Sada je došao na red Nićifor Vrijenije.

1072.
USTANAK POD VOĐSTVOM KONSTANTINA BODINA I ĐORĐA VOJTEHA

Pošto se ti događaji tako odigraše i cezar život u sjaju zamijeni monaškim, car Mihailo imao je da se nosi sa nebrojenim brigama, pošto su Skiti pustošili Trakiju i Makedoniju, a narod Slovena (του Σθλαβίνων Ł&νους), odbacivši pokornost Romejima, pustošio je i pljačkao zemlju Bugara (την Βουλγάρων). Skoplje (Σκοϋποι) i Niš (Ναΐσος) behu osvojeni, a i sami Sirmium (Σίρμιον) i mjesto oko rijeke Save (τα περί τον Σαβίαν ποταμόν χωρία) i podunavski gradovi (αϊ παρίστριοι πόλεις) sve do Vidina (Βυδίνης) teško su postradali. S druge, opet, strane Hrvati (Χωροβάroi) i Dukljani (Διοκλεΐς) pobunivši se cijeli Ilirik zlostavljahu.

Sada, hajdemo raspraviti ovo. Zašto ne naziva Srbe niti jednim jedinim poznatim imenom? Zašto ih samo ostavlja kao "Slovene", bez preciziranja? Sasvim vjerovatno zato što bi, da je napisao Dalmati, Dačani, Tribali ili pak direktno Srbi, pobrkao sa Dukljanima. Sjetimo se, nigdje se u ovih hroničara 11. i 12. vijeka oni javljaju odvojeno na istom mjestu (Srbi i Dukljani), što očito ukazuje na nešto. Ali pokraj svega, ako bismo tako slijepo čitali cijeli izvor, gdje bismo završili? Došli bismo do zaključka da Dukljani nijesu bili Sloveni, je li tako? A to je očito notorna glupost.

Nikola Vukčević je jasno izjasnio da Skilica, Zonara i Kekavmenon lijepo u početku uvijek navode Dukljane kao Srbe, a onda poslije katkad ponaosob navode Duklju, s ciljem njenog izričitog izdvajanja, jer je 1040-ih godina Duklja postala nova država, odnosno iz vizantijske teme Srbije se izdvaja kao zaseban entitet. To nijesu obični bili obični Srbi generalno, već Dukljani.