Ne treba brkati stvari - Cameron sigurno nije potrošio preko deceniju i jaako mnogo sopstvenog novca u stvaranje tehnologije koja će mu omogućiti da snimi Avatar i druge dugo planirane projekte, a da ne vjeruje da sve to ima budućnost. Sredina i kraj devedesetih je tipičan period kad je sve prolazilo ako je imalo moćne efekte, i to je ta priča o tehnološkoj fascinaciji i privlačenju publike. S jedne strane, filmadžije su dobili mogućnost da snime stvari o kojima su samo mogli da sanjaju, a s druge - publika se zasitila jako brzo. Trenutno vlada opšti nedostatak svježih ideja i uopšte vizije i kod autora (čast pomenutim izuzecima) i kod onih koji plaćaju za sve - nastavci, rimejkovi, adaptacije bez smisla i svrhe.
Avatar je specifičan projekat - s jedne strane, priča je prilično standardna i ne nudi briljantne obrte i dijalog... a s druge - to je samo kostur na kome Cameron gradi vizuelni doživljaj koji treba da uzdrma učmalu publiku i pokrene ustajali svijet filmskog spektakla. E sad, tu postoje nekoliko problema:
- Cameron je obećao "revoluciju". Brojni ljudi očekuju da to znači da će imaginarni svijet i likovi koji ga nastanjuju izgledati 100% realistično i da će jedan pogled na film redefinisati opšte poimanje filma kao medija. Ovo nije fer ni prema Cameronu ni prema filmu - svi dosadašnji pokušaji građenja "realističnih" CGI likova su bili manji ili veći promašaj (Beowulf, Polar Express, Final Fantasy: The Spirits Within), i od Avatara treba očekivati samo nešto puno, puno bolje, ogroman iskorak a ne "dealbreaker". Stvara se neka atmosfera da ako ne bude sve 1000000% "stvarno", film nije uspio, što je suludo. Najveća revolucija je sama tehnologija snimanja koja se ne vidi na samom filmu, napredni "space age" sistem motion capture koji do najsitnijih detalja hvata pokrete glumaca i omogućava brzo i jednostavno vizueliziranje kompletne scene u stvarnom vremenu i neuporedivo prirodniji proces rada s glumcima i režije od starog, gdje je toliko toga zavisilo isključivo od mukotrpnog rada animatora. Animatori su i dalje tu, ali oni samo dodaju završne poteze na već postavljeno platno, što rezultira neuporedivo realističnijim scenama, posebno s glumcima.
- 3D ima predugu istoriju i previše promašenih pokušaja... većina, uključujući i najveće filmske kritičare poput Rogera Eberta, uopšte ne smatra 3D ničim više od šarene laže i smetnje. Moja najveća nada vezano za Avatar je upravo da će Cameron upotrijebiti 3D kao ključni sastojak vizuelnog iskustva, a ne kao nešto što je samo dodato na film koji jednako dobro izgleda i u 2D. Jedno su animirani filmovi poput Coraline, gdje je 3D jako fino nadogradio vizuelni doživljaj, a drugo filmovi koji treba da budu prihvaćeni kao "realistični".
Ja ću Avatar gledati u Koloseju u 3D sali, vjerovatno premijeru, i držim palčeve.

Bookmarks