ja nisam imao djetinstvo nego sam morao sa 10 godina da idem u sumu drva da segam cijepam i vucem
Printable View
ja nisam imao djetinstvo nego sam morao sa 10 godina da idem u sumu drva da segam cijepam i vucem
mi smo ispred zgrade , gdje sam zivjela do '99, imali mačku i psa ja mislim... hranili smo ih, i posle nekog vremena su uginuli. zvali su se tom i džeri :) naravno, igrali smo i lastike :)
nemoj jednu,pusti dvije :)
hahahahahahaha :)
Eh. Izaći 90-ih ispred zgrade sa ogromnim parčetom domaćeg hljeba namazanim kremićem, ljepota! :mrgreen:
bande koje su se skupljali da igraju klikera dok sam ja uvjek igrao protiv svih (nisam imao konkurencije :D) neopisivo...
fatalice na cijevni cim bi pao mrak...
Nema toškale!!! :mrgreen:Quote:
Originally Posted by POBR0
A pola - cijelo?
Trulih kobila?
Ćore bake?
Rata?
Žmurke?
Ihaaaaa... :D
a tek sto se na Zabjelo cinjelo hahahahh kad se sjetim...lijepa su to vremena bila...a onda u centar,kod stare vatrogasne...ihaaaaa :)
struja ne vazi :DQuote:
Originally Posted by puppy
ih to se podrazumijeva :PQuote:
Originally Posted by puppy
Ko na Zabjelu nije proveo makar dio djetinjstva, taj djetinjstvo imao nije! :mrgreen:Quote:
Originally Posted by aLaPaCha
Najbolje je bilo ipak, nema magija :DQuote:
Originally Posted by puppy
nista ko nije probao fatalice na cijevni :)Quote:
Originally Posted by puppy
hehehe tacno tako!Quote:
Originally Posted by puppy
Najljepši dio života. :)
1,2,3 sa autićima, žmurke, kikirikija, planova, rata, pa prskanje vodom ispred zgrade kad upeče sunmce, štafeta oko zgrade, fudbala po čitavi bogovetni dan, pa klupa, pa krađa šipkova,jabuka i ostaloga svakojakoga voća, itd, itd. :(
Lopova i zandara oko lepe kate po svu noc..
Tetris crni koji prica APOLO,APOLO:)
Priganice sa pekmezom od sljiva svaki dan:)
Shok zvake:)
Pom-pom:)
Kupanje na skaline svaki dan od 11 do 15:)
Sladoled kod cice:)
Lizalice u obliku kokota crvene isto kod cice:)
aaaaaaaaaaaaaaaaa mogu do ujutru nabrajat:)
I brao kad se posjeces obavezno vriska: ''krv mi je krv mi je'' ahahahhaahaahaah
Ali pom-pom, hahahahahaha, a dobro se njega sjeti! :D
Pom pom se ne zaboravlja:) nadjoh ga nedje prije 2,3 godine u panonku cini mi se ,uh obozavao sam ga:)
Zaboravih i TURBO ZVAKE!:)
igrala sam doktora i pacijenta sa drugom.svasta sam naucila.
A vidji temu,sad cu da se raspisem.
Prva stvar koja mi pada na pamet,a ne bjesmo tako mali.Glavna zanimacija tamo nedje u sesti sedmi razred meni i mojim drugovima bila je da zajebavamo narod tako sto smo stavljali barikade na put.Dok smo bili manji tu 4.razred stavimo svacega,nekakvoga materijala,sve sto nam padne pod ruku,na ulicu i lagano stanemo na ogradu i gledamo.Ono mali smo bili boljelo nas je uvo.Ili stanemo kod druga na terasu i samo cekas kad ce ono da zalupa.E ono kad smo malo porasli onda ti vise nije svejedno,i onda smo isli u brdo...a to je vec posebna prica.To smo radili zimi,petkom,dodjes iz skole i odma ides na ''posa''.Onaj sto dolazi kasnije,trci da sto ne prodje bez njega.Prava mala banda,nas jedno 5-6,pa fino udji u sumu,nadji neko drvo obaljeno,i iznesi na put.Onda stanemo iznad puta iza nekih medja i gustisa i gledaj dolje sto se cini.Da ''zrtvama'' bude jos teze to je bilo u jednu krivinu i ne mos prepreku vidjet sto je ne udaris prakticno.E,brate mili,kad popizdi narod,a kako i ne bi,pa pocne jurnjava,a nemas kud nego uskim stazicama uzbrdo.Ono uspon samo takav ali kakvu snagu dobijes brate,trcis uzbrdo ka nizbrdo,nema da se staje.
A fudbal,da sam bio zeru talentovan,moga sam naucit fudbal da igram odlicno kolko sam gurka loptu.Dodjes iz skole,presvuces se,eventualno rucas,i odma na livadu,i samo lopte,lopte,lopte,nema tu umora,pa ono pane mrak i samo loptu vidis nista vise,e kad vise ni loptu ne vidis onda se bataljuje.A ono prvih nekoliko razreda nema mnogo da se uci,pa cijeli vikend igras.Pa panes u travu pa se oglibas ono zeleno,pa oce li se skinut,pa zoves nekoga,on veli u novo sam stani da se presvucem.Ili kad dodjes da zoves druga,a on veli cekaj da pitam mogu li.pa cekas oce li ga pustit ili nece,pa kad dodje i rece da smije,onda trk u igru.
Ili rata,kako se koja kuca radi,mi se tu ''nastanimo''.Pa svako donese kakve ima pistolje i pucaj.To posle,prvo kad nismo imali uzmes letvu i na nju zakucas dva mala parceta poprecno,ih ka prava puska.
Ima tu milion stvari,treba se sjetit,a i skoro sve je nabrojano.A igrice,sto velite,samo kad se ne moze nista drugo,pa sjedi kuci igraj,cim je ljepse vrijeme,ili nas je vise odma napolje.A secam se kad mi kupise sega megu.to mi bjese ka da su mi sav svijet kupili.a slicice fudbalera,pa kad imas balu duplih onda idi po naselju na pola cijelo ili tapkale,pa onnima sto imaju milion duplih prevrcess vrhovima prstiju slicice na tapkalu,ka da neces.
A najjace kad ides da krades voce.Jednom upadosmo u dvoriste,sjede ljudi ispred kuce mi malo dalje na tresnju sjedimo i jedemo u sve sesnaes.
Ne mogu se sad sjetit svega.
Attachment 62665
eee, kako sam samo bio srecan kad sam ga dobiooo...
Makadam i koncert na skaline!:)
http://www.youtube.com/watch?v=az3DXBoeq0Q
a vidji likove ahahahahahahahahahahahahaha
kad sam bio mali igra sam fudbala bas dosta po niksickim dvoristima.zmurka i ostale zajebancije nikad nijesu bile za mene.igra sam isto lopova i milicajaca sa pistoljima na kuglice.tu sam primijetio da me privlace oruzje i nasilje.mnogo sam volio sa drustvom da ulijecem u prodavnice.da krademo neke sitnice i da maltretiramo radnike u prodavnici.i to me do dan danas drzi.volio sam dosta da gadjem krsima i snijegom auta.koliko smo samo auto polomili.no bili smo jedna od ludjih ekipa u grad.cak su i tada mnogi stariji strijepili od nas.setaliste kru
Sto od sto si kao mali nekih 7 godina volio i da odes na kurve da pokaras nesto?I sto ti bi za ono silovanje i ubistvo 95-e?
to je tek doslo u 8 razred osnovne.dolazile su neke mucenice iz podgorice i tada je nas makar 15 20 izgubilo nevinos na te dvije podgoricanke.luka simonovic najaca skola
Poslije kazu da nam skolstvo nazadno, a u osnovnu skolu uce djecu kako izgubiti nevinost.
i najace osmo triQuote:
Originally Posted by Bohemia
"Pobrkani loncici, serpe i poklopciciii" :D
SOL MAKARON SOL FEEEEEEEEEEEEEEDJO, MARION, MARION, leo leo, tip tip tip!
ruku na srce mora se priznat da jes u nasu generaciju.ja sam ucio u osmo 1 i ako cemo realno bili smo odma posle trojke.kakvih je tu ludaka bilo.danas ih nekoliko na dugim robijama u spuz.neki su po inostranstvu isto rade mutne poslove.bas su bili zestoki momci teski kriminalni umoviQuote:
Originally Posted by Junkie994
vele u niksic se kriminal radi,idu ove nase tamo eo,kod nas ni jedna ne osta to vele sprdnja...Quote:
Originally Posted by Bohemia
RespectQuote:
Originally Posted by Zaradona
E i ja isto.Nikad da ga popunis.A u sredinu njih dvojica,Zidan i jos neki igraci ono po 4 slicice,na kraj one ruke sto drze pehar.
Kristijane biciklom ispred kuce jedne zene sto je imala pogodno tlE za bacanje pod rucnom, zlatila se ona bicikla sa noznom kocnicom, a ne ova cuda danas sa 600 brzina.
Pa jedan Soleticco poslije skole svaki dan Zoro i neki misevi na motore.
Sega mega i pucanje u patke po vas dan.
Brojanje 10 koraka da se postave krsi kao stative za fudbal.
Oguljena koljena svaki dan od padanja sa bicikla...
Ova su djeca danasnja gospoda za nas, mi smo obicne seljacine podgoricke bile.
Igreee bez granicaaaaaaaaaaa!
IsssssaaaaaQuote:
Originally Posted by Mojsije
Neizbjezno.
Ja sam u djetinjstvu bila Don u komsilAk.Posklepam one momke sto misle da su najjaci i kad prodjem ulicom oslove me sa "dje si kralju" pa svi za mnom.
Najzanimljivije igre su mi bile one kad recimo uzmem iz polunapustenog papir servisa(u koji je trebalo i uc i izac)traku crnu za sekretarsku masinu pa kako koja djevojka krene pud grada da je s njom malo obiljezim.A tek kako su izgledale kad im raspalim nedje sa sprata obliznje zgrade balon pun vode po sred glave.
ho-ho :mrgreen:
Prije svega svaka cast za temu !!!
Tako bih se rado vratio u to vrijeme......
sjecam se kad smo vezali kvake u ulaz komsijama i pozvoni jednome pa drugome i sjedis pored lifta i cekas ,pa kad pocne cimanje dvoje komsija prvo jedan otvori vrata a ne moze skroz samo 20cm pa drugi i tako lupaju...... a tebi milina :)
a tek kad su bile restrikcije pa se podijelimo po 3-4 po ulazu kad nestane struja krali smo iz kuce cackalice ,sibice pa uleti u zgradu i zaglavljuj zvona ehhhehhhh te miline tek kad dodje struja sjedis na klupu ispred zgrade a citava zgrada "zvoni" ......
ili kad su se vozila signalova auta, i mi smo polagali ali nocnu voznju :)))) .....
ima tu dosta toga sto je ispricano u gore navedenim postovima, a meraka li kad iskoristis onu kozu od lopte sto je pukla (naravno balonka ide za pracku) napunis je sljunka pijeska cega sve ne i postavis je ispred zgrade odaljis se sa drustvom par metara i svako ko dolazi iz suprotnog smjera doviknes "mozete li mi dobacit loptu" ee koliko je tu noga ostalo na tu loptu :) a tek sklonista na drva sto smo pravili ehhh lijepo se prisjetit
Ja, kao najstarije unuče i sa babove i majčine strane, đedovi i babe su me naprosto obožavali, dizali u zvijezde - prvo unuče, radost, pa još pišulja Kučka..baba nijedno od ostale unučadi nije šćaše metnut u krilo (tad je mogla :D) no mene, a tetka - šćer joj , je sve govorila - siktala skoro plačnim glasom:
- ada, uzmi malo i ovu moju đecu, nijesu gubava!
baba Danica, ni da čuje..veli ne smije, e ću ja počet da plačem..a zaisto sam umjela da urličem i koristim situacije, samo neka sam zdravo..
što se babe tiče, sve me ćerala da pjevam i govorila da će Brena bit 0 u odnosu na mene po slavi..i dalje je obrnuto, ali nema veze, jedna je Brena!
i vazda je govorila kako neće bit čo'eka za mene, jer mi nijedan neće dorast..do dan danas je tako...Baba, fino mi ga proreče...sad se mazim s kuckom, 'mjesto s momkom...
s majčinom majkom sam kao dijete - od treće do desete godine obišla neke gradove naše bivše SFRJ što avionom, što vozovima i autobusima ...mene je cecala mjesto kofera..pa se sjećam Glamoča (baba mi je odatle) i jedne livade tamo đe održasmo piknik (babina famelja je ogromna)- ..pa kad babina sestra skinu protezu, pa mi zašklapta pred oči s njom..kuku, 3 dana nijesam mogla zaspat poslije toga..Banja Luke i mog pokušaja (7 godina sam imala) da opeglam tetku nešto, pa ispeglah ruku od zgloba do lakta, a košulja osta zgužvana, Sarajeva i tetkinog stana s pogledom na 'Željin' stadion- tada sam prvi put čula Josipu Lisac đe poje i rekla tetki da bači kasetu, jer se kasetofon pokvario i traka se zapetljala, pa zato ova teta ovako čudno pjeva...Tamo sam prvi put u tramvaju viđela Sašu Lošića iz Plavog orkestra koji me štipnuo za obraz, a ja mu , kao svako vaspitano dijete, tražila kapu...Beograda, Trebinja, Ljubljane, Našica...
mjesta Gospođinci u Vojvodini i sankanja od jutra do mraka (tada sam prvi put viđela snijeg) i dobila vaške...
da ne nabrajam đe smo sve završavale
Pamtim da sam do 12-te vazda bila prašnjava (žuto crvena) bila, sa svom ostalom đecom iz naselja, a jedna komšinica je radila u Titex-u, pa smo nas 10-ak čora imale vazda iste haljine, od ovog Ćemovskog polja, jer tada 10 kuća nije bilo na Starom aerodromu i pamtim majčinu zgroženost kad smo se ovđe doselili i kad je htjela da se razvede od tate (hahaahahahha i dan danas plačemo od smijeha), jer je ona kao kćerka potpukovnika (gospodsko dijete, je l te) iz ulice Ivana Vujoševica od Preko Morače došla u skoro, pa pustinju staroaerodromsku sa prašinom i pijeskom do koljena ...Sad već ne bi dala Stari aerodrom nizašta ..Do 6.-te sam stanovala u ul. Mitra Bakića one zgrade od elemenata, a komšija iz ulaza mi je bio Pupo Abdomerović, koji nam je pružao divan pogled na njega i njegove minimalke kad izide na terasu...U Prela - balkon do mene, sam bila smrtno zaljubljena, što je rezultiralo šamarom od majke, jer sam se drala skoro cijeli dan, dozivajući ga ka' da me kolju, a ja sam samo htjela da budem romantična..i odvažna
Uh, ružan period je bio majčine bolest sa bubrezima 1993. (uz svu onu muku sa inflacijom)i u sred avgusta temperature od 42 i nikad zaboravljenog doktorovog tati: 'Gospodine, uradili smo sve što smo mogli.'' stavljajući mu do znanja da za nju više nema spasa..što se, da kucnem, nije pokazalo tašhnim..žilava mi mila majka (koju volim najviše na svijet'!)..Tatinih ručkova i večera, dok je majka bila na VMA u Beogradu (zbog istih bubrega)..odlično se snalazio sa nama troma, pomagala sam mu koliko sam umjela i mogla ...E, da..opet sam se naušljala bila te godine, sve mi prosto...po komshiluka sam nagrdila...dok me bištao što je znalo da traje po cijelu noć, jer sam vazda imala dugu kosu, ocu se valjda bilo smučilo, pa me čupnuo za perčin i dreknuo:
- Brenda da ide u Ameriku..po' Amerike da naušlja..
ahahahah Brenda mi je bila zakon..Beverli Hils je bio nezaobilazan
U Baru sam zajedno sa sestrom i bratom provodila i zimske i ljetnje raspuste i kod majčinih i oni su zaista imali veliku i jako bitnu ulogu u mom odrastanju i sazrijevanju.nijesu bili previše popustljivi, znao se red, bilo je rada i discipline!
Mada, đed je bio mnogo blaži no baba - ona bi nas svaki dan upirala da nešto kutaramo po kući, a đed nas je samo ćerao da učimo, putujemo i čitamo...i, naravno, pomagao (bodreći, finansijski, stručno, iskustvom) u tome...
Ljeti sam odmarala, ali baš odmarala radeći sa kozmetikom koju je ujak 'prešaltao' iz parfimerije u Podgorici na tezgi pored mora u Baru...dođem u kupaćem, s peškirčićem oko struka (tada sam imala struk)..ujutro kad otvorim 'dućan' to sve fino složim po bojama i veličini - da je Bog vazda bi kutarala oko tih tantara (pomadice, parfemi, šminke, lakovi, ulja , mlijeka za sunčanje)..dođe kuma koja je prodavala klasove do mene (takodje radno ljeto)..ja se bućnem u more, osunčam se, pa se vratim na radno mjesto, onda kuma na red - a usput se i družile i tako se 'upoznavale' i zbližavale i tako nedje do jedno 17,18h sati, kad nas majke 'zamijene'...
nikad me ljepši i slađi odmor nije 'zapada', upravo zbog rada, a uz to i svakodnevnih anegdota i komičnih situacija koje smo imali sa kupcima, i NIKAD nam se nijedna ružna stvar nije desila jer su nas lokalni momci koji su bili i naše komšije, 'šuvali' od mogućih neprijatnosti (oni su držali butike, kafiće i bačali 'oko' na nas da vide je li sve u redu) i ponosa što sam tada sa svojih 15 godina (tada sam počela, pa se nastavilo josh 3 sljedeća ljeta )sestru, brata i sebe opremala za školu - knjige, torbe, obuća, odjeća i bez ikakve skromnosti mogu vam reći da se lijepo zaradjivalo..baš lijepo, a dijelilo se na pola (to je bilo 1995. do 1998. godine)! a ja sam kao tinejdžerka zajedno sa sestrom i bratom imala sve za čim sam tada imala potrebu i svjesna bila da sam i ja dijelom doprinijela tome...
Ne zamjerite što je sve s 5 na 9...
Reklame...