Originally Posted by
Ibn Sinan
To nije tačno, jer ako čovjek doživi pravu sreću pa je izgubi, biva isto tako nesrećan. To znači da prava sreća je neprolaznost, koja može da se doživi samo u raju. Mnogi ljudi se bacaju prema ovom životu i izgledaju poput žednog čovjeka u pustinji, koji što više pije vode time postaje sve žedniji -( što više imaju para, to ih više žele ), tako postaju robovi strasti, koje ih besomučno muče. Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok ne naselite grobove.