Quote Originally Posted by gaul View Post
Taj osjećaj koji navodiš, osjećaj dobrog i lošeg je upravo vjera razvila i ulila svijest ljudi.
Naravno da nije.

Trebao bi da provjeriš takve stvari prije nego što projektuješ sopstvena ubjedjenja kao nešto što se zaista desilo i napišeš nešto što je, u suštini, pogrešna informacija.

Antropologija kaže nešto potpuno drugo. Osnove morala se, u suštini, nalaze u ljudskoj prirodi i činjenici da je čovjek evoluirao u društveno biće, a društvo nastavilo da evoluira kroz grupnu selekciju.

Da bi i najprimitivnija društvena zajednica opstala, neophodno je da postoje neke osnovne moralne norme, odnosno taj "osjećaj" dobrog i lošeg - kao, na primjer, da nećeš napasti, ubiti, ili ukrasti od drugog člana svoje društvene zajednice, čak i ako za to kao pojedinac osjećaš potrebu i/ili imaš lični razlog. (Pra)ljudi su od najranijih dana instinktivno znali da su ta pravila u njihovom interesu, jer zajednica pruža bezbjednost, zaštitu i uredjen život.

Primitivne oblike udruživanja i "pravila" unutar zajednice postoje i u životinjskom svijetu i baziraju se na potpuno istim osnovama kao i kod ljudi.

Kod ljudi je ta "svijest" bila već uveliko razvijena u periodu kad su sve religije bile vrlo primitvne (duhovi su se jedino pitali hoće li padat kiša i da li će se vukovi držat podalje od pećine, a žrtve su prinošene da bi se obezbijedilo lijepo vrijeme za lov).

Na kraju krajeva, logično je da se "vjera" nije mogla razviti prije razvitka društvenih zajednica (i napretka istih na vrlo visok nivo, posmatrajući cjelokupnu istoriju čovjeka), a te zajednice se nisu mogle razviti bez istovremenog razvitka svijesti o društvenim normama.