Mi smo imali u kvartu jednu lipu sjećam se kako je to drvo samo bilo.Prelijepo.
Imali smo neke ogradice đe smo braća i ja vježbali ravnotežu u hod.Sjećam se majkine žardinjere na četvrtom spratu.
Sjećam se nekog slijepog miša nesretnika koji se na zid suprotne zgrade nalijepio i ubili ga neki loptom.
Trafike se sjećam tamo smo braća i ja kupovali sličice.Oni za fudbal ja za rase pasa.
Sjećam se ono kad je mom ocu Zarubica lomio šoferku onda mu nudio drugu po nekoj cjeni.Sjećam se da je po svaku cijenu želio da bude ispravan.
Sjećam se kad su se dva brata od Zarubica jurili sjekirom.Sjećam se da se objesio neki moj komšija koji je bio musliman jer izdržat nije mogao sav neki pritisak.I sjećam se da su nam iz klupa muslimani nestajali odlazili su neđe drugo.
I sjećam se dobro da je moja majka bila toliko dobra sa svima da kad su muslimane progonili ona je ostala uz jednu porodicu đe taj jedan sin žene s kojom je dobra bila nedavno umro.
Zastave se sjećam.Crvene zastave kad dolazimo sa sela đe makadam i parkiramo se tamo.

Ali, u taj kvart više nemam nimalo volje da pođem.Pođoh jednom osjetih se mnogo loše, ali mnogo loše.
Jer se mnogo toga lošeg iz istog takođe sjećam.