Xaxaxa [emoji23] [emoji23] [emoji23]Quote:
Originally Posted by DJuzla
Printable View
Xaxaxa [emoji23] [emoji23] [emoji23]Quote:
Originally Posted by DJuzla
https://uploads.tapatalk-cdn.com/201...d4358f76be.jpg
Sent by CDM app
/end
Kako izmislja lik ovo je nerealno.Quote:
Originally Posted by DJuzla
I da su ga pretresali, on bi izjavio kako je dobio vip tretman od policije..
Pati za paznjom, potonji stadijum.
Ljubomorni ste blavori, idemo śaleeee
veliki lajk za novi avatarQuote:
Originally Posted by DJuzla
Odavno javne pripadnike LGBT populacije posebno sprovode na aerodromu da ih ne polomi neko.
Samo sto je on to pomijesao sa vip tretmanom. Avetinja.
http://www.evilenglish.net/wp-conten...03/image-1.jpg
hahahahahah ne mogu rep+ da ti dam a taman sam htjela da napišem, "što je momci ta zavist i ljubomora" :DQuote:
Originally Posted by kupus
Daj mu rep- to mozes vazda :lolblue::lolblue::lolblue:Quote:
Originally Posted by zvoncica
Gospođe, da nije malo rano za japanke i haljine na bretele, manite prokuvale!?
A nije, macko, sjevernjacima je ovo ljeto :D
Sent from my iPhone using Tapatalk
A ja u djile i dalje, a kako mi malo treba da se prehladim, ne daj boze da ga skinem na 5 minuta, osvanuo bih u Brezovik.Quote:
Originally Posted by KRKNA
Juce ported mene ide djevojka u onu modernu kratku majicu, gologa struka.
Mislim se, a daako te ko otrese brzo mrcila se, preladices se...
Ja ne znam, meni se juče desni mud zalijepio za butinu, to je dovoljan pokazatelj. E moj Micove kakav si ti lunjo stari.
__________________________________________________ _____________________
They claim their labors are to build a heaven, yet their heaven is populated by horrors. Perhaps the world is not made. Perhaps nothing is made. A clock without a craftsman. It's too late. Always has been, always will be. Too late.
https://www.youtube.com/watch?v=J0RKpmjjpLQ
Nije rano [emoji12]Quote:
Originally Posted by KRKNA
Nesta ona wc tema ili sam corava.
Ljepotica moja :)
https://uploads.tapatalk-cdn.com/201...f59a84125f.jpg
Sent from my iPhone using Tapatalk
jes, sad će za mjesec dana polako u ladnije krajeve, ne može se preko 1.maja ođe izdržat bez ko mora :DQuote:
Originally Posted by goozica
Taman da mi se parking oslobodi hhhahah
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jedinstveni osjecaj kad saznate da imate druga, koji je u stvari sad drugarica......
@goozica možda se začepila? (tema) kekekee
Jesi joj/mu čestitao?Quote:
Originally Posted by mexiko
Razmisljas li o tome kako te je mozda neko vrijeme mjerkala? [emoji38]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Quote:
Originally Posted by goozica
Nekad samo zajdno ucili srednju skolu, i imao samo ga do skoro medju prijatelje na FB. Vidim nesto ga nema u zadnje vrijeme, ali u jednoj fb grupi dje se pokrenula prica oko proslave mature, primjetim da jedna gospodja stalno komentarise i daje predloge, a pojma nemam ko je, a znam da nije bilo djevojaka u skoli (u pitanju je vojna skola). Pitam ja jednog drugara da mi objasni koje ona. E kad mi objasni...moooj brate....on prosle godine promijenio pol. Cka je napisao(la) knjigu koja je jedna od najprodavanijih u Srbiji, ili barem u BG. I tako ja saznam da imam druga(ricu) Inace prije promjene pola se ozenio, ima dvoje djece. Nesto razmisljam kako sad zovu, tata ili mama :)Quote:
Originally Posted by Zedd
Čudna imena za đecu.
To ko ona helena vukovic
Sent from my iPhone using Tapatalk
I da...Zedd, cestitao sam mu
https://instagram.com/p/BSPfR55j_FH/
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da l' ja to slušam adila
Ahhhhhhhhh, kako je mrznovu masnom drob prekipiooooo
AHHAHAHAHHAHAAQuote:
Originally Posted by mexiko
http://i.dailymail.co.uk/i/pix/2015/...5336072351.jpg
Vojna škola, opa.
i moj je taman ovakav...Quote:
Originally Posted by DJuzla
Ne prdi, ka ovaj nije ni jedan.Quote:
Originally Posted by KRKNA
Volišime?
Samokasamsita.
a pazi mu lijevu ruku :lol:
Moze 10 kokosaka unutra naslozit, ka u zamrzivac
Mirišljavi ulošci, mirišljave papuče, smrdljivi smoki, buđavi sirevi, bijele čokolade i ostali apsurdi...
Naisao sam na neku vrstu izazova - predstavite svoj zivot u 10 fotografija.
Izgledalo je kao jednostavan i zanimljiv nacin na koji bi neko mogao sebe predstaviti. Mozda ne bas jednostavan nacin, a upitno je da li je i zanimljiv. Ali, kako god...
Prvi problem sa kojim sam se susreo, jeste kolicina fotografija koju sam morao da pregledam jer vec vise od petnaestak godina cuvam svakakve fotografije, a s obzirom da svaka od tih fotografija na neki nacin opisuje odredjeni vremenski period i ljude koji su prosli kroz moj zivot, koji su bili ili jos uvjek jesu dio njega, na ovaj ili onaj nacin, nasao sam se u situaciji da ne znam odakle da krenem.
Pokusavajuci da savladam prepreku sa kojom sam se susreo, odlucio sam da na neki nacin isfiltriram i stavim po strani sve one fotografije koje su me podsjecale na lose stvari ili ljude, iako one jesu sastavni dio mog zivota, morao sam da se odlucim na taj korak jer nije bilo drugog izbora, tj. to mi je tada izgledalo kao najlaksi i najbrzi nacin da savladam prepreku sa kojom sam se susreo.
Dosta toga je bilo lako staviti po strani nista, osim tih fotografija, me nije vezivalo za osobe i stvari na koje sam naisao. Cak stavise, dosta toga je vec duzi vremenski period bilo u potpunosti izbrisano iz moje memorije sto, uistini, i ne cudi jer kada bi se koristio tech terminologijom sa kraja XX vijeka, cisto zarad slikovitog prikaza, memorijski kapacitet mog mozga bio bi proporcijalno jednak memoriji floppy disk-a...
Stavivsi po strani veliki broj fotografija, sve je odjednom izgledalo mnogo lakse, ili bolje receno, ne bas...
Gledajuci kroz pregrst fotografija koje su se jos uvjek nalazile na ekranu kompjutera, susreo sam se sa novim izazovom; 10 fotografija kojima cu predstaviti svoj zivot, srecan zivot, sve one lose stvari i ljude sam vec stavio po strani.
Dakle, srecan zivot - 10 fotografija.
Ne ide.
Jednostavno ne znam odakle da krenem i sto mi to uistini toliko znaci da bih mogao da ga stavim na prvo mjesto i napokon krenem dalje.
Ne znam...
Vjerovatno bi vecina pomislila na porodicu i porodicne fotografije. Pomislio sam i ja, ali u svom tom pregrstu fotografija nisam naisao na nijednu porodicnu fotografiju. Jednostavno, nije ih bilo.
Prihvatajuci to kao ociglednu cinjenicu i s obzirom da nisam mogao da uradim nista po tom pitanju, pokusao sam da razmislim sto je to drugo, pored porodice, toliko bitno u mom zivotu?!
Nisam mogao da se odlucim i poceo sam da se osjecam, mogu reci, lose. Nije bilo izlaza. Sve je bilo lakse staviti po strani, a veoma tesko se odluciti na prvi korak i izabrati nekoga ili nesto sto mi toliko znaci da bi se naslo na tom, carobnom, prvom mjestu.
Zapitao sam se: da li sam mozda ovaj izazov shvatio previse ozbiljno? Ipak je u pitanju samo jos jedna besmislena igra, vjerovatno, nikog nije ni briga...
Ali, za mene vise nije u pitanju igra, vec je u pitanju zivot i njegov smisao.
Ko sam ja uopste?
Nisam vise siguran da li imam odgovor na to pitanje, sto u mnogome moze pomoci i ujedno dati odgovor zbog cega ne znam odakle da krenem; ko i sto mi je zaista bitno u zivotu?!
Nedugo zatim, iako jos uvjek nisam imao odgovor na mozda najvaznije pitanje - ko sam ja, dosao sam na ideju da bi najbolje bilo da se na samom pocetaku, tom famoznom, toliko dugo ocekivanom prvom mjestu, nadje prazna, crna fotografija.
Mozda crna, prazna fotografija ne zvuci kao dobar pocetak, mogao sam mozda izabrati neku drugu boju, recimo - ljubicanstvenu ili lila
Nisam siguran da li bi u tom slucaju pocetak mozda izgledao ljepse, kao sto nisam siguran da li su ljubicanstvena i lila jedna te ista boja, ali sasvim sam siguran; prva prepreka je napokon savladana. Sada je vrijeme da krenem dalje!
Gledajuci u crnu fotografiju, koja je u potpunosti prekrivala ekran kompjutera, osjecao sam se kao hipnotisan. Gledajuci bez treptanja u crnilo, gotovo cijeli zivot je prolazio pred mojim ocima.
Sve dobre i lose stvari, svaki trenutak srece, radosti i bezbriznosti. Trenuci patnje i bola, jednostavno cijeli zivot je prolazio pred mojim ocima.
U tom trenutku, shvatio sam da mi nije potrebno 10 fotografija kojima bih opisao svoj zivot, dovoljna je ova jedna, prazna, crna fotografija.
Predpostavljam da ce neko, ili mozda vecina, pomisliti da je prazna, crna, fotografija ustvari personifikacija mog crnog, ispraznog i besmislenog zivota. Ali, crna, prazna fotografija ne predstavlja tmuran i isprazan zivot. Ona predstavlja zivot.
Jednostavno, fotografijama nije moguce opisati zivot. Fotografije oznacavaju trenutak, a zivot je vise od toga. Zivot nije moguce uslikati, opisati ili o njemu ispjevati pjesmu - zivot se, jednostavno, zivi.
Sent by CDM app
/end
^moj muz ne prestaje da me odusevljava :)
Nema nazad, sadasnjost i sve lijepo sto bi moglo biti. A sve se moze kad se hoce.
Dosla majka, sprema musaku, lijep dan.
Sent from my iPhone using Tapatalk