Sad ovako, sa distance kad je lako biti pametan, da se zaključiti da je Milo napravio težak fail, što Lekića nije predložio za mandatara.
Upravo, ako je i imao osjećaj da Lekić nema potrebnu većinu, trebao je to zadržati za sebe i predložiti ga za mandatara, čime bi vratio loptu i bačio kosku oko koje bi se URA i ostatak većine vrlo moguće poklali.
Ovako je napravio politički presedan i kao ustavnu kategoriju afirmisao "predsjednikov osjećaj", čime je samo homogenizovao skupštinu većinu koja je potom krenula djonom na njega sa Izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku.
Vjerovatno nije na to računao ili je pak mislio da ovi nemaju kuraži za tako nešto ili je prosto potcijenio animozitet koji prema njemu imaju njegovi protivnici (svako iz nekog svog razloga).
Uz put je došao i poraz na podgoričkim izborima, kao i neka hapšenja.
I sad su on i njegova partija u prilično bezizlaznoj situaciji.
Ne razumijem ni to zatezanje oko izbora sudija US.
To da li će biti izglasan "naš" ili "njihov" sudija, ne znači i ne garantuje ama baš ništa.
To nikako ne utiče na rezultat izbora, kojima se odredjuje ko će biti vlast.
A sudije ko i svi ljudi, ako nisu pravi profesionalci, onda su prevrtljiva kategorija u političkom smislu.
Niko ne voli stajati na brodu koji tone.
Bookmarks