Dao sam već mišljenje na ovu temu, ali bih dodao lingvistima koji budu kodifikovali crnogorski jezik jednu sugestiju koja je gotovo opšte pravilo u gotovo svim jezicima civilizovanih naroda Svijeta, a to je je da se,
vlastite imenice ne prevode već se u pisanoj formi prenose u originalu jezika iz kog potiču. U principu to bi značilo da se kod vlastitih imenica primjenjuje pravilo matičnog jezika personaliteta, na uštrb slijepe primjene domaćeg pravila "piši kao što govoriš". Ovaj izuzetak bi se odnosio samo na ove slučajeve.
Upućeniji će jasno uočiti da mislim na pravilo koje je postalo dijelom kodifikacije hrvatskog jezika koji je dio jezičke porodice kojoj pripada i naš jezik. Ne vidim ni jedan razlog da to ne uradimo i mi u našem jeziku jer je to svojevrstan izraz poštovanja prema personalitetu nekog ili nečeg koji/što ne prapada našem jeziku i našoj kulturi. Uostalom, to bi se potpuno poklopilo sa novom (ustavnom/zakonskom) obavezom da se recimo imena i prezimena crnogorskih Albanaca u novim crnogorskim ličnim dokumentima unose prema pravilima i u formi albanskog pisma.





Reply With Quote
Bookmarks