Tragedija, užas, grijeh.
Jedna od najgorih stvari su komentari vršnjaka koji ovo ne osuđuju.
Svijest đece umjesto da napreduje, ona nazaduje i uzor su kriminalci i ološ.
Svega tu ima što utiče.
Jedno je sigurno da je kompletan sistem, od rukovodećeg kadra, milicije, školstva loš (i kod njih i kod nas).
Sjećam se kao dijete, bojali smo se domara a ne učitelja i nastavnika.
Danas nema straha, nema poštovanja, nema kazni a đeca su svjesnija svega osim jedne najgore stvari a to su posljedice.
Jako je teško sačuvat i podić đecu u ovo vrijeme i kad se ovako nešto desi (a ne dešavalo se više nikad) strah me ufati kako ćemo svoju đecu izvesti na pravi put i što ih čeka.
Bookmarks