Originally Posted by
Caesar
Meni nije jasno nazivanje ovog klinca monstrumom. On nije sam od sebe postao monstrum vec smo ga mi ucinili takvim. Svi mi. Ako je odgovornost svih nas onda rijec monstrum nije opcija. To izuzeće od odgovornosti je odlika ljudi koji ne percipiraju sebe kao dio ove realnosti. Mi biramo politicke elite. I ko ne bira kriv je jer nije birao. I ko misli da je birao neke druge elite kriv je jer je moga da vise ucini. Svi smo krivi makar za ono sto nismo ucinili, a mogli smo. I mi ovdje i oni u NY sto zive. Jesmo li svi mi prihvatili ovaj civilizacijski pad i ucestvovali u njemu ili eto samo roditelji? I vele jos monstrum jer tu njihove krivice nema?
Meni cemo mi biti najinteresantniji u svemu. Ta glad za ovim zlocinima i upiranjem pratom. ima jedna prica iz perioda osvajanja Troje. Kad je Troja osvojena ispred zidina Kosovo. Masakr. Prepolovljena i obezglavljena tijela. Pokidani udovi na sve strane. Krv zemlju u blato pretvorila. Grcki vojnik pokriva rukama oci da ne vidi strahote. Hoda i spotice se. U jednom trenutku mice ruke sa ociju i kaze: “evo oci moje, ne izdrzaste, nagledajte se ove ljepote.”
I kad se nagledaju kazu jos monstrum. Al ok idemo dalje.
Sent आत्मनः
Bookmarks