Sve je tačno, nema problema. Problem je što su nacije nastale kad su nastale i jezici standardizovani kad su standardizovani. Eto da si rođen pre 200 godina sa tom svešću bi mogao da pokreneš dukljanski nacionalni preporod i da proširiš dukljansku svest na Dubrovčane, Hercegovce i Crnogorce za koje i ja mislim da su bukvalno po svemu bliži jedni drugima nego Zagrepčanima odnosno Beograđanima. Pa možda bih se čak i ja osetio nacionalno Dukljaninom. Ali to vreme je prošlo, zato ne mislim da je Crnoj Gori potrebno rasipanje energije koja može da ode na mnogo pametnije i korisnije stvari. Najbitnije je da je država CG samostalna, nema važnijeg principa, sve ostalo je sporedno. Ja bih gradio svoj nacionalni identitet u 99% slučajeva na državnosti, a što manje na jeziku, jer građenje identiteta na jeziku u crnogorskom slučaju preti da pocepa i produbi podelu nacije na dva dela. Srpski ijekavski jezik u CG bi mogao biti koristan faktor jedinstva crnogorske nacije, nažalost retko ko to vidi.
edit: ovaj post je odgovor na Ćipurov post





Reply With Quote
Bookmarks