Tragedija, užas, grijeh.
Jedna od najgorih stvari su komentari vršnjaka koji ovo ne osuđuju.
Svijest đece umjesto da napreduje, ona nazaduje i uzor su kriminalci i ološ.
Svega tu ima što utiče.
Jedno je sigurno da je kompletan sistem, od rukovodećeg kadra, milicije, školstva loš (i kod njih i kod nas).
Sjećam se kao dijete, bojali smo se domara a ne učitelja i nastavnika.
Danas nema straha, nema poštovanja, nema kazni a đeca su svjesnija svega osim jedne najgore stvari a to su posljedice.
Jako je teško sačuvat i podić đecu u ovo vrijeme i kad se ovako nešto desi (a ne dešavalo se više nikad) strah me ufati kako ćemo svoju đecu izvesti na pravi put i što ih čeka.
Ma kakvi, to i treba tako, da domar i nastavnik i profesor imaju strahopoštovanje prema djeci, a ne obrnuto, i da roditelji strahuju da će ih dijete prijavit u policiju ako mu kaže da ide u sobu, ili ne daj Bože da mu oduzme telefon na par dana za kaznu.
Djecu treba vaspitavat' PowerPoint prezentacijama.
Forever young, i want to be forever young
Baćo ćuk iz gimnazije je bio primjer profesora koji je nakon maltletiranja od strane učenika, doživio potpuno mentalno uništavanje. Vukli su ga za kravate nakon toga i sprdali bez trunke griže savjesti. Jednostavno su to tada svi znali i ništa urađeno nije da čovjeka zaštite. Na kraju su ga kao posljednju tranju prebačili u biblioteku, e takvo smo mi društvo bili i ostali...
Mnogi navode primjere udaranja đaka , imali smo mi takvih bolesnika koliko hoćeš kao đeca, a ja lično ne mislim da je to uopšte davalo efekta i pored svakodnevnog mlaćenja. Svi oni koji su bili problem, izrasli su u probleme i pored mlaćenja nastavnika sa drvenim lenjirom, šamaranja itd...
Četrnaestogodišnji učenik ove je srijede ujutro došao pred školu s dva očeva pištolja i tri šaržera municije, posvađao se sa školskim domarom i ubio ga hicem u glavu, nakon čega je upao u zgradu, banuo u učionicu i ustrijelio nastavnicu povijesti u trbuh, pa mahnito nastavivši pucati po učionici ispalio dvadesetak metaka, ubivši sedam djevojčica i jednog dječaka, te ozlijedivši još sedmero djece.
Vijest o nezapamćenom zločinu, ukratko, ni po čemu šokantna, jer rijetko prođe sedmica a da ne čitamo u novinama o masovnoj pucnjavi u nekoj američkoj školi. Osim što se nezapamćeni zločin ovaj put nije dogodio u Sjedinjenim Državama, već usred Srbije, u Beogradu, na Vračaru.
Malo je što u našim jezicima devalviralo kao "nezapamćeni zločin", i kad štokavske novine nešto objave kao "nezapamćeni zločin!", to najčešće znači da se takav zločin ne pamti još od prošlog mjeseca. Poklao cijelu obitelj, ubio majku sjekirom, silovao devedesetogodišnju staricu, kalašnjikovom likvidirao cijelo selo, utrpao ljude u podrum i žive ih zapalio, avionom bombardirao gradsku bolnicu, opkolio grad i pobio deset hiljada ljudi: ako ti zločini iz naših crnih kronika i jesu nezapamćeni, to nije zbog toga što se nikad prije za naših života nisu dogodili, nego samo zato što ih – kako sama riječ kaže – nismo zapamtili.
Svi su ti zločini, ukratko, nezapamćeni iz jednog jednostavnog razloga – naš narod slabo pamti.
"Nezapamćeni zločin" na koncu je tako devalvirao da se kao takvo, dakle nezapamćeno, danas u novinama reklamira svako redovno ubojstvo kalašnjikovom ili obično nekakvo brutalno grupno silovanje. A naše dementne kulture zgražaju se onda i krste, kao da nitko nikad na Balkanu nije strojnom puškom ubio čovjeka ili s drugarima silovao ženu. Prava će "šokantna!" i "uznemirujuća!" senzacija stoga biti tek kad neki hrabri urednik objavi priču o nekom "zapamćenom zločinu".
Ovaj put, međutim, dogodio se zločin zaista nezapamćen u štokavskim historijama. Četrnaestogodišnji Kosta K., učenik sedmog razreda, ubio je školskog domara, pa upao u učionicu, upucao nastavnicu povijesti i pobio osmero učenika beogradske osnovne škole Vladislav Ribnikar. Strašan zločin, o kakvome smo do sad čitali samo u vijestima iz dementne zemlje Amerike – gdje je i dan danas desetak mrtvih u osnovnoj školi "nezapamćeni zločin" – ovaj put dogodio se u našem gradu, u našem kvartu, u našoj staroj školi.
Ovaj put je to bilo naše dijete.
Što se dogodilo?, pitat će se tako sljedećih dana i mjeseci mnogi priučeni sociopatolog i subkulturni antropolog opće prakse, zbunjen pred posve novim društvenim fenomenom, istinskim nezapamćenim zločinom. Je li Srbija konačno postala Amerika? Je li to najzad došao na naplatu kult sile i nasilja, koji je generiran turbo-folkom, trapom i gejmerskom kulturom ikonografski – sa sve skupim automobilima, zlatnim kajlama, oružjem, *****ma i kokainom – točno potpuno isti kao na divljem Zapadu?
"Evidentan je kancerogen i poguban utjecaj interneta, videoigrica i zapadnih vrijednosti. Svima je jasno da je potreban krupan preokret i sustavno nalaženje rješenja. Kako ova tragedija ne bi prerasla u društveno prihvatljiv model ponašanja kakav je u zapadnim društvima. Mi smo danas imali vrlo sadržajan i emocijama nabijen razgovor s predsjednikom Aleksandrom Vučićem", rekao je tako Branko Ružić, jedan od priučenih sociopatologa i subkulturnih antropologa opće prakse, zaposlen na radnom mjestu ministra obrazovanja Republike Srbije.
"Društveno prihvatljiv model ponašanja zapadnih društava"? "Zapadne vrijednosti"?
Na stranu prilično nepažljivo izabran trenutak za biranje "društveno prihvatljivih" strana svijeta, u trenutku kad na vrlo istočnoj strani bijesni mali treći svjetski rat, uzgred budi rečeno samo par mjeseci nakon što je potpuno jednako – banuvši u svoju osnovnu školu s dva pištolja – jedanaest đaka i dvoje učitelja jedan bivši učenik ubio u gradu Uževsku, usred Rusije.
Četrnaestogodišnji ubojica iz elitne vračarske škole, na koncu, nije dolazio ni iz problematične obitelji, ni iz redova bahate beogradske zlatne dece, bake prasadi što gaje "zapadne vrijednosti" i u školu dolaze u žutim Lamborghinijima s utokom u pretincu. Riječ je o sinu uglednog beogradskog liječnika, povučenom dječaku i odličnom učeniku, koji je, kako smo saznali, imao gotovo sve petice, pohađao satove glume, odlazio na školska matematička prvenstva i prošle godine sudjelovao na općinskom natjecanju iz povijesti. Ukratko, "štreberu" i idealnoj žrtvi vršnjačkog nasilja i školskih siledžija, zbog čega je, uostalom, ove godine promijenio i razred i školsku smjenu.
Triger je, na koncu, bila upravo jedinica iz povijesti: bijesan zbog keca, uzeo je dva očeva pištolja, upao u školu i pucao u nastavnicu povijesti, a onda se pomračena uma krenuo osvećivati školskim kolegama i kolegicama, školi i cijelom svijetu.
Sačekajmo stoga rezultate istrage i psihijatrijskog vještačenja maloljetnog ubojice, i do tada se zadržimo samo na onome što znamo: na očeva dva pištolja i jedinici iz povijesti.
Kako smo saznali na policijskoj konferenciji za štampu, Kosta je dva pištolja uzeo iz sefa u kojemu ih je držao njegov otac, ljubitelj oružja koji je sina čak i vodio na streljanu i učio da puca. To, a ne ministrove videoigrice, objašnjava neobičnu efikasnost balavog ubojice, koji je s dvadesetak metaka ubio devetoro i ranio sedmoro osoba. Odakle, međutim, jednom liječniku pištolj? Što će mu dva?
Prema nedavnom istraživanju nezavisne organizacije World Population Review, Srbija je po naoružanosti civila četvrta svjetska sila – iza neprikosnovenih Sjedinjenih Država, te Jemena i Nove Kaledonije – i sa čak trideset devet komada vatrenog oružja na stotinu stanovnika prva u Europi. Matematika je jednostavna i ne treba čovjek biti ministar da izračuna. Po posljednjem popisu stanovništva u Srbiji je bilo pedeset jedan posto žena i četrdeset devet posto muškaraca, među kojima dvadesetak posto djece do četrnaest godina. Što znači da je od stotinu građana Srbije četrdeset devet muškaraca, od kojih deset dječaka do četrnaest godina. Na onih trideset devet dugih i kratkih cijevi ostaje dakle, samo trenutak da izračunam, dakle točno trideset devet odraslih muškaraca i starijih maloljetnika.
Ukratko, shvatili ste, statistički svaki muškarac i svaki otac u Srbiji kod kuće ima pištolj.
Otkud pak u Srbiji to silno oružje, otkud ocu taj pištolj – ili uzi, ili puška, ili kalašnjikov – pitat će se, eto, samo netko tko je imao jedinicu iz povijesti. Zbog toga će ga, kako smo brutalno doslovno vidjeli ove srijede, i uzeti iz očeva sefa.
Na koncu, mali Kosta – ono statistički nenaoružano dijete do četrnaest godina – pohađao je, kako smo saznali, i privatnu glumačku školu. Barem tamo, ako već ne na satovima povijesti, gdje se te stvari ne uče, mogao je naučiti onaj dramaturški kanon velikog Antona Pavloviča Čehova: "Ako u prvom činu na zidu visi puška, u trećem činu ona mora opaliti. Ako neće, onda nema razloga da visi na zidu."
Jednako vrlo doslovno, da publika valjda lakše shvati, očevi su tako u trećem činu skinuli oružje sa zida, gurnuli ga četrnaestogodišnjoj djeci u ruke i naučili ih pucati. Odakle to oružje na zidu, više nitko ne pita, niti pamti. Prvi čin u Srbiji odigrao se previše davno.
Bio je to nezapamćeni zločin.
Boris Dežulović
https://www.portalnovosti.com/nezapamceni-zlocin
SMRT FAŠIZMU!
omašio si fuzbal i sa Baćom,i sa šamaranjima. poenta priče je da je nama naloženim ćelavim kristijanima u pokušaju crtao mršavim ostarelim rukama i sa hroničnim bolovima cezara i bruta, kolosa sa rodosa itd i nikome nije padalo na um da ga vučemo za kragnu, šamaramo nego mi,koje puškom nisi mogao utjerati u učionicu smo trčali na njegov čas i gledali ga ne trepćući. autoritet postižeš talentom,znanjem i taktom ili batinama dal fizičkim ili psihičkim,samo što batina kad tad stigne na naplatu a talent,znanje i takt bar će neko nekad opjevati pa makar to bio nekakav umart nekakvom direktoru sa cdm foruma.
B92: B92.net saznaje: Nova drama u još jednoj beogradskoj školi, hitno obaveštena policija. Devetogodišnjak? http://www.b92.net/info/vesti/index....nav_id=2327934
E više smo se bojali domara (ne mogu imena da mu se sjetim, pih) nego svih nastavnika i direktora zajedno. Rada nekih 40+, dugačke radničke ruke, sav u žile. I kad smo ga vidjeli jedne prilike da dvojicu klošara pospremi šamarima samo smo mu se sklanjali.![]()
Sent from my SM-G998B using Tapatalk
Ja znam odlicno Baća Ćuka. Bio mi je razredni. Pokusano je sa Baćom sve. I tako smo se sazalili iako sam im fino za njega rekao zlo goveče… al ajde. Da si ti mogao da vidis kakav je on bio kad smo stali i kako se okuražio i kako se ponašao. Baćo je od onih koji pod pritiskom čizme žive najbolje. Vjeruj mi nije on mentalno popustio. Sklonili su ga jer nije umio sa djacima, a ne sto je bio zrtva. Niko drugi nije imao tih problema od profesora. I nikad niko od njih nije nam rekao da to ne radimo a bilo ih vise od 3/4 da smo ih se dobro bojali. I to nesto govori.
Sent आत्मनः
γνῶθι σαὐτόν
Vjerovatno, ali pred istim tim nastavnicima nisu smjeli više prnut posle par vaspitnih. Barem su ti nastavnici mogli da dostojanstveno održavaju predavanja bez bojazni da će mu neko izmaći stolicu, gađat ga nečim ili mu se busat u facu ka što radi ova današnja balafurdija.
Ne treba dijete da ima strah od nastavnike nego do skole... A to se rjesava ponavljanjem razreda. Toga vise (skoro?) i nema. Danas je bitno prikazati rezultate kolektiva kroz sto bolji uspjeh djaka, na nacin sto ce se ucenicima dodijeliti ocjene koje ne zasluzuju.
Za te stvari su krivi roditelji. Forsiranje dobrog uspjeha samo steti skolstvu.
Pokusavam klinca da naucim da je od ocjene bitnije ono sto je naucio i ono sto ce zapamtiti. Klinca mozda i mogu da naucim ali mog starog ne mogu.
Having a parachute greatly increases your chance of surviving a long fall.
Have a parachute.
https://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=2328024
Ovo je stvarno haos...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Meni je Baćo predavao i u jednoj situaciji u ucionici smo ga drug iz odjeljenja i ja (II razred smo bili) pokusali zastititi. Epilog - zavrsili smo kod direktora ni krivi ni duzni na njegovu prijavu, dosli su nam roditelji kojima smo se morali na trepavicu poperiti da bi objasnili da nit smo luk jeli nit luk mirisali... Donekle kapiram sto pricas...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Otvorena Pandorina kutija, jbg, ovo je kuvalo tamo gore godinama i samo čekalo kulminaciju, neku inicijalnu kapislu.
I onda kad se otvori duh iz boce, nastaje haos.
Ovo trovanje društva zadnjih 20 godina i ispiranje mozga raznim polusadržajima, sa poluproizvodima u glavnim ulogama je došlo na naplatu
Last edited by technus; 04-05-23 at 14:10.
Forever young, i want to be forever young
Bivša učenica nožem je povredila učenika (15) i nastavnicu koja je pokušala da je spreči u tome u privatnoj školi Ruđer Bošković u Beogradu, prenose mediji.
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Ovakve stvari se ne dešavaju tek tako. Više se stvari poklopilo. A to znači da je sistem loš.
A sistem će uraditi sve što je potrebno da dokaže da on nije loš, nego se ovo nije moglo spriječiti.
I zato će se dokazivati da je ovaj mali monstrum kakav se do sada nije rodio.
Bojim se da nikad nećemo saznati punu istinu šta je sve ovome prethodilo. Vlasti nije u interesu.
A ja bih puno toga imao da pitam.
Zašto je pucao skoro isključivo u djevojčice? One ga nisu tukle.
Kako je moguće da đak koji učestvuje na takmičenju iz istorije, dobije jedan iz istorije???
Novo vrijeme traži nova rešenja. Nije rešenje da nastavnici mlate djake kao nekad.
I kao što neko lijepo napisao, sva ta problematična djeca iz osnovne su postala kasnije veći problemi...i pored batina.
Mi imamo neka nakaradna VIP odeljenja. Znamo kako se formiraju.
A trebalo bi da imamo posebna odeljenja za problematičnu djecu. Da ne maltretiraju normalnu djecu. I da roditelji te djece imaju obavezu da posjećuju psihijatra zajedno sa djecom....da se i oni liječe. Jer su u velikom broju slučajeva oni problem. A kad ni to ne pomogne, neka polažu vandredno. Zabraniti im ulazak u bilo koju školu jer su opasnost za ostalu djecu.
Trebaju nam i posebna odeljenja za posebno nadarenu djecu. Da sa njima rade najbolji nastavnici. Da se odvoje od druge djece koja su ljubomorna, pa ih maltretiraju.
Trebaju puno bolji uslovi za nastavnike. Da ne bi loši đaci učili nove generacije.
Treba da postoje alarmi protiv ludih nastavnika (koji postoje). Jer ako đak koji se takmiči iz istorije dobije jedan onda tu nešto debelo ne valja. Ili đak ima ozbiljan problem ili nastavnik nije čitav.
Mi u sistemu imamo nenormalnih nastavnika koji ne bi prošli ozbiljnu procjenu psihijatra. I svi znamo ko su i ništa se ne radi po tom pitanju.
I koja god pravila da se uvedu treba da važe za sve. A to je u CG ubjedljivo najteže.
Kada mozak ne koristiš, čekaš da ti kažu
tada misliš da sve znaš, ne vidiš da lažu
Roditelji djecu vam vaspitava Jodzir, haštagsandra, baka prase i ostali.
Nije lako izolovat se od tih glava ali koga stitit ako ne svoje dijete od takvih kretena.
Ali kad ljudi pišu kako se to akumuliralo u Srbiji, pa sad posledice došle na naplatu. Sjećate li se vi masakra na Cetinju? Pa pukom srećom od bombe u sudu nije stradao niko osim onoga sto je bacio. Pa pogledajte ove tuče svako malo. Mi što imamo đecu u školi slušamo gotovo svakodnevno o slučajevima nasilja u školama. Nismo mi ništa bolji od Srbije.
Za ovo uopšte nisam iako sam i sama prošla kroz razne prozivke na tu temu,ali treba naučiti nositi se sa tim i odgovoriti nasilniku.Jedno je osnovna škola,drugo je srednja a potpuno treće fakultet.
I sve ima svoje zašto u tom malom uzrastu na ovom principu ne treba razdvajati djecu.Podizati djecu u staklenom balonu je jednako loše kao i prepustiti ih potpuno ulici.
Ne razumijem odakle toliko empatije za K.K.
http://www.b92.net/info/vesti/index....nav_id=2328014
Kakva empatija,da je sreće najblaza kazna bi mu bila da ostatak života provede u tamnici,ne u zatvoru nego bas u tamnicu,da istrune da svjetlost dana ne vidi više.
Kakvo vršnjacko nasilje,koliko prdnjave od komentara po internetu procitah,pobio je djevojčice koje ga nisu maltretirale,pa sve i da je htio da “kazni” one koji su ga maltretirali mogao je da im postedi život,ajde da kažem da im puca u noge,kad već tako dobro barata oruzjem.
Znam da svudje ima tog djecjeg maltretiranja,svi smo mi kao djeca zezali druge,ali nikad ni dlaka na glavi da zbog toga uzmemo pištolje i puške i da ubijamo vršnjake,a kamoli ovako nasumice da pucamo u one koji ništa skrivili nisu.
Neka je dijete,nema opravdavanja za ovako nešto iako vidim da se neki ubiše da nadju opravdanje.
Samo stroge kazne,najstrože moguće jer će se ovako nešto dešavati,danasnja djeca su ionako bolesna u glavu,sto se može vidjeti iz komentara,a i danasnjeg snimka sa plastičnim pištoljem.
Yebem ti ja ovakvu demokratiju,zlatio se šerijat za neke stvari
Sent from my iPhone using Tapatalk
Meni nisi na ignore listi,ali to sto si napisao danas je nidje veze s mozgom,inače se možemo sloziti oko mnogih stvari koliko sam imao prilike da pročitam tvoje postove,ali ovaj danasnji post je bas ono
Sent from my iPhone using Tapatalk
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks