Iz raznih novina

[Ćipur]

Živci nam tanki kao strune

Biljana Radivojević, 11.10.2008 18:48:21


PRED 10. oktobar, Svetski dan očuvanja mentalnog zdravlja, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je da će finansijska kriza u svetu izazvati dodatne psihičke probleme, čak i samoubilački nagon kod ljudi koji se bore sa siromaštvom i nezaposlenošću. Probleme ove vrste već ima više miliona ljudi, a kretanja na tržištu mogla bi da izazovu osećanje očaja kod osetljivih.
Srbi su već deceniju i po konstantno pod stresom, i naši adaptabilni kapaciteti su generalno, kažu stručnjaci, istrošeni. Broj psihičkih poremećaja izazvanih stresom je u porastu, a SZO upozorava da bi posledice ekonomske krize mogle da budu velike baš u sredinama gde žive ljudi sa malim i srednjim primanjima.
Mi i bez pretnje novim finansijskim „kolapsom“ nismo preterano srećan narod. Svoje duševno stanje kao srećno i poletno opisuje svega 4,4 odsto stanovnika Srbije. Svaki drugi „izjašnjava“ se kao nesrećan, a prema broju samoubistava (u odnosu na broj stanovnika) na 13. mestu smo u svetu. Tuga, potištenost, nervoza i umor, prema poslednjem istraživanju nacionalnog Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, češće pogađaju žene, starije od 55 godina, stanovnike Vojvodine i jugoistočne Srbije, i najsiromašnije slojeve stanovništva. A, srećno je, ili se bar tako oseća i izjašnjava, tek nešto više od 320.000 stanovnika Srbije, koji uglavnom žive u Beogradu i svrstavaju se u kategoriju bogatijih.
Ako „novcem ne može da se kupi sreća“, može, bar privremeno, da se ublaži tuga i smanji stres. A on je, kažu psihijatri, sastavni deo ljudskog bitisanja, samo se razlikuju vrste i jačina stresa. Mi smo skloni da verujemo da smo zbog svega što smo preživeli u prethodnih deceniju i po više pod stresom nego drugi narodi. Da li je baš tako?
- Iz besperspektivnosti i očaja karakterističnih za devedesete, uskočili smo u turbulentan i previše brz voz da stignemo zemlje koje su ranije, i čini se laganije, ušle u tranziciju - objašnjava dr Milan Milić, psihijatar, direktor psihijatrijske bolnice u Kovinu. - Zato smo, možda, malo više pod stresom nego stanovnici zemalja u okruženju i Evropi. Taj stres proizvodi razne probleme, „otvara vrata“ duševnim bolestima, psihosomatskim, i najlakšim, ali najčešćim anksioznim poremećajima.
Dr Nataša Šikanić, psihijatar, šef odseka u Klinici za psihijatriju KBC „Dr Dragiša Mišović“ podseća da je još od antičkih vremena poznata neraskidiva veza između duše i tela. Svima su poznatepriče da je neko dobio infarkt posle stresa na poslu, šećernu bolest posle ozbiljne svađe, gubitka bliskog člana porodice, ili je došlo do oboljenja štitne žlezde posle preseljenja, odlaska od kuće. U svojoj okolini, navodi sagovornica „Novosti“, često čujemo da nekom poraste arterijski pritisak kad se iznervira, da mu proradi čir ili ga zaboli stomak.
Pioniri psihosomatske medicine su u ove bolesti ubrajali „Aleksanderovih svetih sedam“ bolesti - hipertenziju (visok pritisak), šećernu bolest, oboljenja štitne žlezde, bronhijalnu astmu, čir, reumatoidni artritis, dermatitis, dok se u današnje vreme, uz sva nova dostignuća, psihosomatskim bolestima mogu smatrati gotovo sve. Od mnogobrojnih kardiovaskularnih (infarkt, visok pritisak), preko gastroenteroloških (čir, kolitis), endokrinih (šećerna bolest, oboljenje štitne žlezde), do onkoloških (karcinom) i autoimunih bolesti.
- Stres ima vrlo značajnu ulogu u nastanku ovih oboljenja - kaže dr Šikanić. - Kada je čovek u stresnoj situaciji, kada nije u stanju da psihološki obradi neprijatne emocije, dolazi do somatizacije, odnosno ispoljavanja emocija putem tela. Javljaju se telesni simptomikao što je lupanje srca, osećaj nedostatka vazduha, pritisak u grudima, smetnje pri gutanju, znojenje, sušenje usta, bolovi u stomaku, mučnina, povraćanje, osećaj trnjenja ekstremiteta. Ovi simptomi ljude navode na sumnju da imaju neku telesnu bolest, obilaze lekare koji utvrđuju da su telesno zdravi. Kada pacijentu saopšte da mu „nije ništa“ pacijent je zbunjen, ima simptome bolesti, a zdrav je.
Dr Šikanić upozorava da često prođe od tri do pet godina dok ovi pacijenti ne stignu do psihijatra.

PODMUKLO

Prema skali psihijatara u SAD ima više od 80 životnih događaja ili situacija koje izazivaju stres.
- Taj stres je podmukao jer je nevidljiv, čoveku se čini da se nekako nosi sa svakodnevicom, a onda „iz čista mira“ neko počini ubistvo, neko suicid, neko potone u depresiju - objašnjava dr Milić.

SVAKOM PO SEDATIV

KOD nas se za godinu dana, prema poslednjoj analizi potrošnje lekova, popije čak 8,8 miliona kutija različitih sredstava za smirenje. To znači da, u proseku, svaki stanovnik popije jednu kutiju sedativa. Dr Milan Milić, psihijatar, kaže da ove lekove ne treba uzimati bez kontrole, ali da je manja šteta da čovek popije sedativ, ako već ne može da se „nosi“ sa situacijom u kojoj se nalazi, nego da hronično bude napet.

http://www.novosti.rs/code/navigate....tum=2008-10-11

[Old Bone]

Kao da me opisivao....no valjda je lakse kad su svi pod stresom.
POzdrav

[Old Bone]

Ove male fabrike u mome kraju su RECEPT KAKO TREBA lagano obnavljati privredu: nultim opstinskim porezom, besplatnom strujom i komunalijama za pocetak...pa je sada u gradnji jedno 20 novih *fabrichica*A SKORO SVE SU PROIZVODNE! To se lako vidi kad se prodje granica sa PG (skretanje za Bandice) pa dalje je Danilovgrad. PODGORICA SE CESTO ZAOBILAZI , JER JE SADA MNOGO SKUPLJA ZA MALE PRIVREDNIKE! Samo naprijed Djuranovicu i Boskovicu (predsjednik i podpredsjednik opstine i ljudi koji *nose* taj novi trend)!
I da dodam: Na Orjoj luci vise nema nezaposlenih koji hoce da rade! Svi su zaposleni, bez obzira na politicko opredjeljenje, uglavnom u Danilovgradu...(u polednjih par mjeseci cak i par invalida, vrlo sumnjivo sposobnih za rad, zaposlise se u obezbjedjenje (tako mi toga obezbjedjanja)....a ostali na gradjevinu, taksije, prodavnice i sl!
Posto je to NOTORNA ISTINA mozete me negirati, ako sam kojim slucajem pogrijesio...mislim Sidewinder i drugi koji su verzirani sa zbivanjima u ovoj opstini. ALI SUMNJAM DA CE! Plate nisu neke, ali radi se...jer privatnici ne trpe nerad!
***
DANILOVGRADSKA PRIVREDNA KRETANJA " (skratio Bone, izvor POBJEDA)

"......se odnosi na radikalnu rekonstrukciju "starog puta” od Danilovgrada do Spuža, asfaltiranje saobraćajnice koja povezuje manastire Ostrog i Ždrebaonik, te sanaciju i rekonstrukciju lokalnih i seoskih puteva, rekao je predsjednik opštine Branislav Đuranović. On je naglasio da je u toku izgradnja objekta u mjestu Bralenovica, koji će koristiti budući polaznici Regionalne škole za državnu upravu (Fakultet za evropske studije, koji finansira EU,jer je Danilovgrad dobio u konkurenciji sa Beogradom i Ohridom), kao i izgradnja rekreativnog centra kod stadiona FK Iskra. Predstoji i gradnja (najmanje 170)vojnih stanova , sportske dvorane i atletske staze u krugu kasarne "Milovan Šaranović", novog gradskog trga sa podzemnim garažama i slično, te ukupna investicija za pomenute aktivnosti iznosi oko 15.000 eura, pri čemu neće izostati snažna podrška Vlade RCG. Uslijedili su, potom, afirmativni komentari odbornika Zorice Kovačević Veljka Ikovića, Vlajka Rajovića i Branislava Stanišića koji su uvjereni da će se takav trend nastaviti u interesu svih građana, potencijalnih investitora i biznismena koji ovdje praktično ne nailaze na administrativne barijere kod osnivanja firme ili preduzeća.(GARANTUJU SE SVI PAPIRI ZA 1 (JEDAN) DAN!) Do danas je dozvole i papire za rad dobilo 76 investitora, od čega će se 65 odsto bazirati na proizvodnji...."

[Ćipur]

Greškom prodao jahtu za 25 eura


Njemac Jakob Kauder odlučio je da jahtu, vrijednu oko 50.000 eura, proda na internet aukciji, ali je, nevičan tom poslu, napravio grešku zbog koje će se dugo kajati.
Kada je svoj brod prijavio za prodaju uradio je sve što je trebalo, osim najvažnije stvari - nije odredio minimalnu cijenu.
Kada je istekao rok za prijavu zainteresovanih kupaca, shvatio je da jatu mora da proda za 25 eura, koliko je iznosila najveća ponuda.
Ispostavilo se da se ozbiljni kupci, vidjevši da nema minimalne cijene, nijesu ni javljali, jer su mislili da se radi o šali.
Kada je shvatio šta je uradio, vlasnik je pokušao da otkaže prodaju, ali je sud odlučio da je sve bilo legalno i da mora da proda brod onome ko je ponudio najviše.
- Standardni zakoni trgovanja moraju da se poštuju. Prema zakonu, to važi i za internet aukcije i pošto u uslovima prodaje nije naveo minimalnu cijenu, vlasnik mora da proda jahtu onome ko mu je ponudio najviše novca - rekao je predstavnik za štampu suda.


http://www.republika.cg.yu/arhiva.ph...jest&id=120333

[ovizionizi]

lele dunje ranke... :shock:
kako li se tek kaju ti "ozbiljni kupci" sto nisu ponudili 26 eura...

[Old Bone]

lele dunje ranke... :shock:
kako li se tek kaju ti "ozbiljni kupci" sto nisu ponudili 26 eura...

A kudj i tebe ne pitase...a punih 28 bi ponidio

[Old Bone]

Ma da se ova kriza u Rusiji ne odrazi na nas...? Chush...prazni rafovi u MOSKVI!!Ma ne brinem se ja za njih-PREJAKI SU-nego za investicije kod nas...

QOUTE *VIJESTI*, skratio Bone

Moskva - Razgovarajući sa Rusima na ulici teško se danas može i naslutiti postojanje ekonomske krize. Televizijski kanali sa lakoćom prelaze preko teme, dok je državnim novinskim agencijama naređeno da izbjegavaju uznemiravajuće riječi.
Ali, iza ove zavjese, ruske berze su u slobodnom padu, neke police u samoposlugama su prazne, a jedan dnevnik je čak savjetovao čitaocima da nešto para stave u slamarice.
Kremlj je suočen sa svojom najtežom finansijskom krizom u deceniji. Vlada pokušava da gotovinom pokrene zakočene tokove novca, dok ruske banke ljubomorno čuvaju gotovinu i pozajmljuju sa teškom mukom.
U desetinama supermarketa u Moskvi kupci se ovog mjeseca sreću sa policama na kojima nema čak ni osnovnih proizvoda.
U jednom lancu, tokom jučerašnjeg dana, nije bilo mesa, ribe, povrća, voća ni cigareta. Odjeljenje sa slatkišima je bilo prazno, sem skupog specijalnog hljeba iz Škotske po cijeni od 48 dolara(!!!???.). Šećera i soli je bilo u izobilju.
Ipak, kupci u lancu Samohval, danas kažu nema naročitog razloga da se brinu oko krize. Kažu da ne igraju na berzi i da primaju platu redovno. Ali, priznaju da prizor praznih polica priziva neprijatna sjećanja na sovjetska vremena.
Ovo nijesu rane devedesete godine kada su slike redova za hljeb i pustih prodavnica iz Rusije oblazile svijet, ali mala preduzeća, pa čak i srednje veliki lanci kao što je Samohval nalaze da im je neomoguće da dobiju kredit za svakodnevno poslovanje. Odnosno da im je novac dostupan samo po ogromnoj cijeni.
U slučaju Samohvala, koji ima 60 radnji u Moskvi, i Mosmarta, sa 54 samoposluge i četiri supermarketa, dobavljači odbijaju da šalju robu zbog neplaćenih dugovanja.
Problem je za sada ograničen na nekoliko lanaca u gradu koji i dalje trese potrošačka groznica - hranjena ekonomskim rastom zemlje od prosječno sedam procenata tokom prošlih osam godina, i prije svega mamutskim profitima od nafte.
Ipak, sjećanja na finansijski slom 1998. godine su svježa.
Ušteđevine su tada bile zbrisane u talasu propasti banaka guranom krizom povjerenja. To je nešto što Kremlj želi po svaku cijenu da izbjegne da se ponovi.
Prošle sedmice, indeks berze RTS zabilježio je najteži pad od kada postoji - od 19 procenata. Ruske berze su teško pogođene padom cijena nafte, kičme ekonomije zemlje. Takođe i stahovanjem oko svjetskog privrednog kočenja.

[sinisam]

Zbog Kosova idemo u ropstvo

STAV: CRNOGORSKA ZBILJA – KOSOVSKO PITANJE - KAKO DALJE

Piše: dr Branko Radulović

Galimatijas i neodrživost ukupne crnogorske zbilje, koju je sam režim stvarao svih ovih godina, zajedno sa svojim tumačima, pokušava se ovih dana prividno srediti i poduprijeti klimavim argumentima sa i oko priznavanja samostalnosti Kosova. No, stvari stoje sasvim drugačije.
Prije svega, kada je u pitanju Kosovo, u uobičajenom crnogorskom maniru, kreira se iskrivljena slika i plasira „istina“ zasnovana na stogodišnjoj prošlosti, mitomaniji ili gledištima kralja Nikole ili Dimitrija Tucovića. Neki idu toliko daleko, čak i do antičkih dana pri čemu ne prezaju ni od bezočnih komentara. Pa i ako zanemarimo tekovine međunarodnog poretka i inicijativu Srbije u Skupštini UN, stvarnu kosovsku sliku treba vidjeti i doživjeti iznutra, pa tek onda donositi sud. Treba prvo osjetiti duboke rane i sa jedne i sa druge strane, strahotne krajputaške porodične i masovne grobnice, sablasno prazna popaljenja sela, bezdušno razorena božja mjesta, te vidljive i nevidljive zidove, finansijsku ekspanziju jednih, neuslovne i puste povratničke kampove drugih, taj strah i samo prividno obuzdanu mržnju. Tu kosovsku zbilju morao je da zna i crnogorski režim. Trebalo je znati i ponešto o makedonskoj stvarnosti, o tinjajućem latentnom konfliktu. Predvidjeti i frustracije građana Srbije, bilo onih brojnih kojima su korijeni crnogorski ili autentičnih, koji Crnu Goru doživljavaju blisko.
Trebalo je imati ljudski i pošten odnos prema svim tim ljudima, biti u najmanju ruku uzdržan oko samostalnosti, ponuditi naš model stogodišnjeg multietničkog sklada, upakovan u evropsku demokratiju. Svi dobronamjerni bi nas razumjeli, bilo da su u pitanju čelnici međunarodne zajednice ili oni iz regiona. Posebno zbog našeg specifičnog položaja.
Tvrdnja režima da je odluka o priznavanju samostalnosti Kosova donesena zbog crnogorskih interesa velika je obmana. Ništa od toga nije tačno. Kada su u pitanju evropske integracije, bez obzira na moguće dobijanje statusa kandidata, biće odgođena evropeizacija Crne Gore u pravom smislu te riječi, jer je na određeni period režim kupio vrijeme u kome će se zanemariti mnoge devijacije u crnogorskom društvu, a pristup finansijskim fondovima isključivo zavisi od tzv. kapaciteta vučenja. Ova odluka neće proizvesti rast “čuvenog” GDP-a, naprotiv, ona će dati suprotne efekte. Isto tako neće se riješiti albansko pitanja, na koje često ukazuju crnogorski Albanci, jer ovim je zadovoljena samo jedna njihova eksterna želja. Takođe, ova odluka će izazvati opravdani revolt velike većine, kako zbog emotivnih, tako i zbog statusnih razloga.
Kada je u pitanju korelacija socio-ekonomskog konteksta u Crnoj Gori i ove odluke Vlade, efekti će biti krajnje negativni. Konkretno, ne vagajući kakva će biti trgovinska razmjena, hoće li turisti iz Srbije dolaziti u manjem broju ili investitori manje ulagati u Crnu Goru, sigurno je jedno, da će snaga novih hidrocentrala biti znatno manja, mogućnosti postizanja zadovoljavajucih efekata privatizacije i revitalizacije Luke Bar biće takođe manji, modernizacija Željeznice znatno skuplja, a opravdanost izgradnje autoputa Bar-Boljari doveden u pitanje. I to ne iz razloga što će Srbija praviti opstrukciju već što je EU davno krenula drugim putem, koridorom 10, za koji ovaj režim nije mario, pa se sada ogromna sredstva izdvajaju za izgradnju mostova preko Dunava i autoputa od strane te iste EU i u istu tu Srbiju. Autoput Bar-Boljari-Beograd je opravdan i može se izgraditi znatno jeftinije jedino uz obostrano lobiranje i promociju i Srbije i Crne Gore kod EU i međunarodnih investitora. Mjereno GDP-jem ova odluka režima koštaće građane Crne Gore najmanje dva realna iznosa, negdje oko tri milijarde eura i to srednjoročno. To Crna Gora ne može izdržati. To će nas dovesti do dužničkog ropstva.
Režim je to učinio isključivo iz nekih svojih ličnih interesa ili pritisaka, bilo kad je u pitanju zadovoljenje narko lobija ili energetskih moćnika, koji već pokazuju interes prema kosovskim termoelektranama i crnogorskim hidrocentralama, kao i pokušaj kreiranja opozicione političke scene prema svom interesu.
Zbog svega ovoga, štiteći nacionalne interese i obraz Crne Gore, PzP je sa ostatkom opozicije potpisao zahtjeve upućene režimu. Iz istih ovih razloga sam prisustvom na mitingu, imao potrebu da iskažem svoj građanski protest, uostalom kao i svih ovih 20 godina, birajući, nadam se, pravu stranu. Takođe, smatram da je ljudski i građanski podržati napore Andrije Mandića u borbi za ostvarenje potpisanih zahtjeva.
Takođe vezano za sami miting stvari stoje drugačije. Dominantna većina je svoj emotivni stav manifestovala na jedan krajnje civilizacijski način, ne dovodeći u pitanje državnost i multietnički sklad, već samo ovaj otuđeni režim. Instruisani huligani su se potrudili da sve to dovedu u pitanje i izazivanjem nereda stvore skroz drugačiju sliku.

Autor je poslanik Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore




E ovo su oni stari Slavkovi Liberali!
Slikovito, precizno.
Uvjek smo bili za samostalnost ali isto tako za najbolje odnose prije svega sa Srbijom kao najbližim narodom ...
Ovo što je urađeno- nema opravdanje.
Nikakvo!
Pravi liberal ne podržava nekada brutalno i necivilizovano izbacivanje Šešelja iz Crne Gore kao ni sada posprdavanje Andriji Mandiću koji štrajkuje glađu.
Jedno je politika tih ljudi koja je suprotna našoj a drugo je poštovanje čovjeka i njegovih prava.
Kada neko štrajkuje glađu ako već ne dijelite njegove stavove , najbolje je da se ne javljate za gnusnim i nepristojnim komentarima, već pokušajte da budete indiferentni.

[Hari Krisna]

Ajde jos ce po tvojo prici ce ispasti da si ti i Andrija Mandic najstariji Liberali u Crnoj Gori

[pterodaktyll]

Jedno je politika tih ljudi koja je suprotna našoj a drugo je poštovanje čovjeka i njegovih prava

E vidiš, i ja sam mislio da je tako. Sve do parlamentarnih izbora 2000. godine, kad su, poslije veoma lošeg rezultata na njima, čelnici LSCG-a sve one koje nijesu glasali za njih nazivali 'moralnim patuljcima'. Da li je moj drug, koji nije glasao za LSCG 'moralni patuljak'? Ja mislim da nije.
Naravno, zbog takvih i sličnih izjava, kao i zbog samovolje ljudi iz Malog kabineta, nijesam mogao da ostanem član partije.

[Ćipur]

Na pruzi Pristan-Virpazar-Bar, sa nekadašnjim čuvarem Vasom Dragišićem


Ćiro, čudo od tehnike


Iako je od Bara do Virpazara huktao tri i po sata, voz Ćiro je, s pravom, dugo nazivan čudom tehnike. Bio je predmet opklada, meta sabotaža, dostojan divljenja kao jedino pouzdano prevozno sredstvo od velikog značaja za lokalno stanovništvo i cijelu Crnu Goru. Svakodnevno je prevozio putnike od morske do jezerske obale Bara i prema nekim svjedočenjima skoro uvijek je polazio ali i stizao na vrijeme. Izuzetke čine miniranje voza tokom Drugog svjetskog rata i mrazoviti zimski dani kada je lokomotiva sa dva vagona, na padinama Sutormana, iskakala iz šina ili ostajala u sniježnim tunelima. Čuveni Ćiro je na svoje prvo uspinjanje i vijugavo putovanje krenuo prije sto godina. Ljudi su često govorili da ide «makina» dok je prolazio pokraj njihovih kuća

Jedan od posljednjih Ćirovih polazaka zabilježen je i na fotografiji iz 1959. kada se, na staroj barskoj željezničkoj stanici, desetočlana ekipa željezničara slikala pored lokomotive.
Osamdesetdvogodišnji Baranin Vaso Dragišić pamti imena, prezimena i zaduženja svih kolega za zajedničke fotografije i prisjeća se kako je 1944.godine postao pružni radnik.
- Još kao osamnaestogodišnjak sam počeo da radim na toj neobičnoj i nepristupačnoj pruzi jedinstvenog uzanog kolosijeka širine 0,75. Za razliku od pruge Konjic – Sarajevo, koja je imala zupčanicu ili treću šinu u sredini, naš voz je bez nje savladavao uspon od 45 promila. Maksimalna brzina voza u padu, radi sigurnost, iznosila je 15 km/h, mada je možda mogao da dostigne i 30 km/h, a uzbrdo oko 20 km/h.
- Voz je sa Pristana polazio u sedam časova, a u Virpazar je dolazio u 10 ili 10.30. Iz Vira je kretao u 13 časova i tri sata se spuštao do mora.
Jednim dijelom puta je jurio ravnicom, pa uzbrdo kroz šumu, a kod mosta, u selu Zupci, skoro da je išao ukrug. Putnici su na određenim mjestima mogli i da uskoče u voz, ali to nisu činili dok je išao nizbrdo - prisjeća se Vaso Dragišić.
On kaže da je nedavno pročitao tekst u kome se navodi kako je selo Limljani imalo pet stanica i ne slaže se sa tim podatkom. Tvrdi da su se u njegovom rodnom selu, od Sutormana ka Viru, nalazile tri stanice - Dubrava, Limljani i Donji kraj, dok se u povratku voz zaustavljao na vodostanici, mada su i tu ljudi ulazili.
Voz je kupio putnike na Pristanu, Popovićima, Zupcima, Ribnjaku, Tuđemilima, Sutormanu, stanicama u Limljanima, Boljevićima i Virpazaru.
Vaso je u početku radio kao pružni radnik, te čuvar pruge, a kasnije je položio za konduktera. Bilo mu je povjereno 11 km stare pruge koju je pjašačeći, dva puta, svakodnevno obilazio.
- Posebno je zimi bilo teško. Dešavalo se da sa ove strane tunela, od Bara, nema snijega, a kada bih ga prošao, dočekali bi me veliki smetovi. Na Sutormanu se nalazila i posebna okretnica u obliku trougla – triangla. Morao bih da crtam pa da objasnim kako je funkcionisala – kroz smijeh priča Vaso koji na svako pitanje o staroj pruzi i Ćiru detaljno i vjerodostojno odgovara.
- Možda je bio spor i neudoban voz ali je ljudima mnogo značio. Petkom je bila takva gužva da su ljudi stajali i gurali se, ali to je bio pazarni dan na Viru. Iako je prevoz životinja bio zabranjen, nekada su žene znale da kriju kokoške ispod sjedišta, a željezničari su često svojim komšijama kupovali i donosili ribu i drugu robu iz varoši. Nastavio sam da radim i kada je otvorena nova pruga Bar -Titograd, mnogo sam putovao, no vožnje starim vozom, razgovore putnika, pisak parne lokomotive i lijepe predjele teško je zaboraviti.
«Mali voz» je, nakon pola vijeka rada, penzionisan 1959.godine. Većina šina je transportovana u Danilovgrad, neke su otuđili mještani, a Ćiro je sve do 2001.godine čamio u parku Dvorca kralja Nikole u Baru. Lokomotiva Sutorman i jedan vagon, nakon restauracije, stigli su na improvizovani kolosijek barske željezničke stanice.

Čuvarice pruge

Na svaka tri kilometra nalazila se mala stražara, priča Dragišić, a voz su, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, dočekivale i ispraćale isključivo žene. I moja majka je bila čuvarica pruge. Nosile su šešire i oznake na rukavu kako bi se znalo iz koje su stražare ili kako su Italijani govorili - staciona i koju dionicu pruge paze. - Znam da su čuvarice pruge, neko vrijeme, imale platu od 150 dinara, a zidari 700 dinara što je bilo dovoljno za kupovinu vola. Nekada je moje selo Limljani brojilo oko 180 domova i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo je, po primanjima, najbogatije selo u Crnoj Gori - kaže Vaso sa sjetom.

U 'aps ni kriv ni dužan

Vaso je proveo četiri mjeseca u zatvoru pod optužbom da je zbog njegove nepažnje voz udario u vrata tunela na Sutormanu. - Zatvorili su me iako to nije bila moja greška. Tunel se nalazio na dijelu pruge koji sam svakodnevno obilazio. Sa obje strane tunele dugačkog 1263 m nalazila su se vrata koja su se svako veče zatvarala. Jednom se desilo da je lokomotiva, dolazeći iz Vira, lupila u zatvorena vrata. Svako je mogao, od zezancije ili namjerno, da ih pritvori jer nijesu imala bravu, već su se kukom kačila. Završio sam posao i bio se odužio za taj dan, ali mi ipak nijesu vjerovali i okrivili su me. Vrata su kasnije skinuli iz bojazni da se nemili događaj ne ponovi.


Aleksandra Bojić

[sinisam]

Ajde jos ce po tvojo prici ce ispasti da si ti i Andrija Mandic najstariji Liberali u Crnoj Gori

Andrija je čovjek kao što je i Milo Đukanović i Nebojša Medojević i Srđan Milić.
Imao bih potpuno isti stav da bilo ko od gore pomenutih štrajkuje glađu.
Nikada se nebih posprdavao i bio krajnje bezobziran.

[NSX]

http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=18030

[shajo]

hahahahahah vrh

[DesertFox]

Andrija je čovjek kao što je i Milo Đukanović i Nebojša Medojević i Srđan Milić.
Imao bih potpuno isti stav da bilo ko od gore pomenutih štrajkuje glađu.
Nikada se nebih posprdavao i bio krajnje bezobziran.

I ja bih ima podpuno isti stav - sprda bih se i s njima ka i s ovom individuom. Da štrajkuje zbog nekijeh ličnijeh problema s vlastima, razumio bih, svakojega, ali štrajk gladovanjem zbog vanjske politike je u najmanju ruku budalast. Nije se ništa promijenilo odlukom Vlade da prizna Kosovo-državu, neće se ništa promijenit ni da ovi umre od gladi... Jedino što bi to bio visok reper te niko više ne bi ni pomislio na takav put. Još kad čujem g.Danilovića kako jadikuje što štrajkaču "nijesu omogućeni ni minimalni higijenski uslovi", moram se smijat. Valjda je mislio da mu u Skupštinu urede štrajk-apartman?

[montenegrina]

Zbog Kosova idemo u ropstvo

STAV: CRNOGORSKA ZBILJA – KOSOVSKO PITANJE - KAKO DALJE

Piše: dr Branko Radulović

Galimatijas i neodrživost ukupne crnogorske zbilje, koju je sam režim stvarao svih ovih godina, zajedno sa svojim tumačima, pokušava se ovih dana prividno srediti i poduprijeti klimavim argumentima sa i oko priznavanja samostalnosti Kosova. No, stvari stoje sasvim drugačije. ...

Autor je poslanik Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore




E ovo su oni stari Slavkovi Liberali!
Slikovito, precizno.
Uvjek smo bili za samostalnost ali isto tako za najbolje odnose prije svega sa Srbijom kao najbližim narodom ...
Ovo što je urađeno- nema opravdanje.
Nikakvo!
Pravi liberal ne podržava nekada brutalno i necivilizovano izbacivanje Šešelja iz Crne Gore kao ni sada posprdavanje Andriji Mandiću koji štrajkuje glađu.
Jedno je politika tih ljudi koja je suprotna našoj a drugo je poštovanje čovjeka i njegovih prava.
Kada neko štrajkuje glađu ako već ne dijelite njegove stavove , najbolje je da se ne javljate za gnusnim i nepristojnim komentarima, već pokušajte da budete indiferentni.

Ne ulazeći u temu texta, moram reagovati na tvoje pisanje koje ovde postaje sve...hm..ne znam ni naći pravi izraz. Izvini ako će te ovo uvrijediti ali sve više gluposti pišeš.
Autor je poslanik Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore E ovo su oni stari Slavkovi Liberali!
1. Vidiš li ti što si napisao? U pokret za promjene kažeš? Bješe li im lider onaj što je tražio da mu se vrate dva glasa koje je dao "Slavkovim starim liberalima"?
2. Mi Liberali se ne djelmona Slavkve, stare i mlade. To vi što ste s pogubili u svemu, pa ne znate dje ste tako se zovete. Dovoljno je reći Liberali. Jer jedan je LSCG, bio i ostao. Tako da ti ovde ne stoje prisvojni pridjevi.
3. Pravi liberal ne podržava nekada brutalno i necivilizovano izbacivanje Šešelja iz Crne Gore kao ni sada posprdavanje Andriji Mandiću koji štrajkuje glađu.
Opet ti. Čuj pravi Liberali, a koji su to krivi? i ptice selice, vazda to naglašavate.

[DTG]

Jadović: Život je čovjekov najbolji prijatelj

http://drugatrecinagenijalnosti.word...olji-prijatelj

[Rave92]

Mogue da je neko vec stavio ovo na forumu, ali neka moderatori obrisu ako sam zaksnio .


23 Oct 2008. 15:19
Crnogorci otjerani iz Beograda
Pošalji vijest | Verzija za štampanje
Sport je politika. Barem tako tvrdi generalni sekretar PSS (Powerlifting savez Srbije) Radovan Gavrilov za "Arenu". Ako želite da budemo precizni gospodin Gligorov je ujedno i generalni sekretar i saveza pod imenom Srbija i Crna Gora ?! Zemlje koja ne postoji već dvije godine.

Njegova izjava je podstaknuta odlukom da se zabrani učešće crnogorskim takmičirima na 13.otvorenom prvenstvu Srbije u Powerlifting-u 18.oktobra u Beogradu. Miloš Ćećanović, Aleksandar Rakočević sa Cetinja i Saša Vujisić iz Danilovgrada marljivo i vrijedno su trenirali nekoliko mjeseci kako bi se što bolje spremili za takmičenje za koje su ujedno i pozvani !


No, po dolasku u Beograd crnogorske takmičare je sačekao gospodin Gavrilov kojem nije bilo jasno zbog čega su oni došli kada je samo par dana ranije država Crna Gora priznala nezavisno Kosovo ?!

- Ne možete vi nama da ruinirate državu a mi vama da razvijamo sport. Ti momci, bez obzira koliko su korektni, nemaju šanse da napreduju bez saradnje sa našim savezom. Do sada smo bili spremni na saradnju ali sada se situacija promijenila. Vi ste priznali Kosovo, naš ambasador je opozvan iz Crne Gore, vaš iz Srbije, pa je normalno da se prekine saradnja i u sportu - kazao je Gavrilov za "Arenu".

[E-1]

Sto imaju da traze Crnogorci na otvorenom prvenstvu Srbije ?

[MadGod]

I ja se pitam isto.

[DesertFox]

Sto imaju da traze Crnogorci na otvorenom prvenstvu Srbije ?

Kad je prvjenstvo otvoreno onda je svako dobrodoša. To najčešće znači da domaćin i nema puno domaćijeh takmičara pa poziva strance da to prvjenstvo i liči na nešto. Pošto su pozvani (ili im je prijava prihvaćena) ovi momci bi trebali tužit organizatore, a država CG bi im morala dat svu pomoć. Nek znaju da nijesmo mačiji kašalj. I klonit se ubuduće tijeh mjesta. I ljudi.

[Hari Krisna]

“Cigani! Cigani!” – jedan od popularnijih navijačkih slogana na sportskim borilištima, odavno je korišćen kao “pozdrav” gostujućim sportistima u mnogim gradovima bivših jugoslovenskih republika. Sudeći prema onome što čujemo i vidimo tokom televizijskih prenosa utakmica u nekim sportovima, još je veoma aktuelan u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Ime tog (nomadskog) naroda, za koji se (zvanično, u međunarodnoj upotrebi) najčešće koristi ime Romi, a čiji pripadnici žive i ovdje i u brojnim drugim zemljama – nije nikakva tajna – u rečene svrhe koristi se (nažalost) isključivo u pežorativnom smislu: da se sportisti iz protivničkih ekipa isprovociraju, omalovaže, pa i ponize! Zašto je to tako, nije ni prilika, niti potreba, da sada i ovdje detaljnije “obrazlažem”...
“Cigani! Cigani!” – učestalo je (složno i veoma gromko) odjekivao “pozdrav” publike i minulog petka uveče iz sportske dvorane u crnogorskoj prijestonici, tokom utakmice rukometaša podgoričke “Budućnosti” i domaćeg “Lovćena”. Bila je to, dakle (opet: nažalost!), već uobičajena (?!) manifestacija publike na našim sportskim borilištima, ono što se često čuje i u drugim gradovima, a na šta su - svi su izgledi - potpuno oguglali i sportisti i nadležni organi.
“Cigani! Cigani!” - to nikome i ne smeta!? Zato se, zar, o tome ćuti. Nije se desilo ništa izuzetno, štoviše - kao da je to bio znak istinske sportske podrške Podgoričanima, a ne “ono drugo”?!
Kako “protumačiti” činjenicu da te mnogoput uzvikivane “slogane”, tokom direktnog TV prenosa, komentator baš ni jednom “ne čuje” a kamo li da ih okvalifikuje onako kako bi to morao učiniti? I upozoriti da se tako navijači ne smiju ponašati, bez obzira ko je protivnički tim!
Kako je moguće da ni jedan sportski novinar i ne spomene te “slogane” kojima su “pozdravljani” gostujući sportisti? Ili da jedan izvještač zapazi - “sjajnu podršku sa tribina”?!
Kako je moguće da ni treneru gostujuće ekipe to baš ni malo nije zasmetalo? Pa, nakon okončanja susreta, gledajući u kameru, uputi same riječi pohvale za publiku?!
I tako... Ćute novinari, “ne čuju” sportski funkcioneri, ćute i nadležni sportski i drugi organi...
I dok nadležni i nenadležni ćute - sportisti trpe! Pa (kao rukometaši iz Podgorice) onima koji ih kinje, nakon utakmice - sportski otpozdrave?!
Tako to bi (i) u petak uveče...
Zašto se takve “stvari” prećutkuju?
http://www.republika.cg.yu/naslovna....jest&id=121203

Danilo Burzan

[Sidewinder]

Ministarstvo inozemnih poslova R. Crne Gore
Podgorica

N/R
Gospodin
Milan ROĆEN, Ministar
[email protected]

Poštovani Gospodine Ministre,



Dragan Sekulović, konzul Crne Gore u New Yorku građane islamske vjeroispovjesti Crne Gore nazvao teroristima
Javljamo se u povodu “slučaja Dragan Sekulović”, koji je na dužnosti konzula Republike Crne Gore u New Yorku. U pismu koje smo Vam poslali u ponedjeljak 19. oktobra 2008. g. (preko web linka Bošnjaci.Net) obavijestili smo Vas o dešavanjima na sastanku građana porijekolom iz Crne Gore i delegacije konzulata CG u New Yorku, MIP-a i MUP-a CG. Sastanak je upriličen u sali Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u njujorškom predgrađu Astoria, a u povodu izdavanja novih pasoša.

Delegacija je bila u sastavu:

Branko Milić, generalni konzula CG u New Yorku;
Osman Subašić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova i javne uprave;
Dragan Đurović, pomoćnik ministra - rukovodilac Sektora za konzularne poslove i dijasporu;
Milan Lakić, sekretar u Ministarstvu inostranih poslova; i
Dragan Sekulić, konzul u New Yorku.

Kako smo istakli u pismu, i u tekstu objavili, sastanak je protekao u veoma korektnoj atmosferi sve do istupa konzula Dragana Sekulovića koji je došapnuo generalnom konzulu Branku Miliću da smo dobri “avijatičari-piloti“, što su ga čuli tri Bošnjaka (koji su sjedili za istim stolom) i naravno generalni konzul Milić. Konzul Sekulović je sa tim došaptavanjem aludirao na pripadnike islama iz Crne Gore (Bošnjake i Albance), time na jedan neuljudan i krajnje nedopustiv način upoređujući ih sa sa terorističkim grupama kojima se pripisuje odgovornost za avio-teroristički napad (11. sept. 2001.) na zgrade Trgovinskog centra u New Yorku.
Gospodine Ministre,

Ovakav krajnje neprimjeran, neprofesionalan i neciviliziran stav i odnos crnogorskog diplomate konzula Sekulovića prema građanima CG islamske vjeroispovjesti ostavio je duboki trag i zaprapštenje u bošnjačkoj komuni u New Yorku i šire, što je ujedno postala glavna tema dijasporalnih razgovora iz kojih proizlaze zaključci da od Vas očekuju preduzimanje konkretnih mjera po ovom pitanju, odnosno da bez odlagnja smijenite konzula Sekulovića. Zato od Vas očekujemo i ministarstva na čijem ste čelu, da nas blagovremeno obavijestite o namjerama vaših poteza. Duboko vjerujemo da ovaj slučaj neće završiti ispod diplomatskog “crvenog tepiha”. Ako se kojim slučajem to pokuša dogoditi do kraja oktobra t.g. obavijestit ćemo odgovorne institucije u Sjedinjenim Američkim Državama da preduzmu konkretne korake koji su predviđeni zakonom ove demokratske zemlje. Ipak hoćemo da vjerujemo da ćete riješiti ovaj “slučaj” te da ovog momenta Crnoj Gori zbog neodgovornih diplomata nije potreban “šamar” u diplomaciji.

Gospodine Ministre,

Na kraju Vam želimo naglasiti: muslimani (Bošnjaci i Albanci), kao građani porijeklom iz Crne Gore a koji žive u SAD-u, izuzetno su vrijedni i poštovani u ovoj državi. Dobri su ljudi cijenjeni građani Amerike i biznismeni što bi svima vama u izvršnoj vlasti, a posebno u Ministarstvu inozemnih poslova i DKP-ima CG trebalo biti ponos a ne da im se izmišlja i podmeće da imaju bilo kakve veze sa terorizmom i teroristima.


S poštovanjm,
Esad Krcić, s.r.
Gl. urednik Bošnjaci.Net

[NSX]

Ja ne znam okle obraz "bosnjacima" da se bune kad listom glasaju za dps a znaju dobro sto im vecina iz dps stvarno misli.

[L'enfant_terrible]

Odakle obraz ovoj drzavi da salje ljude bez elementarnog vaspitanja da je predstavlja. To je pravo pitanje.

Nebitno jesu li Bosnjaci ili bilo koji drugi, ovo je potpuno neprimjereno ponasanje za cistacicu u diplomatskom predstvanistvu a ne za konzula. Hej, ljudi, covjek je diplomata! Seki, Seki...