Prelomna faza.
Nova strategija, sasvim očekivana- grupisanje i total push po sred Donbasa, to su svi pretpostavljali. I neviđena upornost, praktično uz zanemariivanje žrtvi. Od Napoleona na ovamo, to je ono u čemu su nesravnjivi- ustojčivost sa kojom ginu možda samo Japanci mogu da ponove.
Taktički, mislim da je Dvornikov, uslovno rečeno, iznenadio čak i zapadnu analitiku. Onako smjelo grupisanje i agresiju na mikro tačkama, ne vjerujem da su mislili da će viđet. Iako je pinč sa južne strane bio logičan, mislim da ih je iznenadio, i brzinom, i pokretljivošću, i dubinom.
Preko Popasne je od Severnodonjecka napravio džak, sa sve spakovanom mačkom unutra. Čini mi se čak da se razmjere Ukrajinskog poraza tu značajno medijski peglaju.
To nas dovodi do ključne tačke , u vojnom smislu:
Ravnica koju Ukri brane je sa te strane skoro neodbranjiva. Konkretno, do linije autoputa ( E105) od Harkova prema gradu Dnjepru, praktično je nemoguće da ih zaustave. Inače, zanimljivosti radi- to je linija kojom je Wermacht 1941 planirao na Harkov, pa dalje Moskvu, ali i linija kojom je, dvestotinak godina ranije, Šved Karlo Gustav prvo ganjao Poljake, uzduž i poprijeko, a poslije isto tako uzduž i poprijeko bježao od istih.
I onda pitanje svih pitanja:
U kom momentu će da aktivira Hersonski mostobran, koji za sada prećutkuje. Jer je to jedino mjesto na kojem Rusi imaju Dnjepar za sobom.
Odatle na Mikolajev, ugrožava Odesu, a pokrene se prema Dnjepru- na Krivi Rih i Poltavu.
Ako mu to prođe, završio je posao. Ne mora čoek bit stručnjak da mu to bude jasno.
Odatle, kao ključni uslov se nameće- imaju li Rusi dovoljno žive sile da gone ovako do jeseni. Jer, ako imaju, mislim da će Novu Godinu čekat na vratima Kijeva, ali ovaj put sa prave strane.
Posledično, mislim da će se sada odlučivati hoće li biti mobilizacije. Ako se to desi, to će biti ključni signal da nema više stajanja, i da je pao all-in.
Jer su očigledno, uz svu pomoć koju primaju, i Ukri tehnički iscrpljeni, a način kako ih davi bez jasne vazdušne premoći je fascinantan. Za nih će kritično pitanje biti odbrana Mikolajeva, kada do nje dođe.
Što se tiče političke strane, mislim da je ključan zamor Evrope koji se osjeća, i da će sve da se lomi na jednom jedinom pitanju- šestom paketu sankcija ( p.s. to su one đe piše da će zabranit tranzit ruskih energenata preko teritorija zemalja članica, đe mi je Massaro da mu dam izvor
).
Ukoliko nađu način da se tu povežu, i odigraju monolitno, to će bit još jedan all-in. I namjera da se ide do kraja. Što i te kako ima svoju težinu.
Ja čak neđe i očekujem da baš na tom pitanju EU, po prvi put u svojoj istoriji, prevlada onu karakterističnu impotenciju, i sa dovoljno čvrstine satre kolčeve u točkovima. pa bili oni Mađarski, ili koji drugi. Prosto, ne vidim da imaju drugu alternativu.
Uglavnom, čekamo ko će prvi da padne, a oba borca su grogi.
Nažalost, ako bi morao da gađam neku prognozu, mislim da više Rusi mogu da trpe sankcije, nego Ukri pogibiju.
A, uz svu moguću tehničku pomoć, bar ove vrste koju gledamo, oni onu ravnicu odbranit neće, ukoliko Rusi održe brojeve u ljudstvu i u tehnici.
I mislim da je baš tu razlog što sada na frontu gledamo čak i T62- jer je napadač krenuo na totalno rješenje, i hoće da finalno lomi, a ne zato što je ostao bez novijih.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Bookmarks