Originally Posted by
Xerxes
Pukla mi pertla na patici rano jutros.
Mislim, nije pukla ono malo, nego pukla skroz, raspala se ko opozicija. I ja pošto sam bio u poslu nisma baš stigao da je odmah zamjenim, ali nisam mogao normalno ni da hodam jer mi patika landarala i spadala kao starletama gaće - na svakom koraku.
I reko' JEBOTE JE L' MOGUĆE DA JEDNO PARČE KANAPČETA MOŽE OVOLIKO DA ME OMETE?
I skapirao sam da može. Dok nisam namjestio novu pertlu, nisam mogao da nastavim sa radom.
I sada evo sjedim i razmišljam se koliko mi svakodnevnih stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo. Mislim, stvari koje su na prvi pogled beznačajne, ali se ispostavi da nikada nisu.
I koliko ljude koji su nam bliski uzimamo zdravo za gotovo. Ona naša čuvena, genetski usađena rečenica - MA NEĆE VALJDA MENI ZAMJERIT, ON/A JE MOJ/A.
E, pa baš zato što je tvoj/a, zato se i potrudi oko nje/ga. Ispoštuj, pokloni pažnju, odvoj nekoliko minuta dnevno za ljude koji su ti bliski i koji ti čine svakodnevni život lakšim i ljepšim u ovoj septičkoj jami od društvene solidarnosti i vremena.
Ebe mi se mnogo da l' će neko ko mi nije ništa da se naljuti. Moje poštujem.
Nadam se da ćete početi i vi, sve zbog priče o jednoj pukloj pertli.