pretpostavka

[zvoncica]

Treba li se truditi ostati u greshci i opravdavati istu godinama sa nekim sazaljenjem i samosazaljenjem zavaravati sebe i tu osobu s kojom si?

Nista nije bezbolno ukoliko se i djelic sebe ugradilo s vremenom, sa sjecanjima sa nekim, ali za sve postoji granica, pa i za prevazilazenje.
Mislish li da se ne razgovara prije "kraja", svi mutavi, ne pitaju, i ne preispituju se? I onda, odluka je ono odjednom?

prochitah post i slazem se sa vecinom ovoga shto si rekao i samo htjedoh da kazem da Odli ni u kojem sluchaju ne predvidja prestanak ljubavi, nego je mislila na raskide koji se dogode uprkos ljubavi!

Ja takodje mislim da granica strpljenja i trpljenja postoji i da se neke stvari ne mogu prevazici, s tim shto ja vjerujem da ljubav blijedi ukoliko se stalno deshavaju problemi oko istih stvari, ukoliko postoji nesklad izmedju partnera.
Ne podrzavam teoriju da osobu koju si jednom volio, volish chitav zivot, naprotiv, ukoliko je doshlo do burnog raskida (ukoliko si povrijedjen emotivno, mentalno, fizichki) mislim da od te ljubavi ne ostaje nishta.
Vjerujem da ako nekoga volish i imash ljubav od toga nekoga svi problemi se lako prevazidju (chak se usudjujem reci da velikih problema u tom sluchaju i ne moze biti) a kad ljubav blijedi onda i neki sitni, nebitni problemchici doprinose procesu netrpeljivosti, a chesto ljudi koji vishe ne vole i nemaju snage za razgovor!
Mozda imaju za preispitivanje, ali to je vec razgovor sa samim sobom i partner zna samo da je onaj drugi otishao bez pozdrava.