oni koji poznaju osnovne stvari iz psihologije znaju da je odsrastanje bolan, lijep i nemjerljivo vazan proces u zivotu svakog ljudskog bica. ispada da je vrijeme kojeg se kasnije ne sjecamo u stvari najvaznije za formiranje nasih licnosti.

gay osobe odrastaju u specificnim okolnostima i dodatno se suocavaju sa problemima o kojima drugi najcesce ne razmisljaju. jedan od najcescih i najpogubnijih izazova je borba sa osjecanjem stida kojim drustvo uglavnom obiljezava osobe sa homoseksualnim sklonostima. bez sopstvenog izbora sramimo se zbog onog sto jesmo. posljedice su mnogostruke i cesto teske. gay pride parade nisu slucajno nazvane 'ponosom'. naziv aludira upravo na stigmu srama koju homoseksualci nose.

medjutim, u razlicitim drustvima razlicito se prihvata ovaj humanisticki fenomen. znamo svi da svedska i kalifornija i holandija nemaju problema sa homoseksualizmom, da u iranu i egiptu slijedi stroga kazna za stupanje u homoseksualne odnose, itd. a gdje smo mi po tom pitanju? zvanicno ova pojava nije kaznjiva. nezvanicno, predstavlja ogroman tabu. ne postoji javno deklarirani homoseksualac u crnoj gori, koliko ja znam.

moze li se o ovome kod nas razgovarati uz obostrano postovanje? da li je moguce iznositi suprotstavljena misljenja bez vrijedjanja?

aiden