Zasto bi ljubav trpila zbog karijere i obrnuto? Jedno drugom valjda trebaju da daju podstrek
vrlo prosto, sto vam je vaznije u zivotu od ove dvije stvari?
kolko vam je bitno da budete uspjesni, ako ce ljubav da trpi zbog toga i obratno.
:dring:
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Zasto bi ljubav trpila zbog karijere i obrnuto? Jedno drugom valjda trebaju da daju podstrek
She is only here to annoy herself!
Materijalisto!
She is only here to annoy herself!
Ne vidim kako bi to moglo jedno na drugo da utiche?
Covjek kao bice nije predodredjen za samo jednu stvar, fala ..bogu?(ili cemu vec, nebitno sasvim..) i normalno je da se na listi prioriteta u zivotu svakog coveka nadje i karijera i ljubav, zasto bi se odricali jednog ili drugog?
Nije to tako crno-bijelo, nit' nam je zivot potpun bez jedne od ovih stvari, ma koliko ambiciozni ili emotivni bili
Po meni treba naci umerenost i skladnost izmedju ljubavi i karijere. Mislim da cak jedno bez drugog ne mogu `normalno` i `dobro` funkcionisati. Problem nastaje kada nas karijera(novac) omadjija i odvuce od ljubavi,a toga ni ne budemo svesni. A pak nije ni dobro ako ostanemo zaslapljeni ljubavlju, a karijeru, poslovni zivot totalno zabatalimo. U svakom slucaju ostati hladne glave, i znati sta hocemo u zivotu...
Kako sam se izfilozofirao 8-)
tesko da se moze uskladiti oboje ako se neko bavi nekim zahtjevnim poslom a uz to je i ambiciozan pa tezi da postigne sto vise i to mu onda oduzima mnogo vremena.
Last edited by Mojsije; 21-09-08 at 15:21.
...a sta kada je karijera vezana za razlicite gradove?kada,obadvoje nemogu postici zeljeni uspieh u istom gradu,a imaju prilike u razlicitim,prilicno udaljenim?sta onda odabrati,a biti siguran da nisi pogrijesio sto nisi odabrao suprotno???
venduto anima
racionalan izbor je karijera ali posto je co'ek zanesen kad je zaljubljen i posto mu je smanjeno rasudjivanje odabrace ljubav. mada, kad se opece prvi put opametice se poslije.
Ljubav! Ja se smatram uspjesnim chovjekom u toplom i zdravom domu.
(Vidim da neki ovdje govore i jedno i drugo, da jedno veže drugo i td) pa... Pitanje je bilo karijera ili ljubav. Bez filozofije šta bi ste izabrali? Samo odaberite.
Milice...pitaš kako bi moglo da utiče? Recimo da ti je posao takav da ti skoro ne dozvoljava da budeš kući, da si uvijek na raspolaganju i da toliko radiš da ti ništa drugo ne pada na pamet osim napredovanja u poslu i tako dalje...
Pa ja nikako ne mogu da zamislim brak, vezu ili sta vec dje se 2 partnera vole a ne rade nista radi te ljubavi, zive od vazduha itd isto ka sto ne mogu da zamislim muza/zenu koji vise voli svoj posa' od voljene osobe :lolblue:
Ja ne znam dje vi zivite, al ima masu ljudi koji su u braku i koji imaju zahtjevan posao -shto je normalno- al opet ne razvode se i ne kashtigaju..:-P
Uglavnom, ne mozemo bit' iskljuchivi po tom pitanju jer treba ostvarit' neku ravnotezu ne odrichuci se nichega. Druga je stvar kad se treba preselit' u drugi grad ili tako nesto. Trenutno, da imam priliku otisla bih bez razmishljanja i u tom slucaju izabrala karijeru, za nekih 10-ak god vjerovatno bih napravila drugachiji izbor
Last edited by MiLiCa_Hn; 21-09-08 at 16:01.
Ja taman pomislih evo ljubav pobjedjuje sve muke i nevolje kad ti na kraju sama sebe demantova
hahaha, ne demantovah se
samo realno pricam, rekoh Trenutno, sa ovih 20 god ne moze mi ljubav bit' prioritet nikako
Last edited by MiLiCa_Hn; 21-09-08 at 18:05.
Ljubav..... uvjek.
Caesar`s wife must be above suspicion
Prvo da postavimo pitanje - na koji nacin karijera moze da shkodi jednoj vezi? Prvo - nedostatak slobodnog vremena - to je valjda najcesci problem - a opet, kad su dvije osobe u pitanju koje extra funkcionisu kolika god vremenska ili prostorna distanca bila - i kod kojih postoji i maksimalno povjerenje i razumijevanje - to onda ne predstavlja neki problem... Predstavlja naravno u smislu da oboje pate zbog nedostajanja i milion zajednickih momenata koji fale - ali ako su oboje svjesni koliko jedno drugom znace, i savrseno sigurni u ono sto osjecaju, i razgovaraju o tome, i trude se da jedno drugom olaksaju... onda sve funkcionise ok. I naravno - da nema onog "Boze, hoce li bit sve isto kad opet budemo zajedno, posle svog ovog vremena"... Znaci, to su situacije koje ne trpe nesigurnost.
Ali - to opet nije sustinski problem, niti odgovor na temu u cini mi se - problem bi prije mogao biti - koliko zajednicko vrijeme sa tom osobom moze da trpi svu opterecenost pricama o poslu, telefonske pozive sa posla u sitne sate, nervozu, umor, opterecenost, trzavice koje nastanu onda kad se zbog tamo nekih glupih problema izvicemo na osobu koja je to najmanje zasluzila... Opet, odgovor je samo u teoriji - razumijevanje, tolerancija, i tako u krug... Ali naravno - od slucaja do slucaja specificno, od situacije do situacije... A dvije prave osobe uspiju da se izbore sa tim na pravi nacin, valjda.
Dugo sam mislio da, onda kad budem usao u ritam "obaveze na poslu, karijera, putovanja, blabla" - da cu se potruditi da se makimalno organizujem na taj nacin - da ce me posao opterecivati samo u onih 8 sati od 8 do 4, da cu posle imati apsolutnu slobodu da se posvetim onima koje volim... Mozda bi to i sad bila neka teznja, ali opet, svjesni smo svi mi da se na taj nacin jako tesko organizovati... A opet - znalo je jako bzvz da mi bude, situacija kada sam se maksimalno potrudio da pomjerim obaveze i oslobodim sebi dan za zajednicko vrijeme sa njom - da bi ona zatim sve to otkazala zbog svojih obaveza... U takvim situacijama vjerovatno je i bolje precutati, ne pokazati razocaranost, opet biti maksimalna podrska - nego izbaciti svoje razocarenje u prvi plan... A zna da bude sve to jako tesko.
Vecina nas ovdje je tek zakoracila u neki svijet posla, obaveza, kostantne trke... A opet, vecina nas izbjegava da razmislja o nekim planovima na duze staze, i sto se karijere tice, a i veze... i to je stav koji je sasvim ok, slagali se mi pojedinacno ili ne. Otprilike smo svi jos u fazi, bili mi u vezi ili ne, kada jos ucimo, kakvi su nam prioriteti, granice, koliko nam vremena treba, na koji nacin provedenog, da li i u kojoj mjeri gradimo sami za sebe one djetinjaste slike o nekom zajednickom funkcionisanju... Svi tek polako ucimo i da razlikujemo sopstvenu granicu i mjeru izmedju racionalnog pristupa, i onog vise ruzicastog... To je otprilike i neka zavrsna faza onog krajnje apstraktnog pojma odrastanja mozda (mada jedan drag starac zna da kaze cesto "vidjeces, odrastao si tek kad dobijes dijete... a tada tek postajes svjestan i odgovornosti, i spokoja koji nalazis u svemu tome")... Nije lose ni sve te prepreke shvatiti kao zivotni test, za sebe, za nas...
Licno, mozda sam i vjerovao da bi tek pravu sliku funkcionisanja i zivljenja sa tom osobom imao tek onda, kad bi stajao iza nekih bitnih raskrsnica, zaokruzio neku materijalnu sigurnost, bio rasterecen i usao u nekakav, mozda grubo zvuci, sablon funkcionisanja na poslu... Tj. tek onda kad bi mnoge stvari koje bi se samo mene ticale bile izvjesnije. A i ne bi zelio da tu osobu opterecujem sa sopstvenom neizvjesnoscu...
Opet - imam i divan primjer onih najblizih, koji su stvarali, odricali se, stekli tu izvjesnost zajedno, znaci bilo im je dovoljno da imaju jedno drugo, kao zalog i osnova i motivacija da se bore, za sebe, i za to lijepo "mi"... I to je lijepo, kada vjerujes u nesto sto nema izvijesnost i maglovito je - ali opet, to te gura, jer znas da ste iza toga i ti, i ona, ruku pod ruku. To je mozda najbolja osnova, i varijanta koja mi je trenutno najbliza. A kako ce biti, u sledecih 5, 10 godina... Ne treba se opterecivati, nego hvatati samo lijepe trenutke, ne zaliti za onim sto vam izmice, nego cijeniti i biti ponosan na ono sto se vec izgradilo... Biti u svakom trenutku svjestan da iza svega toga sto se tice i sebe i nje, stoji maksimalno povjerenje i razumijevanje... i to je to.
Last edited by getaway blues; 21-09-08 at 19:57.
Just to slip the skin...
Odgovor na ovo pitanje se mijenja kako se mijenja "ljubavna" situacija, a bogami i kako godine prolaze...nekad bih vam rekla da bih se bez razmisljanja odlucila za ljubav (tako sam i mislila, naravno), a danas bih tesko mogla da se odlucim. Jako je bitna i karijera (ljubav se podrazumijeva), tako da ce moj odgovor biti da je i jedno i drugo izuzetno vazno. Osoba koja voli i kojoj je uzvraceno, a koja je ostvarena i na poslovnom planu, u jednom i drugom segmentu zivota pruza svoj maksimum, a uz obostrano razumijevanje to je recept za uspjeh
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Samo cu rec' da, posto u Crnu Goru niko nista ne rabota, mi srecom nemamo takvih dilema!
Mislim da jedino možete normalno funkcionisati, kad uspijete da postignete željene rezultate i na poslovnom i na ljubavnom planu. U suprotnom doći će do krize, jer u oba slučaja , prije ili kasnije, osoba će postati nezadovoljna sopstvenim životom...
Last edited by Břgíńjĺ; 22-09-08 at 00:14.
Prvo, sam si odgovorio.
Drugo,primijetio sam da prichate o braku dje nema nishta osim ono tipa,uzeli smo se i to je to,e ajmo sad da organizujemo sebi karijere pa ko shto ponese!!!
O kakvoj vi ljudi LJUBAVI prichate odje zna li se?
Sta je sa DJECOM!?
Lijepo je onoj kukaloj zeni (ili muzu) doma sa dvoje-troje djece dok joj muz/zena seta po svijetu i zaradjuje prokleti novac
da bi imali taj luksuz da se voze u nekog novog BMW-a,kucnu pomocnicu i da bi imali PLAZMU od dva metra u kucu.
Fala ti na priganice.
Ljepse je meni pljat supe sa familijom i zastava sunajsis no sav taj materijalni luksuz,
po cijeni da mi DELEGACIJA (moja ljepsa polovina) ne ulazi u dom!
Prvo, zbog djece kojoj je ona najvise potrebna!
Drugo, zbog mene (jer se nisam ozenio da blejim u plafon).
Trece, zbog svega sto cini jedan miran kutak - topli dom.
Last edited by N-I-K-O; 22-09-08 at 00:55.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks