pretpostavka

[renaissance]

vrlo lijep post...medjutim,uzecu samo ovo....ostatak sam objasnio u prethodnim postovima....pazi...kad se susretnu dvije osobe,u ovim sluchajevima razlichite postoji shansa da su i jedna i druga strana nesebichne.medjutim to ne mora da znachi da su inteziteti nesebichnosti isti...ako stalno dajesh djetetu da jede...nemam pojma....sladoled od vanile,a rijetko neshto drugo...mozesh li da ga krivish posle odredjenog vremena zato jer on nece da jede sladoled od chokolade???naravno da ne....losha strana nesebichnosti u ljubavi je upravo ta shto ako naviknesh neku osobu dodje do ovog shto si ti rekla gore,jer prosto...ljudi nisu savrsheni,a zavisnost od bilo chega pa i od ljubavi je sveprisutna.....ne mozesh kriviti drugu osobu shto nakon 10 dana 100% posvecenosti 11 dan se naljuti jer nije dobila isto....ali to shto je ne mozesh kriviti o5 ne znachi da cesh ostati ravnodushan....da ne prichamo o duzim periodima....tako da ide ona ko drugom sve vishe ljubav daje sve je manje dobija

da ne bi pochinjala pricha o nekoj umjerenosti u ljubavi...samo bih da kazem da kad si zaljubljen nikad ne znash da stanesh tako da to nije opravdanje....uvijek se sve vishe trudish i uvijek mislish da je malo....

Naravno da mozes da je krivis , jer ovdje pricas o klasicnom sebicluku.Kao sto sam navela u postu iznad, i jedna i druga strana treba da budu spremne na ustupke.Pogotovo ona koja stalno dobija , jer vam partner ne moze uvijek ugoditi.Za to je potrebno i razumijevanje i nesebicnost.Nezdravo je kada covjek pomisli da mu stvari pripadaju , i da se ponasa kao da mu pripadaju.Tu nije greska u onome ko daje , vec u onome ko prima.Slicno je i u situaciji kada covjek prestane da daje svom partneru misleci da ovaj od njega to ne ocekuje.Nije stvar u ocekivanju , vec u prostoj nesebicnoj zelji da svom partneru uljepsamo zivot.Kljuc je u tome da nikada ne zaboravljamo i uvijek cijenimo ono sta druga strana cini za nas.