Quote Originally Posted by gaul View Post
Ovo je ipak silovano tumačenje. Jagodice prstiju personifikuju čulo dodira. Svako drugo čulo čovjek može izgubiti i ostati živ, dok nije isti slučaj sa čulom dodira. Preko njega će da slijedi nebeska kazna ili nagrada, simboličkom predstavom.
Tako da ovdje se konkretno misli da će svi biti oživljeni i ponovo će im biti suđeno na konačnom sudu.
Jagodice prstiju (jagodice, brijegovi na šakama) su smatrani da oslikavaju atribute same duše, u politeizmu svaki brijeg je smatran jednim od darom od bogova, svaki prst je 'pripadao' jednom od bogova. Hiromantija je bila jako prisutna u misticizmu arapske religije, tako da pod uticajem toga se ovdje i naglašava monoteistička priroda Islama gdje će On (jednina) opet stvoriti (kao što je već stvorio) jagodice na prstima, odnosno dati život.
Čak i prije objave Kurana, postojala je svijest o jedinstvenosti svakog čovjeka, čak i njegovog najmanjeg dijela, filosofska misao je bila poprilično napredna pa čak i koji milenijum prije. Tako da ovo poređenje očigledno ne pije vodu.



Ako se sugestivno proanalizira, ovo možda i pije vodu.
Islam jeste od Jevreja preuzeo kabalu, poznato je da su se služili i služe sa numerologijom i sa šifriranim znanjem. Tako da svakako je ovo veoma interesantno
Mendeljev je periodni sistem finiširao vizijom, tako da moć psihe blijesne kod genijusa, na nekom nivou koja je neshvatljiva za nas smrtnike.
Sa druge strane, ajet 4. produbljuje neko značenje

Mada, objektivno ako se proanalizira, znanje o 'nebeskom gvožđu' je već i milenijumima prije postojalo. Kovani su mačevi kojima je čak davata i magijska svojstva i porijeklo. Evo navedimo primjer Eskalibur, koji je opet prepričan mit koji je postojao u keltskoj mitologiji mnogo prije Artura, opet sve to u kompletu se odigralo prije objave Kurana, takođe i Arapima je bilo poznato, a tek Sumeri.

Da se ne spominju razni arifakti koji zbunjuju sve živo, čija obrada je izvanredna, van čak i današnjih mogućnosti u nekim segmentima, to dodatno aludira da je znanje bilo mnogo razvijenije i samo navođenje da u 7 vijeku se to nije moglo znati, je labavo, po mom mišljenju i pogrešno.

Interesantna sura svakako mada, ajet 27. bi mnogo trebao više da se potencira jer je on decidan i ekstremno jasan



Moje neko mišljenje u vezi svih 'svetih' knjiga jeste da se njihov autoritet traži na pogrešnim mjestima.
Čemu smisao ajeta koji govori o gvožđu, ako niko nije protumačio tu tajnu i istupio sa teorijom da je gvožđe nezamaljsko i da ga ima u jezgru. Sa druge strane jasne poruke koje imaju univerzalnu poruku, bezvremensku, suštinski korisnu uvijek se pometu ispod tepiha.

Demokrit je milenijum prije Kurana, postavljao neke teorije, pojedinim današnji fizičari čak nemaju zamjerke, pa koliki je onda autoritet Zevsa onda?

Religija u samoj svojoj biti treba da se bavi nekim introspektivnim radnjama, kao vid mentalne higijene je veoma korisna, odnosno može biti. Nažalost postaje oruđe pasivne agresije, a kad se steknu uslovi onda i one obične, đe pojedini inertno samo ponavljaju nešto van konteksta, zadovoljavajući neki unutrašnji poriv provokacijom sa nizom kritika koje slijede, dok sa druge strane imamo uvijek spremne kontraše.

Frojd je to fino opisao sa perverznijama sadizma i mazohizma, pa kako kome odgovara, suštinski oko iste ose se sve rotira.

Mnogo su mi interesantni i 'ateisti' koji vođeni sa nacionalnim slijepilom u kome je utkana religijska poltikanska nota (ipak je ovo Balkan, gdje političke vrijednosti postanu kulturološke pa i obratno - pa se desi smutnja i čudan koktel) tako da nema neke razlike osim nekog deklarativnog stava ''ima šejtana - nema šejtana'', sve ostao je indetično zavisno od konfesije koja ga je indoktrinirala.

Naravno, poštujem svačije uvjerenje, ne bih želio da se pronađu prozvanim ljudi koji zaista imaju svoje mišljenje, što je na kraju krajeva suština samog čovjeka, mada rijetkost, kao i sam čovjek, dok sa otiscima prstiju nije ista stvar.
,,Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!"...''(An-Nahl, 36)

A što se tiče poznavanja broja svih poslanika i vjerovjesnika od onih koje Kur'an nije spomenuo, najbliže je da je to veoma teško odrediti i to iz dva razloga: Prvi: što Uzvišeni kaže: "Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao" (En-Nisa, 163 -164). U ovoj ajetu se jasno naznačava da je Allah, subhanehu ve te'ala, precutio mnoge priče o poslanicima i da nije obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i nas, o njima, a to obuhvata i određivanje njihovog broja takođe. Drugi: što u hadisima u kojima se spominje broj poslanika i vjerovjesnika postoji veliko razilaženje oko njihove vjerodostojnosti i međusobnom neslaganju rivajeta. Ovi hadisi, iako ih neki potonji učenjaci hadisa smatraju dobrim, poput šejha Albanija, ispravno je da su oni slabi. Prenosi Šejhul-islam Ibn Tejmije u Medžumu'ul-fetava (7/409) od imama Ahmeda i Muhammeda ibn Nasra da je hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, a on je najpoznatiji hadis koji govori o broju poslanika i vjerovjesnika, odnosno da je broj poslanika 315, a vjerovjesnika 124000, da taj hadis nije vjerodostojan kod njih. Tekst tog hadisa je ono što bilježe Ahmed, Ibn Hibban i Taberani od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: "O Allahov Poslaniče koliko je vjerovjesnika? A on odgovori: sto dvadeset četiri hiljade. Pa sam pitao: O Allahov Poslaniče a koliko je bilo poslanika među njima? Odgovorio je: "Tri stotine i trineast" (u nekim rivajetima 314 i 315) ...". Kaže Šuajb Arnaut za ovaj hadis da je jako slab, a Ibnul-Dževzije ga je svrstao među krivotvorene hadise. Pa tako, imena poslanika koja su spomenuta u Kur'anu, njih dvadeset pet, su opstepoznati, dok je tačan broj vjerovjesnika i poslanika nepoznat po ispravnom mišljenju učenjaka.
Znaci neka znanja koja je Uzviseni prenosio na Zemlju putem objave poslanicima i vjerovjesnicima su opstala i vjerovatno su odatle i ti tekstovi koji u sebi sadrze neke naucne cinjenice