Ja jako zelim promjenu, odavno. Misljenja sam da je dps najgora nepogoda koja je mogla nase drustvo zadesiti i od srca zelim svima koji su na ledjima napacenog naroda gradili licno bogatstvo da odgovaraju. Medjutim, svjestan sam da nam nece biti mnogo ili uopšte bolje ako / kad se promjena vlasti desi. Ali je promjena neophodna, i ona mora postati moguca u svakom trenutku, narod se mora nauciti samopostovanju, da budemo svijesni da imamo moc da naceramo one koji nam o glavi rade, da rade za dobro nas i nase djece a ne samo za sopstveni interes. O ratu kao opciji nisam nijedne sekunde razmisljao, to mi djeluje prilicno apstraktno, medjutim citam sve sto pisete, ima jako zanimljivih pojedinosti, cinjenica, razmisljanja, iako se ne slazem sa svim napisanim, ne osjecam da mi je vrijeme izgubljeno. Pojedini ljudi zaista imaju talenta za analitiku.
Izadjoh u nedjelju na trg, ignorisao sam prvih 20 dana protesta, jer nisam zelio sebe da stavim u isti koš sa Medojevićem ili Mandićem, ne smetaju mi srpske zastave, čak naprotiv, ali u njihovu ideju o demokratskim izborima ne vjerujem jer su na sve nedemokratske izbore ova dvojica izlazili, i na osnovu rezultata tih istih pokradenih izbora bazdjeli u pralamentu od mandata do mandata, na vrijeme su se sjetili da se bore za demokratiju. Medjutim, prica je najednom postala gradjanska, i pod uslovom da Milo ne ispuni zahtjeve postavljene ultimatumom, u subotu su moguca samo dva scenarija: da Mandic kao spontani lider protesta ispali narod ili da se krene nasilno u zauzimanje institucija sistema? Priznajem da nisam siguran kako da razmisljam, i jedna i druga mogucnost me uzasavaju, ova druga pogotovo jer je jedan covjek zamalo glavom platio mirnu nenasilnu setnju, mozemo li ista manje ocekivati od otvorenog nasilja?
a sa druge strane, ako Mandic iznevjeri svoje pristalice i ljude koji ga sticajem za DF srecnih okolnosti podrzase u nedjelju, ugasiće se energija koju zadugo nece niko vise podici, a DPS je miran narednu deceniju.
U svakom slucaju napetost je u vazduhu, ja je bar osjecam, i zanimljivi dani nam tek predstoje.






Bookmarks