Iz raznih novina

[A+A]

Ruski med i mlijeko
STAV NOVINARA
Piše: Siniša Luković

Najnoviji skandalozni incident u kome je obezbjedjenje jednog ruskog tajkuna „na privremenom radu u Crnoj Gori“ divljački sa ostrva Lastavica na ulazu u Boku istjeralo građane Crne Gore i strane turiste koji su željeli da posjete jedan od najatraktivnijih spomenika kulture u Boki, austrougarsku tvrđavu Mamula, zorno je svima pokazao da je vlast u Podgorici od Crne Gore napravila rusku koloniju u kojoj se „domoroci“ moraju podvrgnuti svima, pa i najprizemnijim interesima „kolonizatora“. Kako drugačije objasniti nepojmljivu činjenicu da je naša vlast oličena u državnom preduzeću „Morsko dobro“ (a koje to nije moglo učiniti bez blagoslova Ministarstva turizma i Vlade u cjelini), besplatno za najobičniji privatni dernek, ustupila treće po veličini crnogorsko ostrvo? To je izgleda taj „elitni turizam“ za koji godinama „upire“ ministar Predrag Nenezić kome ne smeta što gorile mlađanog ruskog bogatuna sa crnogorske teritorije uz psovke i prijetnje tjeraju građane Crne Gore i turiste iz zapadnih zemalja.

„Profesionalnim crnogorskim patriotama“, poput predsjednika Skupštine i lidera SDP Ranka Krivokapića, koji nas smaraju svojim „turbo-crnogorstvom“ i nalaze teorije zavjere u namjeri Srbije da ovdje otvori tri konzulata, ne smeta činjenica što Rusija praktično već kontroliše neke od najznačajnijih ili najatraktivnijih djelova teritorije i privrednog sistema u Crnoj Gori. Patetično držeći ruku na srcu kad se intonira himna i ističući zastavu SAD u svom kabinetu, predsjednik parlamenta – žestoki verbalni branitelj „još nejake mlade crnogorske države“, izgleda ne vidi da ta Crna Gora polako postaje prazna ljuštura i sigurno se pretvara u ono što su brojni inostrani analitičari i novinari već nazvali „Moskvom na Mediteranu“. Može li takva kolonija u kojoj su Rusi vlasnici najznačajnijih crnogorskih i najatraktivnijih lokacija na primorju postati članica NATO-a i Evropske unije? Vidi li predsjednik Skupštine – „najveći Crnogorac poslije kralja Nikole“, problem u postupanju njegovih partijskih kolega iz SDP koji rukovode „Morskim dobrom“ da DŽABE anonimnom ruskom tajkunu ustupe jednu od najvećih atrakcija u Boki i omoguće mu da on ostrvo Lastavica koristi u najmanju ruku kao da je u pitanju Sahalin ili Kamčatka?

Pita li se Krivokapić (DPS-ovci to sigurno ne rade, za njih je način na koji Rusijom vlada Vladimir Putin ideal kome treba težiti u simuliranju crnogorske demokratije i očuvanju nepromjenjljive vlasti Mila Đukanovića), zašto do sada niko ovdje nije čuo ruskog amabasadora u Podgorici Jakova Gerasimova da javno upozori Crnogorce da moraju više brinuti o zaštiti životne sredine i svog kulturnog nasljeđa? Takve poruke redovno stižu od ambasadora SAD Roderika Mura, Njemačke Petera Platea, Velike Britanije Kevina Lajna, Francuske Bernara Garanšea...
Naravno da ruski diplomata to ne može učiniti jer su upravo državljani Rusije najveći devastatori prirodne sredine, ali i privrede Crne Gore, pri čemu imaju zdušnu podršku same crnogorske vlasti. U najvećoj mjeri Rusi su, gradeći vile za odmor devastirali do tada netaknuta područja Luštice, Rusi su glavni u konzorcijumu koji je kupio poluostrvo i tvrđavu Arza na kojima nikome, uprkos crnogorskim zakonima, nije dozvoljen pristup, ruski „Metropol“ stoji iza megalomanskih planova o betoniranju plićine Tunja i devastacije netaknutog ostrva Sveti Marko, ruski državljanin devastirao je nekoliko desetina metara obale u Krašićina napravivši „mini Lipce“, ruski „Mirax“ je uz podršku crnogorske administracije, od budvanskog zelenog dragulja - rta Zavala napravio najveće ruglo na primorju. Gledano iz ugla privrede i privatizacije, stvari su još poraznije – navedeni „Mirax“ bez dozvole gradio je vile na Zavali, devastirao obalu, srušio pješačku stazu i tunel, a onda naprasno odustao od falusoidno oblikovanog velikog hotela na Zavali koji je trebalo da bude glavni objekat njihovog kompleksa „Astra Montenegro“. Ostale su samo privatne vile i gomila ruskih tajkuna zbog kojih se prave privatni derneci i betonira uvala Guvance.

Vidi li neko novi elitni hotel „As“ sa pet zvjezdica kojega već godinama grade Rusi iz „Njega toursa“? Gdje nestade turističko naselje „Lustreca“ koga je na Luštici trebalo da gradi moskovski gradonačelnik Jurij Luškov? Kakva su iskustva radnika hotela „4.jul“ u Petrovcu sa ruskim investitorima? Sjećate li se kontroverzi sa ruskom kompanijom „Barkli“ u Ulcinju? Vidite li svakodnevne proteste i nezadovoljstvo radnika KAP-a i nikšićkih Boksita sa načinom na koji su ih „usrećili“ ruski vlasnici iz CEAC-a? Da li je Crna Gora nakon godina pregovaranja uspjela da od Moskve naplati svoj dio ruskog klirinškog duga prema SFRJ?
E, zbog svega toga ruski ambasador mudro ćuti, iz Moskve povremeno Podgorici stižu pokloni u vidu umjetnički vrlo diskutabilno urađenih spomenika ruskim piscima i plesačima, koji nemaju ama baš nikakve veze sa Crnom Gorom, a kad nešto makar i na tren zaškripi u tim idiličnim odnosima, u Podgoricu stiže ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu i onda opet teku „ruski med i mlijeko“.
Sve zajedno, čini da je Crna Gora danas mnogo više ruska, nego što je to bila kao jedan od najtvrdokornijih bastiona staljinizma u Jugoslaviji, prvih godina nakon Drugog svjetskog rata. Ako mi kao država i društvo stvarno želimo u Evropu, moramo ovdje da primijenimo i uživamo blagodeti i tekovine njene demokratije. U protivnom, svi ćemo uskoro morati pjevati „Plovi patka, plovi guska...
http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=313816

[jooly]

Licno poznajem Gdina. Lukovica, ali ipak nisam ocekivao ovakav text, mozda malo manje pristrasan ili umjereniji........ Nego Sinisa, bravo za to sto si krivokapica opisao kao Slinu sto cijeli Kotor, Boka a i sire dobro zna! Da si blize poveo bih te na veceru!

[Mojsije]

Podgorica - Književnik Miljenko Jergović ocijenio je da bi Miomir Mugoša, da je kojim slučajem politčar u zemljama zapadne Evrope, po kratkom postupku nestao sa političke scene.
U razgovoru za “Vijesti” najprevođeniji pisac na prostoru ex-Yu kaže da je “strašno ono što je gospodin Mugoša učinio”.
“Ali još je strašnije da ga čelnici njegove stranke nisu trenutno sankcionisali. Naime, moguće je zamisliti da gradonačelnik Pariza ili Berlina u trenutku pomrači, ili da ima violentni pomladak, pa da učini istu stvar, ali je nezamislivo da bi takav nevoljnik nakon toga još dvadeset četiri sata opstao kao političar ili u bilo kojem javnome poslu”, kaže Jergović.

On napominje da bi Mugoša “jednostavno nestao” sa političke scene, napominjući da su to neki standardi koji su u Crnoj Gori nedosegnuti i koji još dugo neće biti dosegnuti.
“Nije vam to nikakva utjeha, ali slične - iako ne tako dramatične - stvari događaju se i u Hrvatskoj, s ovdašnjim gradonačelnicima. Recimo, onaj splitski, koji je inače deklarirani rasist i fašist, za razliku od Mugoše, po imenu Željko Kerum, redovno je na svojim konferencijama za štampu novinare častio uvredama. I naravno, nije doživio nikakve sankcije. Na kraju je odlučio da više i ne bude konferencija za novinare”, ukazuje Jergović.

• Kako vidite Crnu Goru danas?
Sasvim sigurno da je moj pogled drukčiji, deficitarniji i siromašniji nego što je pogled bilo kojeg građanina Crne Gore. Recimo da sam, još od sredine 1991, kada sam bio honorarni dopisnik “Monitora” iz Sarajeva (na šta sam ponosan, pa zato to i spominjem), neka vrsta navijača. A navijao sam, pogotovo nakon bosanskoga rata i svih posljedica koje su uslijedile, da Crna Gora sačuva mir. Tada, krajem devedesetih, kada sam prvi puta nakon rata došao u Podgoricu, činilo se da Crna Gora možda može postati samostalna država, ali samo pod uslovom da ne padne krv između onih koji su za državu i onih koji su protiv države. Naglašavam, činilo se da je to samo možda moguće.
Čudo da krv nije pala, jer je sve govorilo da će pasti. I iskustva drugih republika bivše Jugoslavije, i ratnička crnogorska tradicija, i taj višak muževnosti i muškosti u Crnogoraca, i historijska sklonost da se problemi rješavaju poprijeko, mimo zakona i pravila, a bogme i komšijskih prava i interesa… Današnja Crna Gora, mislim, ima taj golemi kredit koji proizlazi iz zajednički sačuvanog mira. Sve drugo je bonus i dodatak: i samostalnost, i grb, zastava i himna, i ta iluzija - koju Crnogorci dijele s drugim bivšim Jugoslavenima, da imaju svoju državu i da sami odlučuju o svojoj sudbini. Ono što je, međutim, stvarno vrijedno poštovanja samo je taj sačuvani mir i međunacionalna harmonija u odnosu prema manjinama.

• Kako vidite premijera Mila Đukanovića?
Doživljavam ga kao državnika koji je izbjegao rat. Sve drugo je, iz moje perspektive, sporedno. Naravno, dobro znam da bi mi perspektiva bila radikalno drukčija da živim u Crnoj Gori. Tada bi mi, pretpostavljam, nelagodu stvarala činjenica da bi uskoro Milo Đukanović mogao postati vladar s najdužim vladarskim stažom u povijesti Crne Gore. On je već pola svoga života predsjednik ili premijer.

• Što to znači za jedno društvo?
To nije dobro, ali i Urho Kekonen je Finskom vladao skoro trideset godina. Veći je problem ako ne postoji društvena snaga, politička partija ili ideja o konstruktivnoj smjeni vlasti. Ne znam ima li toga u Crnoj Gori. Ne znam ima li Đukanović ozbiljnije protivnike koji bi mijenjali njega, a ne grb, himnu i zastavu skupa s njime. Ako ih ima, onda problema zapravo nema. Ako ih nema, tada je to problem.


Vole li Crnogorci svoju zemlju

• Gdje je Crna Gora u prednosti, a gdje u zaostatku za ostalima iz regiona?
Najveća prednost je što u Crnoj Gori nije bilo rata. U odnosu na Hrvatsku Crna je Gora, recimo, u zaostatku kada je u pitanju državna regulativa, zakoni, ali i društvena pravila ponašanja. To se jako dobro vidi kada se pređe granica na Debelom brijegu. Dok je hrvatska obala primjerno uredna, čista i pokrivena urbanističkim i građevinskim planovima, kojih se ljudi uglavnom drže, slika na crnogorskome dijelu obale, pogotovo kada se prođe Boka kotorska, zastrašujuća je.

• Na što mislite?
Recimo, Budva je u samo nekoliko godina potpuno uništena tom divljačkom betonizacijom, izgradnjom apartmana, viletina i hotela. To je strašno, jer je nepopravljivo. Generacije i generacije ljudi ostaju uskraćene za onu ljepotu s kojom su živjele naš i svi prethodni naraštaji. Kad čovjek koji je doputovao iz Hrvatske ugleda Budvu, a prije toga i stotine onih džambo plakata na kojima se, uglavnom na ruskome jeziku, oglašava rasprodaja zemlje i stambenog prostora, stiječe dojam kako tu žive neki ljudi koji ili nisu svjesni toga što čine ili baš jako ne vole svoju zemlju.


http://www.vijesti.me/index.php?id=313882

[milovan]

U ovoj TRULOJ KRALJEVINI DANSKOJ,
niko ne moze biti vlasnik plaza i obala, josh nidje ne naleceh na placanje plaza,
niko iz Jevrope ne moze biti vlasnik nepokretne imovine, vikendice, kuce ili poljoprivredog dobra ili farme,
shto juznije to TUZNIJE,
mediteranci bi prodali majku rodjenu,
guzice za sandalice i oboje MOODI za audi,
boli njih junachka KITA,
za djecu i unuke.

Da ispeglamo CGu,
mogli bi solidno zivjet stotinak godina od prodaje dhjedovine,
kome se radi, o glavi mu se radilo,
dok mozemo zivjet od nasledstva.

[gingis kan]

Bivši gradonačelnik Londona vjenčaće se u zoo vrtu Bivši gradonačelnik Londona Ken Livingston je saopštio da će se u septembru vjenčati svojom dugogodišnjom izabranicom i da će ceremonija biti upriličena u londonskom zoološkom vrtu.
"Vjenčaćemo se i ceremonija će biti održana u zoo vrtu Londona", rekao je Livingston (64), političar iz redova laburista koji će se oženiti Emom Bil (41) sa kojom ima dvoje djece, prenosi agencija Beta.
Vjenčanje će biti obavljeno u paviljonu Mejpin u kojem su smješteni valabiji (vrsta kengura) i ptice emu.
Bivši gradonačelnik je upozorio da će gorile biti zadužene za izbacivanje nezvanih gostiju koji nijesu na spisku zvanica.

Skandal! Ja sam mislio da ovo ima samo u Crnu Goru.:joint:

[Mojsije]

Književnik Jevrem Brković predviđa da će hajku na premijera Mila Đukanovića, nakon „kumova“, nastaviti svi koji misle da nijesu dobili zasluženi dio od takozvanog duvanskog kolača, a među prvima, kako je kazao, najbliži Amfilohijev saveznik – potpredsjednik Vlade Svetozar Marović.
On je, međutim, u intervjuu „Vijestima“, ocijenio da će vladajuća koalicija uspješno funkcionisati sve dok Đukanović bude u stanju da DPS modelira prema potrebama klanova, klubova, interesnih grupa, podgrupa i kružoka u samom toj partiji. Ali, kaže, doći će vrijeme kad će se dobro živjeti od poricanja i odricanja od Đukanovića, kao što se sada dobro živi od veličanja Đukanovića.
• Prošlo je više od tri godine od obnove državne nezavisnosti. Gdje je Crna Gora danas?
Ispostavilo se da je mnogo lakše osamostaliti državu nego je uspješno voditi, da je lagodnije biti “pobunjenik” nego moderan državnik u državi jednog zapuštenog narodnog mentaliteta. Većina današnjih crnogorskih državnika, ministara i političara ima u prtljažniku dobro prikrivenu komunističku prošlost, što je kod većine njih bilo časnije od njihove sadašnjosti: znalo se, makar deklarativno, čemu i kome služe. Danas su oni protagonisti vlasti s ideološkom mentalnošću, s kojom nema dijaloga, ili se svaki pokušaj dijalogiziranja stvarosti kodira kao neprijateljstvo, čak izdaja. Crna Gora je danas, nažalost, u raljama suštinski jednog neurbanog i diletantskog političkog aktiviteta i državničkog amaterizma.
• Kako se to manifestuje?
Njeguju se, održavaju samo nekolike državne linije - linija prema Briselu i NATO-u (što je dobro), linija diplomatije s većinom ambasadora diletenata, osrednjeg obrazovanja, ali burne miloševićevske, antisuverenističke prošlosti; linije ličnih kontakata i nekoliko trgovačkih linija s ozbiljnim rasipničkim frustracijama, mada bi ovdje kao odrednica bolje legla – linija velike osobne koristi! Sve te linije, a tek one za koje će se tek znati, prividno dobro funkcionišu, dok unutrašnje tkivo države, moguće i državnosti, atrofira, prosto se urušava, propada, gubi značaj i osobine bitne za život Države i za život svakog građanina.
• Konkretno, gdje je Crna Gora napredovala, a koja državna tkiva propadaju?
Ipak je Crna Gora danas zemlja sa državnim identitetom i međunarodnim priznanjem, sa zastavom na Ist Riveru, sa svojim pasaportom, himnom koju hoće da krate: ne smeta njima dr Drljević, već onaj završni stih “Da je vječna Crna Gora”. Za sve te već povijesne atribucije većina današnjih crnogorskih zvaničnika nije mnogo, ili gotovo ništa učinila - došli su kao na svadbu.
Nazadovalo se u odnosu i brizi prema crnogorskoj kulturnoj i istorijskoj baštini, prema kulturi, u medijskom tretmanu i slobodi medija, u materijalnom položaju zaslužnih stvaralaca. Predaleko se otišlo u političkoj koruptivnosti većine elektronskih medija, dok je RTCG najgora televizijska kuća na Balkanu, Srednjoj Evropi, Srednjoj Aziji i Južnoafričkoj Republici.
• Što Vi najviše zamjerate dugogodišnjim koalicionim partnerima na vlasti DPS-u i SDP-u?
Danas je to vladajuća koalicija koja se održava na fenomenu vlasti i koja će uspješno funkcionisati sve dok je Đukanović u stanju da DPS modelira prema potrebama klanova, klubova, pojedinaca, serklova, interesnih grupa, podgrupa i kružoka u samom DPS-u. Od čina raspolućenja DPS-a, svakako čina s povijesnom konotacijom, DPS je ono što je Đukanović i dok je Đukanović predsjednik. U kaleidoskopu crnogorskih kontroverzi i frustracija, to je čak i dobro - DPS nikada nije bio ni crnogorska ni procrnogorska partija sve dok predsjednik Đukanović, po svojoj instinktivnoj, čak nagonskoj logici opstanka, nije “prelomio” i krenuo “drumom lijevijem”, to jeste crnogorskim. Šezdeset odsto DPS članstva je za Crnu Goru onoliko i sa onom sviješću koliko to Đukanoviću i interesima distributera njegove harizme i moći treba! Možda će ta DPS masivnost tako doći i do nacionalne crnogorske svijesti: takva je zemlja Crna Gora i toliko je katkad od same sebe udaljena!
Krivokapićev SDP ima sve ono što Đukanovićev DPS nema, prije svega kontinuirani crnogorski pedigre. Krivokapić nema, za sada, Đukanovićevu harizmu, vaninstitucionalni spektar moći. Ima u Krivokapićevom SDP-u njih nekoliko koji od Cetinja ne vide Crnu Goru, ali je ne vide ni oni iz SDP-a što su toliko zagledani samo u Plav, Gusinje, Rožaje i Petnjicu. Ne znam da li je SDP budućnost Crne Gore, možda Krivokapić jeste.
• Kako biste, onda, jednom rečenicom opisali vlast i njene najviše funkcionere?
Vlast nikada i nigdje nijesu obavljali ili vršili časni ljudi, ali ni toliko nečasni kakvih ima u svim zemljama postkomunističkog perioda.

• Đukanovićev kum i nekadašnji bliski saradnik Ratko Knežević govori o postojanju nekog “užeg kabineta smrti”, koji maltene odlučuje o sudbinama ljudi. Kako Vi, kao čovjek i pisac na koga je pokušan prvi atentat u osamostaljenoj Crnoj Gori, gledate na to?
Prvi u osamostaljenoj Crnoj Gori, a treći, uračunamo li i ona dva u miloševićevskoj Crnoj Gori, odnosno Crnoj Gori AB revolucije ili Crnoj Gori NORFILA, odnosno Crnoj Gori “mladih, pametnih i lijepih”. Sada je trend da se od Crne Gore pravi nekakva latinoamerička državica, gdje je sve moguće, pa i postojanje Kabineta smrti, i još Užeg! Sumnjam da takav Kabinet postoji, ali su smrti, odnosno ubistva nesumnjiva. Ja sam smrti gledao u oči, vidio sam i ubijenog Srđu Vojičića. Pokušao mi je priteći u pomoć i to je glavom platio. Odmah sam znao da je atentat naručen iz kabineta onih što su se, na neki način, prepoznali u jednoj glavi moga romana “Ljubavnik Duklje”. Ja sam pravio literaturu, a oni, kao majstori smrti, pravili su smrt. Dakle, svako je radio ono što je najbolje znao. Nakon operacije nazvao me je Đukanović. Milan Roćen je, što mu nikada ne mogu zaboraviti, bio uz operacioni sto, dok su me dr Dragan Kastratović i dr Miško Đurović operisali. Đukanović se složio s mojom konstatacijom iz bolesničkog kreveta da će ovo što se dogodilo veoma nauditi Crnoj Gori u Evropi. Obećao mi je da se i naručioci i počinioci moraju otkriti! Sjutradan me je, oko deset sati, u bolnici posjetio predsjednik Filip Vujanović, prenio mi je želju gospodina Borisa Tadića za ozdravljenje, naravno i on mi je najiskrenije poželio da se što prije oporavim. I predsjednik Vujanović mi je obećao da se naručioci i počinioci moraju pronaći. Nešto iza jedanaest sati posjetio me je i predsjednik Skupštine Crne Gore, moj prijatelj Ranko Krivokapić, kazao mi je da je stalno bio u toku i da će insistirati da se ubica i oni koji su ih naručili otkriju. Oko podne posjetio me je Duško Marković, šef DB-a Crne Gore. I on je čvsto obećao da će se sve otkriti.
• Šta se od tada desilo. Dokle se stiglo sa istragom atentata?
Kako tada, tako i dan-danas: samo prazna obećanja. Inspektori su došli u bolnicu i, u prisustvu moga sina Damjana, uzeli moju košulju sa izuzetno skupocjenim dugmadima: na spoljnoj zlatnoj ploči dugmadi ugraviran je crnogorski grb sa po trideset i šest dragulja. Skupocjenu dugmad mi je za sedamdeseti rođendan, 29. decembra 2003. godine poklonio predsjednik Đukanović, kada su mi on i Roćen u vili “Gorici” priredili svečanu rođendansku večeru.
Uskoro će tri godine od atentata (24. oktobra 2009), od dana kada mi je policija iz bolnice odnijela stvari, koje mi do dan-danas nije vratila. Sudija Mušika Dujović je vodio ovaj slučaj. Kazao mi je da lično njemu ponesem pismeni zahtjev i da će mi sve biti vraćeno. Napisao sam zahtjev, gospodin Dujović mi nije ni odgovorio. Bilo je to uoči njegovog izbora za predsjednika Višeg suda (koji je dosta dugo odlagan). Možda se gospodinu Dujoviću učinilo oportunim da se ni na taj način ne miješa u \\\\\\\"moj slučaj\\\\\\\". Kažem, možda.
• Šta mislite o ocjenama da je mafija jača od države, da li je to uopšte moguće?
Kako koja mafija i u kako kojoj državi. Državna mafija može da bude jača, i te kako, od države. Ima država čiji se prosperitet održava na moći mafije, kao što ima situacija kada su i Država i Mafija na istom....

[Mojsije]

• U Vašim odnosima sa Đukanovićem, u preteklih dvije decenije, bilo je i vrućih i hladnih poglavlja. Kako biste danas ocijenili Đukanovića?
Đukanović i ja smo sve do podjele DPS-a 1997. bili “ljuti protivnici”. Njegova me je izjava “konačno ćemo se obračunati s Jevremom Brkovićem”, na konferenciji za štampu 29. septembra 1991, u emigraciju otjerala. A već je bio izdat nalog za hapšenje, što je u \\\\\\\"Pobjedi\\\\\\\", službenom biltenu tadašnjeg režima, i objavljeno. Naravno, nalog za hapšenje je izdalo Javno tužilaštvo. Đukanovićeva Vlada mi je 1992. godine uzela \\\\\\\"nacionalnu penziju\\\\\\\". Ni do danas mi, na žalost, taj penzijksi status nije vraćen. Nadao sam se da će to uraditi Đukanovićeva Vlada. Reditelj Blagota Eraković je sasvim kompetentno pokrenuo pitanje penzija za zaslužene stvaraoce (za sportiste je riješeno), gdje je veoma dokumentovano apostrofiran moj slučaj uzimanja \\\\\\\"nacionalne penzije\\\\\\\". Ta se penzijska institucija vodila kao \\\\\\\"posebna penzja, a popularno je nazivana \\\\\\\"nacionalna\\\\\\\"... Tada je Đukanović dao i nekoliko veoma neprijatnih izjava o meni i Savu Brkoviću. Nazvao nas je čak i “izdajnicima svoga naroda”. Nijesam ostajao dužan. “Nijesmo se žalili” (štedjeli), kazao je jednom kasnije Đukanović, kada smo već bili sabornici, pa i u najužem tijelu Pokreta za samostalnu Crnu Goru. Postali smo i prijatelji; naš odnos i danas tako doživljavam! Ja sam pisac i odnos s prijateljima i neprijateljima (s neprijateljima pa prijateljima i s prijateljima pa neprijateljima) njegujem i doživljavam sasvim kompleksnije nego što su to uobičajene građanske šeme tih kategorija međuljudskih odnosa.
Ima mišljenja da se s Đukanovićem ne može biti prijatelj, ako nijeste kumovi! Već poduže traje umnožavanje “Đkanovićevih kumova”. Jednom sam ga, u njegovom kabinetu, dok je Mugi čekao kod sekretarice, upitao: Ima li nekog u Crnoj Gori, izuzev mene, s kim nijeste kum? Što se kumstva tiče i ja imam, čini mi se, 52 ili 54 kumstva. Doduše Kaća vodi tu kumovsku evidenciju. Rekao sam Đukanoviću da su crnogorska kumstva poseban tradicijski oblik dodvoravanja, izlaženja iz anonimnosti, dakle, odavno njegovan sistem poltronerije. Đukanović se sasvim složio, ali me je podsjetio na onu, takođe crnogorsku floskulu, narodnu setencu da se kumstvo nikome ne odbija. Poznato je da u životu značajnih ličnosti, povijesnih pogotovo, a Đukanović je svakako povijesna ličnost, postoji plima i osjeka kumstava.
• Mislite li da je taj proces plime i osjeke i kod Đukanovića krenuo?
Svi oni, među kojima ima i kumova, što misle da nijesu dobili “zasluženi dio” od takozvanog “Đukanovićevog duvanskog kolača” sada se nude kao spasioci Crne Gore, ljudi “čistih ruku i savjesti”. Taj će se proces nastaviti: sjutra će sličnim ili nešto civilizovanijim razlozima na Đukanovića krenuti i najbliskiji Amfilohijev saradnik, Svetozar Marović. Da se 19. avgusta, na dan Preobraženja, na Ivanovim koritima prolila crnogorska krv među vjernicima iste vjere, ali dvije crkve - one okupatorske i one autentično crnogorske - odgovornost bi pala na gospodina Marovića. Ne može se Marović po Budvi s Amfilohijem grliti i ljubiti, i to u ime Vlade čiji je potpredsjednik, a da Amfilohijevi bojovnici (neki srpski političari ga nazivaju i pukovnikom) jurišaju na vjernike Crnogorske crkve.
Mislite li da Marović to radi sa znanjem gospodina Đukanovića?
Po svoj prilici, Marović sve više Đukanoviću daje gotova rješenja, bez konsultacija. Doći će period, ako već nije na vidiku, da će se, kao što se sada dobro živi od Đukanovića, veličanja svih njegovih poteza, pa i učestalog šarlatanstva i estradnih gluposti njegovog ministra kulture, sporta i medija - živjeti od poricanja i odricanja od Đukanovića i udvorišta, nuđenja svojih nekih usluga Onom i Onima koji budu Vlada, valjda i dalje samostalne Crne Gore.

Možda je to bila oproštajna Mugošina šetnja po Žabljaku

• Kako vidite \\\\\\\"slučaj Mugoša\\\\\\\", odnosno fizički napad gradonačelnika i njegovog sina na urednika i fotoreportera \\\\\\\"Vijesti\\\\\\\"?

Ponoviću - to je politički bezobrazluk, gradonačelničko siledžijstvo, ljudski poraz i pred javnošću, prije svega pred “svojim građanstvom”, valjda i pred sobom, ako dr Mugoša osobnosti ima. Inače je taj gradski, prigradski i građevinski đilkoš pravu mjeru svoje javne ličnosti pokazao onoga dana kada je pred Opštinom Podgorica, pubertetski uzbuđen dočekao jednu uzorno silikonsku Plavušu, oblačeći joj, kao dar Opštine i gradonačelnika osobno, onaj navezeni abetić. Kako je to otužno izgledalo: u njegovoj će verziji ispasti da je taj abetić i svlačio.
• Kako je, prema Vašem mišljenju, nakon događaja s novinarima \\\\\\\"Vijesti\\\\\\\", gradonačelnik Mugoša trebalo da postupi?

Da obuče crno svečano odijelo, a ne ono u kojem je dočekao Pamelu Anderson, stavi odgovarajuću kravatu sa zlatnom iglom, izađe pred TV kamere RTCG, koja mu je inače bezrezervno naklonjena, i kaže: Građani Podgorice, dajem neopozivu ostavku. Izvinjavam se i molim vas da što prije zaboravite ono što smo moj sin Miljan i ja uradili!
• Zašto premijer Đukanović toleriše takvo ponašanje i čak zajedničkim dolaskom sa Mugošom na Žabljak indirektno poručuje – on je pod mojom zaštitom?
Ne znate vi Đukanovića, ja znam neke njegove mane, ali i neosporne vrline. Đukanović je i kao predsjednik DPS-a i kao premijer shvatio u što ga je dr Mugoša “uvalio”: tjera ga da se još jednom konfrontira sa medijima, posebno “Vijestima”, čiju je novinarsku angažovanost, ne znam kako mu se to “omaklo”, nazvao “medijskim nasiljem”. Zna Đukanović da je Mugoša i njega i DPS uvalio u pamtljivo blato kompromitacije i to s evropskim registrovanjem svakog detalja, gdje se Tužilaštvo, posebno gospođa Čarapić, i opštinsko zdravstvo, posebno dr Kavarić i neki Rade dr Vlahović (folklorista s njemačkim šljemom na glavi i guslama na ramenu šeta Podgoricom: prizor dostojan nakaznosti fantastike sa Bošovih slika), ispoljili posve neprofesionalno, čak ideološki neprijatno.
Đukanović Mugošu, poput Žozefa Fušea kad žrtvuje pisara Solanža, izvodi u žabljačku šetnju, nadati se ne da ga abolira od onoga što je uradio prema novinarima “Vijesti”, već da to bude oproštajna šetnja, da ih lentraju nekolike poslušne televizije. Što, ako je ekološko-turističko-depeesovska durmitorska šetnja, u stvari, uvod u kraj već nepodnošljivog Mugošinog siledžijstva: biće da je dr Mugoša precijenio svoje zaštitnike, a potcijenio svoje protivnike u samom vrhu DPS-a.
Šarlatanska kultura i teatar za tajkune
• Ima mišljenja da su Đukanovićeva interesovanja za kulturu bila uzgradna i, uglavnom, preko svojih bliskih prijatelja, dovoljno nekompetentnih da sagledaju prave problema crnogorske kulture i kulturne baštine?
Nikada Đukanovićeva Vlada nije na pravi način radila i brinula o kulturi i umjetnosti: nije bila ni kompletentno ni objektivno informisana. Devalvacija kulture kao trajne vremenske dimenzije jedne države, društva i naroda, zataškavanje pravih problema u kulturi i umjetnosti Crne Gore kulminira dolaskom gospodina Branislava Djage Mićunovića za ministra kulture, sporta i medija. Očigledno nevješt kako prići jednoj prilično zapuštenoj kulturnoj baštini, ministar se, po prirodi svoga rediteljskog posla, opredijelio za propagandnu režiju kulturnih zbivanja u medijima: tako je došlo do lansiranja nekoliko šarlatanskih floskula, kao ona \\\\\\\"Crna Gora jedna kulturna adresa\\\\\\\"! Odnos prema nasljeđu, institucijama kulture i eksponiranju kulture, pretvorio se u karnevalske spektakle i pozorišne glamurozne predstave, režirane za crnogorske tajkune. Došlo je do favorizacije (i ustanovljenja) Kotor arta kao pandana Marovićevom budvanskom Grad teatru. Grad Kotor je lišen onih svojih izvornih programa i inicijativa, festivala i priredbi. Sve je stavjeno pod kapu, da ne kažem šapu ili šapku, ministra kulture, njegove Vojvodićke i njegovih porodičnih pozorišnih programa.

http://www.vijesti.me/index.php?id=313950

[sinisam]

Je li to onaj Jevrem Brković koji je iz svoje knjige posvećene ,,ratnoj" Crnoj Gori izostavio ime Mila Đukanovića??
Prvo napisao knjigu , gdje su bili i Momo i Milo i Sveto a onda pri povratku u Crnu Goru 1996-1997, precrtao Mila...
Je li to taj Jevrem...pih...da povratim...

[Dutch]

ne,to je onaj jevrem što je prebijen od strane prijatelja njegovog prijatelja.i sami ste viđeli da on u textu kaže kako ima za druge neshvatljivo poimanje prijatelja i neprijatelja.računam da ako bih ga neđe na ulicu ispljaska e bismo bili nerazdvojni .
e kako li se ljudi za sitno prodaju.veliki ljudi na riječ,bar svoju.

[autodijagnostika]

Intervju sa Zarkom Rakcevicem

Nekadašnji vođa Socijaldemokratske partije Žarko Rakčević ocijenio je juče da ima i “prostora i potrebe za političkim okupljanjem onih koji žele demokratsku i slobodnu Crnu Goru”. U razgovoru za “Vijesti” Rakčević je kazao da sadašnji vrh vlasti karakteriše“ bestidno falsifkovanje novije prošlosti i napadi na neprilagođene nosioce ideje o nezavisnoj demokratskoj Crnoj Gori”.

• Kako ocjenjujute političku, ekonomsku i socijalnu situaciju u Crnoj Gori? Kuda, po Vama, ide Crna Gora?

Crna Gora u ovom času ima stabilnu parlamentarnu većinu, iako ruiniranu i iznutra i spolja brojnim aferama. Ali ima i ozbiljno narastujuće strukturne neravnoteže i probleme u ekonomsko-socijalnoj sferi. Priliv od turizma i prodaje akcija Elektroprivrede će samo privremeno prolongirati ispoljavanje jačih socijalnih tenzija. Naš sve širi rascijep između onoga što i koliko proizvodimo i onoga koliko i na što trošimo, nije dominantno nastao globalnom smutom i olujom i tektonskim poremećajima.

Ta neravnoteža je izvorno naša i sa neprimjerenom, često i rasipičkom potrošnjom i sa nedovoljnim uvažavanjem, pa i ignorisanjem onih koji proizvode, koji stvaraju. U kratkom roku ne vidim unutrašnje potencijale, ni spoljne realno dostupne dovoljne izvore, koji bi, uz očekivani pad stranih direktnih investicija, mogli obezbijediti socijalno prihvatljivu ravnotežu i stabilnost.

• Što Crnoj Gori nedostaje? Na što treba da se usmjeri?

Mnogo toga bi bilo poželjno, prije svega veća politička i socijalna promjenjivost i pokretljivost. Nedostaju istinski nezavisne demokratske institucije, pravo na različitost i kultura dijaloga, nedostaje proizvodnja, stvaranje, što više fer biznisa. Usmjeriti društvo na to poslije stvorenih navika brze, lake, špekulativne zarade nije lako. Nedostaje pristojnost, obzirnost, skromnost, društvena odgovornost i solidarnost pri trošenju državnog, našeg novca.

• Što je, po Vama, Crna Gora propustila da uradi u protekle tri godine od obnove državnosti?

Mislim da Crna Gora nije iskoristila na pravi način povoljan vjetar i zanimanje koji su nastali poslije obnove nezavisnosti. Prirodne ljepote uz nekoliko dobrih sistemskih propisa i marketinških akcija stvorile su stimulativan ambijent za strane direktne investicije, posebno u nekretnine. Zvanično, u tom periodu bilo je 1,55 milijardi eura stranih direktnih investicija. Zbog nepovoljnog društvenog odnosa ka proizvodnji i birokratskih prepreka, samo je mali dio tog novca kanalisan u stvaranje novih proizvodnih programa, novo zapošljavanje, rast društvenog proizvoda i uravnoteženje robnog i platnog bilansa. Veći dio je otišao u potrošnju.

• Što je, po Vama, posljedica takvog pristupa?

To da su birokratska sporost i nedostatak urbanističkih planova učinili da nemamo 3, 4, ili 5 milijardi eura stranih direktnih investicija ili recimo 50 ili stotinu novih hotela sa četiri ili pet zvjezdica. Propust je i bezrezervna podrška i primjena hibridnog modela liberalne ekonomije, te naduvani berzanski baloni i špekulacije i prodaja nerealnih očekivanja.

• Zašto to nazivate hibridnim modelom liberalne ekonomije?

Zato što je praksa pokazala da su crnogorski liberali individualisti, ali samo u fazi uspona, monopola, zloupotrebe insajderskih informacija i državnog novca i neoporezive berzanske dobiti. Ali postaju socijalisti i zagovornici kolektivizma i društvene solidarnosti kao i najortodoksniji državni intervencionisti kada treba državnim parama pokriti neuspjele dilove i loše vođena ortačka preduzeća i banku. Taj program sprovode dvije, na papiru, socijaldemokratske partije.

• Kako ocjenjujete učinak te dvije partije u političkoj ravni?

Iz ličnog iskustva i onoga što svakodnevno ugleda svjetlo dana, sudstvo, tužilaštvo, policija, Centralna banka, sindikat, privredne asocijacije, danas su jednako ili čak i više zavisne nego prije tri godine. Moj utisak je da narasta nejednakost i građana i privrednih subjekata pred zakonom. Po istoj stvari može sve za odabrane i ne može ništa za neprilagođenje. Kada su u pitanju neki drastični slučajevi nasilja – ubistvo Duška Jovanovića, inspektora Šćekića i Srđana Vojičića, prebijanje Željka Ivanovića, Jevrema Brkovića, novinara Jovovića i Pejovića, institucije služe da zataškaju, pokriju, prolongiraju. U združenoj odbrani nedodirljivih postoji zavjet šutnje. Što znači fasadno evropsko zakonodavstvo, kad je sistem u mnogim djelovima ostao netaknut. Što znači recimo priča o efikasnom sudstvu i usvojeni zakon o pravu na suđenje u razumnom roku, kad predsjednik Privrednog suda i poslije poništenja rješenja drži predmet u fioci preko tri godine?

• Kako gledate na ponašanju vlasti? Kako biste je opisali?

Ne volim generalizacije jer u svim djelovima vlasti postoje ljudi koji se trude da profesionalno i pošteno odrade svoj posao. Kada su u pitanju glavni eksponenti vlasti, oni koji kreiraju put, maticu kojom se društvo kreće, onda prepoznajem nedopustivu količinu osionosti nedodirljivih i nekontrolisanih moćnika. U zemlji nedovoljnih individualnih i kolektivnih sloboda u zemlji ekonomski zavisnih sa generacijskim talogom i sviješću izdržavanih budžetlija, onaj koji nesputano nekontrolisano upravlja apsolutno svim preostalim nacionalnim resursima i institucijama, lako upravlja i ljudskim sudbinama, putevima i opredjeljenjima. To je ono „sigurno“ na izborima. Ta nemoralna zavisnost i egzistencijalna upućenost na državne jasle je možda dobra za političku elitu, ali je loša kao temelj izgradnje slobodnog i prosperitetnog društva. Ta zavisnost rađa podanike i podaništva, a ne slobodne građane i demokratiju. U tom kontekstu ne čudi i moralni relativizam.

• Na što mislite?

Na bestidno falsifkovanje novije prošlosti i napade na neprilagođene nosioce ideje o nezavisnoj demokratskoj Crnoj Gori. Kada se osioni i nedodirljivi uznemiravaju fotografijama i dokazima nepropisnog parkiranja i zloupotrebama na hiljade službenih automobila na plažama, ispred šoping centara, na modnim revijama, ispred noćnih klubova i kafića, onda ta vrsta „medijskog nasilja“ generiše i pravo na uzvratni udarac po neprilagođenim novinarima.

A u interesantnom istorijskom pregledu doktora Riharda Vajkarta “Od Darvina do Hitlera“, između ostalih stavova koji su snažno uticali na teorijsku osnovu i rasplamsavanje nacizma, navodi se i poricanje bilo kojeg vida objektivne moralnosti. Tamo piše: „Samo jedna stvar može da da čovjeku pravo nad drugim bićem, a to su sila i uspjeh. U prirodi vlada samo jedno pravo, a to je da ne postoji pravo, postoji pravo jačeg ili pravo nasilja. Međutim, nasilje je isto tako zapravo najveći izvor prava u onom smislu da je bez njega bilo kakvo zakonodavstvo nezamislivo”.

• Da li mislite da postoji prostor za političko okupljanje independista nezadovoljnih sadašnjim stanjem, bilo u stranci, bilo u svojevrsnom građanskom pokretu?

Prostora i potrebe za političkim okupljanjem onih koji vjeruju i žele demokratsku slobodnu Crnu Goru ima. Nijesam siguran da u ovom času postoji kritična masa onih koji znaju i žele da se aktivno bave politikom. Lično sam zabrinut zbog procesa o kojima smo govorili, izgradnje moje domovine na vladajućim vrijednostima, i zbog vrlo realnog haotičnog urušavanja takve građevine. Zbog toga sada šaljem ovo upozorenje, kao što sam tokom proteklih 20 godina i u vrlo teškim istorijskim trenucima nastojao da učinim javnim i jasnim svoje stavove koji su po pravilu na početku bili manjinski i iritirali većinu.

• Imali ste intenzivnu komunikaciju sa Đukanovićem nekoliko godina. Kako biste njega opisali?

Poslije političkog zaokreta krajem devedesetih godina prošlog vijeka, g. Đukanović i DPS su presudno doprinijeli obnovi crnogorske države. Njegova istorijska uloga i pozicija u tom procesu je neupitna. Đukanovićevo iskustvo, politička harizma, inteligencija, njegova vještina vladanja, ne bih rekao strateška već taktička, je neosporna i rijetka. Njegova lična moć je tolika, iako to nije dobro, da je mogao Crnu Goru povesti poslije 21. maja 2006. drugim putem.

Imao je šanse i ranije poslije pada Miloševića oktobra, 2000. godine da podvuče crtu i da se, kako je nagovještavao, oslobodi balasta, distancira od nekih ljudi i pojava i da bude državnik, reformator, emancipator. Šteta i po Crnu Goru i po njega što to nije uradio.

Danas je previše afera, i nevidljivih i vidljivih ruku i dilova iz prošlosti i nagomilanih sistemskih problema koje onemogućavaju emancipaciju Crne Gore. G. Đukanoviću, kao najodgovornijem, zamjeram sve ono što sam prethodno pobrojao kao nedopustive društvene anomalije i političke, socijalne, i ekonomske devijacije.

• Kako gledate na ponašanje SDP-a u vlasti?

Kao predsjednik SDP-a, od 1. septembra 1997. godine, kada je na naš predlog Đukanovićev dio DPS-a podržao opozicioni dokument o partnerstvu, bio sam za strateško pratnerstvo sa DPS-om u procesu obnove crnogorske države. Bilo je perioda lične nelagode i upitanosti o ishodištu tog partnerstva. Bilo je puno neslaganja oko privatizacije KAP-a, sive ekonomije i tranzita, oko potrošnje i privilegija, stanova, upravnih odbora i službenih automobila. Posljednjih godina tih različitosti nema. SDP je srastao sa DPS-om i sa sistemom.

• Što mislite da će SDP preduzeti povodom inicijative da se donese odluka o glasanju o povjerenju Miomiru Mugoši i da mu se skine imunitet?

Vrh SDP-a je upečatljivo oćutao još jedno nasilje. G. Mugoša njima nije uskratio privilegije, poklon stanove, upravne odbore, službene automobile, pa neće ni oni njemu uskratiti podršku zbog toga što je „žestoko uzvratio na medijsko nasilje“. (Daily News Montenegro, Vijesti)

[Old Bone]

Puno sam reazmisljao o izgledu Budve i dosao do zakljucka DA JE BAS TO STO TA NOVA ELITA HOCE !
Dakle, nikad vise Budva za pravu duhovnu elitu-IZGUBLJENA JE ZANAVJEK, ali ovi novi imaju mozda vise novca, trose isto ILI VISE od prave elite (kako ti *stari bogatasi*vole svoj cent. majko sveta Bogorodice) a Budva im je POJAM LJEPOTE.

U OVO SAM SKORO SIGURAN, A DOKAZ JE LAS VEGAS SA PIRAMIDAMA OD 30 M ODMAH PORED AJFELOVE KULE OD PLASTIKE OD 90 M , KOJA SE DODIRUJE SA KAUBOJEM STO SE KRECE-KICH I OCHAJ 0D NEUKUSA....ALI TO JE LJUDSKA RASA!
PARE VOLJE *SHLJASHTENJE* SVIGDJE OKOLO!

Ovo je samo jedan aspekt, koji ni u cemu ne opovrgava miljsnje Jergovica, ali daje drugaciji rakurs....a posto je Budva ipak mashina za pravljenje para prije svega-sto da se radi....

Pozdrav.

[Zvek_Zivi]

Zaplijenili 783 kila droge
PODACI ODSJEKA ZA BORBU PROTIV NARKITIKA UPRAVE POLICIJE
Podgorica (MINA) – U Crnoj Gori u prvih sedam mjeseci ove godine zaplijenjeno je 783 kilograma narkotika, dok je protiv 234 osobe podnijeta krivična prijava zbog neovlašćenje proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, saopšteno je iz Odsjeka za borbu protiv droge Uprave policije.
Iz tog Odsjeka rečeno je da je u navedenom periodu zaplijenjeno 770 kilograma marihuane, 10 kilograma heroina, 281 gram kokaina, kao i 157 komada sintetičke droge.
Policija je od 1. januara do 1. avgusta otkrila 250 krivičnih djela u vezi sa opojnim drogama i nadležnim tužiocima podnijela 157 prijava protiv 234 lica.
Odsjek je naveo da je, u odnosu na prethodne dvije godine, značajna promjena u strukturi oduzetih narkotika, jer je u znatno većoj količini zaplijenjena droga tipa “skank”.
Za sedam mjeseci ove godine zaplijenjeno je preko 770 kilograma te droge, dok je u 2007. oduzeto 273, a u 2008. oko 327 kilograma.
Prema podacima Odsjeka, zapljena ostalih vrsta droge se, za sada, kreće u približnim granicama kao u prethodnim periodima.
Istaknuto je da crnogorska policija, povodom suzbijanja droge, ostvaruje veoma dobru saradnju sa policijskim službama svih zemalja u regionu.
“Ta saradnja se realizuje kroz razmjenu informacija i sprovođenje zajedničkih istraga koje su u prethodnom periodu rezultirale procesuiranjem veoma značajnih predmeta kada su bile u pitanju međunarodne organizovane krijumčarske grupe”, navode u Odsjeku.
Osim zemalja regiona, Odsjek za borbu protiv droge i krijumčarenja Uprave policije, na isti način sarađuje i sa policijskim službama zemalja Evropske unije i šire.
Iz Odsjeka je ocijenjeno da je Crna Gora, uglavnom, tranzitno područje i u mnogo manjem obimu krajnja destinacija za krijumčarenje i distribuciju heroina i kokaina.
Prema procjenama Odsjeka, u Crnoj Gori se zadrži do deset odsto ukupne količine narkotika koji se krijumčare preko njene teritorije.
“S obzirom na veličinu ilegalnog tržišta droge, kao i na broj konzumenata, međunarodnim kriminalnim grupama Crna Gora je interesantnija kao tranzitno područje, zbog svog geografskog položaja, tako da veoma mali procenat ovih vrsta droge ostaje na našem tržištu i, po nekim okvirnim procjenama, možemo pretpostaviti da se radi o procentu do 10 odsto ukupne količine koja se krijumčari preko našeg područja”, navode u Odsjeku.

Zlo " draoga", kako vidju se polako ali sigurno unistava u CG ,sto ja mislim e je jako pozitivno ! Prolazi ipak nesto na trziste ali koko vidju iz stampe ide to dobro nama u CG ,mada sa zakasnjenjem ,ali ipak mora se gledat pozitivno jerbo se napreduje u tome ! Treba iskorijenit makar ovo zlo da ni se generacije ne iskorijene ,sto od auta sto od droge !

[Mojsije]

Evo jos jedan od bisera nesrecnog gradonacelnika Budve...

http://www.cafemontenegro.com/index....=25&news=86077

Prijestonica crnogorskog turizma polako se izvlači iz hladnog zagrljaja besparice koja je u proteklih osam mjeseci od najbogatije opštine dovela do siromaha, koji nije imao da isplati ni zarade zaposlenima.

Naplata komunalija, bez čega se opštinska kasa neće oporaviti, i dalje ide traljavo, ali zahvaljujući turističkoj sezoni, koja je u odnosu na krizu odlična, očekuje se da grad preživi do Nove godine, poslije čega će opet, kako kaže Rajko Kuljača, prvi čovjek Budve, opština stati čvrsto na svoje noge, pišu Novosti.

”Osam prethodnih mjeseci, niti je iko kupio kvadratni metar zemlje ili placa, niti je uplatio ijedan jedini euro komunalija! Disaćemo lakše kada Belgija, Irska i Rusija i islamski svijet obznane da su preživjeli krizu. One su za nas reper, ne Francuska i Njemačka. Očekujem da se to dogodi do sredine sljedeće godine, do kada ćemo i mi naplatiti komunalije od dužnika”, tvrdi Kuljača.

On očekuje i da će "Mirax" nastaviti da gradi, jer kako ih je uvjeravao ovdašnji čelnik, Vječeslav Lejbman, nemaju, navodno, veze sa Sergejom Polonskim koji je, kako piše štampa, bankrotirao.

Koliko stranaca živi u opštini Budva?


Kuljača: Tokom zime ovdje ih ima oko 1.000. To su uglavnom Rusi, Irci, Belgijanci. Ima mnogo i ljudi iz zemalja u okruženju, ali one iz Srbije i Bosne mi i ne računamo za strance. Formalno, oni to jesu, neformalno, naravno da nijesu. Katastar je počeo da pravi spisak, pa ćemo uskoro znati koliko ima vikend kuća i stanova.

Da li ste primijetili da se sada, pošto su Rusi ostavili mnogo novca ovdje, protiv njih okreću mediji i javno mnjenje?

Kuljača: Ima takvih tendencija, ali, mislim da se to odnosi na mali broj bogatih Rusa koji se, možda, ponašaju bahato. A našima, možda, smetaju Rusi jer su im prodali zemlju, dobro zaradili i sada bi najradije da ih istjeraju. Činjenica je, međutim, sljedeća: da nije bilo Rusa, mi bismo živjeli samo malo bolje nego prije deset godina. Na sreću, došli su Rusi i kupili ono što nijesmo ni sanjali da će ikoga ikada zanimati. I ja sam prodao Rusima zemlju za koju tvrdim da je niko iz naše porodice ne bi obišao, niti bi znao gdje se nalazi, narednih 20 godina.

Da li je interesovanje kod Rusa za Crnu Goru sada opalo?

Kuljača: Jeste, kao i svuda zbog krize, ali mi se trudimo da bude više investitora iz različitih zemalja, kako bi se regija pravilno razvijala.

[Dutch]

Zlo " draoga", kako vidju se polako ali sigurno unistava u CG ,sto ja mislim e je jako pozitivno ! Prolazi ipak nesto na trziste ali koko vidju iz stampe ide to dobro nama u CG ,mada sa zakasnjenjem ,ali ipak mora se gledat pozitivno jerbo se napreduje u tome ! Treba iskorijenit makar ovo zlo da ni se generacije ne iskorijene ,sto od auta sto od droge !

daleko da se uništava .nažalost,makar jedno od 10 mladih(računam ove ispod 30 godina) je na nekoj od teških droga(heroin,tablete isl).ima ih brate na svakom ćošku a sve ide put toga da dileri izgleda izbačaju marihuanu isl iz prodaje jer im je nepogodna i više zarađuju na prašku pa sve više budala prelazi na više zlo.

[milovan]

Micunovic i zbori i tvori,
i ovaj Gospodin Rakchevic je opisao stanje Crnogorske DRZAVE precizno, da ne moze preciznije, i ovu lekciju treba nauchit NAIZUST, shto kazu braca Rusi.

Malo je RAKCHEVICA U CGi,
koji ce rechi POPU POP, A BOBU BOB,
ovoj diJagnozi cancera u nashem drzavnom tkivu,
koji lagano ali sigurno prelazi u metastazu, kad nece biti zdrave celije u nashem ORGANIZMU.

Upamet se BRACO CRNOGORCI,
ako se uskoro ne PROBUDITE IZ MRTVOGA SNA, za mnoge ce biti kasno,
evo vam Gospodin Rakchevic OTVARA OCHI I ISPIRA USHI,
dignite-se, ne dizali-se.

[Zvek_Zivi]

Sto mislite oce bit sto oko ovakvije tekstova ,i oceliu se vise rasvjetljivat sto oko ubistava i mafijaskijeh udruzenja CG ???

RATKO KNEŽEVIĆ I ENIGMA NERASVIJETLJENIH UBISTAVA
Činjenice ne zastarijevaju
(Vladimir JOVANOVIĆ)
nasubistvo-raspopovic_beli_04
Uprava policije Crne Gore poručila je da će preispitati neke od navoda u polemici Ratka Kneževića i Stanka Subotića. „Shodno objektivnim mogućnostima", ogradio se direktor Veselin Veljović. Neke od „objektivnih mogućnosti" ne ograničava samo vremenska distanca. Na primjer, ubistva Gorana Žugića (2000, maj) i Darka Raspopovića (2001, januar). Egzekucije u centru grada, u Raspopovićevom slučaju i pred nekih pedesetak svjedoka. I to ne bilo koga, jer je Raspopović bio šef uprave DB-a za antiterorizam, a Žugić (od marta 1998) savjetnik za bezbjednost crnogorskog predsjednika.

Vlada Crne Gore nikada nije raspisala nagradu za informacije koje bi dovele do rasvjetljavanja ovih, kao ni ostalih tridesetak nerazjašnjenih ubistava u Crnoj Gori, kako je to uradila kasnije, prilikom pokretanja istraga oko smaknuća Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića. I te su istrage dale rezultate, kakve-takve.
Navodi Kneževića, sa približnim sinopsisom motiva ubistava Žugića, Raspopovića i Blagote Sekulića, u bitnom nijesu posebna novost, jer su od drugih insajdera saopštavani godinama unazad. Najkasnije do aprila 2007. Subotić je, van sumnje, bio u Crnoj Gori i Uprava policije je imala „shodno objektivnim mogućnostima" priliku da ga ispita o svemu - po potrebi i da ga stavi na poligraf. Tako se postupilo 2003. kada je, tokom jednog sudskog procesa Milija Vlahović Majk, navodno plaćeni revolveraš iz Kolašina, optužen da je ubio Raspopovića. Da li je takav scenario zamisliv u kontekstu poznatog odnosa snaga i raspoloženja u kojem Milo Đukanović i sada tvrdi kako je Subotićev prijatelj?
I list Vijesti prenosi izjavu neimenovanog zvaničnika crnogorske policije da u predmetima o ovim ubistvima godinama nema ništa novo, ,,jedino što u tim predmetima ima, to su podaci koji su prikupljani u prvih par mjeseci nakon ubistava". Nova je jedino žalosna tvrdnja, koju prenose Vijesti, kako su, kod istrage ubistva Žugića, ,,pojedini operativni podaci provjeravani, neki nijesu".
Ali, osim usko kriminološkog rada na rasvjetljavanju ubistava - koji se nije pomjerio s mrtve tačke - tu je mnoštvo indicija, ne samo zanimljivih, već i aktuelnih za dalju operativnu obradu i provjeru. Na primjer, tvrdnje da su Žugić, Raspopović i Sekulić bili konektovani na duvanski tranzit - nikada sa zvaničnog mjesta nijesu demantovane. U tom smislu, činjenice ne zastarijevaju.
Naime, najkasnije od polovine 1996. Raspopović je, tvrdi se odlukom Đukanovića, postavljen da „za državu" ubira taksu u Montenegro tabako tranzitu (MTT). Šleperi cigareta donosili su i šlepere novca, na ruke.

Tranzit duvana je u drugoj polovini 1990-ih prioritetni državni biznis u koji su, po priorodi podjele posla, uključeni ne samo prvorangirani politički lideri, već i kompletna infrastrtuktura MUP-a Crne Gore, tada objedinjene javna i državna bezbjednost. Tvrdi se kako je, formiranjem MTT-a, Goran Žugić iz javne bezbjednosti (načelnik centara Herceg-Novi, pa Podgorica) bio nezadovoljan svojom novom ulogom, koja se svodila na „policijsku pratnju i obezbjeđenje utovara i istovara".

Izgleda da su i Žugićem neke strukture iz MUP-a bile nezadovoljne. Crnogorska DB je vodila poseban dosije o Žugiću pod nazivom Bosna, čiji su izvodi svojevremeno objavljeni u Monitoru.

Bez obzira na tačnost navoda iz dosijea (DB Crne Gore je „razmjenjivala" informacije o Žugiću sa DB Republike Srpske i KOS-om), činjenica je da je Žugić od strane crnogorskog DB-a bio „pod obradom", barem za šefovskog mandata Boška Bojovića, kasnije prebjega u DB Srbije. Na drugoj strani, Žugić je bio Đukanovićev kum. I nakon formiranja MTT-a, prema tvrdnjama Srećka Kestnera, ostao je Žugić u duvanskom biznisu. Desetak pripadnika interventnog voda njegovog CB Podgorica danonoćno je obezbjeđivalo Kestnera, koji je posao vodio iz okoline Tuzi, „jer su me neki crnogorski kriminalci pokušali reketirati" (Kestner). Zauzvrat, Kestner veli kako je ,,policiji kupovao vozila", navodno, ,,nekoliko stotina" sve ,,preko Ratka Đokića" (ubijen 2004. u Švedskoj). Ali, ne samo to: Žugić je ,,dobijao i 100.000 njemačkih maraka mjesečno" a "dio novca dobijao je preko kiparskih firmi na svoj račun u Švajcarskoj".

Žugić i Darko Raspopović su, kaže legenda, bili u sukobu.
Kestner tvrdi u Nacionalu iz 2001. da je Žugića „vrlo vjerovatno" ubio Raspopović. Ovu verziju sada razrađuje Knežević, dajući motiv krvavog raspleta: ,,Kako je Beli Raspopović sa svojim ‘komandosima' bio sklonjen, te nije više učestvovao u dobiti i nije imao naklonost ‘šefova', odlučio je likvidirati i Žugića i Sekulića. Uspjelo mu je za Žugića, ali je onda Sekulić bio brži". Knežević opisuje kako se "na odgovor nije dugo čekalo", jer "najbolji Raspopovićevi prijatelji, neki i danas zaposleni u DB Crne Gore, a neki pušteni na ‘odmor u tišini' do sljedeće akcije, osvetili su Raspopovića pucajući u džip Baje Sekulića u Budvi".

Knežević objašnjava da je ubica Raspopovića ,,isti plaćenik iz Republike Srpske koji je svojevremeno osvetio ranije u jednoj svađi ubijenog oca Blagote Sekulića", sve pozivajući se na vox populi, naime podgoričke i budvanske kafiće.

Vijesti citiraju neimenovanog policijskog funkcionera da je Raspopović "radio posao koji je podrazumijevao susrete sa ljudima iz svijeta kriminala, i to ne samo iz Crne Gore, a obavljao ga je kako mu je opis posla nalagao, tajno". Ipak, ,,opis posla" Raspopoviću je nalagao da o takvim svojim kontaktima napravi službene, pisane zabilješke ili informacije i dostavi ih nadređenima u DB-u. Postoje li tragovi o tome?


Krug poznanstava

Optužiti premijera jedne države da, na ovaj ili onaj način, stoji iza više ubistava - nije mala stvar. Ratko Knežević zbilja ima inicijalne kvalifikacije za svjedoka. Poznaje Mila Đukanovića od 1988. godine, s njim je kum, jedno vrijeme je bio i njegov službenik. Ali, Knežević poznaje i druge aktere iz svojih svjedočenja. Na primjer, Milomir Marić, novinar iz Beograda, navodni učesnik sastanka u hotelu Ric u Parizu na temu razbijanja Srpske radikalne stranke, bio je Kneževićev glavni i odgovorni urednik u Dugi. Marić je 1997. bio u štabu Đukanovića tokom njegove prve predsjedničke kampanje. Prije dvije decenije je Knežević, kao novinar, upravo u Marićevoj Dugi objavio intervju s Đukanovićem kojim ga je, nakon AB revolucije, predstavio javnosti Srbije kao pouzdanog partnera u nastupajućim „godinama raspleta". Knežević je potvrdio da poznaje i Aleksandra Tijanića, koji mu je, u magazinu Intervju, takođe bio glavni i odgovorni urednik. Tijanić je 1998. u Podgorici bio kreator Trećeg kanala TV Crne Gore. Honorar za njegov angažman je, kako se ispostavio, uplatio Stanko Subotić.

[nihil]

Postoji mogućnost ako DPS izgubi vlast, a ako potraje još 10-ak godina, ništa od toga. Niko iz DPS neće htjeti da čačka stvar do kraja jer time slabi političku poziciju čitave partije, a time i svoju.

[Zvek_Zivi]

Jes no mzda ima neki "bistri" i gladni za moc koji ce procackat sve to i izbacit sve na vidjelo ,jer takomoze dobit povjerenje naroda ogromno i samojem tim doc na mjesto premijera Zahebana je polotika u njoj nema drugova uzdanica itd itd !

[The Grey Area]

Jes no mzda ima neki "bistri" i gladni za moc koji ce procackat sve to i izbacit sve na vidjelo ,jer takomoze dobit povjerenje naroda ogromno i samojem tim doc na mjesto premijera Zahebana je polotika u njoj nema drugova uzdanica itd itd !

Zveche tebi se vidi da zivis van CG

Da postoji snimak dje sami Milo Djukanovic ubija covjeka, narod bi reka, onako mudro i analiticki (ka svih ovih godina) - ada ovo je srpska namjestaljka!

Evo malo kako "prezivljava" nas gradonacelnik, dok narod radi za 400 e:

Mugošinu kuću osveštala SPC

VILA KOJU GRADONAČELNIK PODGORICE IZNAJMLJUJE UKRAJINSKOJ AMBASADI POČELA SA RADOM UZ BLAGOSLOV CRKVE

Podgorica – Sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve projerej Milun Femić osveštao je nedavno jednu od tri kuće na Marezi u vlasništvu gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, i to onu koja se izdaje u zakup ambasadi Ukrajine.
Femić je potvrdio “Vijestima” da je osveštao kuću člana Glavnog odbora i Predsjedništva DPS-a, na poziv ambasadorke Oksane Šljušarenko.
“Iz ukrajinske ambasade su me zvali da im osveštam kuću. Rekao sam \\\'može, nema problema\\\'. Poveli su me kolima na Marezu. Osveštao sam veliku, lijepu kuću. Pitao sam čija je. Kazali su - Mugošina\\\", ispričao je \\\"Vijestima\\\" Femić.
Iz ukrajinske amabasade nijesu odgovorili na pitanja \\\"Vijesti\\\" od kada koriste kuću gradonačelnika Mugoše i kolika je mjesečna renta, jer su juče, kako su kazali, slavili 24. avgust, dan kada je ta bivša sovjetska republika proglasila nezavisnost.
Drugu od tri porodične kuće na Marezi, gradonačelnik Mugoša iznajmljuje šefu Delegacije Evropske komisije u Podgorici Leopoldu Maureru, što je zvanično i potvrđeno \\\"Vijestima\\\" u kratkom dopisu u kojem se navodi da je Delegacija EK iznajmila kuću “za potrebe zvanične rezidencije”. Iz Delegacije EK ni juče nijesu odgovorili na pitanje o visini mjesečnog zakupa.
Prema nezvaničnim informacijama do kojih su došle “Vijesti”, Evropska komisija će Mugoši za rentiranje vile plaćati 8.000 eura mjesečno.
Podaci prijavljeni Komisiji za konflikt interesa pokazuju da Mugoša od stanarine godišnje zaradi 3.000 eura, što je 250 eura mjesečno.
Predsjednik Komisije za konflikt interesa Slobodan Leković rekao je juče \\\"Vijestima\\\" da ta institucija nema instrumenata, niti zakonskih mogućnosti prema kojima bi utvrdila da li su tačni podaci koje im je dostavio Mugoša, u vezi sa naknadom od izdavanja kuća na Marezi.
On je objasnio da Komisija ne može da istražuje takve slučajeve, sve dok ne dobije prijavu, ili se pojave “neke indicije”.
“Mnogi funkcioneri imaju poslovne prostore i iznajmljuju ih... Ne možemo sad mi provjeravati koliko to košta i po kojoj cijeni se iznajmljuju”, rekao je Leković.
On je kazao i da prvi put čuje da šef kancelarije EK u Podgorici iznajmljuje prostor od funkcionera DPS-a.
U novom Zakonu o sprečavanju konfilikta interesa, između ostalog, piše da postupak u kome se odlučuje o tome da li je neki od funkcionera prekršio zakon pokreće Komisija po inicijativi bilo kog organa, pravnog ili fizičkog lica.
Postupak, kako se ističe u članu 24, može pokrenuti i Komisija po službenoj dužnosti.

Gradonačelnik je za EK privatno lice
Evropska komisija (EK) saopštila je da je njen ambasador Leopold Maurer iznajmio kuću od gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše kao od privatnog lica. :lolblue: To je Televiziji “Vijesti” potvrđeno iz Brisela, ali nije otkriveno kolika kirija će se plaćati poslaniku u crnogorskom parlamentu i članu Predsjedništva vladajuće Demokratske partije socijalista.
“Tačno je da je EK iznajmila kuću gradonačelnika Podgorice dr Miomira Mugoše kao zvaničnu rezidenciju šefa delegacije u Crnoj Gori. Ugovor će stupiti na snagu 1.10. 2009. godine”, kazao je portparol Delegacije EK u Podgorici Dragan Mugoša Televiziji Vijesti.
On je objasnio da su prilikom istraživanja tržišta i odabira rezidencije ispoštovane sve procedure EK. Rezidencija, tvrdi Dragan Mugoša, zadovoljava sve naophodne kriterijume “uključujući i one koje se odnose na bezbjednost”.
“Potrebno je napomenuti da je rezidencija iznajmljena od gradonačelnika Podgorice kao privatnog lica, što nije na bilo koji način povezano sa funkcijama koje on obavlja. :lolblue: Kao i u sličnim ugovorima koje EK potpisuje za iznajmljivanje prostorija, kako u zemljama EU tako i širom svijeta, vlasnik rezidencije je ugovorom obavezan da poštuje zakone koji se odnose na plaćanje poreza i ostale propise s tim u vezi”, zaključio je portparol Delegacije EK u Podgorici.
Mi. B.

T. PAVIĆEVIĆ - D. MIHAJLOVIĆ

[Zvek_Zivi]

daleko da se uništava .nažalost,makar jedno od 10 mladih(računam ove ispod 30 godina) je na nekoj od teških droga(heroin,tablete isl).ima ih brate na svakom ćošku a sve ide put toga da dileri izgleda izbačaju marihuanu isl iz prodaje jer im je nepogodna i više zarađuju na prašku pa sve više budala prelazi na više zlo.

Ali ipak ih fataju Prodavali heroin
PUKAO JOŠ JEDAN DIO LANCA ULIČNE PRODAJE DROGE: UHAPŠENI MILAN IVANOVIĆ I GORAN LUKAČEVIĆ
Podgorica - Podgorička policija uhapsila je Milana Ivanovića (27) nakon što je kod njega pronađeno oko 50 grama heroina, koji je trebalo da preproda mušterijama u gradu.
Ivanović je uhapšen nakon višemjesečnog praćenja, jer su inspektori imali podatke da je on u lancu ulične preprodaje heroina. Zbog toga on je bio na “na oku” inspektorima za borbu protiv droge i krijumčarenja, koji su čekali da on preuzme drogu i onda krenu u hapšenje.
“Policijski službenici su, nakon višemjesečnih mjera i radnji, lišili slobode tu osobu, kod koga su ličnim i pretresom stana, pronašli i oduzeli više većih pakovanja od PVC kesica, tzv. petice, u kojima je bilo oko 50 grama heroina“, saopštila je policija.
Sumnja se da je Ivanović duže vrijeme nabavljao veće količine heroina - 50 grama i više, koji je potom prepakivao u svom stanu i prodavao od jednog pet grama za 10 do 50 eura.
“On je na taj način, kako se sumnja, u prethodnom periodu, na području Podgorice, u promet stavio veću količinu heroina, vršeći tzv. uličnu prodaju”, saopštila je Uprava policije.
Osumnjičeni Ivanović će sjutra, uz krivičnu prijavu, biti predat istražnom sudiji Višeg suda u Podgorici, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo “neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”.
Policija je juče saopštila da je uhapsila i Podgoričanina Gorana Lukačevića (25) nakon što je u njegovom stanu pronašla 10 grama heroina, upakovanog u 25 tzv. polutki, za koje se sumnja da su bile namijenjene uličnoj prodaji.
“Kriminalistička obrada upućuje na sumnju da je on u dužem periodu, na području Podgorice prodavao heroin, u količinama od jedne do tri „polutke\" izvjesnim licima, od kojih je jedan broj poznat policiji”, navodi se u saopštenju Uprave policije.

[Zvek_Zivi]

Quote :

Evo malo kako "prezivljava" nas gradonacelnik, dok narod radi za 400 e:

Mugošinu kuću osveštala SPC

VILA KOJU GRADONAČELNIK PODGORICE IZNAJMLJUJE UKRAJINSKOJ AMBASADI POČELA SA RADOM UZ BLAGOSLOV CRKVE!
Mugi je ima vilu i prije ,pa ja ne vidju zasto je nebi izda za lovu ???? Onda po toj logici bi onije 300 milionera iz Budve trebali da se stide i ne izlaze iz kuca zbog onije koji zaradjuju 300-400 eura mjesecno ?!?!?! Svudje je zakon "PARA NA PARU IDE" ,vidis jednu kucu u BD pa sledece ljeto uste jedan sprat itd itd zaradi se kad se im okle ulozit ! Dok je neko od prodaje zemljista kupio Ferarri par cipela i jaknu neko je ulozio u kupovinu stanova pa izdaje i puni se love ,sto bi mene to bilo krivo ?
Ja ih imam u famelju koji primaju 100 eura mjesecno (samo nece da dignu supkove i batale Lozu ) dok drugi imaju plate po od 500 do 1000-1500 Eura (samo su ovi napredniji grebali, jadili mucili se, ucili dan noc da dodju do toga ) Dok oni drugi cekaju donacije od mene Mila itd itd !

[Hari Krisna]

Kad im Mugi oprostio onoliki dug mogu prekadjivati svaki drugi dan.

[The Grey Area]

Quote :

Evo malo kako "prezivljava" nas gradonacelnik, dok narod radi za 400 e:

Mugošinu kuću osveštala SPC

VILA KOJU GRADONAČELNIK PODGORICE IZNAJMLJUJE UKRAJINSKOJ AMBASADI POČELA SA RADOM UZ BLAGOSLOV CRKVE!
Mugi je ima vilu i prije ,pa ja ne vidju zasto je nebi izda za lovu ???? Onda po toj logici bi onije 300 milionera iz Budve trebali da se stide i ne izlaze iz kuca zbog onije koji zaradjuju 300-400 eura mjesecno ?!?!?! Svudje je zakon "PARA NA PARU IDE" ,vidis jednu kucu u BD pa sledece ljeto uste jedan sprat itd itd zaradi se kad se im okle ulozit ! Dok je neko od prodaje zemljista kupio Ferarri par cipela i jaknu neko je ulozio u kupovinu stanova pa izdaje i puni se love ,sto bi mene to bilo krivo ?
Ja ih imam u famelju koji primaju 100 eura mjesecno (samo nece da dignu supkove i batale Lozu ) dok drugi imaju plate po od 500 do 1000-1500 Eura (samo su ovi napredniji grebali, jadili mucili se, ucili dan noc da dodju do toga ) Dok oni drugi cekaju donacije od mene Mila itd itd !

Zveche Zivi, on je funkcioner. I to funkcioner partije na vlasti. Funkcioner cije projekte finansira covjek kojemu iznajmljuje kucu. Vrijedi li da ti pricam o nekim moralnim normama, protekciji, korupciji, uticaju?

Ima li toga u Svedsku? Recimo, premijer Svedske izdaje nekome stan? Sudija svedskog vrhovnog suda izdaje nekome kucu? Gradonacelnik Stokholma bije sugradjane?

Ako nema onda razmisli...

[Zvek_Zivi]

Mugi nije premijer ni preśednik suda a nije on tuka novinara nego njegov sin. Stanove i kuce izdaju i u Svedskoj i svud na svijetu , primjer grandonacelnik Lunda izdavao stan bivsoj gradonacelniki i koga briga za to ????? Ja mnim ljepcije sudija zemaljska kugla nema od Crnograca /Crnogorki ,ito ne samo sudija no ujedno i izvrsitelja kazne advokata tuzioca sve ujedno !

[DzoniS]

evo sad im smeta sto izdaje kucu ili stan..koji ste vi likovi....bog vam pomoga