
Originally Posted by
vijesti.me
Definitivno je 2008. protekla u znaku vaterpola – Crna Gora je od januara do septembra prošla put od kvalifikacija za Evropsko prvenstvo i klizanja u Svjetskoj ligi, do ekipe koja je postala hit ljeta nakon osvojene zlatne medalje u Malagi.
Kao kruna cijele sezone, rada i odricanja, došle su Olimpijske igre. Razmažena uspjehom iz Španije, javnost je možda očekivala i više od četvrtog mjesta, naročito jer smo u polufinalu protiv olimpijskog šampiona Mađarske vodili sa tri gola razlike, ali ko je mogao da zamjeri zlatnim momcima koji su dali i posljednji atom snage da predstave Crnu Goru u pravom svjetlu? Niko, jer su nam podarili godinu za pamćenje, godinu koja će ostati urezana u srca svih iskrenih navijača...
Šta god da se dogodi u budućnosti, koliko god titula i medalja crnogorski vaterpolisti donijeli u Crnu Goru u narednom periodu (a sigurno je da će ih biti), jasno je da nijedna od njih neće zasijati kao ona koja je osvojena u Malagi tog, za našu zemlju sudbonosnog 13. jula. Te večeri Andaluzija i Crna Gora su bile tako blizu, imale su puno toga zajedničkog, obje su bile obojene u crveno, slavilo se kao nikad, slavila se prva velika titula.
JANUAR - KVALIFIKACIJE ZA EVROPSKO PRVENSTVO
A sve je počelo nepotrebno nametnutim nastupom u Dubrovniku. Nametnutim – jer vidjelo se da Crna Gora u konkurenciji Hrvatske, Slovenije i Velike Britanije nema razloga da brine, da je nastup na prvom velikom takmičenju čista logika za koju je potrebno da prođe vremena.
Međutim, taj nastup u Hrvatskoj je značio puno. Ne rezultatski koliko na planu samopouzdanja koje može samo da se stekne uz velike mečeve.
Poslastica protiv Hrvatske, svjetskog šampiona, pokazala je svu snagu tima Petra Porobića. Utisak koliko je Crna Gora jaka nije mogao da pokvari ni gol Tea Đogaša u posljednjoj sekundi. A suvišna je priča to da u duelu sa „vatrenima” nije bilo Nikole Janovića, Vladimira Gojkovića i Borisa Zlokovića, kao i da je Predrag Jokić igrao pod temperaturom.
Konačna slika iz Dubrovnika je bila više nego pozitivna – „crveni” su se plasirali na Evropsko prvenstvo i dokazali koliko su blizu nedodirljivog trija - Mađarske, Srbije i Hrvatske.
JUN - SVJETSKA LIGA
Ako postoji mrlja na ovakvoj godini, to je nastup u Đenovi, na završnom turniru Svjetske lige.
Rezultatski – neko će reći da je 4. mjesto (za bronzu poraženi od Australije) neuspjeh, ali znalo se koliko Crnoj Gori ta Svjetska liga znači, ali u smislu pripreme za Evropsko prvenstvo. Petar Porobić i igrači su znali i da istrpe debakl od Srbije u polufinalu, kao i kritike sa kojima su suočeni nakon tog poraza, ali i da sačekaju momenat da svima dokažu da nijesu u pravu.
Taj momenat je došao u finalu Evropskog prvenstva u Malagi.
JUL – MALAGA ZA SVA VREMENA
Već je sve rečeno. Nakon nastupa u Malagi, vaterpolo se ne prati samo u Kotoru, Herceg Novom i Budvi...
Vrela Andaluzija i vreli jul su bile kao stvorene da naša vrela krv dostigne tačku ključanja, da Crna Gora zablista punim sjajem, da skrene pažnju na sebe i da se definitivno umiješa u svjetski vrh. Taj osjećaj se više nikada ne može vratiti.
A sve je krenulo stidljivim najavama da bi i prolazak paklene grupe bio veliki uspjeh. Međutim, išlo se meč po meč, stari vuk Porobić je, kako je vrijeme prolazilo, osjećao momenat za konačne udarce protivnicima.
Mečevi na Evropskom prvenstvu su priča za sebe, još od starta sa Špancima. Crna Gora je na turniru postala neuništiva, ni po tri-četiri gola zaostatka nijesu brinula naše igrače.
Crna Gora je, kao u najljepšoj bajci, postala hit, znali su to da osjete i Španci koji su zbog čuvenog „E viva Montenegro” koje je 10 dana odzvanjalo Malagom, imali svog favorita s obzirom na to da ih je njihova „crvena furija” razočarala...
U Malagi, jednostavno, sve je bilo posebno. Mađarska, Hrvatska i Srbija su ostale iza Crne Gore, male zemlje sa 650 hiljada stanovnika.
Pravo je tek viđeno u Crnoj Gori, dočeci za pamćenje u svim gradovima neraskidivu su vezali igrače i navijače.
AVGUST - OLIMPIJSKE IGRE
Istorija je ispisana i san je ispunjen godinu ranije kada je Crna Gora na turniru u Budimpešti obezbijedila plasman na Olimpijske igre. Tada je to bilo ravno zlatnoj medalji u Pekingu, ali vremena su se u međuvremenu promijenila. Crna Gora je u Kini bila jedan od favorita, jedan od onih timova koji osjećaju pritisak...
U svemu tome, sreća je nemalo puta presudan faktor. Crna Gora ju je imala, pa kasnije nije, ali ponosno se vratila iz Pekinga – sa četvrtim mjestom i tapšanjem po ramenu, uz gorčinu što je izgubila posljednja dva meča na turniru. Ah, da je samo jedan od ta dva završio drugačije... Mađari su se provukli, nikad nisu bili bliže eliminacija sa Igara, a Veljko Uskoković, Nikola Janović, Vlado Gojković... potrošili su sve emocije u tom dugačkom ljetu.
Peking je poslužio Amerikancima da veličaju Majkla Felpsa ili Kobija Brajanta, Usein Bolt je brzinom zaprepastio svijet, neko je išao na fudbalske stadione da gleda Mesija, Aguera i Ronaldinja, ali Crna Gora je bila ponosna što je imala svoje heroje... Predvođene Gojkovićem, koji je uz natčovječanske napore i pod injekcijama rizikovao karijeru da bi reprezentacija ostvarila što bolji rezultat.
OPROŠTAJ OD LEGENDE
Kraj Olimpijskih igrara u Pekingu je označio i završetak reprezentativne karijere za legendu crnogorskog i svjetskog vaterpola Veljka Uskokovića. Veljo se u velikom stilu oprostio – ispunio je tri sna za samo nešto više od godinu. Prvi je bio da bude kapiten reprezentacije Crne Gore, a onda i da kao vođa te ekipe podigne pehar na nekom velikom takmičenju. I po tome je zlato u Malagi postalo jedinstveno, Uskoković je tada finale protiv Srbije propustio zbog povrede leđa, a na kraju se na postolju radovao kao malo dijete...
- Ponosan što sam dvije godine bio kapiten sjajnih momaka. Siguran sam da će u periodu od naredne četiri godine, kada ih čekaju dva evropska i dva svjetska prvenstva, te Olimpijske igre, Crnoj Gori donijeti mnogo medalja - rekao je za „Vijesti” Uskoković odmah nakon posljednjeg meča za nacionalni tim.
A treći, i možda najljepši san Veljo je dosanjao na dan koji su Kinezi izabrali zbog sujevjerja - 8.8.2008. postao je prvi čovjek koji je na Olimpijskim igrama nosio crnogorsku zastavu!
I mladi na krovu Evrope
Mlada vaterpolo reprezentacija nije dozvolila ni da se svedu utisci iz Pekinga, da se podvuče crta nakon paklenog ljeta, već je odmah, nošena rezultatima starijih kolega, zablistala na Evropskom prvenstvu u Istanbulu.
Tim Slobodana Mačića je napravio senzaciju, osvojio zlatnu medalju i još jednom dokazao gdje se tokom ljeta igrao najbolji vaterpolo.
Nijesu Filip Klikovac, Darko Brguljan, Uroš Čučković i ostali računali da mogu da naprave ovako nešto, ali je ogromna želja nadoknadila sve nedostatke, posebno neiskustvo na velikim takmičenjima.
Crna Gora je do krova Evrope održala čas Hrvatskoj u četvrtfinalu, potom aktuelnom prvaku Srbiji, a u finalu je pala i Španija.
Bookmarks