Fridrih Niče

[Cincinat]

Iskoristiću vaša pitanja da napadnem opšti relativizam našeg vremena koji provejava i u ovom našem virtuelnom dijelu svijeta:

Koji je značaj filozofije:

Ona bi trebalo da pruža najopštije znanje koje obuhvata sva ostala. Zašto je to značajno. Zato što, kao što Platon ukazuje, ako bismo živjeli samo po zadovoljstvu, ne bi znali kako to zadovoljstvo da ponovimo, niti da nađemo novo, već bismo lutali svijetom. To mišljenje unaprjeđuje Kant, pa kaže, da bismo bez opštih znanja lutali od činjenice do činjenice, ne znajući u kakvom su odnosu među njima. Dakle, znanje ne može da bude samo empirijsko, analitičko, već sintetičko i sistemsko. Sistemsko omogućava da iz stečenih iskustava predviđamo nova. Zbog toga se više cijeni mudrac od majstora, jer mudrac uviđa te opšte odnose i može da predviđa ishode događaja koji tek treba da se dese, tok majstor o njima ništa ne zna do onih iskustava što je stekao radom. (Iako je Vermerova domaćica divna žena, koja može da služi za primjer, ona ne može da vam pomogne u odgovoru na pitanje šta je gravitacija, zašto dolazi do plime i osjeke i kada da krenete na putovanje morem.)

Koji je značaj književnosti:

Isti kao i umjetnosti. Ona nam omogućava da se izmjestimo i "proživimo" koncepte, kako bismo se usavršili. Dok nam filozofija pruža opšta znanja, umjetnost nas poziva da sami proživimo pitanja i dođemo do odgovora, bez opasnosti koju donosi iskustvo.

Koji je problem kod Ničea:

Relativizam. Nije bitna i dovoljna smionost i moć. Ako se čovjek zagleda u ambis, on nikada ne smije da vidi čudovište. Prirodno pravo jačeg da postupa u skladu sa svojim sposobnostima ograničeno je njegovom prirodnom obavezom kao čovjeka, dvonožne razumne životinje – da se ponaša ljudski. Ljudsko ponašanje je razumno i dobro ponašanje. Osnovni problem filozofije je što ona ne izvršava svoj zadatak i ne daje nam osnovne odgovore, na osnovna pitanja, koje je još Sokrat postavio: Šta je dobro? Šta je razumno?

Naš zadatak je da nađemo te odgovore. U suprotnom ćemo da nastavimo da lutamo od činjenice do činjenice, da se zamaramo od mišljenja do mišljenja raznih šarlatana i oportunista i da pravimo iste greške kao naši preci. Odgovori moraju da budu jasni i neporecivi. Samo tako mogu društvene odnose da urede predvidljivo i jasno. Kao što matematičke jednačine ishoduju svoje rezultate, tako i znanje mora da omogući pravu da postane "društvena matematika" kako je to zamišljao Lajbnic.