slave ubijanje. to im je jedina ideologija za koju znaju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Printable View
slave ubijanje. to im je jedina ideologija za koju znaju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ovo je pregled raspoloživih jedinica sa brojnim stanjem iz ratnog dnevnika njemačke Armijske grupe E pod komandom Aleksandra Lera, decembra 1944.
https://i.imgur.com/D1LRI8w.jpg
Na spisku se nalazi 10 000 Crnogoraca - četnika Pavla Đurišića.
"Đurišlije" su Aleksandru Leru služili, dok su ga partizani zarobili, izveli na sud, pa pred strijeljački vod.
Quote:
Originally Posted by ASC
https://i.imgur.com/OWG1uJb.jpg
Pa veli:
"Dva antifašistička pokreta otpora"
How yes no.
August Šmithuber, je izveden na sud u Beogradu 1947. godine i osuđen na smrt vješanjem.
Poznato je da je Vidacic ovdje bio ubacen od strane cetnika da mu se priblizi kako bi ga uhapsio i priveo licu pravde. Poslije su komunisti to iskoristili da su oni izveli. Komunisticka propaganda, konacno istina izlazi na vidjelo.
Sent from my S25+ using Tapatalk
Quote:
Originally Posted by ASC
U hladnim januarskim danima 1943. godine sastali su se članovi mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Herceg Novi i rukovodioci Orjenskog partizanskog odreda. Risansko-krivošijsku grupu su činili Savo Ilić, Stojadin Soldatović, Dušan Malešević i Nikola Đurković na čiju su se inicijativu, u noći između 19. i 20. januara, sastali na Podima, u zaseoku Tušupi iznad Herceg Novog. U zoru 21. januara prije tačno 80 godina oko 300 neprijateljskih vojnika, Italijana i četnika napravilo je obruč oko kolibe u kojoj su bili Nikola, Savo, Stijepo i Dašo. Neravnopravna i neočekavana borba. Bombama pokušavaju probiti obruč. Ginu Dašo Pavičić i Stijepo Šarenac. Savo Ilić se vraća ranjen u kolibu. Sa Nikolom Đurkovićem nastavlja borbu, zajedno pale partizansku arhivu i uskoro ginu. Savo Ilić u novom proboju, Nikola Đurković bacajući posljednju bombu na neprijatelje. Okupatori zajedno sa svojim saradnicima, domaćim izdajnicima, donesoše beživotna, izmasakrirana tijela na glavni gradski trg u Herceg Novom, te u svom zanosu skidoše krvavu garderobu sa četvorice heroja, oko koje domaći izdajnici zaigraše sramno kolo, koje narod nazva “Krvavo kolo”, dok su ”civilizovani” fašisti gledali sa strane svoje sluge kako simbolično iskazuju svoju svirepost i iskrivljeni um, sve to je trajno dokumentovao lokalni fotograf Luka Cirigović. Zlobi, mučenju i ponižavanju tu nije bio kraj, pa su iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli dvije sestre i brata velikog Nikole Đurkovića da potvrde da su ubili onoga od koga su se najviše plašili. Vraćali su ih tri puta, ali ovi hrabri mladi ljudi im nijednim gestom nijesu pokazali da ispred njih leži jedan od najboljih i najškolovanijih ljudi tog vremena sa područja Boke.
"Umrijet’ ćemo svi do jednog.
Il slobodu svi imati,
Iz potoka krvi naše,
Sloboda će zablistati."
Mnogi su klečali i ljubili zemlju kao svetinju. Bili su ljekari vojničkih duša. Istinski osećaj ne poznaje granice. Heroj Postaješ, simbol onoga što se pamti zauvijek. I sada pričamo, njihovu istoriju, ljubavi prema domovini, ljubav koja je bila veća i od samog života.
Kancelarija UBNOR-a i antifašista Kotor
Quote:
Originally Posted by ASC
https://www.youtube.com/watch?v=EPf3-NCetII
Vjerovatno najmonstruozniji od svih njemačkih likova koje je WWII kod nas donio. Toliko, da su ga se čak i pojedini ss oficiri grozili, a Von Horstenau ga opisao kao neoficira, nevojnika, i malo, zlo, neljudsko stvorenje.
Mrtva trka da li je zvjerskije stvari počinio kao komandant 7. SS Prinz Eugen, ili 21. SS Skenderbeg, u Srbiji, na Kosovu i Metohiji, u Hrvatskoj, Bosni, ili Crnoj Gori.
Iako je to danas nepopularno reć, e ove savremene istorije i istoričari (i ostali) više vole da napišu da je satirao srpsko (ili hrvatsko) stanovništvo, čoek je gorio od mržnje prema svemu komunističkom-banditskom, i uništavao je bez milosti i sa neviđenom okrutnošću sve što je imalo veze sa partizanima.
Kopaonik-Goč 1942. (oko 1.500 ljudi, označeni da skrivaju partizane, većinom starci, žene, đeca, u velikom broju popaljeni po kućama), Karlovac-Grmeč 1943. (oko 4.000 ljudi, većinom Hrvati, ''banditski simpatizeri'' iz sela koja su davala partizane, takođe zvjerski pobijeni), Cetinska krajina 1944. (oko 5.000 civila iz partizanskih potkamešničkih sela, svi Hrvati, protestovali čak i najviši NDH oficiri), i Velika i Doli pivske 1944. (znate već...), okolina Splita poslije toga...
Specifično je da je bio opsesivno-kompulsivno pedantan, i niti jedan drugi njemački oficir nije ostavio toliko detaljnih i obimnih dokumenata i zapisa za sobom, u kojima ćete lako čak i danas nać upravo ovo što sam gore napisao.
Naglašavam njegovu nevjerovatnu ličnu mržnju prema ''komunistima-banditima-partizanima'', koja mu izbija iz svih dokumenata koje je pisao, upravo iz razloga što ogroman dio savremene srpske i hrvatske istoriografije, a i dobar komad naše, njegovo djelovanje i počinjene zločine ''preoblikuje'' u isključivo zločine iz mržnje prema srpskom/hrvatskom stanovništvu (iako je pod svojom komandom imao i oveći broj Srba/srpskih kvislinških formacija, i Hrvata, a i sam bio katolik), pa ćete danas po netu većinom to nalazit klasifikokvano kao ''zločini nad Srbima'' i ''zločini nad Hrvatima''.
Iako, u svom obilju dokumenata koje je za sobom ostavio, od nacija pominje skoro isključivo Albance (dajući temeljne izvještaje o oformljavanju 21. SS Skenderbeg, i poslije detaljnu analizu o katastrofalnoj vojnoj sposobnosti i propasti iste, što je pripisivao vojnoj nevoljnosti Albanskog kadra), dok sam od ostalih vidio samo izvještaj nakon sloma Andrijevičke operacije, kada konstatuje (citat) da je ''neprijatelj mnogobrojniji, bolje obučen, naoružan i opremljen, sa izuzetno fleksibilnom i sposobnom komandom, i, uz sve to, oni imaju Crnogorce, a ne Albance''.
Takođe, i masakr u selu Velika je detaljno dokumentovao, i vrlo precizno naveo ''da je selo bilo partizansko, da je stanovništvo prethodno upozoreno, ali da su i dalje skrivali bandite, i da je, na samu noć prije akcije, u partizane otišlo 27 mladića'', zbog čega je kaznena akcija i sprovedena.
Detaljno je opisao, i solidno ocijenio, četničke izvidnice koje je imao pod komandom u Andrijevičkoj operaciji.
Ovo nije priča ni o naciji, ni o vjerama, e su ljudi ljudi, a zvijeri su zvijeri, no je priča o faktografiji, i vrlo neljudskom iskrivljavanju i brisanju iste, koje se danas tako masovno radi.
Uglavnom, riječ je o čoeku koji je bio toliko monstruozne prirode da su ga se i ''njegovi'' gadili, i toliko ozloglašen, da je i sama činjenica da je neko s njime tada bio saborac na istoj strani, i po tadašnjem i po današnjem pravu i običajima ratovanja, bila dovoljna za smrtnu kaznu.
A kome se oće detaljna istina o njemu, postoje detaljni zapisnici i dokumentacija sa suđenja, mnogo, mnogo više nego dovoljni.
I onda danas imamo nesrecnike koji sa ponosom na Bogojavljenje pjevaju izvidnica Pavla Djurisica...Quote:
Originally Posted by Buva+gacce
Sent from my iPhone using Tapatalk
ako 5 godina vlast uči narod da su nacisti & četnici dobri. ako su doma učeni isto to, šta da očekuješ. glup narod koji istoriju uči sa happya
Sent from my iPhone using Tapatalk
U Srbiji se već 21 godinu to uči kroz zvanični obrazovni, kulturni, politički i svaki drugi sistem. A nezvanično još od kraja osamdesetih.
Sto se otprilike i poklapa sa uvodjenjem vjeronauke u skolama u SRB.Quote:
Originally Posted by NHM
Lijepo li bjese kad su bila ugrozena vjerska prava i sloboda vjere...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Tenkovi Drugog udarnog korpusa NOVJ u Nikšiću
Novembar 1944. godine
https://i.imgur.com/5zghtNy.jpg
https://i.imgur.com/WUslcdc.jpg
Na slici su američki laki tenkovi M3A3 Stuart.
Partizani su od jeseni 1944. do kraja rata dobili stotinjak komada od Velike Britanije.
Na Cetinju je od 15. do 17. aprila 1945. održano Četvrto zasijedanje Crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja (CASNO) na kom je CASNO preimenovan u Narodnu skupštinu Crne Gore.
Izabrana je prva vlada Crne Gore.
https://i.imgur.com/hp8rHyy.jpeg
"Crna Gora čini krupan korak na putu ostvarenja jedinstva svoga naroda, na putu oživotvorenja njegove pune i bratske ravnopravnosti sa ostalim narodima u okviru federativne Jugoslavije.
Time se otjelotvoruju težnje našega naroda u konačne tekovine, time se ozakonjuje naša nacionalna ravnopravnost, izvojevana uz dragocjene žrtve, borbom naroda Crne Gore u zajednici sa ostalim narodima, kako za svoje, tako i za opšte dobro i nacionalnu slobodu njih sviju."
Propagandni poster na francuskom iz februara 1945. za savezničku izložbu u Alžiru.
https://i.imgur.com/wq9xyS6.jpeg
"Kroz borbu oni stvaraju slobodnu i bratsku otadžbinu."
https://i.imgur.com/baPwItt.jpeg
https://i.imgur.com/AgvC0lg.jpeg
https://i.imgur.com/rh3keRt.png
Naslovna strana Pobjede 13. maja 1945. (izlazila tada jednom nedjeljno)
Đe su ovđe Danilovićevi i Dobričaninovi preci?
9. maja 1942. godine Italijani i četnici su u Nikšiću, pod Trebjesom, pogubili 32-oje zarobljenih partizana, među njima Ljuba Čupića i Joku Baletić.
https://i.imgur.com/p763New.jpeg
https://www.instagram.com/p/DR38O6-iHi2/
https://i.imgur.com/EaesAhf.jpeg
https://i.imgur.com/otsEyFq.png
https://i.imgur.com/9Yam8zQ.png
https://i.imgur.com/Kyn4O9l.jpeg
2. maja 1942. pod Đinovim brdom na Cetinju od strane italijanskih okupatora strijeljan je Vojin Vojo Ražnatović
https://i.imgur.com/N97Bl73.png
https://i.imgur.com/LWtO9xY.jpeg
Nakon što se glavnina Lovćenskog partizanskog odreda, pred ofanzivom Italijana i domaćih saradnika okupatora, u aprilu 1942, povukla prema Hercegovini,
grupa boraca Grbljanske čete, sa kojima je bio i Ražnatović, probijala se prema Trešnjevu.
U Cucama je došla u sukob sa pripadnicima jedinica Krsta Popovića.
U borbi sa nacionalistima grupa je razbijena, a nakon što su ostali bez municije, zarobljeni su Vojo Ražnatović i Boško Strugar (politički komesar Grbljanske čete) i predati Italijanima.
Pismo koje je poslao porodici prije strijeljanja:
Quote:
Dragi roditelji, braćo i sestre,
Sigurno vam je poznato da sam sa još 12 drugova prevaren od braće – bolje reći nebraće Cuca:
Boška Z. Popovića, Petra Simova Popovića, Petra Markovića i dr. dopao u ruke neprijatelja našeg naroda i njegove slobode,
za koje sam se čitavog svog života borio časno i nepoštedno i evo danas najzad dajem svoj život.
(Osuđen sam od strane fašističkog okupatora i njihovih slugu – domaćih izroda – na smrt).
Što ću da umrem za svoj narod čini mi čast i s pjesmom na usnama poći ću u zemlju,
uvjeren da će me narod osvetiti kao svog časnog i poštenog sina koji nije žalio od sebe dati sve,
svoju mladost, svoju krv, svoj život za nihovo dobro i bolju i srećniju budućnost.
Danas se o nama čuju najpogrdnije riječi, koje sipaju smišljeno izdajnici i špijuni,
u namjeri da nas diskvalifikuju pred narodom i da obezbijede sebe pljakašku vladavinu na račun naroda.
Ali, grdno se varaju, jer nije daleko dan kada će istina morati izaći na vidjelo dana.
I tada će nitkovi dobiti pravo mjesto koje im pripada i biti suđeni od naroda zasluženom kaznom za svoj zločinački rad.
Ja sam ubijeđen u to da će dobro pobijediti zlo i zato idem u smrt pjesmom, svjestan činjenice da sam se časno borio za pobjedu dobroga.
Vi dragi roditelji, braćo i sestre, gubite pored Nikole i Dušana još i mene.
To je za vas težak gubitak koji vam nanosi i nanosiće težak bol,
no ja vas molim ne očajavajte nego naprotiv budite ponosni što ste imali sinove i braću
koji su časno pali u borbi za slobodu i bolju budućnost svoga naroda za koji su se rodili, živjeli i umrli.
Ponosite se time što ste i vi dali svoj udio u narodnoj borbi, žrtvujući ono što vam je najmilije , živote vaših sinova i vaše braće.
Tješite se time što su do danas, a i nadalje će, mnoge majke dale svoje jedince za slobodu svoga naroda
i dijelite sa narodom sva ova zla koja su mu počinili okupator i njegove sluge – domaći izrodi – pa ćete uskoro dijeliti i dobro.
Vi dobro znate da se ja nijesam borio da bih vladao i gospodovao i očuvao se po svaku cijenu, nego časno i nesebično, dajući svoj život za dobro naroda u prvom redu.
Zato sam miran, jer sam svjestan da i moj udio u borbi nije uzaludan, jer će plodove te svete narodne borbe uživati naši mlađi.
”Na groblju će iznići cvijeće za daleka neka pokoljenja.”
Vi me dobro poznajete, a takođe i svaki častan i pošten čovjek i pravilno ćete cijeniti moju žrtvu.
Sjutra će se od mene mtvog stidjeti i sve poštene Cuce, koji nesvjesno dopriniješe mojoj smrti.
No ja takvima praštam, jer znam da o nikada ne bi učinili da su bili svjesni toga da uništavaju svoje prave i istinske sinove i borce,
a nitkove, koje narod iz tog kraja natjeraše taj narod će umjeti da kazni. I ponovo vam kažem da budete mirni, jer će nas narod osvetiti.
Na koncu apelujem na vas zadnji put da budete hrabri i ponosni i da se muški držite i izdržite sva zla, te da zajedno sa crnogorskim narodom doživite bolje i srećnije dane.
Neka to tako bude, dragi moji – oče, majko, braćo i sestre.
Sad primite zadnji pozdrav i zadnje zbogom od vašeg sina i brata Vojina.
Ima jedna sila koja je okupator (naglašavam tu rijeć za koju valjda ne treba prevod) i onda sarađuješ sa okupatorom... ti pojedinci (i pokreti) u kojem god kontekstu da su sarađivali, u najblažoj formi zaslužuju prezir. Oni koji podržavaju tu logiku imaju predispoziciju da budu izdajnici (ništa roba). Konkretnih primjera saradnje sa okupatorom u drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije (što je tema, da ne skrećemo sa iste) je bilo podosta, i to je vrlo dobro dokumentovano. Da budem do kraja precizan, onaj ko je primao platu od fašista (Italijana) ne može biti antifašista (zajedno su bježali ti što primahu te plate). Toliko za ovaj dan.
Viljuska :)https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...ff33225d5a.jpghttps://uploads.tapatalk-cdn.com/202...553c3fe36f.jpg
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Borbe u Štajerskoj i Koruškoj od 9. maja do 15. maja 1945. godine
Završne operacije Jugoslovenske armije
https://i.imgur.com/S69KgL9.jpeg
https://i.imgur.com/bS5Z21o.jpeg
Savo Burić (na mjestu suvozača), komandant Treće udarne divizije NOVJ, izdaje zapovjest za napad na Celje komandantu Devete crnogorske udarne brigade, Dušanu Dragoviću (prvi slijeva),
Maj 1945. godine
https://i.imgur.com/ZTJilt3.jpeg
Quote:
ŠTAB 3. UDARNE DIVIZIJE JUGOSLOVENSKE ARMIJE. - Op. br. 50, 8. jun 1945. - ŠTABU 2. ARMIJE.
11 maj. - 7. i 9. brigada na prostoriji Radeče - Zidani Most presjekle neprijatelja koji se povlači prema Celju.
Otpora nije bilo sem ustaških bandi koje su odmah pobjegle u šumu.
12. maj. - 5. brigadi naređeno da se baci na neprijateljsku grupu koja se nalazila između Laškog, Zidanog Mosta i Brega.
U ovoj neprijateljskoj grupi bile ustaše, četnici i esesovci.
5. brigada ih brzo blokirala i poslije kraćeg otpora primorala na predaju.
13. maj. - Sve brigade radile na razoružavanju zarobljenika i sređivanju materijala.
Na prostoriji Zidani Most - Radeče - Breg - Laško - Rimske Toplice zarobljeno je:
- 4.695 njemačkih vojnika i 89 oficira;
- 6.914 domobrana i ustaša i 75 oficira;
- 315 četnika;
- 915 Talijana;
- 60 Rusa…
Smrt fašizmu — sloboda narodu!
- Komandant general-major SAVO BURIĆ
https://i.imgur.com/7w4Pc52.jpegQuote:
ŠTAB 3. JUGOSLOVENSKE ARMIJE - Operativno odeljenje. - O. Broj: 349, 24. maj 1945.
- Operacijski izveštaj za vreme od 8. do 23. maja t.g.
– Dostavlja: GENERALŠTABU JUGOSLOVENSKE ARMIJE
[izvodi]
15. maja 1945. - Jednovremeno sa razoružavanjem neprijateljske grupacije kod Dravograda otpočele su naše snage sa taktičkim opkoljavanjem posljednje ustaško-četničke grupacije
(preko 30.000 vojnika i oficira sa preko 20.000 građanskih lica) na sektoru Poljana - Blajburg.
Pod snažnim pritiskom koncentričnog okružavanja naših snaga i ova grupacija primorana je na predaju zajedno sa svojim rukovodstvom, među kojima se nalazi 12 ustaških generala, četničko vodstvo i crnogorska četnička vlada.
Gubitci u borbama.
- a) VLASTITI: poginulo 142, ranjeno 374, nestalo 55.
- b) NEPRIJATELJSKI: Ubijeno 25.000, ranjeno 4.000, zarobljeno preko 105.000…
Od napred navedenog broja zarobljenika ima:
oko 40.000 Nijemaca, a oko 60.000 ustaša i domobrana i oko 5.000 četnika…
- Komandant, general-lajtnant KOSTA NAĐ.
- Načelnik štaba, pukovnik, V. SUBOTIĆ
Aleksandar Ler, u zarobljeništvu Jugoslovenske armije
14. maj 1945
Tekst preuzet sa FB stranice Antifašisti Cetinja
22. maja 1942. godine fašisti su pogubili dva velika heroja Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu - Rada Končara i Stjepana Steva Filipovića.
Bila je to nevjerovatna igra sudbine:
Filipovića, Hrvata koji se borio protiv okupatora u Srbiji, izdali su četnici i predali Njemcima;
Končara, Srbina iz Hrvatske, izdale su ustaše Italijanima.
Pogubljeni su na isti dan.
Slika Stjepana Filipovića danas se može vidjeti na ulazu u zgradu Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Na njoj on prkosno uzdiže ruke u vis dok mu je oko vrata obmotana omča.
Danas se u Valjevu nalazi čuveni spomenik Filipoviću sa podignutim rukama, a i jedna škola nosi njegovo ime.
Iako je i u njegovom rodnom mjestu Opuzenu podignut sličan spomenik, hrvatski nacionalisti su ga srušili 1991. godine.
Do danas nije obnovljen.
Sličnu sudbinu kao Filipović je imao i Rade Končar, Srbin iz Hrvatske rođen u selu Končarev kraj, kod Plitvičkih jezera.
Končar je 1940. izabran za političkog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i člana CK KP Jugoslavije.
Novembra 1941. godine, Končara su ranili i uhapsili italijanski fašisti.
Mučili su ga, ali je on odbijao da im otkrije identitet.
Ustaše su u međuvremenu otkrile njegova dokumenta i potkazale ga svojim gazdama, italijanskim fašistima.
Italijanski sud u Šibeniku ga je 21. maja osudio na smrtnu kaznu.
Na pitanje da li traži pomilovanje, Končar je rekao čuvene riječi:
- Milost ne tražim, niti bih vam je dao!
Već narednog dana je strijeljan sa još 25 boraca protiv fašista.
Slava im!
https://i.imgur.com/ZZjeaiY.png
https://i.imgur.com/1DZFDV2.jpeg
P.S.
Mislim da je ova priča za zgradu UN-a mit, pošto nema fotografija sa lokacije, ali svakako sporedna stvar