Iz raznih novina

[NSX]

'nako sa slike i nijesu neke pa eto mu iG

[zvoncica]

Možda sam preveliki čistunac ali me nimalo ne raduje to što se Gaj Riči provodi sa našim djevojkama, skoro djevojčicama.

Chu cistunac. To je bogu plakati, a nasi se jos time kao i ponose pa napravise junacko djelo od toga i uspjeh nad uspjesima. Akobi one otisle na more sa svojim djedom i tako se slikavale ja se pomamio, ali sa tudjim djedovima ... e to je uspjeh

evo danas razmisljah o tome...ne mogu da vjerujem da je kod nas jedna od bitnijih vijesti da se dvije djevojcice provode sa starkeljama, i da nam u pohode dolazi pamela anderson...:mad:

[Dutch]

a zar ne vidite e je to normalno postalo .ja znam čak i neke roditelje koji podržavaju i čak nagovaraju ćerke da izlaze sa "momcima" 40+(a one oko 20) samo zato jer su momci dobro stojeći finansijski.a bogme se ne može reć da su siromašne familije pa da se jedno žrtvuje .totalna degradacija porodice i moralnih načela sa kojim se mi tako ponosno busamo u grudi :evil:

[NHM]

Mada, ako ćemo pravo, taman su nam takva načela bila i u prošlosti slavnoj i junačkoj. Malo li se ćeri od 17-18 udavalo za likove od 35-36 pa naviše i u staro doba. I to ih nisu ni pitali. Sad ih ne mogu baš tako lako primorat. Nije da trebaju da ih primoravaju.

[milovan]

Sad me grize savjest,
shto ovo dijete strikovo prshtim evo 25 godina,
nije Milovan Gaj Richi, ali dobro pichi.

Ako nam djevojke ne pochnu dovodit ZETOVE iz Jevrope sa jahtama,
od nashega rada u ovakvom DPSDPovskom AMBIJENTU, dhje treba 25 stepenica i 258 dana za otvaranje firme, onda se mnogima CRNO PISHE.

Met je davno izrachunao u Parizu kod crvenog fenjera,
na shto je najbolja zarada, a najmanji troshak.

[Mojsije]

najbolje se meće u devedesettreće

[milovan]

Za ove mlade od dvadest je potrebno iskustvo,
dok je razradish,
a za ove iskusne od chetiri banke, treba njima momak od osamnajest,
da se ne skida, koliko dijete sa treshnje.

Tu se priroda poigrala sa nama, shto se tiche erotike.

[getaway blues]

POVODOM NASLOVA "DANA" O POBJEDI SRPSKOG VATERPOLO TIMA U FINALU SP, REAGOVALA SDP Milija im Srbija od Crne GorePovodom naslova teksta posvećenog pobjedi vaterpolo reprezentacije Srbije u finalu Svjetskog prvenstva u Rimu, "Naši zlatni momci", objavljenog na naslovnoj strani jučerašnjeg "Dana", reagovala je Socijaldemokratska partija Crne Gore, čije saopštenje prenosimo u cjelosti i bez pravopisnih intervencija.
Dnevna novina "Dan" još jednom je dokazala da joj Crna Gora nije domovina, da sportisti koji predstavljaju Crnu Goru nijesu "njihovi" te da im je puno bliža susjedna država Srbija od one u kojoj žive i u kojoj prodaju novinu.
Naslovom "Naši zlatni momci" kojim je propraćen uspjeh reprezentacije Srbije na SP u vaterpolu, pokazuju da svi oni kotorani, novljani, budvani, pljevljaci, bjelopoljci, plavljani ili sugrađani iz drugih crnogorskih gradova koji slave boje crnogorske reprezentacije nijesu njihovi, no nečiji "tuđi".
Ni Janovići, ni Porobić, ni Ivović, ni drugi naši veliki igrači nijesu "njihovi" ali zato jesu crnogorski ponos i tako će uvijek ostati jer nose boje svoje domovine i promovišu je na najbolji način u svijetu. Da nije sramotno, bilo bi tužno. No, to je matrica ponašanja kojom se dokazuje lojalnost nekoj drugoj zemlji iz koje to niko i ne traži. Naravno da je i Mandić požurio da među prvima uputi čestitke igračima druge države. Ne sjećamo se da je to uradio poslije prošlogodišnjeg uspjeha crnogorske reprezentacije u Malagi. Ali to će i on i vlasnici "Dana" morati objasniti svojim komšijama, rođacima i prijateljima koji su prošle godine na veličanstven način dočekali svoje šampione.
Na žalost, još uvijek pokazuju da su oni samo opozicija državi Crnoj Gori i da bi najviše voljeli da je nema ili da ponovo bude dio neke nove velike Srbije. Nikad više.

ODGOVOR REDAKCIJE

Srce bije zbog Srbije

Subota, 1. avgust, negdje oko 23 časa, Podgorica
"... Aj, aaaj mene kukavcu crnome!", odlijegalo je u polumračnom kabinetu predsjednika parlamenta i lidera SDP-a.
"Aj, šta ovo bi!... Što mi ovo učinješe..."
Televizor je slomljen. Čitav Izvršni odbor je tu. Svi ćute. Hladan znoj obliva ruke i čelo...
"... Ko bi se ovome jadu nadao..."
"... Ko bi se ovom nadao od Italije..."
"...Prvo Mila nađe muka od Tužilaštva u Bariju, pa sad mene od vaterpolista Srbije u Rimu..." - kaže kao za sebe predsjednik Skupštine...
"Rekoh ja, šefe", dodaje lice iz Informativne službe, "da zamolite Roćena da provjeri onog sudiju iz Azerbejdžana... Nije zaludu njegov kum bio cimer zaovičića brata od tetke bubnjara Zorice Brunclik..."
"... A ni oni se Knežević nije slučajno baš sad, kad nam je najteže, oglašava po novinama", dodaje član Izvršnog odbora (identitet poznat redakciji - prim.aut.)
"... Zajebaše Talijani... džaba i Elektroprivreda... mora da su Špancima nešto sipali u vodu", konstatuje rezignirano predsjednik SDP-a ispijajući rujni čivas u Skupštini.
Ovako je, realno je pretpostaviti, bilo preksinoć nakon finalne utakmice za prvaka svijeta u vaterpolu u kabinetu predsjednika SDP-a. To se barem može zaključiti na osnovu nepotpisanog saopštenja Informativne službe pomenute partije. Toliko mržnje i čemera u tako malo nepismenih rečenica odavno se nije moglo pročitati.
No, to je manje bitno. Mnogo važnije je da, srećom, genijalnost u sportu ne zavisi od budalastih stavova partija i pojedinaca. Jer, onda ne bi bilo svjetskih rekorda, uzbudljivih utakmica, jednostavno, sport ne bi bio sport...
Ogorčenje, formalno samo, zbog naslova "Naši zlatni momci" u sebi krije jednu drugu poruku. Poruku mržnje, a samim tim i prosječnosti. Glavna teza neznanog autora neznavenog saopštenja: "Ko nije sa nama, taj je protiv nas. Ko voli Srbiju, mrzi Crnu Goru." Naravno da je u pitanju ordinarna glupost. A, istina je sasvim drugačija. Tačno je - vaterpolisti Srbije su naši zlatni momci. Tačno je - svim srcem smo navijali da postanu svjetski šampioni. Jer, braća smo! I, za razliku od Krivokapićevih pulena, mi ne mrzimo nikoga. U Crnoj Gori žive i Srbi, kao i ostali narodi. Uostalom, zar Prlainović nije iz Herceg Novog, zar Nikić nije iz Kuča?... Ali, i da nijesu, mi bismo navijali za njih. Jer - oni su naši i mi smo njihovi. Volimo i pravu Crnu Goru, ali ne virtuelnu, režimsku, kakvom je pravi SDP. Jer, istinska Crna Gora navijala je za Srbiju. Tako je oduvijek bilo, tako će i biti.
Tačno je i da su vaterpolisti Crne Gore naši zlatni momci, iako nisu ostvarili neki rezultat na ovom prvenstvu. Najbolji dokaz za to je "Dan" od 22.6.2009. godine, kad je crnogorska reprezentacija osvojila Svjetsku ligu. I nijesu sportisti krivi zbog poteza režima, koji je unesrećio više od pola Crne Gore. Oni igraju vrhunski vaterpolo i to svakog treba da čini srećnim.
Čudi nas što SDP nije napao i hrvatske reprezentativce, pošto su i oni sa tribina navijali za Srbiju. Ali, sport ukida granice. Stvaraju ih političari razdvajajući braću, kumove, prijatelje... No, majstorima to ne može nauditi, bilo da igraju za Srbiju ili Crnu Goru.
Zato, da citiramo čuvenog Tomasa Mana koji je rekao: "Priznajem da otvoreno mrzim prosječnost koja ne zna ništa o majstorstvu, te stoga vodi lak i glup život."
Pridike na račun "Dana" da mrzimo Pljevljake, Kotorane, Plavljane, Bjelopoljce i ostale tolika su budalaština da ih ne treba previše komentarisati. Eto, SDP ih toliko voli da ih, kao što se vidi iz faksimila saopštenja, piše malim slovima.
Poslije svega, pitam se, da li je uopšte pametno, zbog psihofizičkog stanja funkcionera SDP-a objaviti vijest da je sinoć Srbija postala juniorski prvak Evrope u košarci. Što će mi ta sičija? Da me mrze te familije, a možda me i tuže.

Nikola Marković, pomoćnik gl. i odg. rednika "Dana"

[Old Bone]

Sad me grize savjest,
shto ovo dijete strikovo prshtim evo 25 godina,
nije Milovan Gaj Richi, ali dobro pichi.

Ako nam djevojke ne pochnu dovodit ZETOVE iz Jevrope sa jahtama,
od nashega rada u ovakvom DPSDPovskom AMBIJENTU, dhje treba 25 stepenica i 258 dana za otvaranje firme, onda se mnogima CRNO PISHE.

Met je davno izrachunao u Parizu kod crvenog fenjera,
na shto je najbolja zarada, a najmanji troshak.

[cpu]

Milovane genije!

[urgen]

Kobna penzija

Petak, 31 Jul 2009 NOVI BROJ - Novi broj - Tekstovi


Da čovjek zna gdje će izgubiti glavu nikad tamo ne bi išao. Za ovu narodnu izreku vjerovatno je znao i Ragib Zlatić, ali kada se odlučio da se iz rodnog i ratnog Goražda 1992. godine skloni u Plužine nije slutio da će mu se to desiti upravo u toj crnogorskoj varošici u kojoj je jedno vrijeme živio i stekao penziju. U Plužinama mu se rodila i jedna kćerka. Sa njim pošla i dvadesetogodišnja kćerka Sedina da mu pravi društvo, a i sama sačuva glavu od ratnog požara. Našli su smještaj u barakama na obližnjem Pišću. Bili su sigurni da im među Plužinjanima, sa kojima je Ragib godinama živio, ne prijeti nikakva opasnost. Ono što se desilo 11. decembra pokopalo je tu nadu. Ragib se prohladnog jutra uputio u plužinsku poštu da podigne penziju. Senada od tada više nikad nije vidjela oca. Ni živog, ni mrtvog. „Sjutradan mi je poznanica, učiteljica Slobodanka Vuković, kazala da je pročitala u novinama strašnu vijest - crnogorski rezervisti dobrovoljci, koji su išli na bosansko ratište, presreli Ragiba i izmasakrirali ga noževima. I na čelo mu ispisali latinično slovo U'', sjeća se Sedina Zlatić.
Prije nekoliko dana došla je u Podgoricu iz Australije da detalje o očevoj tragičnoj sudbini ispriča specijalnoj tužiteljki za organizovani kriminal Stojanki Radović.
Otac je, kaže Sedina, u besvjesnom stanju pronađen kraj klaonice, u blizini jezera u Plužinama. Pronašli su ga Ratko Kulić, Ragibov radni kolega, i izvjesni Milan, čije je prezime zaboravila.
„Prebacili su ga u nikšićku bolnicu. Prestrašena onim što se ocu desilo, nijesam se usudila ni da ga posjetim. Tamo je umro poslije tri dana. Bolnica je saopštila da je otac umro prirodnom smrću", kaže Sedina.
Dobro pamti i ovo: direktor bivše Ragibove firme Božidar Ružić rekao joj je da je sahranio Ragiba u Nikšiću, kod neke crkve. Grob je, kazao joj je, označen brojem koji je upisan u crkvenu evidenciju.
„Dvije godine kasnije, Zoran i Nevenka Đapić iz Plužina pomogli su mi da odem iz Crne Gore u Australiju, gdje i danas živim" kaže Sedina.
Sve je to ispričala i specijalnoj tužiteljki. Sada joj je preostalo da čeka pokretanje istrage kako bi poslije toliko godina saznala zvaničnu istinu o tome zašto je i kako ostala bez oca.
Sedina je ovog ljeta prvi put došla u Goražde nakon odlaska u Australiju. Tamo je čula da je u toku nekoliko sudskih procesa o ratnim zločinima počinjenim u Crnoj Gori i da je u jednom od njih - deportaciji bosansko-hercegovačkih izbjeglica - njihove porodice zastupala Advokatska kancelarija Prelević iz Podgorice. Prelevićima se za pomoć obratila i Sedina.
„Od nas je zatražila da ispitamo kakve su mogućnosti pokretanja postupka za nadoknadu štete i utvrđivanje eventualne krivične odgovornosti u vezi smrti njenog oca. Sve podatke koje smo dobili od nje proslijedili smo specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović, koja je vrlo brzo reagovala. Kroz dvije nedjelje pozvala je Sedinu Zlatić da joj da izjavu", kaže za Monitor advokat Dragan Prelević.

Plužinjani se još dobro sjećaju tog zločina zbog kojeg se i danas nelagodno osjećaju. „Sve podatke o tom događaju ima policija. Policija tačno zna ko je napao Ragiba, kao što to znaju i mnogi u ovom gradu", kaže jedan mještanin. Ne želi da mu se ime pominje u novinama.
Naš anonimni sagovornik iz Plužina tvrdi da su Ragiba pretukla trojica maloljetnika. Obratili smo se za dodatne informacije i direktoru Uprave crnogorske policije Veselinu Veljoviću. Evo šta nam je odgovorio:

,,Nadležnoj organizacionoj jedinici sam naložio da izvrši provjere u vezi smrti Ragiba Zlatića. Na osnovu raspoložive dokumentacije, konstatovano je da je pokojni Zlatić u Plužinama 11. decembra 1992. godine pronađen u snijegu, gdje je proveo noć. S obzirom na to da je davao znake života, hitno je prebačen i hospitalizovan u Opštoj bolnici u Nikšiću, u kojoj je nakon tri dana preminuo. Pošto tužilačka organizacija preduzima određene aktivnosti, Uprava policije - Područna jedinica Nikšić i Ispostava policije u Plužinama će, u slučaju postavljanja zahtjeva od strane nadležnog državnog tužioca, preduzeti i druge mjere radi utvrđivanja činjenica u vezi smrti pokojnog Zlatića''.
Sedina Zlatić je uvjerena da joj je otac stradao samo zato što je bio druge nacije i vjere.
Tada je Ragib bio jedini Musliman koji je živio u Plužinama. Rat je tu zatekao i jednog Hrvata, koji je ubrzo napustio Plužine kad je čuo šta se desilo Ragibu.
Počinioci ovog zločina i oni koji su službeno morali da ga rasvijetle do kraja vjerovatno su mislili da je na njega i sjećanje zauvijek ubijeno. Ipak, nije. Poslije skoro dvije decenije, iz daleke Australije došla je u Crnu Goru Ragibova kćerka da probudi tužilaštvo i uznemiri nečiju uspavanu savjest.
Veseljko KOPRIVICA

[Old Bone]

Ovo je mnogo dobro sto pocinju (da mome Milovanu dovedu asfalt pred kucu, ka Nikolicu u Srbiju....ali 4 trake)..medjutim SHOKANTNO JE da niko nece da radi za 700-1000EUR!!! Sad da ih pitas-reci ce da Hrvat ima 2000 i da on nije gori od stranca...ili slicno. MA MOJA BANALNO-GENIJALNA MUDROST NA KRAJU POSTA TAKO JE ISTINITA....BAR MALO DA POCNEMO DA RADIMO:
STRUČNE EKIPE HRVATSKOG “KONSTRUKTORA” OVIH DANA OBIŠLE TRASU AUTOPUTA OD PODGORICE DO MATEŠEVA

Pripremni radovi u septembru, izgradnja u februaru

Ovaj projekat će ubrzati pokretanje izgradnje i Jadransko-jonskog autoputa. Cijela dionica je kao metro – most-tunel, most-tunel. Već je formirano posebno preduzeće - “Prvi crnogorski autoput”. Bez obzira na krizu, sredstva će biti obezbijeđena, kaže direktor “Konstruktora” za Crnu Goru Milorad Pustahija


Podgorica, 7. avgusta – Stručne ekipe hrvatskog konzorcijuma “Konstruktor inženjering”, kao vodećeg partnera i člana, “Instituta za građevinarstvo Hrvatske” (IGH) i “Tehnike” obišle su ovih dana trasu prve dionice autoputa od Podgorice do Mateševa i odredile “tačke” na kojima će “napasti” trasu. Direktor “Konstruktora” za Crnu Goru, Milorad Pustahija izjavio je danas za “Pobjedu” da od inženjerskih poduhvata na ovoj dionici prvo treba pomenuti most “Moračica” koji će biti dugačak oko kilometar i visok oko 170 metara iznad Morače, sa četiri trake. To je ogroman, spektakularan objekat. Imamo tri tunela koja su duža od tri kilometra. Znači prvo treba “napasti” te objekte čija će izgradnja trajati cijelo ugovoreno vrijeme. Prilikom obilaska vidjeli smo zaista spektakularnu morfologiju terena.
- Inače, cijela dionica je kao metro - most-tunel,most-tunel. Vidi se da je učešće objekata u dužini trase jako veliko. Pripremni poslovi za izgradnju autoputa od Podgorice do Mateševa, kao što je bilo prvobitno i najavljeno, počeće krajem septembra, a sama njegova izgradnja u februaru. Izgradnja će trajati tri godine. Pustahija je rekao da će bez obzira na krizu, sredstva biti obezbijeđena. Bankari su majstori rizika i razmišljaju bez emocija. Kriza će, ako Bog da, trajati možda još godinu dana, a ovaj posao je na trideset godina. Bankari vjeruju u region, jer ovo nije samo crnogorski posao, ovo je projekat od regionalnog značaja.
- Ovaj će projekat ubrzati pokretanje izgradnje i Jadransko-jonskog autoputa. Razgovarali smo sa predstavnicima Ministarstva rada i zdravlja, MUP-a, uglavnom oko dovođenja strane radne snage, oko uvoza mašina, jer ovo je toliki posao da on ima velike logističke probleme. Razgovarali smo i sa Upravom Carina, i ministrom odbrane Borom Vučinićem. Postoji jedno pozitivno raspoloženje: svi su voljni da nam pomognu da eliminišemo neke probleme koji su se na početku javili, tako da će sve biti u najboljem redu. Za sada sve funkcioniše kako je ugovoreno, naglasio je predstavnik hrvatskog “Konstruktora”.
Pustahija je rekao da su svugdje naišli na “otvorena vrata”. Svuda su odredili timove i kontakt osobe koje će nama pomagati kako bismo zadovoljili dinamiku odvijanja posla, i ispoštovali sve crnogorske propise.
- Ovaj posao je toliko velik da se može angažovati kompletna crnogorska operativa, samo što bi bolje bilo da se ona prethodno udruži, zaključio je direktor “Konstruktora” za Crnu Goru, Milorad Pustahija. Sasvim su solidne plate i nije mi jasno da niko to ne želi da radi. Upoznali smo sa time Ministarstvo rada koje treba da organizuje neke kurseve.
- Moram priznati da mi nije jasno da treba ignorisati plate od 700 do 1.000 eura. Jeste teško, ali to su dobre plate. Znate, svi naši inženjeri koji dođu biće tamo gore u Gornjim Mrkama, Brskutima i drugdje. Valjda, može i neki Crnogorac nešto raditi. Bilo bi poželjno. Nije do Ministarstva rada i socijalnog staranja. Oni su pokušavali sa nama da obezbijede neki broj. Mi ne možemo primati na silu nekoga. Ljudi ispoljavaju neku inicijativu. Problem je što ljudi ne žele da rade. Nekad naši ljudi ne žele ni kamen da podignu.


Smještaj radnika u napuštenim kasarnama

- U napuštenim kasaranama napravićemo kampove gdje će se organizovati smještaj, prevoz, i ishrana oko dvije i po hiljade radnika. O tome smo sa ministrom vojnim Borom Vučinićem smo razgovarali da nam omogući, ukoliko je to moguće, da u napuštenim kasarnima stanuju radnici.
- Sa aspekta ekologije i zaštite okoline nedopustivo je da mi nekom našom intervencijom u prirodi napravimo kanalizaciju, u nekoj nedirnutoj ljepoti.

”Prvi crnogorski autoput”

Formirano je i posebno crnogorsko preduzeće pod nazivom “Prvi crnogorski autoput”, u okviru konzorcijuma “Konstruktora inženjeringa”, IGH-a i “Tehnike”.
- Svi razmišljamo samo o izgradnji koja će trajati 30 godina. Znači, ovo je veoma dugoročan posao. Već tražimo cijene čelika, bitumena, cementa...

D. Cvijović

[Mojsije]

Povodom incidenta koji se desio u srijedu veče, kada su napadnuti fotoreporter i zamjenik glavnog urednika ND “Vijesti”, pojavile su se reakcije i na popularnoj internet stranici Facebook.
Nakon niza komentara na postavljene linkove naslovne strane “Vijesti”, napravljena je i grupa pod nazivom “Miomir Mugoša-šerif Podgorice i okolnih sela”. Samo u prvih nekoliko minuta grupa je imala na desetine članova, a nakon 24 sata brojala je preko 600 članova.
Revoltirani događajem, akademski građani, profesori univerziteta, novinari i drugi poslali su poruke:
“Kakva država, kakva vlast, kakva pokorna masa”, “Tri bambija za Mugija. Smrt novinarima”, “Gradovi u svijetu imaju bandite, a banditi u Crnoj Gori imaju svoje gradove”, “Ako me ko bude dirao, dovešću mu Mugošu”, “Ko se igra s Mugijem još”.
“Ništa, da se počnu skupljat potpisi da se ovaj čovjek razriješi funkcije Gradonačelnika, da se postavi primjer svima da država može i oće. Krenimo!”

“Gospodo, ako želimo da čitamo kako živimo do jaja, da su nam plate po 1000 eura, da su nam političari cvijeće, sveci i bezgrešni, ako želimo sa osmjehom da plaćamo što hodamo njihovim ulicama, što dišemo njihov vazduh, onda OK, dajte svima po jedan imunitet pa udrite po govnima novinarskim. Što da nam kvare iluziju da lijepo živimo”.
“Da je Mugoša imao imalo časti, podnio bi ostavku nakon slučaja sa Marijanom i njenim psom vodičem. Ili da je bar to imao neko od nadređenih, pa da ga primora na to. Šta treba silniku još?“

Na sajtu www.cafemontenegro.com, na kojem je postavljen tekst o incidentu preuzet od “Vijesti”, među komentarima pod šifrom ”stara varoš” stajalo je:
“Smatram da pretjerujete u napadima na našeg gradonačelnika, a morate uzeti u obzir da je žena sa psom prošla netaknuto,bez ijedne modrice. p.s.narod treba da se stidi svog izbora.”


http://www.vijesti.me/index.php?id=312551

[Dutch]

Ovo je mnogo dobro sto pocinju (da mome Milovanu dovedu asfalt pred kucu, ka Nikolicu u Srbiju....ali 4 trake)..medjutim SHOKANTNO JE da niko nece da radi za 700-1000EUR!!! Sad da ih pitas-reci ce da Hrvat ima 2000 i da on nije gori od stranca...ili slicno. MA MOJA BANALNO-GENIJALNA MUDROST NA KRAJU POSTA TAKO JE ISTINITA....BAR MALO DA POCNEMO DA RADIMO:
STRUČNE EKIPE HRVATSKOG “KONSTRUKTORA” OVIH DANA OBIŠLE TRASU AUTOPUTA OD PODGORICE DO MATEŠEVA

Ko neće da radi za te pare .molim te daj na pm neki kontakt ljudi koji su zaduženi za taj posao!uvijek znam nekog ko je zainteresovan da radi.

edit:izvinjavam se,to je njihova izjava .

[Sidewinder]

Odgovor Ratka Kneževića Stanku Subotiću
Cane i Milo uklonili sve protivnike

Priželjkuje suočenje na sudu sa Stankom Subotićem: Ratko Knežević

Bilo bi mi, još jednom moram reći, veliko zadovoljstvo susresti se i suočiti sa Stankom Subotićem na beogradskom, zagrebačkom ili londonskom sudu. Ova druga dva pominjem jer imam osjećaj da zbog nečega što on najbolje zna, gospodin Subotić izbjegava Beograd i pravosudni sistem Republike Srbije. Nadam se da ću se na nekom sudu, prije Suda istorije, naći i sa mojim bivšim prijateljem Milom Đukanovićem. Dosta toga bih ja imao obojici za reći.
Ovom mom javljanju dodao bih sledeće, ili pojasnio moje dosadašnje javne iskaze.
Biznis model „Stanko - Cane Subotić” smišljen je u mozgu Jovice Stanišića, unaprijeđen i skoro doveden do savršenstva u partnerstvu sa Milom Đukanovićem.

Model smislio Stanišić
Model se zasniva na:
a) Švercu ogromnih količina cigareta na, uglavnom, srpsko tržište (iako se jedan dio „izvozi” i u Bosnu, Republiku Srpsku i Hrvatsku), preko Crne Gore, uhodanim kanalima, bez ikakvih plaćanja carina, trošarina i poreza na promet. Od tog je posla samo u 1999. i 2000. godini zarađeno milijarda i trista miliona tadašnjih njemačkih maraka. Taj novac pripada budžetu i građanima Srbije, i djelimično budžetu i građanima Crne Gore. Tzv. „srpski” posao nema nikakve veze sa švercom cigareta prema Italiji. Subotić kao švercer u tom, „italijanskom” poslu nije učestvovao. U „italijanskom poslu” gospodin Subotić je korišten zato što ima avione, pilote, kurire i uhodanu mrežu za pranje novca na Kipru i u Lihtenštajnu. Sada samo lenjost državnih organa Republike Srbije i nedostatak političke volje može spriječiti da se taj novac blokira i vrati odakle je - otet!

b) Kontroli države ili država i samog političkog procesa. Na taj način ideja većine časnih rodoljuba crnogorskih, među kojima sam i ja, koji su raspadom Jugoslavije htjeli da povrate svoju državnost, jer smo na to imali sva istorijska prava, vratila se kao najgori mogući bumerang i Crnoj Gori i, što je samo na prvi pogled paradoksalno, samoj Srbiji. Htjeli mi to priznati ili ne, današnja je državnost Crne Gore rezultat predanog rada i „braka iz računa” srpske Službe bezbjednosti pod komandom mogućeg ratnog zločinca Jovice Stanišića, njegovog pulena Stanka Subotića Caneta i halapljivosti Mila Đukanovića i njegovog najužeg kruga prijatelja. Ta „mafijaško-udbaška” tvorevina stvorena je prljavim novcem ukradenim iz budžeta Srbije, Italije, i malim dijelom BiH i Hrvatske, a i građani Crne Gore ostali su bez svog dijela. Zbog toga danas u Crnoj Gori samo fiktivno postoje institucije: demokratija se tamo očituje poput Kineskog teatra sjenki. Dva čovjeka koja „vedre i oblače” Crnom Gorom partneri su u kriminalu: Milo Đukanović i Cane Subotić. Sramno je da je jedan kriminalac danas jači po uticaju u Crnoj Gori od predsjednika republike Vujanovića, predsjednika parlamenta ili državnog tužioca. Kako je Srbija od vitalnog značaja za opstanak i dalji poslovni progres ove bratije, ona je BILA i OSTALA njihovo „glavno lovište”. U Srbiji su pohranjeni dokazi njihove pljačke, njihovih zločina i bez srpskog tržišta ovom kartelu nema opstanka.


Stanko Subotić - Milo Đukanović

Ništa bez srpskog tržišta
Zato je urađeno sve da se padom Miloševića koji je do kraja svog života bio kontrolisan od Stanišića, da se do današnjeg dana, „zajaše” opet srpska država, time i veliko srpsko tržište i ono najbitnije, srpska policija i srpsko sudstvo kako bi se krvni delikti izvršeni u ime i za račun kartela zaboravili. Tako decembra 2001. godine avion gospodina Subotića slijeće u Beograd sa, po njegovom i priznanju gospodina Kestnera, njegovog do tada ključnog poslovnog partnera, pet miliona eura keša. Avion su „dočekali” Vladimir - Beba Popović i Čedomir Jovanović, znalački iskorišćavajući svoju tadašnju poziciju. O tome koliko je Popović bio uključen u poslove duvanskog kartela najbolje govori njegovo vlastito pisanje o njegovom „učešću” u vraćanju Subotićevog duga istom Kestneru.
Smrt pokojnog premijera Đinđića, danas je jasno, nemojmo se više lagati, uslijedila je jer nije htio biti dio te „podjele plijena”.
Padom Bebe Popovića, na intervenciju američkog ambasadora, nesretnom pogibijom premijera Đinđića, i kasnije padom vlade Zorana Živkovića, Kartel kreće na Koštuničinu vlast svim sredstvima. Prvo im se nudi sva vrsta saradnje (otud i ponuda Tijaniću da preuzme vođenje WAZ-a u Srbiji, jer je koruptivni Hombah već odavno bio u Subotićevom „džepu”), a onda, pošto saradnje nema, počinje se ucjenama i prijetnjama. Zato se koristi Vojin Lazarević, beogradski poslovni čovjek, navodno blizak Koštunici. Lično sam vidio, na jednoj poslovnoj večeri u Austriji 5. aprila 2007. godine, uz prisustvo više svjedoka kojima je to pokazano, na displeju Lazarevićevog telefona prijetnju ubistvom njemu, Jociću i Nikitoviću ukoliko srpsko sudstvo ne odustane od akcije „Mreža” upućenu od samog Subotića. (Ovdje valja napomenuti da se nikada u svom životu nisam video, niti sreo, niti čuo sa gospodom Koštunicom, Jocićem i Nikitovićem. Gospodina Radeta Bulatovića znam iz studentskih dana i sada je tačno 28 godina da se on i ja nismo čuli, sreli i vidjeli. Gospodina Tijanića poznajem dobro, bio mi je glavni urednik u listu „Intervju”, poslednji put sam ga vidio u Crnoj Gori ljeta 1997. I nikada kasnije.) Nakon Koštunice, Subotić i Đukanović nastavljaju pritiske prema DS i Borisu Tadiću. Već sam rekao, javna je tajna, gospodin Tadić, izgleda, nema namjeru da vraća „kredite” koje su od Kartela uzeli Beba i Čeda. To sada Kartel čini nervoznim, jer bi moguća blokada imovine i računa Caneta Subotića u inostranstvu, te moguća presuda u sudskom predmetu „Mreža” doveli do raspleta srpsko-crnogorske kriminalne sage u poslednjih 15 godina. Zato, i samo zato, napušta se finansiranje manjih, sada već marginalizovanih igrača na političkoj sceni Srbije i kreće se na finansiranje u prvi mah Nikolićevog SRS, a kada im to nije uspjelo, Canetovim novcem i Nikolićevom političkom staturom formira se nova partija SNS, koja treba uz pomoć „naklonjenih medija”, te novoosnovanih („Pravda”) uzeti vlast u Srbiji. To je bila jedina, ponavljam jedina tačka dnevnog reda na sastanku Subotić/Đukanović - Nikolić/Vučić (prisustvovao Milomir Marić) u hotelu „Ric” u Parizu, u oktobru 2007, i na sastancima u Ženevi i Moskvi koji su kasnije uslijedili.

c) Fizičkoj likvidaciji svih potencijalnih protivnika uz angažman tog trenutka najjačeg „šefa podzemlja” u Beogradu, ko god to bio, i logistiku crnogorske Udbe. Po priznanju samog Mila Đukanovića kazanog meni u više navrata: kada se pojavila mogućnost da Radovan Stojičić Badža preuzme „bezbjednosni sistem” Srbije, a time i onaj dio u ovom lukrativnom poslu, uzeta je, mogu slobodno reći, „nevinost” jednom do tada finom momku koji je odrastao u nikšićkom predgrađu i u Podgorici, a sazrio po Centralnim komitetima - sinu časnih i poštenih roditelja Radovana i Stane - Milu Đukanoviću.

[Sidewinder]

Hteo sam da pomognem Milu
Tog trenutka „pukla je pogibija” i Đukanoviću i projektu demokratije u Crnoj Gori. Sam će se Đukanović sjetiti kako mi je novembra 1999. na rođendanu njegovog sina Blaža u salonu hotela „Crna Gora” upravo sam, nadugo i naširoko, lamentirao nad „zlom sudbinom” koja ga je spojila sa Stanišićem i Subotićem. (Bog mi je svjedok, sve sam uradio da ga izvučem iz tog „smrtnog zagrljaja”. Kao što se vidi, nisam uspio!) Kako je Raspopovićeva „ekipa” sastavljena od paramilitarnih struktura tadašnje crnogorske Udbe „završila” za račun Stanišića i Subotića ovo ubistvo, a Đukanović sve odobrio i naložio - povratka više nije bilo!
Tako su Stanišić, Subotić i Đukanović postali braća „po krvi” i to „ljigavo bratstvo” (termin Milana Kundere) niko do danas nije, niti smije da napusti. Novi slučajevi su tu vezu samo jačali: u avgustu 1998. na rođendanu kćerke Canetovog „poslušnika” u Crnoj Gori, a Đukanovićevog prijatelja Željka Mihailovića, pomalo alkoholiziran, pred više gostiju među kojima sam bio i ja, Subotić je govorio, citiram: „Rekao sam Arkanu da Bokana pomete njegov vetar vrlo brzo”. Canetove planove malo su odložili događaji, i smrt njegovog tadašnjeg „supkontraktora” Željka Ražnatovića Arkana: Bokana je u Atini ubio niko drugi nego Baja Sekulić, koristeći lažni švajcarski pasoš, i takozvanu „medenu klopku”, a svu logistiku odradio je sada novi policijski pulen - Goran Žugić. Kako je Beli Raspopović sa svojim „komandosima” bio sklonjen, te nije više učestvovao u dobiti i nije imao naklonost „šefova”, odlučio je likvidirati i Žugića i Sekulića. Uspjelo mu je za Žugića, ali je onda Sekulić bio brži. Javna je tajna u Crnoj Gori, a Crna Gora je mala, vox populi je jak, nezaobilazan, u svakom podgoričkom ili budvanskom kafiću ova se priča zna: isti plaćenik iz Republike Srpske koji je svojevremeno osvetio ranije u jednoj svađi ubijenog Sekulićevog oca, ubio je Belog Raspopovića na glavnom Podgoričkom trgu. Policija Vuka Boškovića i Vukašina Maraša, dotadašnjih Raspopovićevih kolega, omogućila je „Slobodan prolaz” ubici, a za ovu operaciju Subotić je „nagradio” Sekulića sa 25-metarskom jahtom „Sunseeker”. Na odgovor se nije dugo čekalo. Najbolji Raspopovićevi prijatelji, neki i danas zaposleni u DB Crne Gore, a neki pušteni na „odmor u tišini” do sledeće akcije, osvetili su Raspopovića pucajući u džip Baje Sekulića u Budvi. Interesantno, na sve je tri sahrane, i Žugića, i Raspopovića i Sekulića, Milo Đukanović uredno plakao. (Nametati meni bilo kakvu pomisao na učešće u ubistvu Sekulića je zadnje „dno dna” jednog kriminalnog kartela koji je suočen sa istragama koje se vode na više nivoa i u više zemalja svijeta, i nemogućnošću da se fizički dopre do mene lično kako bih bio likvidiran. Moje jedino oružje čitavog mog radnog i životnog vijeka bio je moj IQ, moja edukacija i moje pero. To ponajbolje zna Milo Đukanović koji je moje talente i moje vrijeme i te kako iskoristio za svoj lični probitak i uspjeh.)

Brzopleto spremljen atentat
Na bazi ovih indicija, na bazi dokumentovanih prijetnji pokojnom Ivu Pukaniću i meni, tokom trajanja afere „Nacional”, sklon sam povjerovati da je istim metodom angažovana „ekipa” Joce Amsterdama. Čudno je da je samo devet dana nakon Đukanovićevog svjedočenja u Bariju pokušan prvi atentat na Pukanića, koji je bio očigledno brzopleto spremljen, da mu je u avgustu 2008. ponuđeno „gostovanje” na jahti tajkuna bliskog kartelu koje je Pukanić odbio, jer je dobio signal da bi upravo tom jahtom bio otet i prebačen u Crnu Goru. Čudno je da se u vili „Montenegro” na Svetom Stefanu 23. oktobra prošle godine slavilo do jutarnjih sati, uz šampanjac i „chivas” kada su stigle vijesti da je Pukanić mrtav. Čudan splet indicija, zar ne? Takođe, samo bi nam svima, a pogotovu policijsko-pravosudnim organima Republike Srbije, Subotić mogao reći o čijoj pogibiji on u „diskreciji” priča sa svojih telefona, među svojim prijateljima zadnjih mjeseci? Koga je trebao ubiti Željko Milovanović-Gavra, vraćen, vrlo rizično, iz svog crnogorskog skrovišta na beogradski asfalt, nekoliko mjeseci nakon „odrađenog” posla u Zagrebu? Mislim da odgovor na ovo pitanje ne znam samo ja i, što je najbitinije, dokaze imaju zvanični organi. To je to što „svrbi” gospodina Subotića i gospodina Đukanovića, koji preplašen, prvo na jahti u Francuskoj, a sada u Podgorici ćuti kao sfinga, i pušta u vatru, za sada, samo Subotića.

Telefonski poziv
Takođe koristim ovu priliku da razjasnim moje famozno „ucjenjivanje” Subotića za navodnih milion i šesto hiljada njemačkih maraka. Kao što sam rekao i dokumentovao javnom tužiocu za Antimafijaške istrage u Bariju, gospodinu Đuzepu Šelziju, u mom svjedočenju aprila 2002. godine, odmah nakon prvih pominjanja Subotića u Pukanićevim novinama uslijedile su tihe, indirektne prijetnje prema meni. Nakon mog pisma Đukanoviću, u kojem sam ga obavijestio o tome, uslijedio je dokumentovan telefonski razgovor između Subotića i mene iz koga, za ilustraciju, donosim samo jedan dio.
Subotić: „Slušaj, ovo je pisanje daleko otišlo. Pričao sam sa Šefom (Šef je Milo Đukanović - prim. R.K.), trebali bi se naći u šest očiju, nas tri, i riješiti to između nas jednom za svagda…”
Knežević: „A zašto bi se nalazili u šest očiju? Ja nemam ništa sa tobom, tebe površno znam, Đukanović je bio moj prijatelj, moj kum, saradnik... ja se samo mogu naći sa njim..?”
Subotić: „Kako hoćeš, ali ja sa mojim ljudima mogu biti i opasan, znaš…”
Knežević: „Znam vrlo dobro... ‘Pozabavio’ sam se malo sa tobom... Zaista si opasan...”
Subotić: „Šta si ti, neka istražna agencija... neka policija?”
Knežević: „Nisam, ali bih možda mogao da budem…”
Nakon tog razgovora i mog odbijanja da se nađem sa njim uslijedila je priča o mojoj ucjeni i Subotićeva PRIVATNA krivična prijava za klevetu i ucjenu podnesena Drugom opštinskom sudu u Beogradu. Brže-bolje je policija Vuka Boškovića potvrdila beogradskom sudu da se ja ne odazivam na sudske pozive (iako tada već dvije godine nisam živio u Podgorici već u Londonu i Zagrebu) i za mnom je po automatizmu raspisana potraga suda u Beogradu, nikako i potjernica, jer se, koliko ja poznajem pravo, međunarodna potjernica ne može raspisati po privatnoj tužbi.
Kada sam, putem međunarodne pravne pomoći, u prisustvu mog advokata Rajka Danilovića, saslušan u Zagrebu po ovom predmetu, Drugi opštinski sud u Beogradu je u redovnom postupku odbacio tu tužbu kao neosnovanu. Ucjene i priče o njoj nikada nije ni bilo. Sve ostalo je laž i podvala Stanka Subotića i njegovog medijskog savjetnika Bebe Popovića.
I da se ne ponavljam više: kao što sam već rekao, za sva moguća razjašnjenja stojim na raspolaganju svim institucionalnim subjektima i državnim agencijama za zaštitu zakona koje su zainteresovane u ovom slučaju. Ratko M. Knežević,
London

[Dutch]

opaaaa ovo postaje sve bolje i bolje .vrh.prava krimi priča,možda jedan dan kad sve ovo prođe se i snimi neki akcioni film .ovaj put bi james bond stvarno mogao da snima u Crnoj Gori.makar materijala ima na pretek.a dako više oči jedni drugima povade da može ovaj narod na mir živjet.

[wulfy]

u jbt, čitam ovo, al' kao da čitam krimi roman. :shock:

Dutch, nisi upravu, prije bi se mogao snimiti film tipa ,,Kum'', kakav crni 007.

Nedostaju samo datumi, al' iz drugih članaka se mogu pronaći i fino se vidi učinak ,,kabineta smrti'' kako ih Ratko Knežević naziva.

[Dutch]

u jbt, čitam ovo, al' kao da čitam krimi roman. :shock:

Dutch, nisi upravu, prije bi se mogao snimiti film tipa ,,Kum'', kakav crni 007.

Nedostaju samo datumi, al' iz drugih članaka se mogu pronaći i fino se vidi učinak ,,kabineta smrti'' kako ih Ratko Knežević naziva.

a ne neeee."kum je jedan" .JB ima masu nastavaka a kum je gotov .ma u svakom slučaju ima za filma tematike.taman bi nam onda skočio ugled i turizam bi dodatno proradio.mogle bi se čak organizovat posebne ture kao obilazak zatvora u spuž,posjeta čepurkama itd

[Dutch]

Poslodavcima sada dobri crnogorski maturanti i studenti

Hotelijeri iz primorskih opština, uglavnom, prisilno su se sjetili prije nekoliko dana da u Crnoj Gori ima mlade radne snage. Napuštaju ih strani radici, a đaci iz Srbije odradili su navodnu praksu. Sada su im dobri i crnogorski maturanti i studenti.

Na početku sezone poslodavci iz turizma i ugostiteljstva upoznati su sa bazom sa 8.500 mladih ljudi zainteresovanih za sezonske poslove koji su uključeni u projekat "Ljeto za zaradu".

Kroz taj projekat zaposleno je svega oko 300 mladih, a od 10. avgusta za njima je znatno ozbiljnija potražnja. Projekat su lani pokrenuli NVO "Tvrđava" i Zavod za zapošljavanje, a ove godine podržala je Vlada Crne Gore.

“Nijesu zadovoljni rezultatima projekta, ali ima još šansi 20 dana avgusta i septembar da hotelijeri angažuju domaću radnu snagu. Objektivne su okolnosti kriza, i dosta kišnih dana na početku sezone, pa su poslodavci izbjegavali masovnije zapošljavanje. Ali, kada se sezona zahuktala nejasno je što su zaobilazili domaću ponudu radne snage. U našoj bazi je oko 8.500 mladih ljudi koji se i danas prijavljuju on lajn, a kol centar radi svaki dan. Riječ je o omladini koja se izjasnila za obavljanje pomoćnih poslova u turizmu i ugostititeljstvu”, priča Vlastimir Perović iz NVO "Tvrđava".

On apeluje na poslodavce da se okrenu ovdašnjim radnicima i da pri tome koriste povoljnosti - poreske olakšice koje im država omogućava kroz vladinu uredbu, ako zaposle domaće radnike.

Projekat "Ljeto za zaradu" najednostavniji je način najeftinijeg legalnog obezbjeđivanja radne snage. Za stranog radnika poslodavac u startu mora za dozvole da plati oko 300 eura, uz utvrđenu administrativnu proceduru.

“Nije nam cilj da uslovljavamo poslodavce da angažuju domaće radnike. Namjera je da dokažemo da Crna Gora može da računa na svoju radnu snagu posebno za jednostavne poslove, a kvalitetne kuvare i onako hotelijeri traže iz okruženja. Više od 90 odsto konobara koji sada rade na Primorju nijesu završili školu za to već su se obučili za posao. Sa ekipom Zavoda za zapošljavanje posebnu pažnju ukazali smo poslodavcima, tri puta smo ih obišli, otvorili smo Veb sajt: www sezonskizaposli me. Col centar: 068 740 - 740 i 068 743-743. Ali, rezultati su ispod očekivanja. Očigledno da nešto nije u redu ali šta, sada je nejasno. vjerovatno će se utvrditi kada se bude analizirala sezona. Trenutno stanje ne slaže se sa podatkom do koga je došao Zavod za zapošljavanje u Anketi poslodavaca u kojoj se njih 95 odsto, koji su lani dali šansu mladima, izjasnilo da su zadovoljni njihovim radom”, kaže Perović.



toliko o tome da neće niko da radi i o žalbama poslodavaca koji to stalno tvrde.prije će bit da im ne odgovara domaća radna snaga jer ne mogu da je mršikaju i ponašaju se prema njoj kao prema stoci

[Poppy]

Code Intervju - Aleksandar Kristijan Golubovic - Nije mafija sve sto sija

Srpski Robin Hud, verodostojni Pikasov naslednik, Arkanov dzelat u pokusaju, prijatelj porodice Prudentino, robijas sa stazom, ali i pazljiv muz i prozdrljivac mesa, za CODE govori o do sada dobro cuvanim tajnama ulice, poziva klince da promene stranu i zaborave na obarace i pancire, a roditeljima porucuje da nema boljeg instruktora za njihove posrnule decake.

Gospodine Golubovicu, posle poslednje zatvorske kazne koju ste odsluzili u PD Zabela, predstavili ste se u javnosti kao nov covek, koji svoju neospornu energiju zeli da kanlise kroz sportske aktivnosti?
- Dosao sam na ideju da uzmem oronuli bokserski klub Sindjelic. Ima veliku tadiciju i iznedrio je veliki broj sjajnih boksera. Ne toliko imenom i prezimenom poznatih, ali su ti momci postali odlicni sportisti. Mnogo je bilo tu momaka koji su se zaljubili u boks. Boks je viteska borba. Humana. Hteli smo da napravimo halu na kojoj ce se vrteti reklama Mi stvaramo sampione. Da dovlacimo mlade momke koji se zaludjuju kriminalnom, pricama iz osamdesetih, devedesetih, pucanjem, drogom i slicnim stvarima i da im objasnimo da ti energiju kanalisu kroz ring, kroz rukavice. U hali bi se na svakom spratu izucavala odredjena borilacka vestina, a licno bih napravio jednu sekciju za edukaciju dece koja imaju interesovanja da budu kriminalci, krimosi, mangupi. Objasnio bih im kroz predavanja smisao ulice i da im kazem to tako ide, to tako ne ide. Da im objasnim koje su sve posledice ulice i na sta moraju da racunaju... Voleo bih da ih naucim da budu smekeri i da znanje o ulici i borilackim vestinama koriste iskljucivo u samoodbrani. Moj moto je: Jedan manje na ulici, jedan vise u ringu. Deco sklinte se sa ulice, dodjite kod cika Kristijana da vam pokazem sta i kako mozete da uradite na sebi, da negativnu energiju kanalisete u neke pozitivne stvari.

(...) Nastavak mozete naci u stampanoj verziji magazina.

[Čika Džo]

Evo na naslovnu Dana,grom ubio 61 ovcu.
Breaking News.

[Ćipur]

ONI I OVI


Ko se nije vježbao u vidovitom ćutanju, ne može poznati Crnogorca. A danas je sve manje onih koji postaju u tom oživljujućem ćutanju. I sve više ovih koji o tome ništa ne znaju.
Ko nije upoznao unutrašnju slavu postojanja, ne može se razumjeti u slavu crnogorsku. O toj se slavi vazda najviše pričalo, a najmanje znalo. Zato je danas na svakom koraku premnogo priče, a istine ni za lijeka.
Ko nije doživio najsnažnije žudnje, ne može da se razumije u žudnju Crnogoraca za gorenjem i sagorijevanjem, za obasjanjem svijeta.
Od njih se obični ljudi plaše, a naročito se plaše ovi koji crpe znanje samo iz knjiga, a ostaju jalovi. Takvi se, doduše, boje od svakoga, ali to umiju da sakriju. A pred Crnogorcima se ne mogu sakriti. Oni su ljudi Otkrića.
Na sve događaje u svijetu pravi Crnogorac mučaljivo ćuti. Ko će ljudima sve objašnjavati iz početka, kad na početak nikad nijesu ni stali. žive od događaja do događaja, a sopstveni Događaj postojanja nikad nijesu doživjeli.
(Neka ne pomisle ovi Crnogorci da ja ovdje govorim o njima. O njima se nema šta reći. Oni su rekli o sebi sve, a sve je to manje i grđe od ništa. Ništa je zlatno, pri tom što su oni sad. Sad bi ovi htjeli da nestanu oni prvi Crnogorci, kako bi uzeli njihovo ime, i osramotili sve što su stvarno bili. Ali svako će dobiti svoje, i uzalud se kriti pod tuđim imenom. Mnogima je život da bruka ime koje nosi. Pa zvao se Srbin ili Crnogorac. To se vidi golim okom).
Ovima se ne može nikad ništa dokazati, niti će im nikad ništa biti jasno. A živjeće žedni i gladni, i mrtvi zadovoljni što se uviek nešto dešava.
Ništa od same priče. Ko ne dođe do svog Zbivanja, zbivanja u svijetu mogu samo pamet da mu uzmu. Kao što uzimaju svima nama. Ostaćemo i bez sebe iz bez pameti usred svijeta, a najprije ovdje, usred Crne Gore, koja sama sebi oči vadi. Oči na oči.
Crnorizac zna šta je novina koja ne stara )"nova tvar"), i s tugom bdije nad svim događajima koje svijet guta. Utroba svijeta se ne može napuniti, kao što se ni grobovi ne mogu napuniti. Zato je on tako bolno i nasmijano zamišljen. Ko će ludoj djeci nešto objasniti. Neka ih, neka žive.
Neka ih neka žive, neka pjevaju i neka se zaboravljaju. Kad neće da znaju da će vrijeme sve progutati, sve što nije slovima prve vatre zapisano.
U takvom raskolu Crnogorac živi sa svijetom. Jedan je to davno rekao: "Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti".
Još taj stih nijesu razumjeli. Da su razumjeli drukčije bi sve drugo razumjeli i živjeli. Da su razumjeli ne bi od onih Crnogoraca postali ovi. Ovima se ukrvio svaki stih Njegošev. Ne mogu da podnesu nijedan, više no istinu o svom nepostojanju. Nije ni čudo, istinu o svom nepostojanju ne može niko da podnese. Može da živi i da ga nema, sto godina, ali da sazna da ga nema, i da živi, ne može ni minut. Samo današnjim Crnogorcima treba neko to da kaže, i da im bude dosta. No neće da čuju i što im se kaže, hoće kako se neće, dok im se samo kaže. A tada će biti kasno.
Nije Njegoš govorio samo Crnogorcima, no cijelom svijetu. Znao je i tada da ga ne mogu drugi čuti, ni prevesti na druge jezike. Zato se prevodio direktno u energiju koja vječito struji univerzumom. Sudbinu svijeta i čovjeka gledao je u stravnim slikama, dok se u tu vatru pretvarao.
Zato o njegovim mislima, a i stanjima duha, moraćemo nešto više saznati, ako ne mislimo uludo, u nedod da odemo. A otićemo, a da šta ćemo, kad mislimo da nam je dosta ovo što znamo. Ne smijemo da znamo ni što znamo. Strah nas je od toga što znamo. Bježimo od toga što znamo, kao od sebe samih, kao od jame na noćnom putu. A znamo da ne možemo pobjeći. Ko bježi, još će ga prije stići jama od koje bježi.
Kome ja ovo govorim? Ovima koji neće ništa da čuju? Ovima koji neće ništa da vide? Pravi, usamljeni Crnogorci su znali s Bogom i s ljudima da govore, ovi ni čovjeka još nijesu vidjeli, ni jednu riječ razumjeli, a ne sklapaju usta. Ne znaju ko im je otac. Ne znaju koliko imaju slova. Ne znaju kako će ih napisati. Ne znaju kako će ih izgovoriti. Ne znaju ni jednu knjigu. Riječi su odustale od njih. Posla pravog s njima nemaju.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2009-08-15

[Ćipur]

Novi boj na Kosovu

DVIJE CRNOGORSKE PARTIJE NA KOSOVU POLITIČKE SVAĐE NASTAVIĆE PRED TAMOŠNJIM SUDOM

Podgorica – Predsjednik Crnogorske demokratske partije (CDP) Slobodan Vujičić je najavio da će zbog klevete i uvrede podnijeti krivičnu prijavu protiv predsjednika Narodne crnogorske partije Kosova (NCPK) Lazara Radulovića. Predsjednik nove crnogorske partije je ocijenio ranije da je Vujičić kompromitovao Crnogorce na Kosovu kao i da nema podršku međunarodne zajednice.
“Radulovićeve optužbe su plod velikog straha od političkog kraha na koji je unaprijed osuđen, ali i plod panike u kojoj se našao, što apsolutno nije svojstveno Crnogorcima, među kojima on ubraja i sebe. Takva nebuloza sračunato je plasirana u jeku priprema za lokalne izbore na Kosovu, sa namjerom da se razbije crnogorski nacionalni korpus i raspu glasovi ove nacionalne zajednice”, navodi se u reagovanju Vujičića dostavljenom “Vijestima”.
Vujičić, koji je na čelu Udruženja Crnogoraca Kosova, tvrdi da je to udruženje puno uradilo na poboljšanju statusa Crnogoraca. On je podsjetio da je kao legitimni predstavnik Crnogoraca član u konsultativnom vijeću zajednica, koje je formirano pod pokroviteljstvom predsjednika Kosova. On je istakao da je od nadležnih institucija dobio obećanja da će amandmanskim putem Crnogorci dobiti mjesto u kosovskom Zakonu o zaštiti i promovisanju prava manjinskih zajednica.
“Problem crnogorske zajednice na Kosovu podigli smo na najviši nivo i zajedno sa kosovskim institucijama, Vladom Crne Gore i međunarodnom zajednicom uveliko smo posvećeni prevazilaženju brojnih problema koji opterećuju našu zajednicu. Za kratko vrijeme Udruženju Crnogoraca Kosova prišlo je preko 8.000 članova, a formiran je i Savez Crnogoraca Kosova kome su prišle sve autentične raseljeničke organizacije u Crnoj Gori, čiju podršku takođe uživamo”, kazao je on.
Komentarišući Radulovićeve tvrdnje da novu crnogorsku stranku podržava Vlada Crne Gore, Vujičić je kazao da CDP, osim Vladine ima i podršku crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića.
On je podsjetio da kao predsjednik Udruženja održava kontakte sa međunardonim institucijama, pojašnjavajući da se kao rezultat te saradnje u godišnjim izvještajima iz Brisela analizira i pitanje crnogorske nacionalne zajednice na Kosovu.
“Radulović, protiv kojega ću podnijeti krivičnu prijavu zbog klevete i uvrede, u sve ovo nije očito upućen, pa stoga neznaveno i konstatuje kako će se boriti da se međunarodna zajednica uključi u problem rješavanja crnogorske problematike na Kosovu”, tvrdi Vujičić.
On je optužio Radulovića da želi da razbije sve što je za prava Crnogoraca urađeno za dvije godine, ocjenjujući da je Crnogorcima na Kosovu dosta jedna stranka. Na pitanje vidi li novu stranku kao konkurenciju na političkoj sceni, Vujičić je ocijenio da će glasači prepoznati kvalitet.
Upitan da prokomentariše tvrdnje pojedinih portala da radi za interese Vlade Kosova kao i da je bio u zatvoru zbog ubistva, Vujičić je kazao da se ne treba vraćati prošlosti.
“Neko može biti gdje god hoće i ja sam na slobodi. Zbog čega i šta se dešavalo vezano za mene znaju svi. Ja sam se uvijek borio za nezavisnu Crnu Goru i prava Crnogoraca za razliku od Radulovića, koji je bio prosrpski orijenitisan. Za to imamo i dokaze”, kazao je on.

Raseljenici ne vjeruju Raduloviću

Predsjednik Saveza udruženja raseljenih Milenko Jovanović je ocijenio da Radulović nema mandat da najavljuje posjetu kosovskog ministra za zajednice i povratak Saše Rašića Crnoj Gori. Radulović je ranije najavio da će se nova stranka zalagati za povratak raseljenih na Kosovo, obećavši da će organizovati posjetu kosovskog ministra Crnoj Gori.
“Kao ministar za zajednice i povratak u kosovskoj vladi Saša Rašić nije pokazao iskrenu opredijeljenost da učini doprinos na planu povratka raseljenih lica, a posebno ništa nije uradio na povratku prognanih Crnogoraca iz pokrajine”, rekao je Jovanović.
On je ocijenio da Savez ima dobru saradnju sa Udruženjem Crnogoraca Kosova i CDP, ocjenjujući da na Kosovu ima puno “fantom partija”.
“Crnogorci na Kosovu su realnost, ali je takođe realnost da tamo postoje partije sa srpskim i crnogorskim prefiksom, koje su zapravo formirali (Ramuš) Haradinaj, (Hašim) Tači i (Agim) Čeku i drugi pacifikovani komandatni OVK. Te stranke nemaju podršku ni zvaničnog Beograda niti zvanične Podgorice”, smatra on.

Sa.K.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=313409

[Old Bone]

Ovo je onaj pravi zakljucak jedne duge price:
DRUGI PIŠU: VILIJAM MONTGOMERI, BIVŠI AMBASADOR SAD U BEOGRADU, EKSKLUZIVNO ZA NT:

Zapadne vlade znale za crnogorski tranzit cigareta

Prije pada Slobodana Miloševića Zapad je aktivno podržavao Mila Đukanovića i Vladu Crne Gore zbog primijetne prijetnje armije pod kontrolom Miloševića i smanjenog finansiranja iz Beograda


Vodio sam previše bitaka na Balkanu. Ova mi ne treba - ovako je za NT bivši američki ambasador u Beogradu obrazložio zašto ne bi želio šire da govori o aferi "duvanska mafija" koja je, nakon intervjua Ratka Kneževića o ulozi Stanka Subotića i Mila Đukanovića u švercu cigareta, proteklih nedjelja ponovo potresala Srbiju.
Ipak, Montogomeri je pristao da za NT ukratko objasni kakva je bila uloga zapadnih vlada u svemu tome:
- Prije pada Slobodana Miloševića, Zapad je aktivno podržavao Mila Đukanovića i Vladu Crne Gore zbog primijetne prijetnje armije pod kontrolom Miloševića i smanjenog finansiranja iz Beograda. Baš svaka vlada na Zapadu, uključujući i Italiju, znala je vrlo dobro da se crnogorska vlada finansira cigaretama - nazovite to švercom, tranzitom, kako god hoćete. Svi smo na to žmurili jer smo željeli da Crna Gora i Đukanović opstanu, a nijesmo imali keš da im pomognemo. Zato je užasno licemjerno od italijanske vlade da odjednom, nakon pada Miloševića, "otkrije" da je bilo šverca i da to procesuira pred sudom. Ako su odlučili da to urade, onda bi trebalo da procesuiraju i sopstvene visoke zvaničnike koji su znali za to u ono vrijeme i nijesu uradili ništa da bi spriječili.
- Tokom mog ambasadorskog mandata u Beogradu nijesam dobio nikakve informacije da je bilo ko u Srbiji uključen u operacije švercovanja cigareta. I kao što sam već više puta rekao, nijesam bio izvor za Pukanićev tekst o švercu duvana. On je jasno identifikovao svoje izvore u članku - dodao je Montgomeri za NT.
Da podsjetimo, Vilijama Montgomerija je, prema pisanju hrvatske štampe, ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić, u saslušanju pred sudom, imenovao kao izvor informacije o umiješanosti crnogorskog političkog vrha u šverc cigareta.
Mediji su spekulisali da su preko hrvatskog Nacionala upravo Montgomeri i Ratko Knežević, kum i bivši prijatelj premijera Đukanovića, lansirali "duvansku aferu".