Iz raznih novina

I poslije 150 godina ništa se nije promijenilo.
Srbin se i dalje ne postaje rođenjem već propagandom, podmićivanjem.

https://forum.cdm.me/showpost.php?p=846128&postcount=164

Naravno,
Srbi su zapadno od Tara - Drina teoretski smišljeni prije 150 godina u članku Vuka Karadžića SRBI, SVI I SVUDA ! i kasnije u Garašaninovom programu Načertanije

===============================

Epizoda iz zivota

Zenama je dozvolio da zapale cigarete u autobusu dok je on pricao ko je za koga glasao i kako je sa ekipom isao na sahranu Milosevica

Piše: Saska

Danas, u 17.45 h u Kotoru, usla sam u autobus "Zaton" Bijelo Polje. Ulazim i pitam vozaca koliko je karta do Herceg Novog.

Muskarac, oko 55 godina, dugo me gleda i sa odlaganjem odgovara: 2 eura.

Dok ja trazim sitno u novcaniku, mladic iza mene pita koliko je do Risna.

Vozac kaze: Zavisi... jesi li si Srbin?

Djecak kaze: Jesam.

Vozac kaze: Onda je za tebe dzabe, a ova prije tebe je Crnogorka, pa sam njoj naplatio.

Iznenadjena, ironicno ogovaram: Pa jesam, pogodili ste. Odlazim na sjediste, bez dobijene karte.

Voznja do Herceg Novog je bila pracena muzikom, neprepoznatljivom za mene, osim, sve su straze djenerala draze. Ostalo epika Srba iz Crne Gore koji ne vjeruju da smo dva naroda... Vozac je malo pjevao, malo caskao sa dvije zene iza sebe, kojima je dozvolio da zapale cigarete u autobusu dok je on pricao ko je za koga glasao i kako je sa ekipom isao na sahranu Milosevica.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27533

.

Bjeletić: Do Evrope vode samo stručnjaci

Podgorica - Programi Fakulteta za evropske i državne studije (FEDS) izuzetno su značajni za Crnu Goru, jer proces evro-atlantskih integracija i izgradnja državnih institucija zahtijevaju vrhunske eksperte u mnogim oblastima, ocijenila je dekan FEDS-a Sonja Bjeletić.
Ona je istakla da je FEDS jedini akreditovani nastavno-istraživački visokoškolski obrazovni program koji se bavi obrazovanjem kadra za državnu administraciju i javnu upravu, te interdisciplinarnim evropskim studijama.
"Naša specifičnost proizlazi iz dva osnovna cilja osnivanja fakulteta - podržati Crnu Goru u procesu evro-atlantskih integracija i procesu izgradnje državnosti. Ti procesi zahtijevaju odlične eksperte u javnoj sferi, pregovaračkim timovima, crnogorskim i institucijama u kojima ćemo morati imati svoje ljude nakon ulaska u Evropsku uniju i šire", kazala je Bjeletić "Vijestima" i istakla da jedino FEDS u Crnoj Gori "kvalitetno obrazuje studente za potrebe javnog sektora, evropskih integracija, javne administracije u cjelini, uključujući i lokalnu samoupravu".
Ona je kazala da je najneposredniji motiv za osnivanje studija "izraziti deficit Crne Gore u savremenim administrativnim kapacitetima u svim oblastima, uslovljen novim državnim statusom".
"Išlo se logikom osnivanja novih obrazovnih programa za novo doba, odnosno za nove potrebe i izazove sa kojima se Crna Gora suočava. Uzeta je u obzir činjenica da je državni Univerzitet dovoljno ekspanzivan. Takođe, bilo bi neracionalno otvarati nove fakultete koji već postoje u Crnoj Gori, kao što su Pravni, Ekonomski, fakulteti za turizam i za menadžment, a što su upravo uradili privatni fakulteti u Crnoj Gori. U slučaju FEDS-a, fokus je bio i ostao na znanjima i vještinama, odnosno nastavno-istraživačkim programima koji nedostaju, a koji su imperativna potreba Crne Gore", rekla je Bjeletićeva.
Na FEDS-u se, tvrdi Bjeletić, za razliku od svih ostalih fakulteta u Crnoj Gori, zalažu za elitne, a ne masovne studije. Ona je istakla da studije ne smiju postati masovne, jer "masovnost i kvalitet ne ide zajedno".
"Mentorski metod obrazovanja, koji propisuje aktuelni Bolonjski režim... ne priznaje masovne studije sa velikim brojem studenata po pojedinim studijskim programima, koje ne mogu da daju kvalitetne rezultate. Naše opredjeljenje izražavamo sloganom: ČNe budi broj - budi imeČ. Time na izvjestan način izražavamo i svoj protest protiv masovnih studija koje urušavaju kvalitet i renome visokog obrazovanja", kazala je Bjeletićeva.
Na osnovnim i postdiplomskim studijama FEDS ukupno se školuje 100 studenata, a fakultet ni narednih godina ne planira da upiše "pretjeran broj" studenata.
"Naš cilj je 300-350 studenata na godišnjem nivou, na svim godinama i svim studijskim programima. To je okvir, koji po našem mišljenju, omogućava kvalitetan rad" - smatra Bjeletićeva.
Na fakultetu predaju profesori sa univerziteta u Bolonji, Rimu, Brižu, Kembridžu... i to po programima koji su, tvrdi Bjeletićeva, u potpunosti usaglašeni sa onim na pomenutim univerzitetima. Devedeset odsto predavanja i ispita na postdiplomskim evropskim studijama izvodi se na engleskom jeziku. Studentima su obezbijeđenji i udžbenici na tom jeziku, koji se koriste i na pomenutim inostranim univerzitetima.
Praktično, jedina razlika je u lokaciji. Naime, polaznici FEDS-a su u Crnoj Gori. Umjesto da idu vani i studiraju ove programe na elitnim evropskim univerzitetima, profesori sa tih univerziteta, po istim programima i koristeći istu literaturu i metodologiju, obrazuju naše studente", kazala je BjeletićOna smatra da "visok stepen internacionalizacije čini studije FEDS-a apsolutno jedinstvenim na teritoriji Crne Gore, ali i šire".]
Specifičnost naših studija je jasna iz pomenutih karakteristika programa, predavača i odnosa prema masovnim, a po zvaničnim ocjenama stranih evaluatora, i ispolitizovanom sistemu visokoškolskog obrazovanja", istakla je Bjeletićeva.

Traže ulice s imenom Srđana Aleksića


Više od 120 nevladinih organizacija iz regiona založilo se juče kod gradskih vlasti u regionu da jednoj ulici u svojim gradovima daju ime Srđana Aleksića, mladića koji je prije 15 godina ubijen u rodnom Trebinju, jer je pokušao da odbrani prijatelja Bošnjaka.

"Pozivamo sve gradske vlasti gradova u regionu, posebno u zemljama potpisnicama Dejtonskog sporazuma, da donesu odluku da jedna ulica u njihovim gradovima ponese ime Srđana Aleksića. Na taj način, sigurni smo, pokazali bi dobru volju i istinsku želju da normalizacija odnosa u regionu ne ostane samo puka fraza, već i stvarna želja", navodi se u saopštenju NVO, prenose banjalučke Nezavisne novine.

Pokreti nevladinih organizacija iz regiona najavili su da će uskoro započeti akciju prikupljanja sredstava za podizanje spomenika Srđanu Aleksiću u Trebinju.

U nedjelju, 27. januara, navršava 15 godina od smrti Srđana Aleksića, koga su ubila četvorica pripadnika Vojske Republike Srpske, jer je pokušao da od njih odbrani prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja.

Napadači su tada nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. Od zadobijenih povreda prvo je pao u komu, a šest dana kasnije (27. januara 1993.) podlegao povredama.

Jedan od četvorice napadača poginuo je nekoliko mjeseci kasnije na ratištu, dok su ostala trojica bila osuđena na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.

Alen Glavović danas živi u Švedskoj i svake godine obilazi grob Srđana Aleksića.

Srđan Aleksić bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.

Srđanu Aleksiću je 20. juna prošle godine posthumno dodijeljena povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH.

"Srđan je svojim djelom pokazao da se čovjekom može biti i ostati i u teškim vremenima", rekao je tada Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog odbora.

Priznanje je u Sarajevu primio Srđanov otac, Rade Aleksić, koji je i glavni akter potresnog dokumentarnog filma "Srđo", koji je prošle godine snimljen u produkciji Radio-televizije Srbije.

Nevladine organizacije su podsjetile da je prošle godine i gradonačelnik Trebinja Dobroslav Ćuk obećao da će rodni grad podići spomenik Srđanu Aleksiću, ali spomenik do danas nije podignut.


http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27555

Voleo bih da sam De NiroRadmila Radosavljević, 26.01.2008 18:21:25 Ocena: 4.00 (Glasova: 5) Komentara: 0



Srdan Golubović
POČETAK ove godine, kao i 2007, kada je reč o našoj kinematografiji, apsolutno nosi znak ostvarenja "Klopka", u režiji Srdana Golubovića. Pored mnogobrojnih domaćih priznanja i nagrada na gotovo svim međunarodnim festivalima na kojima je učestvovao, ovaj film našao se i na spisku devet ostvarenja koja su ušla u uži izbor za nagradu američke filmske Akademije, u kategoriji najboljeg stranog filma. Iako ne nastavlja finalnu trku, ova nominacija za reditelja koji se još svrstava među mlađe autore, svakako ima značajnu težinu.
Srdan Golubović rođen je 1972. u Beogradu, diplomirao je na FDU, a sin je poznatog reditelja Predraga Golubovića. Za vreme studija snimio je nekoliko kratkih igranih filmova, od kojih je najpoznatiji "Trojka", koji je 1994. osvojio "Zlatnu medalju" grada Beograda za najbolji debitantski film na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma, a učestvovao je i na festivalima u Tel Avivu, Birmingemu, Lionu, Čikagu. Filmska publika poznaje ga po "Paket aranžmanu" (treća priča u omnibusu "Herc minuta"), generacijskom rokenrol filmu koji se s velikim uspehom prikazivao u domaćim bioskopima, i filmu "Apsolutnih sto". Sa timom mladih autora, koje je okupio u producentskoj kući "Baš-Čelik", radio je i mnogobrojne muzičke spotove za najpoznatije domaće grupe i pevače, i veoma zapažene reklamne spotove i marketinške kampanje.
Zbog "morskog" ukusa našeg gosta, restoran "Verdi" poslužio je specijalitet kuće koji se sprema za samo 15 minuta: potreban je komad dimljenog lososa, dinje, malo rukole, lešnika, parmezana "gran padano", maslinovog ulja, bibera, tosta i putera.

ŠTA biste rekli na dodeli "Oskara" da ste nastavili trku za ovu nagradu?
- Nisam razmišljao, jer ima dosta razloga zbog kojih sam znao da nema mnogo šansi da ga dobijem. "Oskar" je u populističkom smislu najpoznatije filmsko priznanje koje postoji, a što se mene lično tiče, nije. Mislim da je nagrada u Kanu značajnija od "Oskara", predstavlja konstantnu vrednost, a američka kinematografija, posebno ona koja je vezana za industriju, za Holivud, ponaša se po principima biznisa. Ako bih se pitao, više bih voleo da dobijem "Zlatnu palmu".

Kao stručnjak za marketinške kampanje, pod kojim biste sloganom sada reklamirali sebe?
- Sebe ne bih umeo da reklamiram. Nikada nisam voleo "auto kampanje", uvek sam bežao od ljudi koji sebe reklamiraju. Smatram da čovek sebi treba da postavlja najteža pitanja i da bude najgrublji prema sebi, i možda je to tajna nekog mog uspeha. Osim toga, plašim se da kada bih sebe i pokušao da reklamiram, da bi to bila potpuna antireklama.

Da li je u savremenom svetu i antireklama ipak reklama?
- Jeste, nažalost.

Koji restoran svakako ne biste propustili da ste otišli u Holivud?
- Dosta sam nezanimljiv čovek. Nikada nisam morao da jedem ovo ili ono, nikada nisam imao nikakav hobi, nemam previše rituala u životu, tako sam vaspitan, a to sada ima druge konsekvence. U nekim stvarima ne uživam kao drugi ljudi, što je šteta, pa sam dosta neinventivan i kada je reč o hrani. Najviše volim ribu i najčešće je jedem, a ništa ne umem da spremim. Jedino u čemu uživam su vina, i to crnogorska, na tome uvek insistiram.

Da li je to za vas danas dokaz patriotizma?
- Mislim da su crnogorska vina odlična, imaju i dobar čep, što je važno, i jesu za mene ritualna i malo patriotska stvar. Bez obzira na to gde se nalazim, insistiram na tome da pijem crnogorsko vino. Dosta sam vezan za Crnu Goru, iako retko idem, a zahvaljujući mom ocu koji je tamo rođen, 33 godine izjašnjavao sam se kao Crnogorac. Kada se ta naša zajednička zemlja razdvojila, bilo mi je glupo da počnem da se izjašnjavam kao Srbin. Ostao sam Crnogorac, i kao većina Crnogoraca, živim u Beogradu.
Ali niste na Dedinju?
- Još nisam, ali se borim za Dedinje. Sa Novog Beograda sam, tu sam odrastao i vrlo sam vezan za taj deo grada, iako trenutno živim na Dorćolu. Ali, mislim da ću se vratiti u stari kraj.

U koju biste se avanturu uvek upustili?
- - - Ne znam šta je avantura, prilično normalno živim u ovom gradu. Nikada nisam imao velike planove, još kao dečak želeo sam da se bavim filmom, borio sam se i bio vrlo ambiciozan i vredan. Svoj život sam nekako posvetio svojoj profesiji, i bojim se da je ona apsolutno centralni deo mog života, i da će tako uvek da bude.

Radili ste predsedničku kampanju Milu Đukanoviću i prvu kampanju za predsednika Borisa Tadića. U čemu je razlika kada reklamirate neki proizvod i političare?
- Prve su deo klasičnog marketinga, to je posao koji se radi zbog novca, a političke kampanje rade se iz ideala, bar tako ja radim. Svaki put sam radio za partije i za lidere za koje sam verovao da čine dobro mojoj zemlji, nikada novca radi, i uvek sam u to unosio neku svoju viziju i emociju. Osim toga, politička kampanja je živa stvar, iz dana u dan se oblikuje, menja i prilagođava situacijama, i svakodnevni je stres.

Da li biste i danas Đukanoviću radili kampanju?
- To je dosta teško pitanje, zato što je u vreme kada sam radio njegove predsedničke izbore bio najveći protivnik Miloševića, i prvi koji ga je porazio. U međuvremenu, malo sam se udaljio iz Crne Gore, ali verovatno da bih. Zato što mislim da je vrlo pametan političar i čovek koji je svojom politikom odveo zemlju u dobrom pravcu. To što se ovde nama, ne meni, ponekad to nije dopadalo, to je naš problem. U ovom trenutku, Crna Gora je mala zemlja sa apsolutno evropskom perspektivom, što, nažalost, Srbija još nije.

Šta je, po vama, minus u ovoj predsedničkoj kampanji Borisa Tadića?
- Mislim da se sve kampanje danas rade izuzetno dobro. Ali, pošto mi kao narod već ne možemo da se prisetimo devedesetih - rođaka i prijatelja koji su poginuli u nekim Miloševićevim i Šešeljevim ratovima, mobilizacije, sankcija, inflacije, bezočne pljačke u svim bankama, oko 400.000 mladih, školovanih i talentovanih koji su u to vreme otišli odavde, ja bih te momente svakako uneo u kampanju predsednika Tadića. Mislim da je u ovom drugom delu o tome konačno počeo da priča, i to je dobro za nas. Jer, prilično sam zabrinut za budućnost ove zemlje, pogotovu što sam još kao mlad odlučio da ostanem ovde. Ovo su istorijski izbori, a nažalost, pokazuje se da su svaki izbori u Srbiji istorijski.

Kojoj biste svetskoj lepotici besplatno radili marketing?
- Naomi Vots, sjajna je glumica i vrlo zanimljiva žena. Ni za Mišel Fajfer, Džulijet Luis i njen bend ne bih postavljao pitanje honorara.

Šta vam je najvažnije u ljubavi?
- Da me žena sa kojom sam obožava. Poverenje, jer ljubav je kao kada sa nekim zajedno ronite sto metara pod vodom, i sigurnost u tom smislu je nešto što vas spaja i što je važno.

Na šta ćete uvek "pasti"?
- Na šarm.

Kada biste imali ponudu da napravite rimejk ljubavnog filma koji najviše volite, koji bi to film bio?
- "Kratki susret" Dejvida Lina, ali taj rimejk je već napravljen. Od domaćih, "Samo jednom se ljubi" i "Breza".

Džon Lenon ili Mik Džeger?
- "Stonsi" uvek pre nego "Bitlsi", ali Džon Lenon pre nego Mik Džeger, kao ličnost i kao filozof.

De Niro ili Al Paćino?
- Ipak De Niro. On je glumac sa najvećom transformacijom na filmu, i na onom nivou na kome se svi negde poistovećujemo sa glumcima, ako me pitate šta sam želeo da budem, onda je to De Niro.

Kristina Kovač ili Ana Stanić?
- Neću da odgovorim.

Živojin Pavlović ili Kusturica?
- Na mene je mnogo više uticao Žika Pavlović, kao reditelj, pisac i filozof vremena u kojem je živeo, ali fokusirano na film, Kusturica je jedan od najznačajnijih živih reditelja na svetu.

Armani ili Prada?
- Nemam pojma. Imao sam "Armani mania", i nije bio loš. Ne patim od firmi. Jedina firma i brend koji ne napuštam više od 20 godina je "levis 501".

Do čega "držite"?
- Do muževnosti. Za mene je to sklad između izgleda i duha, sigurnost koju ste u stanju da pružite voljenoj osobi, i ogromna količina šarma.

Šta je ono što vam nedostaje?
- Strpljenje, dosta sam impulsivan. Ta vrsta emocionalne zrelosti mi još fali, ali to valjda dolazi s godinama.

Iza čega biste uvek stali?
- Iza poznate rečenice Džona Lenona - život je ono što nam se dešava dok imamo neke druge planove.

Đukanović: Možda opet budem premijer
Nedelja, 27. januar 2008. 15:56

Predsednik Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović nije isključio mogućnost povratka na premijersku funkciju, ukoliko aktuelni premijer Željko Šturanović zbog bolesti bude morao da se povuče sa čela Vlade.

Vlada Crne Gore saopštila je prošle sedmice da premijer Šturanović boravi u Parizu, gde je bio na redovnim medicinskim kontrolama. Kliničko bolnički centar Crne Gore saopštio je početkom prošle godine da premijer Šturanović ima redak tumor pluća, ali da je radno sposoban.

Đukanović je u intervjuu sarajevskoj "Hajat" televizije rekao da ne isključuje mogućnost povratka na premijersku funkciju "ako to okolnosti budu nalagale".

On je kazao da nema ambicije da ponovo bude na čelu Vlade i da su javnosti poznati njegovi razlozi za takav stav, ali da je svestan političke odgovornosti samim tim što je lider najjače partije na političkoj sceni Crne Gore.

"Niti želim, niti mogu da pobegnem od odgovornosti. Ja sam tu, na
poziciji predsednika partije, i ako razvoj događaja bude uslovljavao neki drugačiji raspored i pomeranja, svestan sam da nemam pravo da sledim samo ono što su moji lični interesi", kazao je Đukanović.

On je ocenio da kabinet premijera Željka Šturanovića "dobro radi svoj posao" i poželeo da "realizuje sve planirano".

Đukanović je rekao da je svestan da su očekivanja građana, ne samo u Crnoj Gori, već i svuda u svetu, iznad onoga što su realni dometi vladine politike tokom četvorogodišnjeg mandata.

Lider DPS-a veruje da je predsednički kandidat te partije Filip Vujanović najbolje rešenje za šefa države, zbog čega je, kako je rekao, uveren u njegovu pobedu na predsedničkim izborima zakazanim za 6. april.

"Moje je uverenje da će Vujanović i u narednih pet godina biti predsednik Crne Gore", kazao je predsednik DPS-a.

Ljuidi vidjeste li naslovnu stranu dan-a.

http://img100.imageshack.us/img100/7...8012008ck4.jpg

ahahahahaa milo mi je. i ovima iz dana sigurno

Ne znam je li mi smijesnije ili zalosnije...

Quote:

---

Originally Posted by milicaaaaaaa

Ne znam je li mi smijesnije ili zalosnije...

---

zalosnije, zalosnije :burp::?::?::?::?::?:

Drugarica mi studira na ovom Fakultetu,veoma je zadovoljna kako uslovima tako i profesorima koji su uglavnom sa najprestiznijih evropskih fakulteta.Jedini problem je cijena ovih studija,mislim da se zavisno od smjera krece od 2000 do 3500 e po godini.

Quote:

---

Originally Posted by sasasasasa,milicaaaaaaa i opet sasasasasa

Ljuidi vidjeste li naslovnu stranu dan-a.
...Ne znam je li mi smijesnije ili zalosnije...
...zalosnije, zalosnije :burp:

---

Ljudi, ne znam sta tu ima toliko tragicno ili za podsmijeh. Stremimo da budemo demokratska, liberalna zemlja, a non-stop slusam ljude kako zvocaju cim neko druge nacionalnosti progovori nesto lijepo o njima. Koja god nacionalnost i etnicka pripadnost da je u pitanju, treba im se dozvoliti puna sloboda i ravnopravnost sa nama. Nama su puna usta Crne Gore i "crnogorstine", pa sto ne bi i oni mogli isto? Meni je to sve ok, samo kada se ne tlace i podcjenjuju drugi...

Pruga Nikšić – Ploče ponovo u planovima


Za deonicu do Trebinja dugu 80 kilometara potrebno 250 miliona evra


Nikšić – Zajedno sa Crnom Gorom kandidovaćemo međunarodnim institucijama i fondovima projekat izgradnje pruge od Nikšića do Čapljine. Oživljavanje ove deonice, kako za Crnu Goru tako i Federaciju BiH, imalo bi veliku korist. To je strateški projekat, jer je cilj da ova pruga ima koridor i prema Splitu i poveže se sa lukom Ploče, izjavio je nedavno Božo Ljubić, ministar saobraćaja u Vladi BiH, nakon posete Podgorici. I Filip Vujanović, predsednik Crne Gore, smatra da bi ova pruga imala ogroman značaj ne samo za privredu Crne Gore nego i za širi region. Podgorica će očito učiniti sve da se realizuje ovaj projekat jer se izgradnja pruge od Nikšića prema Hercegovini nalazi u novom Prostornom planu Crne Gore.
IPSA, Institut iz Sarajeva, uradio je idejno rešenje u dve varijante. Po jednoj, pruga bi išla uglavnom starom trasom uskog koloseka, a u drugoj varijanti ona bi bila pomerena od već postojeće čiji je deo na pojedinim mestima porušen ili je preko njega prešla nova saobraćajnica magistralnog puta Nikšić – Trebinje. Vrednost radova na deonici pruge dugoj 80 kilometara iznosila bi oko 250 miliona evra.
Saobraćaj na ovoj pruzi, koja je izgrađena 1938. i bila u funkciji 38 godina, zatvoren je 29. maja 1976. Bila je to saobraćajnica koja je skoro četiri decenije crnogorsku privredu povezivala sa privredom BiH, Hrvatske, Srbije...
Za Nikšić i Crnu Goru od velikog je značaja rekonstrukcija i elektrifikacija pruge Nikšić – Podgorica što treba da bude završeno do kraja godine. Ova pruga izgrađena je 1948. i na tom poslu bilo je u dobrovoljnim akcijama angažovano oko 46.000 uglavnom mladih ljudi. Poslednji put je rekonstruisana je 1965. godine. Novi remont pruge počeo je u maju 2006. Vrednost ove investicije je oko 60 miliona evra. To je, kako su u više navrata izjavili čelni ljudi crnogorske železnice, prioritet razvoja železničke mreže, naravno, uz modernizaciju pruge Bar – Beograd.
Prostorni plan Crne Gore, koji još nije usvojen u crnogorskom parlamentu, predviđa izgradnju pruge od Bijelog Polja do Pljevalja, industrijskog centra severa Crne Gore. Reč je o pruzi dugoj 60 kilometara u koju bi trebalo uložiti više od 200 miliona evra.
Zanimljivo je da je u Crnoj Gori do sada elektrificirano 169,2 kilometra pruge, 120 pružnih mostova i 121 tunel. među „najtežim” prugama u Evropi je upravo Nikšić – Podgorica, zbog nagiba od 25 promila.

Rade Vukićević
[objavljeno: 01/02/2008.]

Quote:

---

Originally Posted by Flippy

Ljudi, ne znam sta tu ima toliko tragicno ili za podsmijeh. Stremimo da budemo demokratska, liberalna zemlja, a non-stop slusam ljude kako zvocaju cim neko druge nacionalnosti progovori nesto lijepo o njima. Koja god nacionalnost i etnicka pripadnost da je u pitanju, treba im se dozvoliti puna sloboda i ravnopravnost sa nama. Nama su puna usta Crne Gore i "crnogorstine", pa sto ne bi i oni mogli isto? Meni je to sve ok, samo kada se ne tlace i podcjenjuju drugi...

---

Vidi, Dan sebe prestavlja kao nezavisna novina. I Hrvati su bili drugi na rukometnom prvenstvu, pa nema ni slicice na naslovnoj strani. U bilo kojoj drugoj zemlji da neka novina sa tolikim tirazom napise nesto slicno, bilo bi totalno nezamislivo.

Glavni pretres će biti ponovo otvoren


Zbog neslaganja nalaza vještaka iz Srbije i Italije u procjeni količine zaplijenjene droge, danas nije izrečena presuda u slučaju šverca kokaina, nego je sudsko vijeće sudije Seke Piletić odlučilo da ponovo otvori glavni pretres i zatražilo dopunsko vještačenje.

Zbog šverca 202 kilograma kokaina iz Venecuele u Crnu Goru i Srbiju, optuženi su Beranci Vuksan M. Cemović i Vuk R. Vulević, Beograđanin Momčilo D. Pecić i Veselinu V. Pavličiću iz Danilovgrada.

Cemović, Vulević i Pecić su optuženi da su počinili krivično djelo "zloupotreba službenog položaja" i "neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanja u promet opojnih droga". Pavličić je optužen za "zloupotrebu službenog položaja putem pomaganja" i šverc droge. Svima je stavljeno na teret da su ova krivična djela počinili sa elementima organizovanog kriminala.

Cemovic je optužen i za nedozvoljeno držanje oružja, a Vulević za falsifikovanje isprave.

Prema optužnici Stojanke Radovic, specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, Cemović, Vulević i Pecić su u inostranstvu kupili kokain, namjeravajući da ga prebace u Crnu Goru i Srbiju. Pavličic im je u tome, sa umišljajem, pomogao, ukazujući im kako da nabave drogu, a kasnije je pomogao i oko transporta.

Kokain je otkrila italijanska policija koja je zaplijenila najveći dio droge, dok je manju količinu pustila ka luci Bar da bi se utvrdila kranja destinacija.

Tokom istrage i suđenja okrivljeni nijesu priznali navode optužnice.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27697

Spoljnotrgovinski deficit Srbije 2007. dostigao 6,93 milijardi evra, što je 29,2 odsto više nego u 2006, saopštio je Zavod za statistiku.


Pokrivenost uvoza izvozom smanjena je na 48,1 odsto sa 48,8 odsto iz 2006, što je posledica bržeg rasta uvoza u poslednja dva meseca 2007, navodi se u jučerašnjem saopštenju.
Izvoz je povećan 26,1 odsto, na 6,43 milijardi evra, a uvoz 27,7 odsto, na 13,36 milijardi evra, pa je ukupna spoljnotrgovinska razmena uvećana 27,2 odsto, na 19,79 milijardi. Izraženo u dolarima, izvoz je iznosio 8,82 milijardi, a uvoz 18,35 milijardi dolara.
Na povećanje uvoza najviše su uticali uvoz energenata, koji čini 17,3 odsto uvoza, uvoz rude bakra i gvožđa i rast lične i javne potrošnje.
Povećanju izvoza najviše su doprineli privatizacija i restrukturiranje preduzeća, ratifikacija ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama koje su sada objedinjene u CEFTA i potpisivanje sporazuma sa EU koji srpskim tekstilnim proizvođačima daje preferencijalni status na tržištu.
Pozitivan uticaj imao je i izvoz poljoprivrednih viškova, budući da je izvezeno voća u vrednosti 467 miliona dolara i žitarica u vrednosti 343 miliona dolara.
Prema Standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji, najviše su izvoženi gvožđe i čelik, 1,09 milijardi dolara, obojeni metali, povrće i voće, odeća i prozvodi od metala, koji ukupno čine 35,4 odsto izvoza.
U uvozu najveće učešće imaju nafta i naftni derivati, 1,96 milijardi dolara, drumska vozila, gvožđe i čelik, industrijske mašine za opštu upotrebu i električne mašine i aparati, sa ukupno 33,1 odsto izvoza.
Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.
U decembru su najviše izvoženi mašine i uređaji, 30,8 miliona dolara, a uvožena nafta, 131,9 miliona dolara.

The New York Times, January 30, 2008

Oh, Yugoslavia! How They Long for Your Firm Embrace

LJUBLJANA, Slovenia — This spring, Bostjan Troha and 50 of his friends from across the former Yugoslavia plan to celebrate the official 116th birthday of the former dictator Josip Broz Tito with a pilgrimage in boxy Yugoslav-era Fico cars to Tito’s Croatian birthplace and his marble tomb in Belgrade.

A poster of Tito, the leader of Yugoslavia in its heyday, is among Bostjan Troha’s collection of Yugoslav memorabilia in Slovenia, which is one of the six republics that once made up Yugoslavia.

A statue of Tito in Velenje, Slovenia, towers over Vlado Vrbic, a historian who fondly recalls the benefits of life as a Yugoslav.

To mark the occasion, Mr. Troha has hired a Tito impersonator and dozens of child actors, who will wear Yugoslav partisan berets, wave Yugoslav flags and applaud enthusiastically after the impersonator’s address. The revelers will down shots of Slivovitz, the Serbian national drink, and dance to the lurching melodies of Yugoslav folk music along the 360-mile route. His group of pilgrims will be modest compared with the 20,000 from the former Yugoslavia’s six republics — Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, Serbia, Slovenia and the Republic of Macedonia — who traveled daily to the tomb during Communist times after Tito’s death in 1980.

But sociologists here say it reflects a trend across the Balkans they call Yugonostalgia, in which young and old yearn for the past — even an authoritarian one — as they struggle with a legacy of wars, economic hardship and the grim reality of living in small countries the world often seems to have forgotten.

“I miss Yugoslavia,” said Mr. Troha, 33, a Slovene entrepreneur, from a warehouse crammed with his collection of Yugoslav memorabilia, including portraits of Tito, vintage sewing machines, Serbian dolls and 50-year-old bottles of Cockta, the Yugoslav Coca-Cola. “We didn’t have anything, but we had everything.”

Cultural observers here say nostalgia for Yugoslavia is manifesting itself in different ways.

Nearly 5,000 Slovenian youths made a pilgrimage to Belgrade, the former Yugoslavia’s capital and now the capital of Serbia, to celebrate the New Year. Cross-border investment among the former Yugoslavia republics has seldom been higher. The “.yu” Internet domain name remains popular on Web sites. Croats have been discarding ethnic rivalries to vote for Serbian songs during the Eurovision Song Contest. Basketball, a unifying passion in the former Yugoslavia, is played in a league that includes teams from across the region.

All the while, Tito’s image is still used to sell everything from computers to beer.

In the northern Serbian city of Subotica, one businessman, Blasko Gabric, was so distraught when the name of his former country, the Federal Republic of Yugoslavia, was finally abolished on Feb. 4, 2003, that he decided to build Yugoland, a four-acre Yugoslav theme park, complete with a mini-Adriatic Sea and a model of Mount Triglav, Yugoslavia’s highest peak. He said the number of visitors had recently exploded.

“As far as I am concerned, I am still a citizen of Yugoslavia,” he said. “Today, we have democracy and nothing in our pockets.”

Here in Slovenia, a prosperous country of two million, Yugonostalgia is all the more surprising because the country this year will celebrate the 17th anniversary of its decision to become the first republic to secede from Yugoslavia. It did not experience the brutal wars of its neighbors, its economy is thriving, it is a member of NATO and it recently became the first formerly Communist country to assume the rotating presidency of the European Union.

But Mr. Troha, who will open a Nostalgia Museum with his collection, said Slovenians nevertheless missed belonging to a large multicultural country of 23 million people that everybody knew.

Critics of Yugonostalgia — and there are many — say it is driven by a dangerous and anachronistic fringe of crybabies who crave the social safety net of the Communist era and the cult of personality of Tito while ignoring the poverty, the rabid nationalism and 1,000 percent inflation of the 1990s, not to speak of the political repression and the censorship.

“I am puzzled by this nostalgia,” said Dimitrij Rupel, Slovenia’s foreign minister. “People say it was not so bad, that socialism was more human. But everyone was egalitarian in the former Yugoslavia because everyone was poor. Yugoslavia was a dictatorship.”

For others, however, being Yugonostalgic means going back to a time of multicultural co-existence before Yugoslavia collapsed, before the autocracy of Slobodan Milosevic and before the Balkan wars of the 1990s in which at least 125,000 people died. “Yugonostalgia expresses the pain of a severed limb that is no longer there,” said Ales Debeljak, a prominent Slovene cultural critic.

In Velenje, a onetime socialist model town in Slovenia still known by some as “Tito’s Velenje,” a statue of Tito dominates the town square. Vlado Vrbic, a local historian, said Slovenians were Yugonostalgic because even if Tito kept tight control at home, Yugoslavs enjoyed free education and health care, open borders, a job for life, interest-free home loans, generous pensions and, above all, peace.

“The Yugoslav passport was the best in the world, and you could travel anywhere,” said Mr. Vrbic, who at 16 hitchhiked from Ljubljana to India. “In the former Yugoslavia, the pension was guaranteed, so you didn’t need to save anything and the workday ended at 2 in the afternoon.”

Peter Lovsin, the lead singer of a punk band in the former Yugoslavia, agrees. Mr. Lovsin, who also founded Yugoslavia’s best-selling sex magazine in the late 1980s, argued that Yugonostalgia was an outgrowth of the former Yugoslavia’s heady mix of laziness and relative liberalism. Mr. Lovsin, whose lyrics “Comrades, I don’t believe you” became a subversive anti-Communist anthem in the late 1970s, said the band was never censored.

“Slovenia today is more dangerous than Iraq because Slovenia is so depressing,” he said. “In Yugoslavia, people had fun. It was a system for lazy people; if you were good or bad, you still got paid. Now, everything is about money, and this is not good for small people.”

Such idealized notions of the past irk historians like Joze Dezman, director of the National Museum of Contemporary History in Ljubljana, who says they ignore Tito’s role in creating the mess and the carnage that followed.
“An abused child tries to rationalize his abuse and get out of the unpleasant reality by romanticizing the past,” Mr. Dezman said. “But no one is calling for the reunification of Yugoslavia. Yugoslavia is dead.”

http://www.nytimes.com/2008/01/30/wo...yt&oref=slogin

Mutna rabota da ne moze biti mutnija. :burp:

Dve godine kao zavađena braća

Odnosi Srbije i Crne Gore, skoro dve godine od odvajanja „bratske“ države, sve su gori. Umesto regulisanog pitanja dvojnog državljanstva, ekonomske i političke saradnje, međusobne odnose karakteriše niz uvreda, omalovažavanja i nedostatak diplomatske komunikacije.

Poslednje pogoršanje odnosa zabeleženo je prethodnog vikenda kada se digla prava bura oko izjave Mila Đukanovića, predsednika DPS Crne Gore date sarajevskoj televiziji „Hajat“. Naime, agencije su prenele da je Đukanović rekao da će „u konačnici Crna Gora, kao i sve zemlje regiona, priznati nezavisno Kosovo“. Usledila je oštra reakcija iz DSS, čiji je portparol Andreja Mladenović najavio da će Srbija adekvatno odgovoriti Crnoj Gori na „njeno priznanje lažne države koju albanski separatisti spremaju da proglase jednostrano“. Kakav odgovor sprema Srbija, Mladenović nije objasnio, ali je preteći prizvuk bio jasan. Iako je Đukanović kasnije demantovao takvu izjavu, tvrdeći da je rekao da će Crna Gora „slediti politiku EU, ali da svakako neće žuriti sa priznavanjem nezavisnosti“, posledice po odnose dve zemlje već su nastupile.
Samo nešto ranije, kvarenju odnosa doprinelo je i božićno obraćanje mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji je zapretio bacanjem prokletstva na crnogorske zvaničnike koji priznaju nezavisnost Kosova.
- Ovakve izjave su neodgovorne i emituju mržnju i atmosferu neprijateljstva. Time se opet zbog crkvenih sukoba zatežu državni odnosi - kaže za „Blic nedelje“ Dušan Lazić iz Foruma za etničke odnose. On podseća da smo nedavno kvarili odnose zbog vladike Filareta i napominje da SPC treba da se vrati verskim pitanjima, a ne da se meša u svetovnu politiku.
- Taj igrokaz ministra Velimira Ilića i vladike Filareta, pa onda otkazivanje Ilićeve zvanične posete Crnoj Gori zbog toga nije dostojno ozbiljne politike. To je zloupotreba državne funkcije i institucija zarad ličnih i partijskih interesa - kaže Lazić.
On upozorava da odsustvo zvanične diplomatije jako šteti obema stranama.
- Umesto slanja političkih poruka diplomatskim kanalima, Srbija ih šalje putem javnosti, što je nedopustivo. Ambasador Lutovac je još davno trebalo da bude poslat, ali tehnički razlozi i slično ne mogu biti opravdanje. To je moglo da se tumači kao nedostatak dobre volje Srbije i dalje „zatezanje stvari“ - kaže Lazić.
Prema njegovim rečima, u odnosu Srbije prema Crnoj Gori evidentno je ispoljavanje ljutnje i frustracije što se Crna Gora odvojila, a ta frustracija traje i prerasta u potcenjivanje Crne Gore.
- Tako smo imali izjavu Aleksandra Simića, savetnika premijera Koštunice, da je Crna Gora kvazidržava, pa se onda otišlo i korak dalje tvrdnjom da Crna Gora nije na odgovarajućem civilizacijskom nivou. To ne može da stvori dobru klimu. Kad ubacimo i verska pitanja u to zamešateljstvo, onda dobijemo sve gore odnose - objašnjava Lazić.
Da su trenutni odnosi jako loši, smatra i Nebojša Medojević, lider crnogorskog Pokreta za promjene.
- Tačnije, ti odnosi gotovo i ne postoje, a sve je posledica crnogorskog referenduma iz 2006. Odgovornost za to snose političke elite i u Crnoj Gori i u Srbiji, koje nisu uspele da pronađu način da te odnose regulišu na savremen način - tvrdi Medojević. On smatra da su rukovodstva obe države „zabila glavu u pesak i ignorišu probleme“, iako su zajednički interesi toliki da Srbija i Crna Gora treba da imaju više od dobrosusedskih odnosa.
- Zalažem se za to da Srbija i Crna Gora imaju savezničke odnose. To znači dogovor oko fundamentalnih vrednosti, a to su put ka EU, formiranje pravne i građanske države i onda zajednički rad da se ti ciljevi ostvare. Popravljanje odnosa sa Srbijom prioritet je politike Pokreta za promjene - objašnjava Medojević.
Medojević, lider Pokreta za promjene, smatra da stav Crne Gore mora biti da se poštuje Rezolucija 1244, da se jednostrana rešenja ocene kao loša i da se insistira na dogovoru.
- Time bi se dala podrška većini stavova Srbije. Ipak, jasno je da će odluku doneti velike sile i, ukoliko ta odluka bude jednostrano proglašenje nezavisnosti, Crna Gora ne sme da se raduje takvoj odluci, već da to prihvati kao neželjenu realnost. Odnos Crne Gore prema Kosovu ne sme da ostane u ružnom sećanju srpskog naroda - kaže on.
I Medojević i Lazić smatraju da je nužno što pre popraviti odnose dveju zemalja. Medojević smatra da je to , uz promenu političke klime u Crnoj Gori, moguće vrlo brzo, dok Lazić ističe da Srbija mora da se reši te „uzdržanosti i nevoljnosti u politici prema Crnoj Gori“.
- Mi smo upućeni jedni na druge i krajnje je vreme da savladamo azbuku u međunarodnim odnosima, a to je da tražimo zajedničke interese s drugima, pa i sa Crnom Gorom, a ne da stalno insistiramo na razlikama. To što smo se naljutili na Crnu Goru što se odvojila od nas, ne znači da sad više ne treba da sarađujemo. Naprotiv, mnogo toga nas veže, od bliskosti naroda, zajedničkog puta ka EU, do brojnih ekonomskih interesa. Srbija mora da prevaziđe te frustracije i da konačno pruži ruku Crnoj Gori - kaže Lazić.
I Beograd i Podgorica trenutno imaju mnogo bolje odnose sa, na primer, Hrvatskom, s kojom su do pre neki dan bili u ratnom sukobu. Treba li reći da premijer Srbije nije još bio u Podgorici niti crnogorski u Beogradu, niti da pozivi za posete uopšte postoje.
Nerešena pitanja
Jedno od ključnih nerešenih pitanja je pitanje dvojnog državljanstva, koje će, prema najavama crnogorskih zvaničnika, biti rešeno u narednim mesecima. Među spornim pitanjima ostaje odnos dveju crkava, imovina SPC, imovina porodice Karađorđević... Mali pomak u odnosima označilo je potpisivanje Sporazuma o socijalnom osiguranju između Srbije i Crne Gore, koji je stupilo na snagu 1. januara, a koji su potpisali ministar rada i socijalne politike Srbije Rasim Ljajić i ambasador Crne Gore u Beogradu Anka Vojvodić. Ovaj sporazum obuhvata sve oblasti socijalnog osiguranja - penzijsko i invalidsko, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, kao i dečji dodatak. On će omogućiti da 1.540 crnogorskih korisnika penzije dobija ta primanja u Srbiji i da 3.543 korisnika srpskih penzionera ostvaruje to pravo u Crnoj Gori.

Lutovac uskoro u Podgorici
Zoran Lutovac, prvi srpski ambasador u Podgorici posle osamostaljenja Crne Gore, uskoro bi trebalo i zvanično da stupi na dužnost, kažu u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. U prvo vreme, dok se ne izgradi nova zgrada, ambasada će iznajmljivati prostor u jednom od podgoričkih hotela. Vlada Srbije je nedavno i zvanično donela odluku o otvaranju ambasade Srbije u Crnoj Gori, kako je objavljeno u najnovijem broju „Službenog glasnika“.


http://www.blic.co.yu/temadana.php?id=29058

Quote:

---

Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.

---

Ako zele da i dalje IZVOZE u Crnu Goru, valjda ce i njima doci pamet do glave.

Quote:

---

Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.

---

Quote:

---

Originally Posted by milovan

Ako zele da i dalje IZVOZE u Crnu Goru, valjda ce i njima doci pamet do glave.

---

Trebao bi da uporedis uvoz u Srbiju iz CG, a posebno odnos turistickog prihoda CG od Srbije, pa da ti bude jasno ko bi i kakve stete imao od sukoba. Osim toga, CG ne uvozi iz Srbije zbog ljubavi vec zbog isplativosti. Proizvodi iz Srbije, narocito osnovni, prehrambeni, su jeftiniji od istih iz okolnih i ostalih zemalja. Racunica je jasna, sukob ne odgovara ni jednima ni drugima, ali CG treba interesovati sta joj je isplativije, a ne sta hoce ili nece Srbija. Medjutim, DPS i Djukanovica interesuje opstanak na vlasti, jer ih gubitak vlasti mnogo vise kosta od sukoba sa Srbijom. Ipak, trebaju im glasovi Srba u CG da bi tu vlast sacuvali pa zato imaju "konstruktivan stav" po pitanju KiM.

PODGORICA – Kako piše podgorički dnevnik „Vijesti“, kompanija Limon investments limited, u vlasništvu holandskih investitora, je ponudila 48,2 miliona evra za 75 odsto akcija Montepranzo-Bokaprodukta, a za investicije čak 205 miliona evra.

Na osnovu ponude koju su dali, Limon investments je spreman da akcije Monteptranza plati po 572 evra. Njihova vrednost na berzi trenutno je 300 evra.

Tenderska komisija za turizam je nakon otvaranja ponuda juče saopštila da je konzorcijum koji predvodi Atlas grupa Duška Kneževića ponudio 16,2 miliona evra u gotovini i 84,9 miliona za ulaganja.

Midlend resources za 75 odsto akcija Montepranzoa nudi 10 miliona evra, uz investicije od 50 miliona.

Kompanija M.G.I sa sedištem u Kotoru, iza koje stoji Belgijanac Žan Dumortier, ponudila je 1,3 miliona u gotovini i 142,5 miliona za ulaganja.

Tenderska komisija je u saopštenju navela da brojke treba uzeti uslovno, zato što tek predstoji ocenjivanje ponude, odnosno da li ispunjavaju formalno-pravne i uslove tendera.

Nakon toga, ponude će biti rangirane u skladu sa ranije utvrđenim kriterijumima.

Glavni uslov na tenderu za Montepranzo bio je gradnja golf igrališta. Pored terena podrazumeva se i gradnja najsavremenijih turističkih objekata, prenose „Vijesti”.

Kris Libreks, predstavnik Limon investments limited, uveren je da će ta kompanija potpisati kupoprodajni ugovor sa Vladom Crne Gore i najavljuje završetak izgradnje golf terena za leto 2009. godine. Još 2007. godine Limon investments limited je registrovao preduzeće u Crnoj Gori koje će se baviti realizacijom ovog projekta i razvojem golfa u Crnoj Gori. Prema njegovoj proceni preduzeće će zaposliti oko 300 do 400 ljudi u sledećih četiri ili pet godina, a u narednih osam godina ovaj broj treba da dostigne ukupno 600 zaposlenih.

Nekadašnja poljoprivredna farma poseduje skoro dva miliona kvadrata zemljišta u opštinama Tivat i Kotor, od čega je najveća parcela pored magistrale u blizini tivatskog aerodroma, podsećaju „Vijesti”.

Limon je još u igri zbog podrške Prve banke Crne Gore

Nizozemska tvrtka Limon investments nije isključena iz natječaja za kupnju 75 posto dionica Montepranza jer je dostavila pismo Prve banke Crne Gore koja će tvrtki pružiti financijsku podršku.

Tvrtka Limon investments ponudila je 48,2 milijuna eura za 75 posto dionica Montepranza i čak 205 milijuna za investicije. Komisija je dala rok tvrtki da do jučer dostavi dokaze da može ispuniti financijske obaveze koje je ponudila, ili u suprotnom njezina ponuda neće biti uvažena.

U slučaju da Limon investmenst bude prvorangirana, jedan od uvjeta da osigura bankarske garancije za obećane investicije, mimo pisma podrške koje je dobila od Prve banke. Ukoliko ne ispuni taj ili neki drugi uvjet, gubi 250.000 eura garancije koje je svaki investitor bio u obavezi dostaviti uz ponudu.

Quote:

---

Originally Posted by irfan

Ne, ocigledno da ti ne shvatash da je tender objavljen, da su ucesnici predali svu zatrazenu dokumentaciju, da su ponude stigle, i da Drzava CG provjerava svoje firme na tenteru (i bez tendera), a ne poslove firmi drugih drzava. Moguce da ti je to promaklo pa si povezao nesto nepovezivo.
Ono sto drzavu treba da zanima jeste da podrzi najvecu cijenu, jer ta najveca cijena je svrha prodaje, da sto vise dobije na tenderu.
Ocigledno su se ljudima usadile neke infombirovske, KGB i Skazi metode, i usput zaboravili da su toliko zaostali u svijetu da sebi daju za pravo da se mijeshaju u sistem kontrole drugih drzava izigravajuci maloumnike za predstavnike stranih CO, i u ovom slucaju posebno imbecilno djeluju u ochima Ambasadora Holandije.

---

Nista tu nije propusteno, vec iz novinskih vijesti jasno receno da je za "Limon investment" bankarske garancije dala Prva banka. Naprijed imas clanak u kome se kaze da je tenderska komisija trazila dokaze da ta firma moze da ispuni finansijske obaveze koje je ponudila. Umjesto da ta firma ponudi dokaze iz svoje zemlje ili EU, iz neke respektabilne banke, garancije je dala "Prva banka", oko koje se jos nije slegla prica o milijonskim udjelima dojucerasnjih siromaha. ...
Drzava se treba brinuti i za cijenu i za investitora i za porijeklo novca koji se ulaze jer ozbiljna drzava sa svojom imovinom postupa ozbiljno, a ne kao na buvljoj pijaci, ko kome uvali i kako stigne.
Ambasada Holandije nije se oglasila, niti treba da se oglasi, jer ona ne trguje vec firma iz Holandije kojoj drzava Holandija nije tutor niti garant u datom poslu. Osim toga, "Limon investment" nije drzavna firma niti barata sa drzavnim parama i imovinom vec sa svojim, a holandska je samo utoliko sto je tamo registrovana. Takodje, prema ovome sto mozes iz novinskih napisa gore procitati "Limon investment" u vlasnistvu Krisa Libereka se 2007. godine registrovao svoje preduzece u CG, pa je to preduzece iz CG, i vjerovatno je po tom osnovu i dobilo garancije Prve banke.

Oli Ren: U Crnoj Gori se i dalje "pere novac"

Evropski komesar za proširenje Oli Ren ocenio je da se državna administracija u Crnoj Gori mora poboljšati na svim nivoima i da pranje novca ostaje kritično područje.

U intervjuu za najnoviji broj "CG Ekonomista", Ren je pozvao Crnu Goru da nastavi započete reforme državne administracije, ocenivši da će od kapaciteta pravnog sistema zavisiti da li će najmladja evropska država ove godine dobiti status kandidata za prijem u Evropsku uniju.

On je posebno pozvao Crnu Goru da se koncentriše na rešavanje akutnih problema, ojača borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i istakao da "pranje novca ostaje kritično područje" ove države.

"EU pažljivo prati sve poteze i napredak Vlade u Podgorici i veruje u evropsku perspektivu Crne Gore i svih država zapadnog Balkana", poručio je evropski zvaničnik.

On je ocenio da je Crna Gora prošle godine ostvarila značajan napredak, ali je istakao da ove godine mora nastaviti i intenzivirati reforme.

Brisel očekuje da će Crna Gora nastaviti da igra konstruktivnu ulogu u regionu, poručio je Ren.
On je upozorio da država mora ojačati sopstvene kapacitete, jer je to jedini garant njenog razvoja i vladavine prava u društvu.

"Državna administracija ostaje slaba i mora se poboljšati na svim nivoima. Akcija je potrebna da bi se postigli konkretni rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala", naveo je Ren.

"EU potpuno shvata da Crna Gora teži da dobije status kandidata za prijem u članstvo, ali Evropa želi da se to desi tek kada ona ispuni uslove za to", zaključio je Ren.

Quote:

---

Originally Posted by irfan

Jeste zalosno procitati ovako nesto od zrele osobe. Jasno je vec u prvom postu da nemate veze sa ekonomijom i biznisom, a ovo oko Holandije i pravne garancije privatnog kapitala, na kojem se zasnivaju sve KAPITALISTICHKE drzave, sa ovim komentarom ste mi potvrdili elementarno nepoznavanje koncepta pravne drzave.

---

Zalosno je sto ti mislis da je CG pravna drzava i da se ulagaci u nju ponasaju kao i u zeljama iz kojih dolaze. Jasno je da nemas predstavu o tome kakva je CG i ko je sve i kako u CG dosao do kapitala, oprao ga i ko ga i dalje pere, sto nije nikakva novost ni za kapitalisticke zemlje u kojima se ta pojava takodje desava iako u mnogo manjem obimu. Osim toga, jel tebi jasno da je garancije trazila tenderska komisija, a ne ja ili neko drugi. Ako je tenderska komisija trazila bankarske, a ne pravne, garancije onda je tvoja prica o konceptu pravne drzave i mom poznavanju iste pogresno usmjerena, i da su neukusne uvrede na racun Medojevica tvoj politicki stav koji ima veze sa ekonomijom taman kao baba koju pominjes. Daklem, objasni nam sto Prva banka daje bankarske garancije za ove limune iz Holandije? U kakvom se dilu oni nalaze? ... Takodje nam pojasni zasto Oli Ren, kao predstavnik EU i time Holandije proziva CG za "pranje novca". ...