Ne bih sada da te razočaram, ali mrtvi su mrtvi.
Njih više nema...
Tuga je prirodan proces, ona dolazi iz dubine duše.
Koji je to bolestan um koji osuđuje tugu za voljenim bićem?
Riječi utjehe o privremenom rastanku su OK...
Zar ima bolesnog uma koji osuđuje jecaj, plač ožalošćenog?
A ovo ti je stvarno za oskara : ''Nema ti tu Krisna kuknjave, na kakvu nailaziš kod ateista, jer oni kukaju kao da znaju, da onaj koga ispraćaju ide u vječnu vatru.''
Smrt je sastavni dio života, doći će vrijeme kada ćeš se suočiti sa njom...pa onda se sjeti ovih kretenizama koje valjaš na ovu temu.
Kada te tuga pritisne...ti zapjevaj i časti društvo...
Umro mi je član porodice...YEAH!
Obrni turu za društvo...ne sahranjuje se voljeno biće svaki dan!!!
YEAH!!!
Jedva čekam da shranim još nekoga...ovo je tako COOL!!!
I daj svirače i teftike...oću radosnu muziku ne one usrane sevdalinke!!!
Pjevaj te mi o Mladiću jer je on usrećio muslimanski narod najviše, toliko nam je srmtne radosti podario!!!
A one majke što kukaju za svojim sinovima, sve su one jeretičke duše! Kaže vam ibn sinan čovjek koji je Islam shvatio i razumio, kome se nebesa smješe već za života.







Bookmarks