Djelimično si u pravu.
Nekada ateisti vode način života kakav je svojstven vjernicima, vođeni iskonskim vrijednostima i bolju su ljudi nego neki navodno veliki vjernici (predstavljaju se kao vjernici) dok su oličenje zla, poveće kolekcije loših djela, sa jasnim ciljem povređivanja drugih ljudi kroz najprimitivnija i najnemoralnija djela, ali to ih nikada ne spustava da se služe Božjim imenom, samo što oni nisu Božji ljudi nego pripadnici onog drugog.
Postoji takođe jedan paradoks, kada ateista postane vjernik ili vjernik atesita, a kao produkt traženja istine i spoznaje.
Tako da je veliko pitanje da li će trenutni ateista i u budućnosi to ostati i obratno.







Bookmarks