Posto mi se nesto pise danas, evo par predloga, sta bih ja uradila po pitanju ekonomske sanacije da sam drzava (a nisam).
1. Pokrenula bih pregovore sa svim aktuelnim kreditorima o reprogramiranju, sa posebnim osvrtom na rocnost vracaanja kredita i ubaciti eventualno klauzulu o zamrzavanju duga zbog pandemije (prakticno visa sila). Na taj nacin bih relaksirala obaveze iz ove godine i odredjena sredstva preusmjerila na pomoc najugrozenijim privrednim djelatnostima i domacinstvima (sto bi mi se kao drzavi vratilo kroz potosnju).
2. Iskoristila bih sve mehanizme medjunarodnih finansijskih instiutcija za odgovor na pandemiju, i dogovorila nova zaduzenja jer smatram da je bolje zaduziti se danas u ovakvoj situaciji, nego sjutra imati na grbaci more novih nezaposlenih i socijalnih slucajeva, a ujedno i firmi koje mi ne pune budzet. Vodila bih pregovore sa WB, IMF i EC.
3. Stopirala bih predlozeni mehanizam iz prvog paketa podsticaja za privredu u vezi sa avansnim placanjem za realiaziju kapitalnih projekata, jer na taj nacin pomazem likvidnim gradjevinskim firmama (koje bi mogle da nastave posao i bez mojih avansa jer imaju dovoljno likvidnosti) i taj novac takodje preusmjerila na mala srednja preduzeca i ugrozena domacinstva.
4. Dobro bih razmislila o daljem finansiranju kapitalnog projekta zvani jedan krak autoputa. Da li nam je zaista on toliko bitan u situaciji duboke recesije? Koji jos teoreticar ekonomije vjeruje da dalje investicije u kapitalne projekte ovog tipa mogu da vrate ekonomiju u pozitivan rast? Boh...
Itd....da ne mastam vise
Non sum uni angulo natus: patria mea totus hic mundus est.
Bookmarks