo Radović, zamjenik direktora Poreske uprave, a njena jetrva i ministrova supruga Mira Radović zaposlena je u Ministarstvu prosvjete. Brat Stojanke Radović je Dragiša Baletić, sudija Osnovnog suda u Podgorici.

Posao u tužilaštvu i podgoričkom sudu dobili su Enis Baković i Nebojša Golubović. Njihovi očevi Šućko Baković i Vukoman Golubović su, sadašnji i nekadašnji, zaštitnik ljudskih prava (ombudsman), odnosno predsjednik Apelacionog suda.

Predsjednik Senata Udruženja pravnika i advokat Stanko Marić smatra da ovakvi slučajevi nijesu dobri za sliku u pravosuđu. On kaže da se ne može isključiti da se neko iz porodice bavi istim poslom kao i njegov otac ili majka, samo zato što su oni već u toj branši.

- Mada, ovdje se postavlja pitanje da li bi te osobe stvarno došle u poziciju da rade taj posao, da im najbliži već nijesu na određenim funkcijama. Sve to stvara lošu sliku o pravosuđu i to nije mali problem – kaže Marić.

On ističe da je, ne samo ovim odlukama, pravosuđe sistemski stavljeno pod, kako narod kaže, šapu, vladajuće partije.

- Pravosuđe u Crnoj Gori apsolutno nije nezavisno, a po Ustavu i zakonu mora biti, već je pod direktnom kontrolom vladajuće garniture, koja imenuje sudije i predsjednike sudova. Danas je pravosuđe u raljama političkih i rodbinskih uticaja, s tim što je politički uticaj znatno dominantniji – ocijenio je Marić.

Prema njegovim riječima, svaka promjena na bolje je strah od gubitka vlasti.

- Oni neće suštinsku promjenu, jer je to rizik za njih i njihove pozicije. Ako dođe do političke smjene vlasty, onda možemo očekivati značajne i ozbiljne promjene – kaže Marić.

Dobre porodične pozicije u pravosuđu ima i predsjednik države Filip Vujanović. Njegova supruga Svetlana, sudija je Apelacionog suda, član Sudskog savjeta i predsjednik Disciplinske komisije tog tijela. Njen suprug, po funkciji, proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Predsjednik kotorskog suda je dugogodišnji sudija Branko Vučković, a sudijsku funkciju u istom sudu obavlja i njegova supruga Vesna Vučković. Predsjednik Apelacionog suda i dugogodišnji sudija Višeg suda Dragutin Čolaković, odlukom Vesne Medenice izabran je na tu funkciju. Takođe, njegova kćerka Ana Čolaković je, odlukom Sudskog savjeta, koju je Medenica potpisala, postavljena je za sudiju u Osnovnom sudu u Nikšiću.

Programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava Boris Raonić smatra da rodbinske i kumovske veze u pravodsuđu nijesu rezultat toga da je Crna Gora mala država, već lošeg rada Pravosudnog i Tužilačkog savjeta, kao i loših zakonodavnih rješenja.

- Nažalost, ova pojava je toliko raširena, da se ne može govoriti o nekoliko izolovanih incidenata, već je u pitanju sistematski nepotizam, po kome djeca, rodbina i kumovi pravosudnih moćnika imaju utaban put ka najodgovornijim pozicijama. Dok god ćute profesionalniji, moralniji, stručniji i odgovorniji u pravosudnim institucijama, dok mimo njih imenovanja i napredovanja dobijaju rođaci i kumovi, dok kod žrtve kršenja prava ćute jer im “profesionalni rođaci” onemogućavaju postizanje pravde, dok kod partneri iz međunarodnih organizacija sarađuju sa ovim “biračima plodova nepotizma”, imaćemo ovakvo stanje, koje postaje sve gore i gore. A to nije stanje trulih dasaka, kako je rekao predsjednik Skupštine, već je to eufemizam, za trulost kompletnog sistema – rekao je Raonić.

On ne vjeruje da postoji zemlja u kojoj se nakon pripravničkog staža može zauzeti visoka pravosudna funkcija ili da postiji država da član najuže rodbine odlučuje u slučaju najbližeg rođaka.

- Čak i ako se nađe neki primjer, neće se naći desetine primjera kojih ima u Crnoj Gori, a u kojima se ništa i dalje ne dešava – istakao je on.

[Ćipur]

Montenegro



Onamo, ‘namo, za brda ona, što reče kralj Nikola, stvari stoje nekako suviše dobro. Oseća se, međutim, određena napetost od one vrste koja nastupa kad stvari suviše dugo stoje suviše dobro. Kao da svi nešto očekuju i kontaju, sve praveći se da je sve u najboljem redu. To se ućutalo i razmišlja.

Reč je o političkoj budućnosti Mila Đukanovića: kao da je došao do tačke na kojoj pada odluka - povući se sada ili ostati na vlasti doveka, kao Josip Broz Tito. Najavljivao je Milo da bi možda mogao da razmisli o povlačenju iz politike, ali to je zvučalo nekako ‘nako. Ako trezveno razmotrimo tu situaciju, a zašto bi se Milo povlačio? Sve i da izgubi na izborima njegova je struktura moći i baza suviše jaka da bi sve krenulo nizbrdo; bio bi jaka i sledstveno tome poštovana opozicija.
Crna Gora je mala; svi se znaju, a mnogi su ako ne rođaci, ono bratstvenici. Politička podela, kažu pametni Crnogorci - a niko se u Crnu Goru ne razume bolje od njih - vazda je ista, mada su barjaci različiti. Imali smo bijelaše i zelenaše; pa Podgoričku skupštinu i zamalo građanski rat; pa četnike i partizane; pa titoiste i informbirovce; pa „foteljaše“ i „antibirokrate“; pa slobiste i đukanovićevce; i još sve to isto skoro u svaku kuću.
Kad se okanemo folklora i plemenske mitologije koja je ionako tek ukras i tema kafanskih podjebavanja, Crna Gora je začudo stabilna država još od 1997. kada su bombe praštale na mitinzima, a Slobo pretrpeo još jedan u nizu poraza, vojsci i Udbi uprkos. Proglašenje nezavisnosti došlo je posle svega toga nekako prirodno i jedino se Voja Koštunica od toga zaista potresao.
Ekonomija Crne Gore bez Jugoslavije i Srbije već je druga priča. Imali smo cigarete, pa nekretnine i sada turizam. To sa cigaretama znamo šta je bilo: zajednički državni posao one Slobove Miki Maus države SRJ. Duža je to priča, ali recimo samo da je taj period završen jednom za svagda 2001, kad je posao sa švercom duvana postao zaista nehigijenski. Šta se klepilo - klepilo se i svakom provodu dođe kraj. Glavni akteri shvatili su to relativno rano, poput Cana Subotića koji je imao relevantne informacije iznutra, iz središta Evropske unije. Milo, naizgled paradoksalno, nije krio ulogu Crne Gore u tome; naprotiv. Upitan jednom u Skupštini o cigaretama, izvadio je papire i strpljivo objasnio ekonomiku „tranzita“ cigareta. Poentirao je rekavši: „Eto odakle pare u budžetu za vaše pensije i plate“. Neko mu je iz opozicionih klupa dobacio „A jesi li se ugradio?“. Milo je ne trepnuvši odgovorio: „A ti ne bi?“. I šta sad? Šta da mu kažeš? Ništa ne uspeva kao uspeh, rekli bi Amerikanci. Tako su i sve te čuvene istrage o švercu cigareta polako na putu da uvenu. Ne zbog Milovog strašno važnog političkog značaja kao „faktora mira i stabilnosti“ ili državničkog imuniteta, nego zato što se stvorio konsenzus EU i velikih duvanskih multinacionala da se ta stvar polako prevaziđe kao nepraktična. Izgubljeni porezi i akcize na cigarete u zemljama EU nadoknaditi se ne mogu, pa sve i da Milo i Aco Đukanović prodaju sve šta imaju.
Zatim je došla najezda ruskih oligarha, brigadista i perača novca na veliko. Po prirodi stvari površina nekretnina u Crnoj Gori nije neograničena, sve i ako uračunamo vukojebine i planinčine u Brdima. Onda je došla finansijska kriza i od Boke, Herceg Novog, Budve, Petrovca i drugih mesta napravila ljudsku pustoš nalik na Dubrovnik u kome izvan sezone jedva da neko živi. Vlasnici skupih vila provedu mesec-dva i odu, a lokalno stanovništvo neka vidi šta će. Najbolji posao je biti čuvar bogataške vile van sezone.
A sada se već naveliko priča i o narkoticima. Počelo je to i pre ovog skandala oko Darka Šarića, da se razumemo. Sredozemlje i Jadran od nedavno postaju zgodna odredišta za pomorski transport kokaina. Albanija i Crna Gora su odmah preko puta jugoistočne Italije, a nevladine organizacije iz Pulje kao što je „Sacra corona unita“ već imaju debelo iskustvo sa cigaretama iz onog prethodnog zlatnog doba; gliser pun kokaina vredi koliko dvadeset glisera punih cigareta, ako ne i više. Iskušenje je veliko, jer su pare ogromne. Tu je sada Crna Gora pred možda najvažnijim ispitom. Zabrinjavaju rezerve koje okolne policijske, carinske i druge agencije pokazuju prema crnogorskim kolegama i to je nešto što bi Crna Gora morala da prevaziđe što pre, jer to ima značaja i za unutrašnji politički život. Tiče se to i Mila Đukanovića i njegove političke budućnosti, itekako. To je ona druga strana Milovog novčića: s jedne si strane nesporni Gospodar Crne Gore i Brda; ako jesi, hajde reši i te prekogranične kriminalce i onda si miran.
Negde na tim opisanim relacijama leži politička budućnost Crne Gore. Nije lako Milu Britvi, ali nije on ni glup, ni nesposoban ni trapav; naprotiv. Ako je do ovde dogurao, valjda će se snaći i ubuduće. Ali, to je već unutrašnja stvar jedne susedne prijateljske države.


http://www.danas.rs/danasrs/kolumnis...news_id=186950

[Maja]

Posljednji update: 29. Mar 2010, 20:37
Pronađen mrtav istaknuti aktivista pokreta 'Otpor'

Jedan od istaknutih aktivista subotičkog Otpora Branimir Nikolić (1957) pronađen je danas mrtav na dječjem igralištu pored keja na jezeru Palić.
Tijelo je pronađeno poslije prijave prolaznika danas prije podne, a u policiji je agenciji Beta rečeno da je najvjerovatnije riječ o samoubistvu.
Poslije 5. oktobra 2000. godine bavio se projektom Uterivanje istine, a javnosti je predočio mnoštvo podataka o kriminalnim i drugim poslovima nekih javnih ličnosti.
Više puta mu je suđeno za klevetu, a na osnovu jedne privatne tužbe je osuđen i odležao zatvorsku kaznu.
Posljednjih godina živio je od socijalne pomoći.

PCNEN

Srpska istraga je fantasticna - samoubistvo...i rijesen slucaj.

Hvala Lepo

[jooly]

Posljednji update: 29. Mar 2010, 20:37
Pronađen mrtav istaknuti aktivista pokreta 'Otpor'

Jedan od istaknutih aktivista subotičkog Otpora Branimir Nikolić (1957) pronađen je danas mrtav na dječjem igralištu pored keja na jezeru Palić.
Tijelo je pronađeno poslije prijave prolaznika danas prije podne, a u policiji je agenciji Beta rečeno da je najvjerovatnije riječ o samoubistvu.
Poslije 5. oktobra 2000. godine bavio se projektom Uterivanje istine, a javnosti je predočio mnoštvo podataka o kriminalnim i drugim poslovima nekih javnih ličnosti.
Više puta mu je suđeno za klevetu, a na osnovu jedne privatne tužbe je osuđen i odležao zatvorsku kaznu.
Posljednjih godina živio je od socijalne pomoći.

PCNEN

Srpska istraga je fantasticna - samoubistvo...i rijesen slucaj.

Hvala Lepo

Mislio da si nedje u inostranstvu u zapadnoj evropi a ne kod mrskog nam sjevernog susjeda...vidim upucena si u istragu maximalno

[Maja]

Znate, od kada sam procitala u Politici da su pronasli pod mostom covjeka samoubicu, u pidzami, sa pola obrijanog lica, sa rukama na ledjima svezanih zicom... Od tad razumijem ponesto i o srbijanskoj istrazi.


Hvala Lepo

[minjo]

Znate, od kada sam procitala u Politici da su pronasli pod mostom covjeka samoubicu, u pidzami, sa pola obrijanog lica, sa rukama na ledjima svezanih zicom... Od tad razumijem ponesto i o srbijanskoj istrazi.


Hvala Lepo

Tako se i novinarka Dada Vujasinovic "ubila",i nikom nista...

[Bonja the Zmaj]

Znate, od kada sam procitala u Politici da su pronasli pod mostom covjeka samoubicu, u pidzami, sa pola obrijanog lica, sa rukama na ledjima svezanih zicom... Od tad razumijem ponesto i o srbijanskoj istrazi.


Hvala Lepo

Majo, ali da li je to zaista samo srpski specifikum?

Zamislite kad bi neko zlnamjerno rekao da je crnogorski specifikum, povodom istraga ubistva, recimo - da nakon ubistva pred makar 10 ocevidaca - jedini opis ubice bude dlakava muska ruka...

[Maja]

E to ne znam. Samo sam pastovala info koja mi je chudna iz razloga koji sam navela. Mozda bolje poznajem desavanja u drugim ex republikama YU nego u CG, pa za takve konstrukcije oko samoubistva i zatvaranja slucaja sa dlakavom mushkom rukom.. ne znam...

Hvala Lepo

[Bonja the Zmaj]

E to ne znam. Samo sam pastovala info koja mi je chudna iz razloga koji sam navela. Mozda bolje poznajem desavanja u drugim ex republikama YU nego u CG, pa za takve konstrukcije oko samoubistva i zatvaranja slucaja sa dlakavom mushkom rukom.. ne znam...

Hvala Lepo

Pogotovo ako ta ruka pripada nasem nepomeniku...

Salu na stranu, ako vec iznosite neko pravilo, kao sto ste srbijanske istrage povodom povodom ubistava - onda bi, logikom stvari, trebali da precizirate - da li ste htjeli da kazete da u Srbiji odredjena ubistva nerijetko bivaju okvalifikovana kao samoubistva, kako bi se prikrili pocionici ili ste htjeli da kazete da se to desava samo u Srbiji u poredjenju sa citavim regionom, Evropom, svijetom ili Suncevim sistemom (sto se iz vaseg posta moglo naslutiti).

Kvalitetne rasprave radi, hajdemo se sloziti da se takve istrage desavaju po cijelom svijetu, gdje vanistitucionalna moc nadidje moc drzavnih institucija. A da nacionalne raspre ostavimo po strani. Sto mislite Majo?

[frnjok]

Evo ga i Dragi konachno opet u Hrvatskoj, zeljno ochekivan.

http://www.theaustralian.com.au/news...-1225847420023

[ovizionizi]

kukala mu majka tamo...

[Sidewinder]

Evo ga i Dragi konachno opet u Hrvatskoj, zeljno ochekivan.

http://www.theaustralian.com.au/news...-1225847420023

To plemenito gazimestansko sunce...i kameleoni njime obasjani....

[NSX]

je li ovo Ratko pored ove dvojice

[Ćipur]

Svaki četvrti Srbin alkoholičar

s Najčešći pacijenti Instituta koji imaju problem s alkoholom su osobe između 30 i 50 godina...


U Srbiji od alkoholizma boluje 25 odsto stanovništva, a više od 40 odsto osoba konzumira alkoholna pića svakodnevno, izjavio je doktor Instituta za mentalno zdravlje Vladan Jugović. Samo pet odsto građana Srbije potpuno apstinira od alkohola, 75 odsto pije umereno, a prvi kontakt s alkoholom ostvaraju adolescenti između 13 i 15 godine.




FLAŠA - Alkoholizam je i dalje na prvom mestu među bolestima toksikološke zavisnosti, međutim, primetna je i ekspanzija nehemijskih zavisnosti, kao što su patološko kockanje, od kog boluje dva odsto građana, kao i zavisnost od interneta - rekao je Jugović.
Prema njegovim rečima, statistika pokazuje i da je 32 odsto stanovništva u poslednjih mesec dana u jednoj prilici popilo više od pet pića, što znači da su oni potencijalni zavisnici od alkohola.
Jugović je i ukazao da je muškarcima „dozvoljeno” najviše 14 pića sedmično, a ženama i starijim osobama jedno piće dnevno.
Najnovija istraživanja, za poslednjih šest meseci, pokazuju da su najčešći pacijenti Instituta odrasle osobe između 30 i 50 godina, da 20 odsto onih koji su započeli lečenje odustane i da je među zavisnicima pet puta više muškaraca.
- Zabrinjavajući podatak je i to što je u svakoj porodici sa problemom alkoholizma prisutan neki vid nasilja, najčešće zlostavljanje bračnog partnera i dece. To podrazumeva verbalne uvrede, pretnje, fizičko nasilje, pa i prinudne seksualne odnose - ukazao je doktor Voja Majkić iz Instituta za mentalno zdravlje.
Majkić je naveo da su nasilje i alkoholizam u sprezi i da se retko mogu videti zavisnici koji nisu agresivni, iako se samo 20 odsto alkoholičara može odmah „prepoznati”.
Njegov kolega doktor Branko Čorić je napomenuo da, upravo zbog nasilnog ponašanja, društvo kroz sudstvo, tužilaštvo i policiju često vrši preveliku presiju na zavisnike od alkohola.
- Kako bi problem akloholizma u Srbiji bio rešen na odgovarajući način, potrebno je uspostaviti bolju i čvršću saradnju među domovima zdravlja, centrima za socijalni rad, kao i ostalim državnim institucijama - rekao je on.
Čorić je naveo da više od 30 odsto alkoholičara lečenje započne prekasno, na hirurškom odeljenju, prvenstveno zato što je konzumiranje alkoholnih pića društveno dozvoljeno.

info 24 sata

15 godina kraće žive zavisnici od alkohola
Alkohol je na trećem mestu među deset vodećih faktora rizika oboljevanja i smrti, dovodi se u vezu sa 66 različitih bolesti, a zavisnici od te supstance žive 15 godina kraće.

[NSX]

Racunajuci Srbe u CG taj procenat je sigurno znatno veci

[nick 25]

Racunajuci Srbe u CG taj procenat je sigurno znatno veci

Potpuno si u pravu, ali ipak mislim bolje krigla nego igla.

[Hari Krisna]

[Dutch]

Podgorica - “Plakala sam od radosti kada sam čula da je uhapšen, tolika je tuga. Ali, eto, zadovoljna sam što je uhvaćen, pa i nakon toliko godina. Pravda je spora, ali dostižna”, kaže Nataša Čengić, majka poznatog rukometaša Gorana Čengića, dok pogledom miluje sliku sina koga je Veselin Vlahović Batko (40) brutalno ubio dok je pokušavao da spase starca koga je “monstrum sa Grbavice” ustrašenog i uplakanog, vodio na gubilište 1992.godine.
Na Trebeviću je Federalna komisija za nestale pronašla 10 masovnih grobnica u koje je, vjeruje se, Vlahović sa kompanjonima, nakon paljenja, zakopavao žrtve. U jednoj od njih, na takozvanoj Petrovačkoj krivini, otkrivene su i kosti poznatog rukometaša Čengića. Njegovo tijelo nađeno je u istoj jami gdje i kosti starca koga je pokušao da otrgne od smrti. Priču čini još morbidnijom to što je Čengić prvog dana preživio Batkov rafal. Ubica se, međutim, kako su za televiziju Vijesti ispričali sagovornici vratio sjutradan da se uvjeri da je temeljno obavio zločinački posao – snažnog rukometaša je dokrajčio dok je ranjen pokušavao da se izvuče ispod drugih leševa.
Osumnjičeni za ratne zločine u Bosni Veselin Vlahović Batko koji je početkom marta uhapšen u Španiji, u ekstradicionom pritvoru čeka odluku tamnošnjih vlasti kome će biti izručen, jer su ga tražili Sarajevo, Beograd i Podgorica.
Ministrastvo pravde BIH traži Vlahovića zbog optužbi za ratnih zločin, Crna Gora zbog bjekstva iz zatvora u Spužu u kome je izdržavao zatvorsku kaznu zbog nasilja i razbojništva, kao i suđenja zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na teritoriji BiH, a Srbija radi izdržavanja zatvorske kazne od sedam godina na koju je pravosnažno osuđen zbog izvršenja krivičnog djela ubistva.
Španskom istražnom sudiji Vlahović je, prenijeli su tamnošnji mediji, hladno priznao da je u sarajevskom naselju Grbavica tokom 1992. svirepo pogubio više od sto Muslimana.
Vlahović je, šokiranom sudiji, dodao da se ne kaje. Krvavi pir je, tvrdi, započeo jer su mu “Muslimani tokom rata u Bosni ubili ženu i dijete”. Taj Vlahovićev motiv mnogi dovode u pitanje – niko od njegovih savremenika u Sarajevu, sa kojima je razgovarala ekipa TV Vijesti, ne sjeća sa da je Batko imao porodicu. Tezu o Batku osvetniku kategorično odbacuje i sarajevski DJ Dragan Kožović, koji je pred rat u Bosni radio u poznatoj sarajevskoj diskoteci “Sloga”, u kojoj je Vlahović bio angažovan kao izbacivač.
“Batko je živio sa gazdom, u stanu. Niti je bio oženjen, niti sam ga ikada vidio u ženskom društvu. Ta priča o Batici osvetniku jednostavno ne pije vodu, to što je uradio, posljedica je te njegove divlje prirode”, kaže on.
Prijeratni bokser Veselin Vlahović rođen je u Nikšiću 1969. godine, a u Sarajevo se preselio krajem osamdesetih. Godine 1992, kada je Grbavica živjela pod njegovim terorom, imao je 23 godine. Za samo nekoliko mjeseci, koliko je pod komandom srpskih snaga na Palama proveo na Grbavici, pobio je više od stotinu muškaraca pa i žena, djece, staraca... Tačan broj onih koje je Vlahović usmrtio, ili u čijoj je egzekuciji učestvovao, i dalje se utvrđuje. Iza Batka je ostalo na desetine silovanih žena koje i danas drhte na pomen njegovog imena.
“Kamu metne na sto, a pištolj pod glavu, i onda sa mnom uradi ono što je radio”, kroz suze priča Zahida Merdan, koja ne želi da krije identitet i koja bi, kaže, voljela da se suoči sa čovjekom koji joj je uništio život.
Sarajevsko naselje Grbavica, po kome je Vlahović ordinirao sa ekipom, snage Radovana Karadžića i paravojne formacije zauzele su 6. aprila 1992, kada je sa okolnih brda započelo ubijanje grada, koji je u obruču smrti bio skoro četiri godine. Nakon što je pripojena Republici Srpskoj i barikadama odvojena od Sarajeva, Grbavica je pretvorena u gulag za Bošnjake, koji su popisani i kojima je ograničeno kretanje.
Ekipa Veselina Vlahovića, koja je bila pod komandom Karadžićevih ljudi, tvrde u bosanskom tužilaštvu, formirala je privatne zatvore i pljačkala dragocjenosti nepravoslavnih stanovnika Grbavice, koje je odnosila u specijalne magacine.
“Vlahović je pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Radi se o kaznenim djelima uglavnom protiv civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koja uključuju nasilno odvođenje civila u nepoznatom pravcu, zlostavljanja, mučenja i ubistva”, objašnjava portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
“Radne zadatke”, navode svjedoci Vlahovićevih zločina, Batkova ekipa sprovodila je puna elana, zatirući trag svemu što nije imalo pravoslavni predznak. Od Vlahovićevog noža stradali su, dokumentovano je, čak i Srbi koji su se usudili da mu stanu na put.
“Ja dok ne zakoljem deset Muslimana, ne mogu spavati po noći. Šta ću, volim to raditi”, prisjeća na Vlahovićeve riječi starija žena, čijeg je muža Vlahović odveo na jedno od stratišta na Trebeviću, iznad Grbavice. Vlahović je žrtve na pogubljenje uglavnom odvodio iz sabirnih centara i improvizovanih zatvora, a nerijetko je egzekucije obavljao i tokom vizita i pljački bošnjačkih stanova na Grbavici.
“Ne bih mogla ni kokošku zaklati, a njega sam gledala kako kolje nešto što je moje”, svjedoči Ziba Jažić, koja je silovana, a zatim primorana da gleda Vlahovića kako joj ubija muža, dok je u susjednoj sobi plakala njena dvogodišnja ćerka.

[Old Bone]

Vidji Marxa....vizionarski.
A kriza ce od septembra bit na ovome kako uvazeni profesor pise...sad se zahuktav jedno 6 mjeseci kriza KAKVA NIJA VIDJENA OD 1993 GODINE!
IZ PRVE RUKE: Dr Anđelko Lojpur

Kriza jeste, ali je najgore prošlo

Negdje sredinom devedesetih, ne ponovile se nikome, kada je privatizaciona pomama zahvatila veći dio komunističkog svijeta, a krizu koja je prethodila i isprovocirala tranziciju smijenila ona, posttranziciona, B. Klinton je kazao (prepričavam) da se tu, ipak, ne radi o „smrtnim trzajima komunizma“, nego o „porođajnim mukama kapitalizma“. I kako su stvari tekle dalje, pokazalo se da i porođajne muke mogu da budu prelazne. Naime, taman kada su zemlje u tranziciji pomislile da su stigle tamo gdje su pošle, dakle u kapitalizam, kad ono „pojela maca“. Danas, nema dileme da nas iznova pohode aveti velike depresije tridesetih godina prošlog vijeka, što posebno male zemlje stavlja pred velika iskušenja. Posrtanje Portugala, Irske, Grčke i Španije (pročitajte PIGS) i novije ideje o „evropskom monetarnom fondu“, umjesto o obećanom kompletiranju evropskog prostora u formi EU, više bude strah u pogledu njenog razaranja. Čuvena antiglobalistkinja N. Klajn i ekonomista J. Stiglic tvrde da sadašnja ekonomska kriza za neoliberalizam predstavlja isto ono što i rušenje Berlinskog zida za komunizam. Svijetu, posebno pojedincima koji pretenduju ili su, pak, mislili da se na naučnoj osnovi „bave“ ekonomijom, konačno je sada jasnije zašto je J. Stiglic „postao“ nobelovac. Pomenuti gospodin, koji je godinama upozoravao, prije svega Svjetsku banku, ali i druge koje je savjetovao da „stvari“ neće izaći na dobro, je u prilično jednostavnoj formi pojasnio današnje stanje, bolje reći identifikovao ključne uzroke, kazavši sljedeće: „To nije bilo slobodno tržište, nego korporativna socijalna pomoć koja je branjena jezikom ekonomije slobodnog tržišta“. Logičnim nameće se pitanje, da li je to prevelika „doza“ neoliberalnih ideja jedan čitav ovaj sistem uvela u fazu anestezije iz koje se sada dosta teško budi? Zlonamjerni ili, pak, dobronamjerni bi išli još dalje i kazali: „Sada nam je jasno zašto "General Motors" danas nazivaju (G)overment (M)otors ili "(G)overment (M)oney – „vladini motori“ ili „vladin novac“! Naime, Obamina administracija je preuzela 61 odsto vlasništva kompanije, jer je uz već u početku dotiranih 20 milijardi kasnije dodala novu injekciju od 30 milijardi dolara, s tim da ni to nije pomoglo jer je ovih dana smijenjen CEO kompanije.
Istovremeno, ubijeđeni „marksisti“ su se hvatali za glavu i pitali kako im je promakla sljedeća rečenica, koja je na savjetovanjima kojima sam na temu globalne krize imao prilike da učestvujem, bila najčešće citirana: „Vlasnici kapitala i biznisa će kod radnika podsticati i stimulisati potrebu da kupuju njihovu skupu robu, stanove, kuće i tehnologiju, obavezujući ih pri tome da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdržljivosti. I na kraju, ti neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka koje će morati da budu nacionalizovane, pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam“ (K. Marks, Kapital). Ovo za komunizam, moram da priznam da nijesam baš posve siguran. Ali, kamo sreće da su pročitali spomenuto djelo jer bi možda na toj, a ne na krilatici „svakome prema radu, svakome prema potrebama“, bio satkan poredak kojeg više nema. Iskreno da priznam, bio sam ga zaboravio, vjerovatno zbog čestog ponavljanja. Šta se tu stvarno desilo, pisaće pobjednici, kao što je to uviek slučaj sa istorijom. Isto tako, ne znam da li je A. Grinspen „pročitao“ Marksa, ali je očito da je jako dugo ostao vjeran postulatu koji glasi „da može da dođe do grešaka na tržištu, ali se tržište ispravlja samo po sebi i privreda opet dođe na svoje“, za razliku od npr. P. Vokera (mandat R. Regana) koji je vjerovao u ograničenja tržišta i smatrao da finansijska tržišta treba da budu regulisana, ali je bio smijenjen i na njegovo mjesto je došao upravo A. Grinspen. A u londonskom „Ekonomistu“ je ovih dana zapisao: „Narednih nekoliko godina će karijera političara biti građena ili razgrađena na akcionarskim tržištima“.
Kako tu stoji danas Crna Gora? Kada je kriza u pitanju imam osjećaj, dakle ne tvrdim, da je najgore prošlo. Ujedno, malo mirnije spavam u spoznaji da će za(na)govarani sporazum MMF sa Crnom Gorom na principima vašingtonskog konsenzusa, ipak, morati malo da sačeka. Treće, s obzirom na svoju veličinu, crnogorska ekonomija je upravljiva. To lakšim za implementaciju čini zahtjev da, konačno, težište sa ograničenih komparativnih (čitaj „prirodnih“ ) prebacimo na potpunije korišćenje konkurentskih prednosti. Prvo, to bi značilo da sada ocijenjenu kao „investicijama vučena ekonomija“, crnogorsku ekonomiju prevedemo u „inovacijama vučenu“. I drugo, dugo važeći pricip „više je bolje“ ustupio je mjesto jednom drugom koji glasi „bolje je više“. U sinergijskoj kombinaciji sa još jednim opštevažećim principom „small is beautiful“ eto opipljive šanse za Crnu Goru na dugi rok.
Istovremeno, ne treba se zavaravati, odricanja će biti, mada, vjerujem ne u mjeri kako je to jednom prilikom kazao Čerčil. U tom smislu, umjesto „filozofije“, „što gore, to bolje“, treba nam malo više socijalnog jedinstva, vjere i iskrenog zajedništva oko nacionalnih ciljeva, istrajnosti u ostvarivanju zacrtanog, ali i praštanja. Valjda smo iz prošlosti izvukli neke pouke; previše smo mali, a „ćudi velikih“ su neumoljive. Budimo li se i dalje međusobno gložili i nepotrebno rasipali energiju, pored nas, trpjeće oni koji nijesu ništa krivi, a to su buduće generacije.
IZ PRVE RUKE: Dr Anđelko Lojpur

[Mojsije]

Kako tu stoji danas Crna Gora? Kada je kriza u pitanju imam osjećaj, dakle ne tvrdim, da je najgore prošlo. Ujedno, malo mirnije spavam u spoznaji da će za(na)govarani sporazum MMF sa Crnom Gorom na principima vašingtonskog konsenzusa, ipak, morati malo da sačeka. Treće, s obzirom na svoju veličinu, crnogorska ekonomija je upravljiva. To lakšim za implementaciju čini zahtjev da, konačno, težište sa ograničenih komparativnih (čitaj „prirodnih“ ) prebacimo na potpunije korišćenje konkurentskih prednosti. Prvo, to bi značilo da sada ocijenjenu kao „investicijama vučena ekonomija“, crnogorsku ekonomiju prevedemo u „inovacijama vučenu“. I drugo, dugo važeći pricip „više je bolje“ ustupio je mjesto jednom drugom koji glasi „bolje je više“. U sinergijskoj kombinaciji sa još jednim opštevažećim principom „small is beautiful“ eto opipljive šanse za Crnu Goru na dugi rok.
Istovremeno, ne treba se zavaravati, odricanja će biti, mada, vjerujem ne u mjeri kako je to jednom prilikom kazao Čerčil. U tom smislu, umjesto „filozofije“, „što gore, to bolje“, treba nam malo više socijalnog jedinstva, vjere i iskrenog zajedništva oko nacionalnih ciljeva, istrajnosti u ostvarivanju zacrtanog, ali i praštanja. Valjda smo iz prošlosti izvukli neke pouke; previše smo mali, a „ćudi velikih“ su neumoljive. Budimo li se i dalje međusobno gložili i nepotrebno rasipali energiju, pored nas, trpjeće oni koji nijesu ništa krivi, a to su buduće generacije.
IZ PRVE RUKE: Dr Anđelko Lojpur

Što mlati ovaj Lojpur, ka'da smo mi neka normalna evropska zemlja, a ne obična svinja u blatu sopstvenom što se valja.
Pominje upravljivost, sinergijske efekte, konkurentske prednosti... prosima neku teoriju iz onih knjige Uvod u menadžment što je napisao. Samo što mi nemamo blage veze sa tom njegovom teorijom, praksa je posve dijametralno suprotna.

[Ćipur]

Iz zasede pucao na devojčicu

31.03.2010. - 00:12

OSVETA - Maloletnica S. I. (14) ranjena je juče popodne sa dva metka u stomak u romskom naselju u Makišu i s teškim povredama prebačena u Urgentni centar, gde se lekari bore za njen život. Na nju je pucao stariji muškarac, a pretpostavlja se da je nišanio iz zasede u šiblju, u neposrednoj blizini kuće.
Po prvim nalazima meci su uleteli kroz prozor, a napadač je odmah posle pucnjave pobegao crvenim „fićom“. Meštani veruju da se radi o Bećiru K. s kojim je porodica devojčice bila u sukobu.
U naselju od 30 kontejnera žive Romi koji su nedavno preseljeni sa lokacije ispod mesta „Gazela“.

http://www.24sata.rs/vesti.php?id=70485

[milovan]

„Vlasnici kapitala i biznisa će kod radnika podsticati i stimulisati potrebu da kupuju njihovu skupu robu, stanove, kuće i tehnologiju, obavezujući ih pri tome da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdržljivosti. I na kraju, ti neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka koje će morati da budu nacionalizovane, pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam“ (K. Marks, Kapital).

U novom KOMUNISTICHKOM DRUSHTVENOM UREDJENJU,
MARKSA koga su HRISHCANI razapeli na KRST,
i neoliberali sahranili duboko pod ZEMLJOM,
gologuzi PROLETERI SVIH ZEMALJA,
ce SLAVIT NOVI VASKRS, ili USKRS MARKSOV,
koji VASKRSNUO GRESHKOM POTROSHACHKIH APETITA i DOGME O SLOBODNOM TRZISHTU, umjesto SLOBODNOG TRZISHTA,
ponovo ce LOKALNE ZAJEDNICE MIJENAT KUKURUZ ZA KILO SIRA,
A OPANCHAR OPANKE ZA VRUCI SOMUN PEKARSKI,
OKO SVIH DRZAVA CE BITI PODIGNUTI KINESKI ZIDOVI.

[Dutch]

Što mlati ovaj Lojpur, ka'da smo mi neka normalna evropska zemlja, a ne obična svinja u blatu sopstvenom što se valja.
Pominje upravljivost, sinergijske efekte, konkurentske prednosti... prosima neku teoriju iz onih knjige Uvod u menadžment što je napisao. Samo što mi nemamo blage veze sa tom njegovom teorijom, praksa je posve dijametralno suprotna.

Mlati pare,mlatio je dok nije Duvanski doćera đe je a sad mlati neđe drugo .Bez gaća na g***cu je doša iz Bosne a sad može 15 kriza da prođe njemu će bit svejedno

[Dutch]

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora je objavila informacije, koje bi vjerovatno mogle da objasne uzroke nevolja nikšićke Željezare, možda i nekih drugih kompanija u Crnoj Gori. Naime, direktor MANS-a Vanja Ćalović je danas prezentovala podatke o off shore kompaniji koja je registrovana u Holandiji, a čiji je vlasnik upravo nikšićka Željezara.

Off shore kompanije su posebna preduzeća registrovana u zemljama koje imaju status “poreskog raja”. Ovim kompanijama nije dozvoljeno da posluju u zemlji u kojoj su osnovane, a dažbine prema državi izmiruju ili jednokratno, prilikom registracije, ili jednom godišnje, u visini od svega nekoliko desetina eura.

Ove kompanije se nazivaju i “post- restant” kompanije, jer ih obično čini samo jedno poštansko sanduče i broj telefona, a njihova osnovna svrha je izbjegavanje poreza, koje se izvodi tako što preduzeće svoje proizvode, po nerealno niskoj cijeni, prodaje svojoj off shore kompaniji, koja ga onda tržištu proslijedi po realnoj cijeni. Država u kojoj se proizvodi ostaje uskraćena za novac od poreza, koji ide direktno u džep vlasnika obje kompanije.

U Crnoj Gori nije ništa novo da su vlasnici privatizovanih firmi off shore kompanije, ali nevladina organizacija Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, sada objavljuje slučaj u kom proizvodna firma u Crnoj Gori ima svoju off shore – kćerku kompaniju.

Direktor MANS-a Vanja Ćalović je danas zatražila odgovore od ministra ekonomije Branka Vujovića u vezi, do sada nepoznate, holandske off shore kompanije “Željezara Nederland” koja koja je u vlasništvu nikšićke Željezare:

“Da li gospodin ministar ekonomije zna ko je pravi vlasnik Željezare? Šta radi kćerka kompanija Željezare i zbog čega je ona formirana? Da li zna kako ona posluje i da li ona izvlači novac iz crnogorske Željezare sa sjedištem u Nikšiću? I iznad svega, da li gospodin Branko Vujović može da objasni javnosti ili radnicima te iste Željezare – zbog čega je dozvolio da jedna kompanija sa ovako sumnjivom prošlošću, sa ovakvom ekipom koja se nalazi na jednoj istoj lokaciji, predstavljena od strane ovakvoga čovjeka koji ima niz off shore koje je registrovao ne samo u Holandiji nego i drugim zemljama, dobija u kontinuitetu povlastice od države Crne Gore? Opraštaju mu se, odnosno prolongiraju sve obaveze poreza i doprinosa i druge obaveze prema državi, uključujući i one prema Elektroprivredi Crne Gore”.

Direktor MANS-a Vanja Ćalović je do otkrića došla uvidom u revizorski izvještaj gdje se pojavilo ime holandske kćerke kompanije nikšićke Željezare. Daljim istraživanjem došla je do saznanja da je firma registrovana u Amsterdamu s oznakom “BV”, što znači da posluje sa statusom off shore kompanije.

Ćalović je današnju prezentaciju obogatila planom grada Amsterdama sa ucrtanom lokacijom i fotografijama kuće koja izgleda kao komforna porodična kuća, a koja zapravo služi kao adresa za najmanje 150 fiktivnih, odnosno off shore kompanija.

“Suština je u tome da se ona nalazi u rezidencijalnom dijelu Amsterdama. Ovo je fotografija same zgrade sa brojem 17, u kojoj se nalazi Željezara Nikšić, kuća u kojoj se nalazi kćerka kompanija nikšićke Željezare. Na istoj adresi nalaze se i ove kompanije, njih 150. Pored toga, ove kompanije imaju isti broj telefona – 0206731190, a značajan broj njih ima čak i istog direktora, izvjesnog J. de Haas-a”, kaže Ćalović.

Crnogorska Vlada je, početkom ove godine, kompaniji MN Speciality Steels, koja gazduje Željezarom Nikšić, a koja je takođe registrovana u Holandiji, dala garancije za 26,3 miliona eura kredita za pokretanje proizvodnje, jer se prethodno, navodno, zbog efekata svjetske ekonomske krize, Željezara našla u teškoćama.

Direktor MANS-a Vanja Ćalović je u vezi slučaja Željezarine off shore kćerke-firme najavila i dodatne aktivnosti koje će biti usmjerene ka policiji i tužilaštvu.