Uzeci u obzir koliko je vrijemena trebalo da se dodje do covjeka (ljudskoga mozga) kao najuzvisenija vrsta u ovoj planeti (jednoj od beskonacnog broja tijela u prostoru) kome je trebalo milioni godina, i kompjuter kome je trebalo samo par godina da stigne do ovdje, mozes zamisliti kako je do toga doslo. Nacin po kome je covjek razvijen i nacin po kome je razvijena tehnologija polazu iz razlicitih uglova. Materija + hemijske reakcije = energija = kretanje, prosta formula. Uzmi naprimjer: kanion (stvara se od vodotoka), pecine, stalaktiti, stalagniti (koristi formulu datu gore).
Last edited by bonnob1; 04-02-09 at 15:41.
http://english.pravda.ru/science/mys...ntist_Darwin-0
Odlican artikal,oobavezno procitati,a naravno htio bi cut i misljenja...
Ovo je ZIVI BOG, koji se sadasnjoj Hatidzi projavio kroz Islam....za koji sam uvjek imao veliko postovanje...(meni je moj *preblagi tihi ucitelj* Isus najljepsi...po svemu...od dobrote do estetike..i, po meni, put ka Bogu kroz Boga-Sina je kao prav kao strela i NAJBRZI, ali i ISLAM JE VJERA PRAVA, VJERA OD KNJIGE, KOJA DAJE REZULTATE jer se I KROZ NJU Bog projavljuje, kad to odluci). A REZULTATI (OPLEMENJENI I PROMJENJENI TOM VJEROM LJUDI) VJERU POTVRDJUJU!
Neka te Alah prati i izbavi od svih velikih iskusenja, namucena moja sestro Hatidze...TEBI JE SUDBINA DA KROZ PUT PROROKA MUHAMEDA DO DZENETA DODJES!
Vesna postala Hatidža
ISPOVIJEST ŽENE KOJA JE ODLUČILA DA PROMIJENI VJERU
Plav-Rožaje - Imala sam svega osam mjeseci, a sestra nešto oko dvije godine kada su nas ljudi pronašli na ulici u Kraljevu i kada je o nama brigu preuzeo tamnošnji Centar za socijalni rad. O roditeljima ne znam ništa, čak ni kako izgledaju. Prema nekim pričama otac je odavno mrtav, a majka je, valjda, još uvijek negdje živa. Iako nemam nikakvu želju da je ikada sretnem, odavno sam joj oprostila što me je praktično bacila u ralje pakla života dok sam odrastala kao dijete ulice – kazala je Vesna Tijanić iz Kraljeva koja je prije desetak godina u Plavu prešla u islam i promjenila ime u Hatidža.
Svoju potresnu životnu priču ni sa današnje distance ne može da ispriča bez suza i jecaja. Do svoje 15. godine sa sestrom je promijenila tri hraniteljske porodice u kojima su se prema njima odnosili najčešće kao prema besplatnoj radnoj snazi.
- Jedino nam je u prvoj porodici bilo lijepo, ali je to kratko trajalo. Bile smo jako male i mislile smo da je žena koja nas odgaja naša majka, pa me je gotovo ubilo kada je ona, nakon rođenja drugog djeteta odlučila da neće više da brine o nama. Ponekad imam osjećaj da me bol koji sam osjećala prilikom našeg razdvajanja razarao cijelog života – kazala je Hatidža.
Odatle je sa sestrom otišla u drugu, pa u treću hraniteljsku porodicu. U objema su, iako sićušne djevojčice, radile naporne poljoprivredne poslove, umjesto pristojnog obroka dobijale batine od „hranitelja“ alkoholičara, umjesto sna, zagrljene plakale i molile boga da ne umru od gladi i zime.
- Još tada sam znala i osjećala da postoji neka viša sila koja će spasiti moj majušni život. Svake noći sam se molila bogu, osjećala njegovo prisustvo i osjećala da mi daje snagu da se izborim sa nedaćama koje je donosio novi dan – kazala je Hatidža.
Nakon što su napustile hraniteljske porodice, sestra i ona su spavale pod vedrim nebom a gorki zalogaji hljeba do kojih su dolazile rijetko bili su prava privilegija.
- Onda se sestra udala. Iako mi je bila sve što imam, bila sam srećna jer je lakše bilo prehraniti jedno nego dvoje usta. Radovala sam se što će, bar ona imati krov nad glavom i što konačno neće biti gladna i strahovati od raznih noćnih nemani pod vedrim nebom – kazala je Hatidža.
Ubrzo nakon toga prijatelj njenog poznanika iz Plava ju je pozvao da pođe u Crnu Goru da radi.
- Prvi put sam imala pristojan posao, ako se rad u kafani može nazvati takvim. Meni je bilo važno da zarađujem novac i da sam se, makar i tako sklonila sa ulice. Međutim, bio je to početak novog mukotrpnog življenja. U maloj sredini kakva je Plav, žene čak i ne idu u kafanu, njihovo mjesto je u kući, a konobarice su okarakterisane kao najniža ljudska sorta. Prezir, osuda i raznorazni nasrtaji muškaraca bili su ono sa čim sam se suočavala u novoj sredini – ispričala je Hatidža.
U osami, bez prijatelja i bilo koga svog ona je u to vrijeme počela da čita islamske knjige koje su je sve više podsticale da razmišlja o sebi, svojim postupcima, životu i ljudskim vrijednostima.
- Odjednom sam počela da osjećam ogroman mir i blaženstvo. Odlučila sam da više neću raditi u kafani. To je značilo da neću imati od čega da živim, ali sam znala da ću istrajati. Zimu sam provela u ulazu jedne zgrade, odakle sam se preselila u napuštenu kuću u kojoj nije bilo ničega osim dasaka na kojima sam spavala. Garderobu sam prala kasno noću na obližnjem izvoru. Kupala sam se ledenom vodom. Plakala sam, patila i molila boga da mi pokaže pravi put i da više nikada ne dozvoli da se vratim u kafanu – sjeća se Hatidža.
Konačnu odluku da promijeni vjeru donijela je jedne hladne zimske večeri, nakon sna koji je ona protumačila kao predskazanje.
- U snu sam osjetila užasan bol, toliko jak da nisam mogla razlučiti da li je san ili java. Na polici sam imala Kur’an koji sam uzela i privila ga na grudi. Osjetila sam lakoću ali sam se i dalje grčila od bolova. Non-stop sam ponavljala da moram u džamiju što sam u snu i učinila. Kada sam stigla, stavila sam ruku na jedan bijeli krug na kojem je pisalo nešto na arapskom jeziku i bol je prestao. Nikada nisam saznala šta te riječi znače u prevodu, ali sam bila sigurna da ću preći u islam – kazala je Hatidža koja je to ubrzo i uradila.
Iako islamski običaji Muslimanki sa ovih prostora ne propisuju pokrivanje lica, Hatidža je i to uradila jer smatra da je tako ispravnije. Prije desetak godina, ona je bila druga žena u Plavu koja se obukla u potpuno crnu nošnju ispod koje joj se samo oči vide. Vrijeme prezira ona tumači kao iskušenje od Alaha.
- Muslimani su me osuđivali kao konobaricu koja je prešla u islam, a pravoslavci su me mrzjeli jer su smatrali da sam izdala svoju vjeru. Bilo je i raznih prijetnji i nasrtaja na mene. Najgore je prošlo i ja se nikada nisam pokajala zbog svog izbora – kazala je Hatidža.
Ona danas živi u iznajmljenom stanu koji teško plaća. Ne može da nađe posao. Ni socijalnu pomoć ne može da ostvari, jer nije crnogorski državljanin. Najvećim bogatstvom smatra prijatelje koje je stekla i očekuje da će ubrzo naći životnog saputnika koji će joj njeno trajanje i izbor učiniti lakšim.
Last edited by Old Bone; 16-02-09 at 02:00.
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
Zanimljiv je ovaj topic i svi postovi u njemu.
Zanimljivo je da se postavlja pitanje, i to kao anketa, da li postoji Bog ili ne.
U biti, postavlja se pitanje kad bi se svi ljudi pitali da li postoji Bog, i to pitanje stavilo na demokratske izbore, i ako bi većina ''demokratski'' odlučila da Bog postoji, da li bi to značilo da Bog zaista postoji, a ako bi većina ''demokratski'' odlučila da Bog ne postoji, da li bi to značilo da Bog zaista ne postoji?
Da li smo mi ljudi ti, koji to odlučujemo i ako da, da li smo onda mi stvorili Boga ili Bog nas?
Ako smo mi stvorena bića, a znamo da jesmo, nije li apsurdno da mi odlučujemo da li Bog postoji ili ne?
To bi bilo kao da se deca pitaju da li njihovi roditelji postoje ili ne?
Što god deca rekla, odnos roditelja i njih je vječan i nepromenjiv i nikad se neće promeniti, za celu večnost. Deca mogu napustiti roditelje i tvrditi da oni ne postoje, ali to apsolutno ne menja činjenicu da su deca došla od roditelja, da su ih roditelji rodili, i da su prema tome stvorena bića, bez obzira što ona tvrdila.
Tako je i s odnosom nas i Boga.
Što god mi mislili o Bogu, da je izmišljotina i da ne postoji, činjenice se ne mogu promeniti, jer su apsolutne i večne.
Uostalom, veruje li itko da je čitav univerzum nastao samo tako, čistim slućajem?
I sama nauka kaže da ništa ne može nastati iz ničega i da svaki događaj mora imati svoj uzrok.
Dakle, da bi došlo do tzv ''Big Bena'' ili ''velikog praska'' koji je označio stvaranje univerzuma, moralo se dogoditi nešto prije toga, nešto što je sve pokrenulo i iniciralo.
Budući da prije ''velikog praska'' nisu postojali ni energija ni materija, ni prostor ni vreme, znači da je moralo postojati nešto drugo što je bilo prauzrok svega, što je pokrenulo stvaranje i stvorilo energiju i materiju.
U Bibliji se taj prauzrok svega zove Bogom, u Kuranu Alah, možemo ga zvati i drugim imenima, i prirodnom ili višom silom,ali on mora postojati.
Više o ovome sam objasnio u svom drugom postu, o postanku univerzuma.
bonnob1, mislim da je sve vrlo jasno i razumljivo.
Koji ti dio nije jasan?
Pa kao prvo ti kazes da mi nismo oni koji odlucujemo da li bog postoji, kako ti znas da smo mi stvoreni a ne stvorenja sami od sebe.?
Uzrok stvara se sam od sebe.
Djeca veoma dobro znaju za njihove roditelje kad ih stalno vide ,osjecaju,cuju,dotaknu, itd,tako da tu si nejasan.
Last edited by bonnob1; 06-03-09 at 20:16.
Ništa ne može nastati samo od sebe, pa ni uzrok ne može nastati sam od sebe, i to je znanstvena činjenica.
A odnos roditelja i djece je najbolja usporedba odnosa nas i Boga.
Ako je Bog naš stvoritelj, on je u stvari u poziciji našeg roditelja i zbog toga sam rekao da mi, djeca, ne možemo dovoditi u pitanje postojanje našeg roditelja ili Stvoritelja-Boga i bez obzira što mi rekli o tome, da on postoji ili ne, On itekako postoji i naše razmišljanje to ne može promijeniti.
Jel sad jasnije?
Glagoli "nastati" i "stvoriti" nijesu bas istovjetni i nije bas to sve vezano za speficirani trenutak vremena... Plima i osjeka traju, tesko je utvrditi taj specificirani trenutak kad je nastala a i to ko je stvorio, izazvao, prouzrokovao.... Bukvalno slikar nije dio slika kao sto ni obucar nije dio cipele, ali ta slika nije sama nastala vec je stvorila sasvim opipljiva osoba iliti slikar. Koliko je on radeci to djelo utrosio energije, znanja, umijeca... nije bas toliko vazno kao prosta cinjenica da ta - konkretno ta, slika nikad ne bi nastala da nije bilo tog slikara. Svako djelo, a i nedjelo ima svog autora a daleka poredjenje o tvorcu vremena i izvlacenje dedukcije iz toga moze biti jako, ali bas jako, lose objasnjenje kad bi se svelo na nesto blize i opipljivije.
Neko je nekad davno, daleko i izvan naseg vremena sagradio stadion i sad bi bilo pomalo iluzorno traziti njegovu zaslugu zato sto Burzo da gol.
Možda me nisi shvatio. Mi ne možemo obuhvatiti svojim mislima Boga, tj. razumjeti ga u potpunosti, tako da svakoj analogiji, pa i mojoj navedenoj gore, možeš naći neku manu. U stvari, mi ne možemo razumjeti u potpunosti ni sami sebe, kao ni svijet oko nas. (Evo ti trik pitanja: Možemo li izmjeriti najkraći mogući vremenski interval u svemiru?)
Evo još jedan primjer: imaš grafik neke funkcije. X osa je vrijeme, Y osa je neka veličina koja se mijenja u vremenu, i to od X=0 pa nadalje. Možeš li da mi kažeš u kom trenutku (konkretna vrijednost X1) je Crtač počeo da crta grafik? Nema smisla...
To je ono što pokušavam da kažem... "Nastajanje" je direktno vezano za vrijeme, u ovom ili onom koordinatnom sistemu. Kada ti pitaš "Kako je Bog nastao?" (ili "Ko je stvorio Boga?") moraš objasniti šta ti smatraš "nastajanjem". Ja ne znam ni za jedno nastajanje koje nije vezano za vrijeme.
Malo OT. Pade mi nešto na pamet: interesantno je kako zagovornici evolucije nikada ne pitaju kako je evoluirala evolucija. Hmm...
Ima mali milion stvari i pojava koje ne znamo objasniti, kojim ne znamo uzrok i mozda bi bilo pretjerano sve to objasnjavati Bogom ili bozjom voljom.
Donijelo dijete zadatak iz skole:
Tri drugara otisli na izlet, iznajmili prenociste i plate po 10 eura ili 30 eura. Gazda kaze recepcionaru da je on odobrio popust i da im vrati 5 eura. Ode on i misli se kako to podijeliti na njih trojicu i da svima po 1 euro a on zadrzi 2 za sebe. E sad je pitanje kako se desila kradja i ko je lopov - njih trojica platili po 9, recepcionar uzeo 2 i sve zajedno je 29. Neko je ukrao jedna euro, ali ko?.
Odu kod popa da on kaze a on im kaze da je to volja Bozja jer znaju matematiku ali ne znaju logiku.
Sve se dešava Božjom Voljom. Uzroci, posljedice, atomi, kvarkovi, najsitnija čestica, gravitacija, vrijeme, pa i naše misli i volja, sve je to stvoreno, i različito od Tvorca. Ne postoji ništa i niko mimo Njega a da nije stvoren(o). Samo je on Apsolutno Nezavisan, a sve drugo zavisi od Njega.
Što ne znači da On nije sve uredio po određenim zakonima (ovdje mislim prije svega na prirodne zakone). Naravno, i ti zakoni su stvoreni i zavise od Njega.
25 + 2 = 3 * (10 - 1)
Čovjek može biti najveći intelektualac i nevjernik u svog Tvorca, kao i najnepismeniji čobanin, ali vjernik u Tvorca.
ps sjajno se poigra na jednom predavanju Steven H. '' sto je Bog radio prije nego sto je stvorio univerzum ? mozda smisljao mjesto dje ce da posalje one koji se ovo zapitaju?''
Last edited by ja sam papa; 08-03-09 at 15:57.
ilustrovani namaz za kucnog ljubimca
Quote:
Originally Posted by bonnob1 View Post
kad bi materija stala skroz ,i vrijeme stane.
To je to.
Nije nagadjanje . To je pocetak teorije relativnosti i osnova moderne fizike.
Sa druge strane u mojim religiskim shvtanjima ovo je bitno za razumijevanje pojma "bezvremenosti Boga".
P.S. Izvinjavam se jer primjedba nije bila upucena meni.
Last edited by septembar; 23-03-09 at 20:53.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks