Originally Posted by
El Re
Šta sve čovjek neće pročitati... Pa ovdje bi trebalo čitava ekipa istoričara i politikologa da dežura 24/7 i to samo da demantuje gluposti koje pojedinci iznesu... Nevjerovatno zaista...
Ajmo da se kratko podsjetimo JOŠ JEDNOM - o kakvom se "zločincu" Sekuli Drljeviću radi...
Sekula Drljević je proglašen ratnim zločincem političkom odlukom, a ne sudskom presudom. A samo se sudskom pravosnažnom presudom može to utvrditi, a ne ideološkom-političkom odlukom. Ne postoji u slučaju dr Sekule Drljevića res judicata, pravosnažno presuđena stvar, te konstatacija dr Sava Markovića (starog Srbina i perjanice nekadašnje Narodne stranke, a koji se prilježno bavio Drljevićem) nije ni pravno ni istorijski održiva.
Pošto je jedno od osnovnih istoriografskih načela provjerljivost, evo priče koja se adekvatnom analizom može jasno provjeriti kao tačna. Zemaljska komisija Federalne države Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, 20. februara 1946. godine donijela je odluku, A.K 22/46, broj 21987, o utvrđivanju zločina dr Sekule Drljevića. U toj odluci, pored ostalog, za Drljevića se kaže da je star 62 godine, da je po narodnosti Crnogorac, da je „ministar Crne Gore“ po položaju i činu, da je njegovo „mjesto stalnog boravišta Cetinje, posljednje boravište Zagreb“, da je „sada u bjekstvu“. U toj odluci rubrika koja nosi naziv „žrtve zločina“ (oštećenici) je potpuno prazna. Karakteristično je da u toj rubrici nije naveden nijedan njegov ratni zločin, prema tome, nema imenovanih i opisanih konkretnih, pojedinačnih žrtava zločina, oštećenika. To je i razmljivo, jer Drljević nije počinio nijedan ratni zločin, odnosno nije produkovao žrtve, pa ne može biti odgovoran za nešto čega nema i nije bilo, a to znači da ne postoje ni njegovi „zločini“. Jer zločin može postojati samo ako postoji žrtva. Bez žrtve nema zločina. To je abeceda prava...
Inače u toj odluci, u rubrici „Kratak opis i kvalifikacija zločina“ navedena je njegova politička i publicistička aktivnost koja se sastojala najčešće u citiranju izvoda iz njegovih novinskih članaka. Ta odluka je sa propratnim pismom 20. aprila 1946. godine dostavljena na dalji postupak javnom tužiocu za grad Zagreb. U vrijeme preduzimanja tih radnji, dr Sekula Drljević nije bio u bjekstvu, kako se navelo, već je bio mrtav. Ubijen je od strane četničkih emigranata u Judenburgu (interesantno gradu koji nosi naziv po Judi Iskariotskom poput domaćih "Juda" koji su ga ubili) u Austriji 10. novembra 1945. godine. Tada je grupa četničkih pobjegulja u jednom sabirnom centru mučki nasrnula na nenaoružanog čovjeka, istog zaklala a uz njega i njegovu suprugu Mariju. Taj podatak u vrijeme donošenja pomenute odluke nije bio poznat njenom donosiocu.
Međutim, dr Sekula Drljević nikad nije osuđen za ratne zločine, jer sudski se nikada nije odlučivalo o toj političkoj odluci. Dakle, ne postoji sudska odluka kojom se utvrdilo da je Sekula Drljević kriv i osuđen za ratne zločine. Nije poznato da je protiv njega oficijelno podignuta optužnica od strane javnog tužilaštva, niti da je Okružni narodni sud u Zagrebu ikada sudski odlučlivao o Odluci kojom je Zemaljska anketna komisija proglasila odgovornim Sekulu Drljevića za „ratne zločine“. Dakle, sa pravnog stanovišta, dr Sekula Drljević NIKAKO ne može biti ratni zločinac, jer pravosudne vlasti nikada nijesu razmatrale i odlučivale o sudskom utvrđivanju o njegovoj odgovornosti. Razlozi za to vjerovatno su bili naknadno saznanje da je dr Sekula Drljević mrtav ili da nije prikupljeno dovoljno dokaznog materijala da se može optužiti od strane tužilaštva i suditi mu od strane nadležne sudske vlasti. Drljević je proglašen političkom odlukom „ratnim zločincem“ zbog svog političkog javnog govora, političkih stavova. Učinjeno je to iz ideoloških pobuda, a inkriminacija i deliktnost bila je verbalnog karaktera i predstavlja političku osudu zbog verbalnog delikta. Najzad, Sekula Drljevic nikad nije ni nepravosnažno, ni pravosnažno osuđen u sudskom postupku da je ratni zločinac. Nikada odluka iz 1946. protiv Sekule Drljevića nije pravno, sudski procesuirana. Okružni narodni sud u Zagrebu nikad nije sudski procesuirao tu odluku-optužbu, tako da Drljeviću, koji je od 10. novembra 1945. godine bio mrtav, nikada nije suđeno i nikada nije bio sudski osuđen, ni inter vivos, ni mortis causa ili post mortem. Zato, sa krivično-pravnog stajališta Drljević je (kako se pravno kaže) "ekskulpiran", jer nije dokazano ni presuđeno da je ratni zločinac. Sudska pravosnažna isprava o tome nikada nije donijeta, pa prema tome ne postoji. A politička odluka i optužnica je jedno, presuda je drugo. Svak je nevin dok mu se pravosnažnom presudom u zakonitom sudskom postupku na kojemu je imao pravo na odbranu ne dokaže krivica. To je osnova prezumpcije nevinosti iz krivičnog prava.
Interesantno je da je "saradnik okupatora" protjeran od strane (italijanskog) okupatora još 13. jula 1941. i nikada više u životu nije vidio Crnu Goru niti kročio u nju, a sve upravo zahvaljući okupatorima koje je (po nekima koji istoriju ne znaju ili bi je rado falsifikovali) navodno pomagao.
Uzgred, naučni skup o Sekuli Drljeviću održan ove godine okupio je ugledne istoričare iz čitave bivše Jugoslavije (uključujući i mnoge iz Srbije) i svi oni nesporno su se saglasili da nema govora o bilo kakvom zločinu Sekule Drljevića, već da se može samo suditi o njegovom političkom djelu.