hahahahahahaha cipur! novi zeland i island? kakve metafore! orlovi i izvori. da mi je vidjet tog ludog "pjesnika"
Printable View
hahahahahahaha cipur! novi zeland i island? kakve metafore! orlovi i izvori. da mi je vidjet tog ludog "pjesnika"
mislim da me ne razumijes...sve su oni samo ne sveci...ali su TAJSONI SVJETSKI i odredjuju politicke tokove i prihode naroda...A NAMA FALI PARA I PRILIKE DA IH ZARADIMO...kad radis i postenho si placen za to JEDNOSTAVNO NEMAS VREMENA DA ZAGLEDAS U TUDJ VAGAN( a mi propadosmo od toGA). TU PRILIKU NOSE RAZNI POLONSKI I NJIHOVA DRUZINA, PA KAKVI SU DA SU....(a bogme su neinteresantni na duge ture uglavnom), ALI NAM TREBAJU!Quote:
Originally Posted by night_silence
Pozdrav,
ZA KONCERTE JESAM ( doduse za blues i ovu staru gardu vise), ali I ZA SVE DRUGE, JER JE MIJESANJE KULTURA I PROZIMANJE UTICAJA NAJLJEPSA STVAR ZA FORMIRANJE LICNOSTI, A EXITI SU IDEALNA PRILIKA ZA TO!
Vecernji list o turizmu u Crnoj Gori
Ako imate konjske živce, višak eura i ako ste ponijeli dovoljno vode, pronalazak idealnoga kutka na nekoj crnogorskoj plaži ne bi trebao biti Sizifov posao. Jeste li kolerik, sangvinik, melankolik, ili flegmatik, doznat ćete na prvoj prepreci – Debelom Brijegu, koji razdvaja bivše ratne neprijatelje Crnu Goru i Hrvatsku. To je granična crta, gdje se “rat” drugim sredstvima vodi i danas. Bez obzira na to s koje se strane nalazite i je li dan ili noć, potrebno je imati strpljenja jer prijelaz preko granice može potrajati i nekoliko sata.
Dok kilometarska kolona automobila lijeno klizi prema granici, puževo putovanje prati zanimljiva zvučna kulisa satkana od psovki nervoznih vozača (na svim jezicima), plača djece, galame polupijanih 20-godišnjaka, radijskih vijesti i glazbe s CD-a. Da Debeli Brijeg nema tek uzalud pridjev debeli, na svojoj koži osjetila je i pop zvijezda Lenny Kravitz, kojega je oprema na putu prema Zadru zaglavila u kilometarskoj koloni. Dok nervozni vozači cupkaju prstima po upravljaču, grizući usne, u aluminijskim kućicama graničari lijeno provjeravaju putovnice.
Putnici bi najradije odbrusili lijenom graničaru, ali zbog malo kućnog odgoja i straha od dodatnih zadržavanja kiselim osmijehom otkrivaju svoje turističko odredište. A kad ste pomislili da su gužve i hrvatske šahovnice prošlost, dva kilometra dalje lijeno vas čekaju crnogorski sokoli!
Prije provjere putovnica kilometarsku kolonu obilaze vladini uniformirani “ekopioniri” kojima se mora platiti 10 eura tzv. ekološke takse.
– Ovo zalijepite na šajbu i vrijedi godinu dana – ponavljali su Đukanovićevi ekopioniri odjeveni u bež uniforme, kojih je vlada prije nekoliki mjeseci uvela svojevrsnu slovensku vinjetu, na crnogorski način. Kad nakon beskrajnog čekanja napokon uđete u Crnu Goru, shvatite da u čišćenju gomila papira, plastičnih boca te uklanjanju dimnih zavjesa iz rasklimanih “jugića”, “stojadina” ne može pomoći ni ekotaksa od 100-tinjak eura.
U Igalu, nekadašnjem kolektivnom odmaralištu radničke klase iz svih krajeva Jugoslavije, opći krkljanac, prometna gužva bez računa i policajca. Ispod trošnih socijalističkih stambenih zgrada prolaze preplanuli kupači. Osim Medicinskog centra “Simo Milošević” i naselja Njivice Igalo nema što ponuditi pa i među samim Crnogorcima nije popularna turistička destinacija.
Najbolji Bosanci
Takvo što nastoji ostvariti Herceg-Novi, gradić koji su ruski tajkuni poklopili dolarskom šapom. Čekaju i šute, pritajili se, očekuju još koji skok cijena i onako preskupih nekretnina. Unatoč pričama o velikom novcu, Herceg-Novi, osim simpatičnog, ali poprilično prljavog Staroga grada, nema se čime pohvaliti.
– Ma kakvi turisti, podbacili smo ove godine potpuno. Ma koji Rusi, nisam vidio još ni jednog – počeo je nabrajati Sveto Milošević, djelatnik gradske parkirališne službe, koja cjelodnevno parkiranje u središtu grada naplaćuje svega 3,5 eura.
– Srbima je skupo, Rusi ko zna đe su, kriju se... Nijemci tek počeli dolaziti, ali malo ih je, ima nešto Mađara, Talijana i Makedonaca i to je sve – kaže nam konobar Stevo u decentno uređenoj, ali praznoj konobi Feral, koja se nalazi tik uz hercegnovljansku plažu.
Cijene jela – od 3,5 eura za ćevape, do 85 eura za ribu prve kategorije – i vina – od 5,6 do 55 eura po butelji – upozoravaju s kakvim se gostima najčešće susreću ugostitelji rodnog mjesta sv. Leopolda Mandića. Stalne redukcije vode u višim dijelovima Herceg-Novog, povremeni nestanci struje te plaže koje bi mogle biti mnogo bolje uređene ipak nisu jamac za zadržavanje klijentele dubljeg džepa.
– Srba je najviše, ljetuju na kredit, svaki euro okrenu dva puta. Nisu bolji ni stranci, a najbolji su Bosanci, no ima ih malo – prepričava nam svoja ugostiteljska iskustva konobar koji je iz Tetova za plaću od 250 eura došao raditi u Herceg-Novi.
Ulaz u unutrašnjost crnogorskog primorja, zbog gustog prometa i loših cesta, uz koje su nanizana luksuzna novoizgrađena apartmanska naselja, najbolje prikazuje u kakvom ozračju živi potentno crnogorsko turističko tržište. Nakon forsiranja Bokokotorskog zaljeva uvođenjem trajektne linije, koja stoji četiri eura, sljedeća je turistička destinacija Tivat.To je bivše vojno odmaralište i mjesto u kojem kanadski milijarder Peter Monck namjerava izgraditi najveće jahtaško središte na Jadranu. Naš sugovornik, hrvatski ugostitelj Ano Đuranović, kaže da Tivat još nije zanimljiv turistima.
- Treba tu još mnogo raditi, a kad krene s Monckom, bit će bolje. ovo je sad mjesto gdje pravi turisti dođu avionom i odu prema Budvi. To je još za sirotinju, nije za elitu – kaže nam Ano dok gledamo kako golema brodska dizalica uklanja posljednje ostatke ratnih brodova JNA koji su se popravljali u obližnjem remontnom Zavodu Sava Milošević.
U mjestu gdje se ćevapi i leskovački roštilj za 1,5 do 4,5 eura najprodavanija roba, teško je i očekivati izdašniji turistički priljev. Tek 27 kilometara udaljenija Budva, na čijoj su plaži Jaz u vrijeme našeg posjeta koncerte održali Lenny Kravitz, Zdravko Čolić i Goran Bregović, i na kojoj je u rujnu najavljen Madonnin koncert, nudi nešto više. Ispod kičastih zgrada, hotela, pulsira život na svakom koraku.
Prazni Ulcinj
Pod ravnanjem nekadašnjeg političkog moćnika, tajkuna i Đukanovićeva poslovnog prijatelja Svetozara Marovića arhitektonski “uništena” Budva postala je ozbiljan pandan svim turističkim odredištima na Jadranu. To se vidi i po gostima i voznom parku koji posjeduju. Čangrizavi prodavači suvenira, kineske robe, ručnika, šešira u potrazi za brzom i lakom zaradom tvrde nam da su ove godine nezadovoljni brojem gostiju.
– Bolje je bilo lani. Đece mi! Vidim to po prodaji – tvrdi Dario Kastratović koji kineske suvenire s znamenitostima Budve prodaje na turističkom kompleksu Slovenska plaža. Kaže da su najbolji kupci Nijemci, Bosanci, a za Ruse tvrdi da su škrti, u čemu im oštro konkuriraju Ukrajinci. Na pad prometa žale se ugostitelji na velikoj budvanskoj plaži, gdje su cijene jedan euro pa i više veće od onih u Herceg-Novom, Igalu ili Tivatu. Dok običan narod kuka zbog pada broja gostiju, direktorica za odnose s javnošću Turističke organizacije Budva Tanja Drašković tvrdi da je broj noćenja u ovoj godini veći dva posto.
– Budva ima što ponuditi, ima elitnu hotelsku ponudu, ali ima i problema sa sivom ekonomijom, koju inspekcije nastoje riješiti – tvrdi Drašković. Uz mnoge diskoteke, klubove, elitna kafiće, visoke cijene u Budvi, u odnosu na ostatak obale, nikoga ne zabrinjava. Tu su cijene hrane i pića u prosjeku trideset posto veće. Nakon prilično sivog Bara, koji financijske plodove ubire iz brodske luke, u najjadnijem stanju nalazi se nekadašnji jadranski biser Ulcinj. Iako ima 27 kilometara prekrasne pješčane plaže, u tom odredištu blizu albanske granice vrijeme kao da je stalo. Osim pretencioznih naziva dijela plaža poput Miami Beach, ili Copacabana, nekoliko uređenih hotela, Ulcinj, u kojem glavnu riječ ima albanska manjina, još podsjeća na zaboravljena Titova vremena.
– Nema ove godine nikoga. Nema ni Albanaca s Kosova koji su ovdje dolazili, jer ih Crna Gora nije priznala. Ima nešto stranaca, ali uglavnom su stigli domaći gosti – tvrdi Ismail Kalazić, diplomirani ekonomist, koji prodaje voće i povrće na ulcinjskoj plaži jer je tvrtka u kojoj je radio zatvorena. Za stagnaciju Ulcinjani optužuju vlast u Podgorici, tvrdeći da ih ignorira jer su Albanci. I oni čekaju nekog Rusa, a navodno se javio Roman Abramovič, no čekaju ga kao Godota. Bolje dane čeka i crnogorski turizam, koji će za nekoliko godina uza sve nedostatke zasigurno biti ozbiljna konkurencija turističkoj ponudi u Hrvatskoj.
http://www.vecernji.hr/newsroom/news...42286/index.do
Ah, voli Bone kad dodju stranci, pa mu uvale staklene drangulije, a on njima svoje zene i zlato.Quote:
Originally Posted by milicaaaaaaa
Odje je neko lud ili se pravi lud?Quote:
Originally Posted by Ćipur
Pitam se i kad cce vecc jednom tijem Crnogorcima u Srbiju bit ovako pogazzena prava, ka Srbima u CG? Onda bi im svanulo.Quote:
Originally Posted by Ćipur
Ubijanje zlatne koke Crne Gore
STAV
Svaki put kada dođem u Crnu Goru, dvije stvari mi oduzmu dah. Fantastična ljepota mjesta i to kako se brzo uništava.
Ja sam britanski turista koji Kotorski zaliv posjećuje već više od decenije. Kada sam vidio Perast 1996. godine, to je bila ljubav na prvi pogled. Tada je Perast bio uspavani gradić sa jednim restoranom i bez stranaca. Zaliv je bio mirno mjesto. Ono turista što je bilo, dolazilo je iz Srbije i većinom odlazilo u Budvu.
Puno toga se promijenilo u posljednjih deset godina. Neke promjene su bile dobre: Perast sada ima nekoliko restorana i konačno počinje da privlači Evropljane srednje klase, od kojih zavisi budućnost Crne Gore kao turističke destinacije.
Ali ono što je ostavilo najveći utisak na mene, jeste brzina kojom se Boka uništava.
Ovo je oblast izuzetne ljepote, svjetska baština UNESCO-a, koja je preživjela rimsko i otomansko carstvo, uspon i pad venecijanske i habsburške imperije, Titovu Jugoslaviju i ratove 90-tih, ali će tokom nekoliko godina biti izobličena korupcijom i divljom gradnjom najgore vrste.
Još 1996. godine, opštinske službe odgovorne za čišćenje ulica i puta oko Zaliva, nijesu imale gotovo nikakva sredstva. Ali pošto je bilo tako malo turizma, to nije bilo toliko važno. Danas, iste službe nemaju gotovo nikakva sredstva. Ali, sa porastom turizma, plastične flaše, kese i opušci su svugdje, a kante za smeće se prelivaju. Još gore, sada se otpadni građevinski materijal i polomljen namještaj bacaju na ulicu ili pored Zaliva, gdje ostaju da leže od juna do septembra.
Tada, 1996. godine, istorijski gradovi Boke – Muo, Prčanj, Stoliv, Dobrota, Ljuta – su još bili izdvojeni, odvojeni šumama i poljoprivrednim zemljištem koji se nisu menjali vekovima. Danas, svuda niču jeftine kockaste betonske kuće, uništavajući prirodnu i arhitektonsku harmoniju Zaliva. U međuvremenu, u samim starim gradovima, slične betonske kocke se na silu ubacuju između elegantnih palata i kamenih kuća koje su izgradili crnogorski moreplovci, pri čemu se uništavaju i prelijepe bašte i drveće.
A tada, 1996. godine nije bilo puta Žabljak-Lipci. Kao i Kineski veliki zid, ovaj put je jedna od rijetkih ljudskih građevina koje se mogu vidjeti iz svemira. Ali za hiljadu godina, naši potomci mu se neće diviti kao jednom od velikih kulturnih i građevinskih trijumfa čovječanstva, već će ga smatrati nepojmljivim primjerom kako čovjek može da naruši prirodu. Put prolazi kao ožiljak preko planina prethodno nepromijenjenih milionima godina. Što je još gore, preduzimači građevinskih radova sada ruše planinu dinamitom i prodaju kamen. Od svjetske baštine do kamenoloma - za deset godina...
Za strance, kao što sam ja, koji vole Crnu Goru, sve je ovo veoma tužno. Ali za Crnogorce, to je tragedija. Nekvalitetna i nekontrolisana izgradnja u Zalivu uništava najvredniji dragulj Crne Gore. Boko-kotorski zaliv je najjužniji fjord u Evropi. On je jedinstven i glavna turistička atrakcija Crne Gore svjetskog ranga. Upravo zato se, uz sve članke o Crnoj Gori u časopisima kao što su “New York Times”, “The Guardian”, i 2Conde Naste Traveller” objavljuju slike Bokokotorskog zaliva, a ne Budve ili Svetog Stefana. Uništenje zaliva će, takođe, uništiti ugled Crne Gore kao turističke destinacije.
Budimo veoma jasni u vezi sa ovim. Osim ako Crna Gora ne bude mogla da trajno privuče imućne evropske turiste, država i njeni stanovnici biće osuđeni na siromaštvo. Šta drugo Crna Gora ima? Propalu fabriku aluminijuma?
Ali turisti neće doći u Crnu Goru ako je prljavija, skuplja i uništenija od konkurencije. Prljavština i cijene se mogu srediti. Ali kada su jednom mjesta kao što je Bokokotorski zaliv opkovana betonskim prstenom, gotovo je i za ovu generaciju i za sve druge generacije Crnogoraca. Kada Boka više ne bude mjesto koje privlači maštu bogatijih evropskih turista, Crna Gora je ubila zlatnu koku koja bi obezbjeđivala prosperitet ove male zemlje tokom mnogo budućih generacija. Crnoj Gori će ostati samo oni turisti koje donose sopstvenu hranu, ostavljaju sopstveno smeće i ne plaćaju turistički porez.
Međutim, može se nešto učiniti. Da je ovo Britanija, premijer bi već bio predmet žestokog osporavanja u parlamentu i medijima zbog dozvoljavanja uništenja državne baštine da bi se izgradilo nešto što skreće državna sredstva od mnogo značajnijih projekata, kao što je poboljšanje vodovodne i elektrodistributivne mreže ili izgradnje puta koji bi omogućio hiljadama turista koji posjećuju Hrvatsku da nastave put u Crnu Goru.
Baš kao što su obični crnogorski građani spriječili građenje brane na rijeci Tari, tako mogu i da zaustave uništenje Kotorskog zaliva. Putem nevladinih organizacija kao što su Expeditio i peticija građana, oni mogu zahtijevati da njihov premijer okonča uništenje zaliva dinamitom. Na isti način, oni mogu zahtijevati da crnogorski parlament obezbijedi Zavodu za zaštitu spomenika u Kotoru materijalna sredstva, pravnu nadležnost i političku podršku za kontrolu izgradnje i razvoja cijelog Kotorskog zaliva, a ne samo starog grada Kotora i Perasta, kao što je trenutno slučaj.
Tačno, borba protiv moćnih interesa koji uništavaju zaliv biće teška. Ali narod Crne Gore je više puta pokazao da ima volju i hrabrost da se odupre, od žena koje su sakupljale potpise da spasu Taru, do odvažnih ljudi koji se bore protiv šumskih požara, koji na drugi način prijete uništenjem dragocjene prirodne ljepote Crne Gore.
Zajedno, građani Crne Gore imaju snagu da zahtijevaju promjene.
(Autor je dugogodišnji britanski diplomata)
Piše: Džulijan Brajtvajt
SDP uhvatio prečicu, DPS “s narodom”
Na jučerašnjem letu Podgorica - Frankfurt u avionu su se juče našli i brojni predstavnici crnogorskog javnog i političnog života.
Među njima bili su predsjednik parlamenta i lider SDP-a Ranko Krivokapić i potpredsjednik strankeIvan Brajović. Oni su, zajedno sa još sedam putnika otkazali let i, juče oko 13 časova, Vladinim avionom odletjeli za Frankurt, te tako jedini stigli na planirani let za Peking.
Za razliku od njih dvojice, politički direktor DPS-a Predrag Sekulić, profesor Veselin Vukotić, privrednik i nekadašnji vaterpolista Stanko Zloković, sportski komentator TVCG Milorad Dugo Đurković i mnogi drugi, ostali su da čekaju drugi let “Montenegro erlajnza”.
Dok su juče popodne satima čekali na terminalu podgoričkog aerodroma, putnici su zbijali šale. ”Je li vam ovo pukla koalicija?” - pitao je zajedljivo jedan od putnika funkcionere vladajuće stranke, kada je vidio da nema Krivokapića, na šta je dobio takođe zajedljiv odgovor: ”Mi iz DPS-a uvijek smo sa narodom”.
www.vijesti.cg.yu
Eto zašto se plaćaju vladini avioni.Pih. Nema mi veće ljige od onoga Ranka
[SIZE=2]http://drugatrecinagenijalnosti.wordpress.com/[/SIZE]
Guardian, 9 avgust...
Plucky little Georgia? No, the cold war reading won't washIt is crudely simplistic to cast Russia as the sole villain in the clashes over South Ossetia. The west would be wise to stay out
Mark Almond The Guardian, Saturday August 9 2008
For many people the sight of Russian tanks streaming across a border in August has uncanny echoes of Prague 1968. That cold war reflex is natural enough, but after two decades of Russian retreat from those bastions it is misleading. Not every development in the former Soviet Union is a replay of Soviet history.
The clash between Russia and Georgia over South Ossetia, which escalated dramatically yesterday, in truth has more in common with the Falklands war of 1982 than it does with a cold war crisis. When the Argentine junta was basking in public approval for its bloodless recovery of Las Malvinas, Henry Kissinger anticipated Britain's widely unexpected military response with the comment: "No great power retreats for ever." Maybe today Russia has stopped the long retreat to Moscow which started under Gorbachev.
Back in the late 1980s, as the USSR waned, the red army withdrew from countries in eastern Europe which plainly resented its presence as the guarantor of unpopular communist regimes. That theme continued throughout the new republics of the deceased Soviet Union, and on into the premiership of Putin, under whom Russian forces were evacuated even from the country's bases in Georgia.
To many Russians this vast geopolitical retreat from places which were part of Russia long before the dawn of communist rule brought no bonus in relations with the west. The more Russia drew in its horns, the more Washington and its allies denounced the Kremlin for its imperial ambitions.
Unlike in eastern Europe, for instance, today in breakaway states such as South Ossetia or Abkhazia, Russian troops are popular. Vladimir Putin's picture is more widely displayed than that of the South Ossetian president, the former Soviet wrestling champion Eduard Kokoity. The Russians are seen as protectors against a repeat of ethnic cleansing by Georgians.
In 1992, the west backed Eduard Shevardnadze's attempts to reassert Georgia's control over these regions. The then Georgian president's war was a disaster for his nation. It left 300,000 or more refugees "cleansed" by the rebel regions, but for Ossetians and Abkhazians the brutal plundering of the Georgian troops is the most indelible memory.
Georgians have nursed their humiliation ever since. Although Mikheil Saakashvili has done little for the refugees since he came to power early in 2004 - apart from move them out of their hostels in central Tbilisi to make way for property development - he has spent 70% of the Georgian budget on his military. At the start of the week he decided to flex his muscles.
Devoted to achieving Nato entry for Georgia, Saakashvili has sent troops to Iraq and Afghanistan - and so clearly felt he had American backing. The streets of the Georgian capital are plastered with posters of George W Bush alongside his Georgian protege. George W Bush avenue leads to Tbilisi airport. But he has ignored Kissinger's dictum: "Great powers don't commit suicide for their allies." Perhaps his neoconservative allies in Washington have forgotten it, too. Let's hope not.
Like Galtieri in 1982, Saakashvili faces a domestic economic crisis and public disillusionment. In the years since the so-called Rose revolution, the cronyism and poverty that characterised the Shevardnadze era have not gone away. Allegations of corruption and favouritism towards his mother's clan, together with claims of election fraud, led to mass demonstrations against Saakashvili last November. His ruthless security forces - trained, equipped and subsidised by the west - thrashed the protesters. Lashing out at the Georgians' common enemy in South Ossetia would certainly rally them around the president, at least in the short term.
Last September, President Saakashvili suddenly turned on his closest ally in the Rose revolution, defence minister Irakli Okruashvili. Each man accused his former blood brother of mafia links and profiting from contraband. Whatever the truth, the fact that the men seen by the west as the heroes of a post-Shevardnadze clean-up accused each other of vile crimes should warn us against picking a local hero in Caucasian politics.
Western geopolitical commentators stick to cold war simplicities about Russia bullying plucky little Georgia. However, anyone familiar with the Caucasus knows that the state bleating about its victim status at the hands of a bigger neighbour can be just as nasty to its smaller subjects. Small nationalisms are rarely sweet-natured.
Worse still, western backing for "equip and train" programmes in Russia's backyard don't contribute to peace and stability if bombastic local leaders such as Saakashvili see them as a guarantee of support even in a crisis provoked by his own actions. He seems to have thought that the valuable oil pipeline passing through his territory, together with the Nato advisers intermingled with his troops, would prevent Russia reacting militarily to an incursion into South Ossetia. That calculation has proved disastrously wrong.
The question now is whether the conflict can be contained, or whether the west will be drawn in, raising the stakes to desperate levels. To date the west has operated radically different approaches to secession in the Balkans, where pro-western microstates get embassies, and the Caucasus, where the Caucasian boundaries drawn up by Stalin, are deemed sacrosanct.
In the Balkans, the west promoted the disintegration of multiethnic Yugoslavia, climaxing with their recognition of Kosovo's independence in February. If a mafia-dominated microstate like Montenegro can get western recognition, why shouldn't flawed, pro-Russian, unrecognised states aspire to independence, too?
Given its extraordinary ethnic complexity, Georgia is a post-Soviet Union in miniature. If westerners readily conceded non-Russian republics' right to secede from the USSR in 1991, what is the logic of insisting that non-Georgians must remain inside a microempire which happens to be pro-western?
Other people's nationalisms are like other people's love affairs, or, indeed, like dog fights. These are things wise people don't get involved in. A war in the Caucasus is never a straightforward moral crusade - but then, how many wars are?
· Mark Almond is a history lecturer at Oriel College, Oxford [email protected]
Nemoguce!
Ciji je on placenik? :cool:
http://http://en.wikipedia.org/wiki/Yugoslav_Partisans
Dajte dopunite Wikipediu sa doprinosom Montenegra partizanskom pokretu, JER JE BEZOBRAZLUK NE POMENUTI CRNOGORCE I NE POMENUT 13 JULI, PRVI PRAVI USTANAK U EVROPI, jer je Spanac pucao na nedicevog zandara.....toliko je nepravedno da ZAHTIJEVA INTERVENCIJU!!!
Ja bih , no neznam mnogo sa tim....
Pozdrav,
Quote:
Originally Posted by Bonja the Zmaj
Pseudo-komunisti i gey-levicari tipa Kym Phiby-a su engleski specijalitet, tipa fish&chips..takav je i taj srednjeskolski profesor istorije koji moju zemlju naziva mafijaskom, a one koje su ustrojili u njoj ambasade-btw PONOVO POSLE 100 GODINA!!!-naziva nerealnim i glupim.....SVAKO IMA PRAVO NA STAV, PA I JA KOJI MU ODGOVARAM DA NIJESU GLUPE AMERIKA, RUSIJA I POLA EVROPE STO SU OTVORILE AMBASADA U ZEMLJI KOJA CE DOBITI STATUS KANDIDATA U EU DO KRAJA GODINE (ili tu negdje). A mafijasa ima taman koliko i u drugim zemljama koje su u identicnoj fazi tranzicije....a kako smo mali-NIJE IM SE BOJAT OD NAS, JER SMO NASIGURNIJA ZEMLJA ZA TURISTE NA SVIJETU! U Londonu ces lakse bit izboden ili opljackan no u Montenegru!
Zatim-nije tacno da je isto Kosovo i Gruzija:
Kosovo je napadnuto PO OSNOVU REZOLUCIJA UN, OD STRANE KOALICIJE KOJU JE CINILA SVA EVROPA I AMERIKA I JOS PO NEKO....DOSTA! Iza bombadovanja Srbije postoji decenija nepocinstava, nesumnjivih destrukcija i suprotstavljanja CIJELOME SVIJETU, BEZ IZUZETKA....SRBIJA NIJE IMALA NIJEDNOG PRAVOG PRIJATELJA 1999, JER JE PRECERALA SVE GRANICE U SVOJOJ OSIONOSTI!
Gruzija je napadnuta unilateralno, od strane jedne zemlje, za akciju na svojoj teritoriji....i to je fakat. A NEKA SE PROCITA I DRUGI PRISTUP, PO MENI MNOGO ISTINITIJI I MNOOOOGO BLIZI REGULAMA MEDJUNARODNOG JAVNOG PRAVA, DAT OD VRSNOG DIPLOMATE I VELIKOG PRIJATELJA MONTENEGRA...audiater et altera pars, pa neka se onda donese misljenje forumasa:
Ambasador SAD u Crnoj Gori Roderik Mur u autorskom tekstu za Republiku o sukobu na Kavkazu
Gruzija mora biti cjelovita i slobodna
Roderik Mur Svake četiri godine svijet tradicionalno stavlja na stranu svoje sporove da bi bodrio sportiste tokom uzvišenog spektakla Olimpijskih igara. Ove olimpijske godine, međutim, čašćeni smo spektaklom koji je bio sve samo ne uzvišen - upadom ruskih tenkova, trupa i aviona preko granice jednog od njegovih malih komšija. Iako je taj komšija Gruzija, a ne Čehoslovačka, i mada tenkovi nose ruske a ne oznake Sovjetskog Saveza, scena je jezivo podsjećala na 1968. godinu.
Posljedice ovog događaja su jednako uznemirujuće. Ruske trupe su do sada odbijale da odu i ukopale su se na položaje ne samo u spornim oblastima Gruzije - Južnoj Osetiji i Abhaziji - već i u samoj Gruziji, što sve predstavlja kršenje teritorijalnog integriteta Gruzije.
U utorak, ministri inostranih poslova NATO-a objavili su čvrstu izjavu podrške teritorijalnom integritetu, nezavisnosti i suverenitetu Gruzije, kao i njenoj demokratski izabranoj Vladi. Američka državna sekretarka Kondoliza Rajs rekla je da je ta izjava takođe "poslala poruku Rusiji da NATO neće dozvoliti da se u Evropi razvije nova linija između onih država koje su dio transatlantskih struktura i onih država koje još imaju aspiracije te vrste.”
Pažnja svijeta je sada usmjerena na dva hitna cilja: zaustavljanje svih neprijateljstava i zloupotreba u oblasti konflikata, uključujući one koje su počinile "neregularne" snage u oblastima koje kontroliše Rusija, i pomaganje preživjelima. I Gruzija i Rusija su potpisale sporazum o prekidu vatre, ali svijet još čeka na Rusiju da ga ispoštuje. U međuvremenu, postoji hitna potreba da se humanitarcima dozvoli ulaz. Sjedinjene Države i druge zemlje su već počele da isporučuju medicinsku pomoć i zalihe, hranu, obezbjeđuju sklonište i drugu pomoć preživjelima. Iako tačan broj mrtvih i ranjenih još nije poznat, jasno je da se narod Gruzije suočava sa humanitarnom krizom u oblastima koje su pretrpjele razaranja.
Separatistički regioni Gruzije, Južna Osetija i Abhazija, imaju dugu istoriju tenzija. Ali svako ko je podrobnije pratio događaje tokom prošle godine ne bi trebalo da bude iznenađen onim što se dešavalo posljednjih nekoliko nedjelja. Moskva je uporno pojačavala ekonomski, politički i vojni pritisak na Gruziju, uvodeći trgovinski embargo i prekidajući vazdušne i kopnene transportne veze. Ovog proljeća, Rusija je izdala Vladinu uredbu o jačanju zvaničnih veza sa odmetnutim regionima Južnom Osetijom i Abhazijom, pri tom potpuno zaobilazeći gruzijske vlasti.
Provokacije Rusije su zatim postale zloslutnije. Prošlog aprila, ruski lovac je oborio gruzijsku bespilotnu letjelicu iznad gruzijskog vazdušnog prostora, a istog mjeseca, ruske borbene trupe i artiljerija su počele da ulaze u Abhaziju, sve pod izgovorom pojačavanja mirovnih snaga – ali bez ikakvih konsultacija sa Gruzijom. U maju, Rusija je poslala u Abhaziju trupe za izgradnju željezničke pruge – bez jasnog pravnog mandata – da poprave prugu koja vodi južno od Rusije do zone konflikta, navodno zbog ,,humanitarnih razloga’’. Do jula, u Južnoj Osetiji je bilo slučajeva nasilja, uključujući napade na vozila gruzijske policije i pokušaj ubistva progruzijski orijentisanog južnoosetijskog lidera.
Tokom ovog perioda, američki zvaničnici su podsticali rusku i gruzijsku vladu da se obuzdavaju i nađu miran način za rješavanje razlika. Na dan sedmog avgusta, pošto je Gruzija odgovorila na granatiranje gruzijskih sela koje je došlo sa teritorije koju kontrolišu ruski mirovnjaci u Južnoj Osetiji i krenula u povraćaj djelova Južne Osetije, ogromne ruske snage nahrupile su preko Južne Osetije u Abhaziju i samu Gruziju. Rusija sada dovodi u pitanje teritorijalni integritet Gruzije i nagovještava da bi mogla priznati nezavisnost obje sporne oblasti, uprkos brojnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN-a usmjerenim na rješavanje njihovog statusa diplomatskim putem.
Scene ruske agresije - a sada prijetnje, i direktne i indirektne, prema drugim državama kao što su Poljska i Ukrajina – osvježile su zastrašujuća sjećanja nekada porobljenih država koje su u međuvremenu odabrale zapadni model slobode i demokratije. Ali svijet u kojem danas živimo se razlikuje od 1968. godine kada je Sovjetski Savez izvršio invaziju na Čehoslovačku. Od tada, Evropa, transatlantska zajednica i svijet su napredovali. Rusija je pokušavala da se integriše u diplomatske, političke, ekonomske i bezbjednosne strukture 21. vijeka i Sjedinjene Države su snažno podržale te napore.
Ali svojim postupcima Rusija je sada učinila svoj međunarodni ugled i aspiracije rizičnim. Uticaj njenih postupaka se već osjeća jer se počinju postavljati pitanja o podobnosti Rusije za prijem u Svjetsku trgovinsku organizaciju i dobijanje prestižne osme stolice u ekonomskom forumu G-7. Neki kritičari čak dovode u pitanje primjerenost Rusije da bude domaćin sljedeće Olimpijade u Sočiju, koji je od sporne teritorije Abhazije udaljen samo koliko je dugačka staza za maraton. Ruski narod bi tako mogao saznati da će cijena prošlonedjeljne agresije biti utvrđena na način o kojem njihovi lideri nijesu nikada razmišljali.
Ukoliko Rusija želi da popravi štetu koja je nanesena njenoj reputaciji – i njenim odnosima sa ostatkom svijeta – prvi korak koji mora preduzeti jeste da poštuje prekid vatre koji je potpisao njen predsjednik i da prekine sva neprijateljstva, uključujući ona koja su počinile "neregularne" trupe u oblastima koje su sada pod njenom okupacijom. U skladu sa uslovima tog prekida vatre, ona mora odmah da povuče iz Gruzije trupe koje je uvela poslije 6. avgusta. Takođe mora dozvoliti pristup međunarodnim posmatračima i veće međunarodno prisustvo u Južnoj Osetiji; dozvoliti isporuku humanitarne pomoći i poštovati svoju ranije izraženu politiku podržavanja teritorijalnog integriteta Gruzije.
Bez tih akcija, Rusija će dodatno sebe izolovati. Kao što je državna sekretarka Rajs rekla poslije NATO sastanka: ,,Ne može biti uobičajene saradnje sa Rusijom dok traje ova vrsta aktivnosti’’.
(Ambasador SAD u Crnoj Gori Roderick W. Moore)
Pozdrav,
Nije mi poznato da je NATO imao rezoluciju OUN po kojoj je mogao da izvrši agresiju na Srbiju, okupira joj deo teritorije i kasnije taj deo proglasi nezavisnom državom pri tome podupirući masovno etničko čišćenje četvrt miliona državljana Srbije koji nisu Albanci.Quote:
Originally Posted by Old Bone
NATO je delovao unilateralno bez dozvole/rezolucije OUN i Saveta bezbednosti.
Ako postoji takva rezolucija OUN na osnovu koje je NATO napao Srbiju ja bih voleo da neko navede broj iste i kada je doneta.
S druge strane, sukob u Gruziji je okončan 1992 primirjem i Rusija je dobila mandat da tamo drži svoje mirovne snage od strane ZND i OUN i da u slučaju kršenja primirja reaguje.Mirovne snage u Gruziji se sastoje od po 500 Rusa 500 Gruzijaca i 500 Osetina koje bi trebale da nadziru primirje i spreče obnovu sukoba.
Što se tiče "vrsnog diplomate" on će uvek raditi svoj posao, štititi interese SAD i on ne može biti prijatelj bilo koje zemlje sem one koja ga je imenovala."Vrsne diplomate" iz američke administracije idu u Moskvu, Peking,OUN, i druge metropole gde treba da se bore za američke interese diplomatskim sredstvima.Na Balkan se šalju trećerazredne diplomate a tu nema nikakvih vrsnih diplomata.
Dusane, molim te nemoj da uznemiravas Bone-a. Ako on kaze da je postojala UN rezoulcija za bombardovanje Jugoslavije, onda mu ja vjerujem. Isto kao sto on vjeruje svom izvoru informacija.Quote:
Originally Posted by dusanp
Ti si Dusane mladjani pravnik i jos treba da protece vode Cijevnom da bi shvatio kako je pravo jedna misticna apstraktna disciplina. Eto tako
Bone i Srbija je vrsila akcije na svojoj teritoriji, a da li te neko izbubeca unilateralno ili multilateralno svejedno je. Moze Mur biti neznam kakav diplomata tesko moze ikoga ubijediti da to sto prica nije "dvostruki moral". Zar tebi samom nije smijesna teza da Gruzija mora biti cjelovita i slobodna, a Srbija je nesto drugo? Ameri mogu priznati Kosovo i traziti da i drugi to rade, ali Rusi nikako ne mogu Osetiju jer nije demokratski :DQuote:
Originally Posted by Old Bone
And ladies and gentlemen - the moment you've been al waiting for... Bone se sa analiziranja crnogorske zbilje ponovo vraca kuci i promislja globalne teme i igrace. Oh yeah.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Kao prvo, dragi, a opet crni, Bone - autor nije srednjoskolski, vec profesor na Oxfordu. Drugo- kakve on veze ima sa KGB i MI5/6 hladnoratovskim zamesateljstvima i junk food proizvodima - to pretpostavljam da je jasno samo tebi, osobi cija fascinacija priucenim crnogorskim skorojevicima nerijetko zamagljuje ionako ostecenu mogucnost promisljanja politicke realnosti.
I trece - na stranu sto je M. Almond profesor na Oxfordu, nego ga jos i Guardian do te mjere postuje da mu je dao prostor za autorski clanak. A slozicemo se, na stranu je li i koliko u pravu - to ipak ima vecu tezinu od blejanja Rajka Kovacevica po udarnim stupcima Republike, a?
Eh, moj Bone, neka sto on nije jedini- no se s njim slaze i barem 45% stanovnika te iste zemlje, sto je mnogo opasnija stvar od njegovog i misljenja Evropske komisije... mada u danasnjem real-politik svijetu, ko zna, to postaje floskula, koja se u zavisnosti od necijih interesa ili ignorise ili istice.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Znam. Drvlje i kamenje na mene, ali dosadasnja demokratska praksa u nasim krajevima me prosto navodi da to prokomentarisem sa: Nazalost.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Tu negdje.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Posto je prva Petoljetka neslavno propala do juna, druga je odmah setovana. Udarnicke znacke su spremne za raspodjelu, a motivacija mora biti na nivou. Naravno, kakve veze ima poboljsanje drustveno-ekonomsko-politicke zbilje u CG sa tim statusom, nikom nije jasno. Ponajmanje onima koji najvise barjace sa tim statusom.
Jeste Bone, tu se i slazemo, samo sto se kod njih mafijasi nalaze u podzemlju ili zatvoru, a ne na javnim funkcijama...Quote:
Originally Posted by Old Bone
Tacno. Stara je istina da peddy criminal u autoritarnim zemljama je sveden na minimum.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Ali opet, u Londonu ces mnogo prije naici na milion nekih drugih stvari, koje su mnogo bitnije za zivot, a za koje mi tek treba da cujemo - kad nam sljedeci put Lommy dodje sa briselskim jurisnicima.
Ovdje te prepustam kolegi Dusanu, jer je zaista naporno citati sto pises o spoljnopolitickim kurcslusima.Quote:
Originally Posted by Old Bone
U Londonu živi 7-8 miliona ljudi a u širem gradskom području oko 14 miliona ljudi.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Ne može se porediti po kriminalitetu C.Gora sa oko 700 000 stanovnika sa jednom metropolom u kojoj ima 15-20 puta više stanovnika.
To je isto kao da porediš G.Milanovac sa Beogradom po stopi kriminaliteta.
Nije baš tako bilo.Sakašvili je prvo sravnio sa zemljom glavni grad nepriznate republike, pobio oko 2000 ljudi(oko 3% ukupne populacije),ubijao pripadnike mirovnih snaga, i izazvao egzodus oko 30 000 izbeglica(oko 40% ukupne populacije).Quote:
Originally Posted by Old Bone
Tak nakon toga su došli ruski tenkovi.
Da, Rusija dovodi u pitanje ter.integritet Gruzije.To ne bi trebalo da mnogo uzbuđuje Amerikance koji su ugrozili ter.integritet Srbije, Iraka,Avganistana, Paname,Grenade,Libije.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Pretnje praznom puškom.Rusiji nije neophodno članstvo u STO, već i sami razmišljaju da od toga odustanu.Sve su jači glasovi u samoj Rusiji da je članstvo u STO štetno po samu Rusiju.Quote:
Originally Posted by Old Bone
G-7 je jedan neformalni skup lidera.To čak i nije međunarodna organizacija a čak i nema proceduru za isključenje iz članstva..
Što se tiče zimske olimpijade, Amerikanci je mogu bojkotovati, a to neće mnogo značiti.SAD su bojkotovale pravu olimpijadu 1980, a SSSR 1984, pa su se i bez njih olimpijske igre nesmetano odigrale.
Sa takvim stvarima Amerikanci mogu da ucenjuju države tipa Srbije, Bugarske, C.Gore, Albanije itd., a Rusija je ipak mnogo veći format i to su za njih sitne stvari, koje mogu samo nasmejati Medvedeva i Putina.
uzima se procenat, ako nisi znao....Quote:
Originally Posted by dusanp
A taj procenat je na zalost mnogo veci u CG nego u samom Londonu koji je 90% pokriven CCTV nadzorom.
Bombardovanje Srbije pocelo je bombardovanjem Srba u Bosni, sa rezolucijom UN koja je to naredila....ako grijesim ispravite me.Quote:
Originally Posted by Bonja the Zmaj
Bombardovanje na Kosovu je samo nastavak *privodjenja poznaniju prava* jedne sulude politike, koja je ucinila U ISTORIJI SVIJETA NEZAPAMCENU SVAR-DA JE ZARATILA SA OSTATKOM SVIJETA, BEZ IJEDNOM PRIJATELJA!
A ako i nije bilo dodatne rezolucije UN, jes bilo drugih akata i pismenih i usmenih, i mirovnih konferencija po pokroviteljstvfom UN ne bi li se Miloseviceva kamarila dovela pameti.....NATU je zaptavo poverena ehzekucija.
A ambasador Moor JESTE za svoje godine izuzetno napredovao vec i zato sto u ranim tridesetim (pretpostavljam) ima titulu ekselencije, a kakav je um moze se mjeriti i njegovoj brzini ucenja naseg jezika, koji govori kao ja.. i sa tim sto se tako posteno ugvatio u kostac sa razvojem sjevera da se to moze nazvati NAJBOLJA, PRIMJENJENA I KONSTRUKTIVNA DIPLOMATIJA!.....no nekima sa ovog foruma, KOJI SU BESKRAJNO UMISLJENI, niko nije autoritet, osim njihov lik u ogledalu i oni koji im pljeskaju I povladjuju..,....da smi mi zivi i zdravi!
Neka zivi i prosteritetna Osetija, podrzana forumasima. i Rusima koji se povlace i koji ce platiti zestokucijenu ove avanture, koji NIKO NE MOZE OPRAVDATI I KOJA NIJE ISTO STO I KOSOVO...ali me mrz da razglabam i rasprsvljam *krive drine*...sve se svodi na jednostavni zakljucak da su Srbi za bahatost kaznjeni i ostali bez Kosova, sa obavezom da se narednu dekadu (sve do julaska u EU) posipaju papalom po glavi, sto cine sve vise i sto ce tek da cine-tacka!....a od Bone-a toliko.
Ovo je odgovor ne samo Dusanu nego na sve gornje postove.
Pozdrav,
Ne postoji mogućnost, pravna i logička da neka rezolucija koja je važila za teritoriju BiH i RS 1995, za rat koji je okončan 1995 mirovnim sporazumom u drugoj državi, bude osnov za bombardovanje Srbije i SRJ 1999 godine.Quote:
Originally Posted by Old Bone
To nikada nije tvrdio ni NATO ni Amerika niti bilo ko drugi.
Samo se našao Old Bone da ovde izvrgava ruglu zdrav razum i daje glupa tumačenja.
Nije bilo nikakve rezolucije, niti bilo kojeg drugog akta koji bi bio pravni osnov za agresiju NATO na SRJ.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Jedini pravni akt OUN koji može dati mandat za vojnu intervenciju je odluka Saveta Bezbednosti koja nikada nije doneta.Jedini akt OUN u vezi Kosova je rezolucija 1244 koja garantuje ter.integritet SRJ i Srbije.
.Quote:
Originally Posted by Old Bone
U ozbiljnim diplomatijama se sa 30-tak godina može biti neki pripravnik,savetnik a ambasador nikako.SAD su poslale trećerazrednog neiskusnog diplomatu da odrađuje pripravnički staž u C.Gori.
Ambasadori SAD mogu koliko hoće da objašnjavaju da je Osetija "nešto drugo" i da je crno belo.To ne prolazi kod Putina.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Uzmimo na primer tvoje kriterijume:
-Gruzija je za par dana ubila 3% populacije J.Osetije i isterala oko 40% njenog stanovništva.To je istoo kao da je na KiM ubijeno 60 000 Albanaca(a ukupno je stradalo u sukobima 1998/1999 oko 8300, Albanaca i Srba,vojnika,policajaca,terorista i civila)
-Gruzija je izgubila rat protiv Rusije.
-Shodno gore iznetom Gruzija "zaslužuje" da izgubi J.Osetiju i Abhaziju, zbog svoje bahatosti.
Naravno da J.Osetija i KiM nisu isto.Reč je o različitim regijama, jedna je na Balkanu a druga na Kavkazu.
Samo što su pravne činjenice merodavne za međunarodnopravni status obe regije identične.Jedina razlika je u tome što je Gruzija američki pulen a Srbija nije, a kao što vidimo američko spoznorstvo je ravno nuli kada su na granici ruski tenkovi, znači da u toj regiji američka podrška ne vredi skoro ništa, već jedino vredi ono što kaže Moskva
To ne može negirati niko normalan, pa ni vrli američki ambasadori, a to znaju Putin i Medvedev, i teško će oni nasesti na pričice nekog ambasadora-pripravnika
Gruzija je imala jednog vrlo važnog saveznika pa je Sakašvili ipak dobio grdne batine.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Srbija nije zaratila sa svetom nego je napadnuta, da bi se podržao seperatistički pokret i izvršila protivpravna secesija.
Kao što Amerika ima "pravo" da napadne slabijeg, okupira mu deo teritorije i protera četvrt miliona njenih državljana to isto "pravo" ima i Rusija, a i druge velike sile, NR Kina,Indija itd.
Ne postoji pravni akt, a ni bilo kakav moralni obzir koji bi to "pravo" rezervisao samo za "uzvišenu" Ameriku(koja je nastala na genocidu starosedelaca i ropstvu crnaca).
Kosovo je tek početak, nikakav "poseban slučaj", već obrazac za niz regija i nepriznatih secesionističkih država.
Duško valjda znaš da ambasador ne može biti bilo ko, pogotovu ne u "ozbiljnim diplomatijama" kako ti to reče, pa makar se radilo o zemljama š kategorije poput Zimbabwea, srbije itd.
Da ne pomnjem da ozbiljan pravnik u istu rečenicu upotrijebljava riječi pripravnički i ambasador!
Trubite jače srbi!
Trubite bolje ;)
Dragi, a opet crni Bone... Lupas kao Maxim po diviziji. Kakve dodatne rezolucije (UN? Neke druge organizacije?), kakvi akti (usmeni akti???), kakve konferencije?Quote:
Originally Posted by Old Bone
Sta? Susreo se savjet mjesne zajednice Sugarhill, pa donio rezoluciju koja treba opravdati sve ono?
Crni Bone, I ti sebe nazivas pravnikom...
Sweet mother of Jesus... Vidim da ti nedostaje Tito. Da nisi neku i pjesmicu mozda spremio za ambasadora, pa da mu je otpjevas na uvce kad te sljedeci put zovnu iz ambasade na neki njihov social event... Nidaobogjaki da su ti i neki grant dali (ili te nedje pomenuli ka pravnika)... Pa ti bi glasa' za Mura...Quote:
Originally Posted by Old Bone
Dakle dragi, a opet crni, Bone - neka je Murica sve i najbolji diplomata na svijet i u Beograd (a nemoj me cerat da ti pricam o tom njihovom Local Economic Development programu na sjeveru, od kojeg si ti skapirao samo da je Murica nedje probao med u nekoj savnickoj vukojebini, i tebe to podsjetilo na cuvene obilaske funkcionera, pa ti srcu toplo; eh, srece...) on je u onom txtu nalupao gluposti. Naime, ja ne vidim razlike izmedju slucaja Gruzije i Kosova, i volio bih da se neko ne pravi Englezom (sto je, slazem se, za Amerikance prilicno neoubicajeno) i da, da prostite, ne serinja - nego ili da objasni ili da cuti
A nije jadni, a opet crni Bone, no neki ljudi ne uzimaju zdravo za gotovo sve sto im se servira odozgo.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Evo ga, poce i Bone ka americki ambasador: To vi je tako, a zasto - e mrzi me da razglabam.Quote:
Originally Posted by Old Bone
Bogami, ja bi tebe zamolio da sacekas da Mur da svoje stavove, pa tek onda ti. Jer ako se zatrcis pred rudu, pa ispadne da se kasnije ne poklopite, ja mnim - ti nebi imao mirna sna...
Ali ako se odlucis - ajde i ti odgovori: Zasto je slucaj J. Osetije razlicit od Kosova?