Optogenetika ---

[nicky]

Blue me podstakla da otvorim temu zbog komentara na temi muskaraca svakako ce biti standalone upis, ali to ne umanjuje moju fascinaciju njome, iako ne podnosim dugo kucanje.

Karl Dajserot, jedan od pionira ove bioloske metode, nastale 2004-2005, koja radi ono sto su radile i elektricne sonde prilikom ispitivanja mozga. Problem sondi je sto propustanjem naelektrisanja aktiviraju ogromni dio neurona u regijama mozga. Dakle milione ili milijarde. Mozak se nalazi u mraku i neuroni i celije mozga ne reaguju na svjetlost. 70' godina proslog vijeka nisam zapamtio ko, rekao je da ce buduca saznanja biti vezana za prenos dnk iz jednih u drugabica. Ova metoda je nastala na taj nacin. Dakle, uzme se gen iz mikroba (alge, bakterije), cije celije reaguju na svjetlost. Tj. imaju proteine koji reaguju na svjetlost, opsini se zovu. Taj gen se sa ostalim dodacima ubrizgava u odredjene regije mozga (do sada mislim da su radili na misevima, ribama i majmunima??). Ubrizgava se preko modifikovane vrste virusa, koje ne mogu da ugroze celije ali mogu da zavrse posao i instaliraju dnk sekvence. Sad ti neuroni (oni dodaci uz gen odredjuju tacno ne koje neurone da se veze dnk materijal) pocinju da proizvode navedeni protein, koji omogucava da neuron reaguje na svjetlost! Dalje se otvara lobanja, provlaci opticko vlakno, bas tanko, fiksira, da moze danima da stoji i spremno je za pocetak. Pustanjem svjetlosti kroz vlakno aktiviraju se neuroni i uticu direktno na ponasanje ogledne zivotinje.



Sad ide dio gdje se prati, provjerava uticaj aktivacije grupe neurona tipa nekoliko stotina i biljeze promjene u ponasanju, pamcenje, interakcija, kretanje, odluke itd.

Vremenom su se razvila jos efikasnija rjesenja. Ova prethodna aktivira stotine ili hiljade neurona. Ove novije, poput holografska optogenetike... POJEDINACNE neurone. Ovo je za mene naucna fantastika. Prosto nemam rijeci.
Dalje se rjesava problem da se vide ti isti neuroni, njihovi djelovi. Koji mogu biti od mikrona do cm ili desetina cm. To se rjesava drugom metodom sa nazivom Clarity metoda. Dobro poredjenje bi bilo kako u ciniji sa mlijekom u kojoj se jos nalazi ostalo voce postignemo to da mlijeko postane providno. Dakle u mozak se ugradjuju odredjene meterije koje ucine da masti iz mozga razgrade ali da glavni djelovi celija i tkiva ostanu vidljivi kao cvorovi i fiksirani kao mrezom.



Posto je sad mozak ispunjen odredjenom materijom koja ima svoju gustinu, koristi se uredjaj koji priprema laserski talas mijenjajuci mu fazu i amplitudu (ucili smo u osnovnoj i srednjoj kako se svjetlost reflektuje pod razlicitim uglom u razlicitim sredinama). Tako se dobija da vise tacaka svijetli. Ovim se dobija 3d 'hologram'. Nevjerovatno.



Citav ovaj put doveo je da moze da se detaljno istrazi mozak, obrasci ponasanja, gledanje neurona koji se aktiviraju. Izolovalo se bukvalno kojim redosledom treba da se aktiviraju neuroni da bi mis postao anksiozan. Zatim koji se aktiviraju neuroni kad vidi plavo svijetlo. Pa ugase plavo svijetlo a puste impuls kroz iste neurone i on opet reaguje kao da vidi to svjetlo iako ga nema. Za mene je otvorena pandorina kutija. Otvorila su se pitanja, da li mozak uopste mora da bude u lobanji. Sto ako 'neuroni' mogu biti stotinama metara daleko? Naravno otvara se mogucnost za vrhunske stvari poput efikasnog lijecenja bolesti. Nego ovo je sve i dalje potencijalno, jer je metoda invazivna. Makar sto se tice ljudi.

Neuroni takodje dijele putanje za razlicite reakcije. Preko jednog neurona moze ici vise puteva za razlicite funkcije. Kod svih nas onaj najstariji dio mozga (evolutivno najstariji) je prakticno isti i to dovodi do mog odgovora za Blue, ovo ukazuje (nikad se ne moze sa sigurnoscu utvrditi) da one najosnovnije emocije osjecamo na isti nacin. Znaci, korijeni mozga prestavljaju ujedno i korijene u proslost. Objasnjavaju kako je nas predak reagovao i osjecao.

Ako je nekome ovo interesantno preporucujem knjigu: Projekcije: priča o ljudskim emocijama. Karl je divan, divna prica, objasnjava metodu plus navodi 6,7 psihijatrijskih slucajeva (granicni poremecaj licnosti, depresija, bulimija...) iz prakse kroz objasnjavanje stanja pacijenata kroz ono sto su mu pricali, ubacujuci malo maste jer je lik i kreativno pisanje upraznjavao. Ove slucajeve sve dovodi u vezu sa optogenetikom i otkriva njen smisao. Linkove iz knjige kojih ima dosta ne mogu postaviti jer sam knjigu poklonio. Youtube, naravno.