Jedno je Titovo vrijeme (kojem skidam kapu) i ovo sad. Teško uporedivo.
Uporedivo je jedino to što ovi koji rade za državu očekuju redovno platu i sve benficije kao da su u Titovo vrijeme. A proizvodnje i realnog stvaranja niđe.
Sve bivše države ex YU a i druge ex komunističke iz Evrope su prihvatile slobodno tržište jer takvo tržište je na razvijenom zapadu. Istočni Berlin je vapio za životom zapadnog Berlina i zato je onaj zid srušen.
USA je uradila sve da uništi komunizam, kroz Maršalov plan, rasturanje SSSR-a itd.
U komunizmu nema ili ima vrlo privatne svojine. Skoro sve je državno i država odlučuje o svemu. Ali gle čuda to ne isključuje proizvodnju, industriju, izvoz, nauku, tehnološki napredak itd itd.
Prihvatanjem tržišne, slobodne ekonomije, i vraćanjem svojine na pojedince dobijamo mogućnost da se isti bogate više no drugi. Ok, ali da li je samo to? Koliko zapadnih razvijenih država svoju ekonomiju ne baziraju na industriji?
Suludo je pomišljati da kapitalizam isključuje proizvodnju i izvoz.
U svemu tome država ili vlast, njene institucije, javni sektor, mora da se finansira od nečega. Finansira se dominantno od poreza, posebno od PDV-a (porez na dodatu vrijednost ili stvorenu vrijednost, pročitati više
https://en.wikipedia.org/wiki/Value-added_tax ), a onda od doprinosa na plate, akciza itd itd.
Kad bi nekim slučajem u ovom sadašnjem sistemu stala sva privatna preduzeća, čemu nalikuje ova sadašnja situacija, ekonomski sistem takve države bi mogao da opstaje jedino ako bi stalno dobijao injekcije novca odnekud spolja.
Mi to i radimo eo 15 godina, uzimamo kredite, primamo doznake, organizovani kriminal itd itd.
Sam od sebe ne bi mogao da se održi, jer bi to onda bio nemogući Perpetuum mobile.
Primiš platu, država uzme doprinose, pdv i ostalo i od toga ti daje tu istu platu. Do kad bi moglo da raje?
Eo pokušao sam da pojasnim malo, a vjerujem da neko drugi, ekonomista/politikolog i sl koji to poznaje bolje može bolje i da pojasni.