Miraksov “Elitni vodič po Crnoj Gori”: Crnogorci mnogo vole sebe i veoma su lijeni
Izvor: Vijesti
Da ruska kompanija Miraks nema i da nikada nije ni imala lijepo mišljenje o Crnoj Gori, osim stalnog kršenja njenih zakona, pokazuje i tekst u njihovom časopisu „Elitni vodič po Crnoj Gori“. Autor teksta „Karakteristike crnogorskog mentaliteta“ Vladimir Moisejev Crnogorce naziva drumskim razbojnicima, pljačkašima, lažovima, lenjivcima, neodgovornim gorštačkim Slovenima na čiju se riječ ne možete osloniti, velikim zaljubljenicima “u sebe same“, dobrim trgovcima i posrednicima, onima koji ne vraćaju novac….
Moisejev najprije govori o istorijskoj povezanost Rusije i Crne Gore, ali i o životu crnogorskih predaka kako bi se bolje shvatio „život današnjih Crnogoraca“.
- Istorija kaže da se Crnogorci (i Srbi) veoma dobro ponašaju prema Rusiji i Rusima. Njima su mnogo pomogli još i ruski carevi – od njihovog novca ovdje je izgrađeno mnogo istorijskih spomenika, crkvi i manastira. I sada, dok šetate ulicom, možete dobiti na poklon granu sa mandarinama od potpuno nepoznatog čovjeka samo zbog toga što ste Rus – navodi se u tekstu.
Ali, postoji i druga strana nacionalnog karaktera. Autor kaže da su „gorostasni Sloveni, oduvijek živjeli u odličnim prirodnim uslovima i mnogo bolje su znali da ratuju nego da obrađuju zemlju“. Jedan od osnovnih životnih prihoda bio im je „pljačka karavana koji su išli iz Srbije ka primorju(nije važno čijih srpskih ili turskih)”, navodeći i da je u Crnoj Gori postojao zakon po kome je Crnogorcu bilo zabranjeno da izlazi iz kuće bez oružja. Moisejev kaže da su mu drugovi iz Crne Gore pričali da “kada se u crnogorskoj familiji nabavljala so, duvan ili novac, muškarac najprije potraži ortaka iz susjedstva i ide u zasjedu na najbliži trgovački put.
Ako se kroz nedelju dana ne pojavi kući žena odlazi njemu sa parčetom sušenog mesa, sira, kriškom hljeba i vina. I tako sve dok ne naiđe pogodan plijen bogat do zuba“.
- Takav način života predaka prisutan je i danas – Crnogorci – dobri trgovci i posrednici. I sada, često muškarac izjutra odlazi iz kuće, sjedi u kafanu, pije kafu i priča o omiljenim temama. Naravno, da je poznanik ili rođak svaki treći. I tako on pije kafu i čeka „pogodan slučaj” (Rusa, Engleza ili Njemca) koji će pokazati interesovanje za neku nepokretnost. Zatim, on sprovodi trgovačku transakciju i sljedećih pola godine „ne mora se previše naprezati u kafani” – navodi se u tekstu.
Moisejev kaže kako Crnogorci mnogo vole sebe i veoma su lijeni što potkrepljuje primjerima. U prvom primjeru (o tome kako vole sebe), jedan njegov prijatelj otputovao je za Moskvu i ostavio kola prijatelju Crnogorcu koji ih je slupao „u dim“, a kad se vratio iz Rusije Crnogorac mu odgovara „što si ti meni kola davao? Da sam ja poginuo ti bi mi ćerki penziju plaćao!). U drugom primjeru (o ljenjosti) „njegova ruska poznanica prodavala je u Crnoj Gori jagode u čašicama na pijaci u blizini kuće za jedan euro, a kad su se mještani požalili da je to skupo, predložila im je da pođu u baštu i uberu besplatno.
Odgovor je bio – što za jedan euro da se toliko saginjem“.
- Još jedna zanimljiva osobina je neodgovornost. Kao što znate, ima empirijski zakon po kome 15 odsto snage rješava 85 odsto problema. U Crnoj Gori niko ne pokušava izaći iz rama prvih 15 odsto, a većina ni do toga ne dopre. A, na pitanje „a može li…“ odgovaraju „a zašto ne“. Na taj način u slučaju neuspjeha odgovornost nije njihova. I još jedna zanimljiva osobina je laž. Oni sami čak imaju klasifikaciju ljudi „ovaj drži riječ, a ovaj ne“. Onih koji drže riječ očito je manje od deset procenata stanovništva, a možda i ne više od jednog – pojašnjava Moisejev.
Autor savjetuje da se sa Crnogorcima završiva posao odmah i da se bježi, te da da im se ne ostavlja nikakav avans (jer ne vole da vraćaju novac).
- Ako ostavite za sjutra nešto, može se desiti da će na putu ka vama sresti babu po strini ili još nekog rođaka (zemlja je mala pa je kompaktnost rođaka i poznanika velika) i neće moći proći pored njih, a da im se ne javi. I takvih usputnih susreta može se desiti oko pet, a vi gubite dragocjeno vrijeme u čekanju. Ponekad do noći. Pri tom im je obično neshvatljivo da to nije lijepo i da bi se trebalo javiti i izvinuti, dok je njihov odgovor „pa, nijesam mogao proći pored“ – kaže autor koji tekst završava „detaljem“ da njegovoj poznanici iz Moskve koja se bavi nekretninama uvijek u prtljagu kada putuje u Crnu Goru najviše mjesta zauzimaju knjige kako bi „prekraćivala vrijeme u čekanju kolega“.
Nakon ove „detaljne analize crnogorskog mentaliteta“ trebali bi da se zapitamo kakvi smo zaista i ko su nam partneri koji nas reklamiraju van granica Crne Gore.
O Miraks grupi, iza koje stoji ruski milijarder Sergej Polonski, crnogorska javnost prvi put je čula kada su započeli nelegalnu gradnju luksuznog turističkog kompleksa Astra Montenegro na rtu Zavala kod Budve, a koji je predviđao izgradnju 30 vila za prodaju i iznajmljivanje i hotela sa 27 spratova.
Iako urbanistički planovi za rt Zavala nijesu bili gotovi, započeta je izgradnja vila, a inspekcija se u cijeli slučaj uključila tek nakon medijskog i pritiska nevladinog sektora. Miraks, čiji je partner u početku njihovog poslovanja u Crnoj Gori bio potpredsjednik DPS- a i najmoćniji Budvanin Svetozar Marović, ljetos je otvorio diskoteku “Miracle louge” na brdu Topliš iznad Budve na nekadašnjoj građevinskoj deponiji, a gdje je trebao da gradi Akva park. Diskoteka u kojoj su organizovane brojne žurke do zore i koncerti poznatih svjetskih i zvijezda iz regiona, nema dozvolu za rad kao noćni klub. U opštini je registrovana kao kafe bar koji može da radi do jedan sat iza ponoći.
Zanimljvo je da u Miraksovom vodiču u dijelu koji prikazuje kompleks Astra Montenegro na Zavali, nema planiranog hotela u obliku jedra, koji je trebalo da ima 27 spratova i da bude prvi hotel sa sedam zvjezdica na Mediteranu.
Miraks izbjegava pominjanje u javnosti druge faze projekta Astra Montenegro, a ne treba zaboraviti ni to da je agencija AP nedavno prenijela da je Polonski objavio bankrot i da je sud zamrznuo svu imovinu Miraksa zbog neplaćanja duga od 242 miliona dolara što je zakočilo atraktivne projekte kompanije poput Kule federacije u Moskvi. Kompanija Miraks u Crnoj Gori negirala je takve navode.
Na listi magazina Forbs, bogatstvo Polonskog, koji se početkom 2008. proslavio rečenicom da „oni koji nemaju milijardu mogu da idu dođavola“, prošle godine vrijedio je 1,2 milijarde dolara. Analitičari procjenjuju da je Miraks dužan između 600 i 700 miliona dolara.
Kako nas vole ovi strateški investitori to je strašno
Originally Posted by Dutch
Fukare ima svudje ,no smo mi mala drzava pa se vidi bolje ,ovi povamo te su ponosni dje ja zivim malo malo pa svoje scerke nataknu na qrats a one od 8 do 15 god ,itd itd ,nemo mislit e je trava zelenija u tudji obor ,grdno ces se iznenadit ! 
Bookmarks