Originally Posted by
Dawud
Ne postoje takvi dokazi Vanja kakve ti tražiš, jer takvi dokazi ne postoje, kao viđe li iko Boga? Razum , srce i iskustvo potvrđuju da je čovjek u jednoj dimenziji trošno tijelo, te kao takav ima svoj kraj i svoj završetak na Ovom svijetu. Tako je i sa drugim stvarima od Ovog svijeta. Drvo se zasadi, raste i na kraju se osuši. Čovjek se rodi kao dejčak, dorasta do muževnog doba, stari - da bi na kraju, kao ono osušeno drvo, nestao. Nauke kao fizika i hemija nam kažu da svakodnevno značajna količina materije izražena u više miliona kalorija energije nepovratno nestaje, entropira. Nauka kaže: “Da, Ovaj svijet se, po zakonu entropije, troši i on se kao takav neminovno mora jednog dana potrošiti i nestati. Prema tome, čovjek kao dio tog sistema takođe mora nestati sa Ovim svijetom.” S druge strane vidimo da u čovjeku postoji čežnja za vječnošću i beskonačnošću, želja da nikad ne umre. Svaki čovjek kada dođe do kraja svoga života postaje žalostan što mora otići. Napoleon kao vrhunski vojskovođa, koji je u svoje vrijeme bio zapovjednik najjače armije na Zemlji, na kraju svog života je rekao: “O ti materijalni svijete, šta sam ti skrivio, pa si se kompletan usredotočio protiv mene i radiš na mom nestanku?” S jedne strane, dolazimo do zaključka da cijeli materijalni Univerzum nestaje, a s druge strane, da je taj isti kreirao u čovjeku želju da živi vječno. S treće strane, razumijemo da u čovjeku nije bez veze stvorena ljubav za vječnošću. Kada pitamo razum da li je čovječiji život vječan ili nije, razum kaže: ne mogu ti na to odgovoriti - kada gledam s jedne strane vječan je, jer vidim u čovjeku želju da živi vječno - i sigurno Uzvišeni Tvorac nije bez razloga stvorio u njemu tu želju; a s druge strane, vidim sve zakone Univerzuma koji su usmjereni ka njegovom uništenju i nestanku. Ne, čovjek je vječan samo u drugoj formi.
Reply With Quote
Bookmarks