Invazija na Libiju

[Sing Sting]

Kakav crni sticaj okolnosti, pobunjenici su debelo plaćeni, a dobro je poznata izreka "zavadi pa vladaj". Kakva crna demokratija, oni hoće naftu, strateški položaj i dominaciju nad svijetom. Tu je i vojna industrija koja ne bi ni postojala da nema ratova, a uzevši u obzir da je to prva ekonomija svijeta, prestanak proizvodnje značilo bi otpuštanje milione radnika, mnogo veću ekonomsku krizu, kolaps dolara, koji bi zbog povezanosti tržišta za sobom povukao i euro. Oni nakon Drugog svjetskog rata ne prestaju sa ratovanjem, a sve pod parolom demokratije. Da se zgadi čovijeku kada ih vidi na televiziji, ubice sa osmjehom.

E pa vidiš: Hitler nije živ, Tito nije sahranjen u Vatikanu, Osama je zaista ubijen kako je javljeno a dešavanja u Libiji i regionu su planula bez poticaja sa zapadne strane. Naravno da Zapad ne stoji iza starta dešavanja u Sjevernoj Africi. Da je u stanju da pokreće takve procese - pokrenuo bi ih prije u Siriji, Iranu, vjerovatno i Venecueli. Da je zapadni svijet tako perfektno svemoćan da upravlja procesima, ne bi se prosuo na način pokazan tokom vojne kampanje u Libiji. Naravno da su zapadne države namjerne da, nakon što su ih zatekla dešavanja u regionu, ta dešavanja po svaku cijenu stave pod svoju kontrolu jer ne žele da izgube interese koje imaju tamo i koji su do sada uglavnom optimalno funkcionisali. Gadafi je od 2001., vidimo po izvještajima CIA na netu, bio njihov strateški partner, faktor stabilnosti u regionu, američki agenti naglašavaju da je saradnja sa njim korektna te da Al Kaida nema zamaha u Sjevernoj Africi - Njemu zahvaljujuć. Gadafi se zauzvrat odrekao političkog puberteta i ideja o panafrikani, te se bacio na vlastiti biznis. Ali, dok se bogatio, nije stvarao jaku državu ko ni njegovi susjedi. Cio taj sjevernoafrički sistem se samourušio kao kula od karata. Dok je imao kontrolu on je bio politicki, ekonomski i vojni zapovjednik sa kim se moglo i moralo pregovarati za sva bitna regionalna pitanja. Kad je izgubio kontrolu i nije mogao da je povrati za kritično kratko vrijeme - Zapad je procjenio da mu je vrijeme isteklo i da se moraju umješati kako bi sačuvali svoje interese. i onda... Istorija upozorava da diktatori rijetko umiru prirodnom smrcu. Da je nafta isključivi motiv cijele priče, uključujući i sulude tripove o svjetskoj zavjeri i planiranoj nestabilnosti - pa vidiš i nije. Libijska je država uveliko sarađvala sa zapadnim naftnim kompanijama prije ovog konflikta. Ustvari, to i nijesu jednonacionalne kompanije nego multinacionalne jer imaju američki, engleski, francuski ali i vrlo često i kineski, ruski, njemački kapital. Ovaj konflikt naftnim kompanijama ne odgovora. nakon njega je sve jovo nanovo: pregovori, koncesije, novo mito i korupcija...