Gledaš na problem očima etike a ne evolutivno. Etika je posljedica evolucije kroz kooperaciju. Ali da ne duljim.
Evolutivno mi smo kooperativna vrsta koja ulazi u koperaciju sa ostalim vrstama zarad preživljavanja.
Pšenica na primjer je vrsta koja je u kooperaciji (simbiozi) sa nama. Mi smo našu dijetu prilagodili pšenici i ovisimo o toj biljci, Pšenica se s druge strane prilagodila našim potrebama. Mi je štitimo, razmnožavamo i održavamo, ona za uzvrat nas hrani.
Ovo važi i za sve ostale kulture i stoku. Mi smo evolutivno kooperativna vrsta, a ne etički kooperativna vrsta. Etika je evolutivni pritisak kojeg ljudi doživljavaju u procesu rafinacije naših kooperativnih mogućnosti (putokaz u kojem smijeru kooperativna evolucija treba da ide).
Ljudi su pomalo prihvatali druge vrste u svoj sistem preživljavanja kroz eone postojanja, prvo jednu, pa dvije pa cijelu količinu vrsta, danas pomalo prihvatamo čitave ekosisteme pa i cijelu planetu. Etika nas uči o tome što pogrešno radimo i zahvaljujući etici znamo gdje pravimo greške (zagađenje, prekomijerno iskorištavanje resursa i slično).
Ponavljam ti posmatraš sa etičke strane ja gledam čisto evolutivno, a evolutivno mi smo kooperativna vrsta na nivou uspiješnog preživljavanja nas i vrsta koje su u kooperaciji sa nama.
Primjer su recimo kokoške koje su jedna od najuspiješnijih vrsta životinja na planeti koje brojem prevazilaze sve pričije vrste na planeti, sve zato jer su u kooperaciji sa nama. Mi ih hranimo, liječimo, razmnožavamo i dajemo zaštičen okoliš, za uzvrat ih koristimo za hranu i materijal.
Naravno, etički gledano, ljudi imaju problem na načinu na kojem se taj odnos ostvaruje, zbog načina kako percepiramo nasilje i degradaciju. Međutim evolutivno gledano kokoške i ljudi su u skoro perfektnoj simbiozi (ovo važi i za sve ostale vrste koje su u kooperaciji sa nama).







Reply With Quote
Bookmarks