*** U potrazi za knjigama ***

SAVREMENA POEZIJA: „Živio i preživio“, nova knjiga pjesama Jevrema Brkovića u izdanju „Vijesti“

Svijet je dom, a ne crkva

http://www.vijesti.me/slika-519x316/...lika-32987.jpg

Na samom početku novog stoljeća novog milenijuma publikovana su Sabrana djela Jevrema Brkovića u trideset tomova, a od tada objavljeno je i nekoliko novih kapitalnih ostvarenja (romani, dnevnici, zbirke poezije, eseja, brojni članci u periodici). Zbog izuzetne kreativnosti, stvaralačke kondicije i literarne svježine ni zamašni opus Jevrema Brkovića, ni njegova bibliografija nijesu konačni, jer se uvijek očekuju vulkanska iznenađenja.
Jedno od tih iznenađenja je i njegova nova knjiga poezije Živio i preživio, pod naslovom naizgled jednostavnim, ali egzistencijelno-semantički vrlo pregnantnim, sa dominantno lirskom aurom.
Nepretenciozna Pjesnikova riječ na početku je samo uvod i putokaz u njegovu novu stvaralačku avanturu, pomoć čitaocu prije ulaska u jedan novi pjesnički svijet, da ga ohrabri, da se snađe, ali i da sam istražuje i promišlja.

IZ LIČNE arhive

Knjiga poezije Jevrema Brkovića Živio i preživio ima vrlo zanimljivu strukturu. Sastavljena je od osam ciklusa (krugova). Broj nije slučajan, jer osmica simboliše egzistencijelno-kosmičku spiralu, istovremeno put naviše i put naniže.
Prva tri ciklusa čine pjesme nastale u ranom periodu Brkovićevog stvaralaštva, od 1958. do 1965. godine. Za to vrijeme izašlo je nekoliko njegovih pjesničkih zbirki. Zašto su te pjesme ostale da sve do sada ne budu objavljene autor je nastojao da objasni u svome uvodnom slovu za knjigu.
U četvrtom dijelu zbirke nalaze se pjesme nastale u „zagrebačkom periodu“, dok ostali obuhvataju poeziju nastalu u novoj crnogorsko-podgoričkoj fazi, nakon njegovog povratka iz sedmogodišnjeg egzila, nastale od 2007. do 2011. godine. Knjiga se, u stvari, završava poemom posvećenoj njegovoj nedavno preminuloj supruzi Kaći Brković, koja je bila podstrek za nastanak cijele zbirke. Poema Cio sam u tvojoj smrti kao neka koheziona sila drži iznutra strukturu ove zbirke, ali i iznova povezuje cijelo stvaralaštvo Jevrema Brkovića, daje mu neku posebnu lirsku intonaciju i nanovo osvjetljava njegovu životnu i književnu egzistenciju, karavađovski odozdo, danteovski odozgo.
U stvari, knjigu Živio i preživio uglavnom čine manji i veći segmenti „poetske građe“: pjesme iz porodične i lične arhive, iz crnogorske skrinje, iz kućne biblioteke, iz ladica pisaćeg stola, a koje je Kaća godinama čuvala i brinula o njima.
Zbirka, s jedne strane, pruža podatke iz pjesnikova života koji je „živio“, u kojemu je „preživio“ i najteža iskušenja i velike opasnosti. S druge strane, životni i stvaralački vijek Jevrema Brkovića bili su ispunjeni i ljubavlju i srećom, uspjesima i radostima. I samo sjećanje je veliki, nepregledni arhiv, u godinama kada se svode životni bilansi.
Poezija zastupljena u ovoj knjizi ima posebno mjesto u njegovom opusu, a naročitu vrijednost i značaj za Brkovićeve biografe, književne kritičare i estetičare, istraživače crnogorske književnosti...
Načela pisanja nove zbirke poezije Jevrema Brkovića emaniraju kako iz njene cjeline tako iz svake pjesme, poeme ili ciklusa posebno.
To su, zaista, faksimili duše, rukopisi srca, izrazi istančane senzibilnosti, u amplitudi između mladalačkog doživljaja svijeta i čovjeka koji seizmološki osjeća sve potrese iz dubine svijesti i podsvijesti, ali i pogled s visina uma. Pred čitaocem je izvorna građa lirskog porijekla, odlomci zagubljenih originala, pjesničke povelje mladosti, dukljanski tipici, crnogorsko „slovo ljubve“ na kraju.
Knjiga je sazdana iz više slojeva. Egzistencijelni sloj je površinski, u rasponu živio i preživio, a ispod njega se kriju palimpsestne naslage: jezičke, estetske, metafizičke, ontološke, aksiološke.
Ovo lirsko zdanje liči na autorovu kulu sjećanja, piramidu vremena.

ZAGUBLJENE a neizgubljene pjesme

U ciklus Zagubljene a neizgubljene pjesme ušle su baš one kako u naslovu stoji: iz ranog perioda stvaralaštva Jevrema Brkovića, nastale između 1958. i 1965. godine i u intervalu između 25. i 32. godine pjesnikova života. Upravo u to vrijeme se afirmisao i postao nezaobilazno ime u crnogorskoj poeziji druge polovine 20. vijeka, prepoznatljivo na širem jugoslovenskom prostoru.
U rasponu između vremena kao kosmičke kategorije i nevremena zemaljskog u pjesniku narasta drama koja se prenosi na sve oko njega.
Drugi ciklus pjesničke zbirke Živio i preživio čini petoglasna poema Adam i Eva iz Podbišća, koju je nadahnula njegova mlada Beatriča, Kaća, kasnije njegova životna saputnica.
Poema je modernistička u odnosu na vrijeme u kome je nastala, što se posebno ogleda u govoru ženskog tijela i apoteozi njemu. Dva mlada tijela okružena divljinom i ljepotom kucaju na vrata kosmosa. Prirodno lijepo se pretvara u estetsko. Ispod nebeske svile dva zaspala mlada tijela u paprati i ljepoti. Priroda je okvir za veliku čistu ljubav. Čula su opijena i opčinjena uzvišenom ljepotom.
Ova ljubav ima svoj nastavak u Miločerskim katrenima o njoj i meni, napisanim godinu dana kasnije.
Četvrti, „zagrebački ciklus“, iz pjesnikovog izgnaničkog perioda, inspirisale su mlade gospe čiju je prolaznu ljepotu pjesnik ovjekovječio i pretopio u liriku.
Najnovije pjesme Jevrem Brković je uvrstio u poseban ciklus. „Samo si za život hrabrosti imao“. Sam naslov izaziva brojne asocijacije.
Filozofi tragaju za sopstvenim mišljenjem, tražeći spas od kosmičke samoće, čineći da se Ja što više nađe „u sebi i kod sebe“. Za njih je egzistencija sloboda u odnosu na postojanje kao bačenost, izgubljenost u prostoru i vremenu.
Za pjesnike je to propitivanje svoje pozicije između Erosa i Tanatosa, iskušavanje pjesme. Dok filozof osvjetljava egzistenciju u brizi za samog sebe, pjesnik je, u mučnini života, živeći izaziva. Prvi ispituje mogućnosti (su)života sa drugim, ovaj drugi je u nesporazumu sa sobom. Po Sartru: „Pakao – to su drugi“, otud i osjećanje mučnine, dok je pjesnik u nesporazumu i sa svijetom i sa samim sobom.
U pjesmi „Samo si za život hrabrosti imao“, čiji naslov vuče deset vagona nagona za životom i smrću, pjesnik se, u obračunu sa sobom, vajka što je sve u životu propustio, što nije, živeći, uradio kad je trebalo – a trebalo je, kad je bilo pravo vrijeme da se, u ime onostranosti i postojanja ovostranog, vrati ulaznica životu i Apsolutu pljune u lice!
U vječnoj, prokletoj dilemi: ima li ili nema smisla živjeti, da li je potrebna veća hrabrost za život kao postojanje ili za smrt kao ništavilo, poricanje egzistencije, kad, kako bi Šekspir kazao – „slobodu sebi možeš da daš i malim nožićem“, pjesnik Jevrem Brković se priklanja bogu Erosu a ne Tanatosu.

TRAKTAT o samoubistvu

Odolio je čak i neodoljivom iskušavanju demona da, kao suđaja, prekrati života nit. Nije iskoristio čak ni naklonost nečistih sila i njihovu moć i s ove i s one strane. Kao pjesnik nije se ponio slavom tolikih samoubica, ni taštom željom da ostane vječno mlad, a propuštene su idealne prilike. To se nije desilo, iako je velikih razloga za to bilo, čak ni kada ga je ostavila neka žena koju je bezmjerno volio, koja mu je „trošila mladost i talenat“. Propuštio je sve prave povode za samoubistvo kao izbavljenje. Iako je obećavao da to učini, nije učinio, čak je i oproštajno pismo napisao.
Trebalo je, možda, da bude primjer kao njegov drug iz mladosti Branko Miljković, koji je otišao u 27. godini, ostavivši oporuku:
„Nemoj, jutro moje belo,
ime ti svoje ostavljam
kad ne mogu da se vratim“.
Jevremov dvojnik, lirski subjekt, u samopropitivanju veli:
„A bio bi primjer,
I to prvi
U jednoj literaturi,
Gdje se niko ne ubija,
Gdje žive samo zdravci,
Gdje su pjesnici zdraviji
Od rudara, livaca, zemljoradnika i guslara!“
Pa u čemu je onda taj famozni crnogorski „depresivni optimizam“, u ratu ili u miru, u ratu sa sobom?
On ni kao lirski subjekt nije poklekao ni pored obećanja datog nekoj mladoj dami „Sa sazvježđem crnih mladeža po tijelu.“
Osim bolesnih, koji nemaju drugog izlaza, samo mladi i neukrotivi samovlasno odlaze iz života. Jevrem Brković nije htio „svijetu u lice da pljune“. Zato slijedi na hiljade njegovih zašto. Nema odgovora, iako će se u njegovoj zaostavštini naći „bar tri oproštajna pisma“. Obećavao je, obećavao ali život je uvijek izmicao i umicao ispred zjapeće praznine.
Monterlan je obećanje ispunio u 82. godini i nije zakasnio, u njegovim godinama za našeg pjesnika bi to bilo poniženje da učini. Nije to za starce. Po njegovom mišljenju, antejski vezanom za život, treba imati više hrabrosti za postojanje nego za nepostojanje. Međutim, ta sigurnost ne traje dugo, ubrzo stižu demončići sumnje, jer za tako nešto potrebno je iznenađenje, neko oneobičavanje.
„Ljepotani Smrti
Mladost okončavaju,
A to nije isto!“
Nastupaju vajkanje i kajanje. Po onoj narodnoj – jedno kajanje nikad ne fali.
U ovom Jevremovom „mitu o Sizifu“, poetskom traktatu o samoubistvu, došlo je do žestokog sučeljavanja Erosa i Tanatosa. Eros ipak pobjeđuje. Ali to je utješna, Pirova pobjeda. Jer: teže je živjeti nego umirati i pored toga što je vjekovno iskustvo neveselo – „život je dan do podne a od podne nema dana“.
Smrt je trenutak, a život je vječnost, s ove ili one strane – pitanje je. To je velika tajna. „Od toga su u grobu ključevi“, vajkao se i Njegoš.
U novom poetičkom obrtu, u duhu Miscellanea poetica, lirski subjekt kaže svome tvorcu:
„Živi kako živiš,
Kad nijesi na vrijeme uradio
Ono što mogu samo oni
Što odbijaju životom da se uprljaju,
Pogotovo dugim!“
Onima koji imaju unuke, stvarne i lirske, ne bi pristajalo vraćanje Bogu ulaznice za predstavu koju je režirao a nama kao glumcima samo uloge podijelio koje treba da odigramo.
Pjesnik priznaje da nije imao hrabrosti za samoubistvo i smrt, iako je često bio na ivici, ali jeste za život, što je neuporedivo teže. To je istinski a ne lažni optimizam Jevrema Brkovića, njegovo zavještanje.
Od milijarde i milijarde mogućnosti da nas nema, postoji samo jedna jedina varnica da nas ima. A nju je grijeh ugasiti, ako ne utrne sama.

SJEĆANJE na Nju

Poema Cio sam u tvojoj smrti inspirisana je neočekivanom smrću njegove supruge Kaće, ujedno Penelope, Laure i Beatriče. U strukturno-poetičkom pogledu poema cijeloj knjizi Živio i preživio daje koherentnost i viši, estetski smisao.
Poema posvećena Kaći i inspirisana njome ima osamnaest lirskih prstenova, koliko je i ona imala godina kada ju je pjesnik sreo. Taj đerdan se dopunjavao skoro pola stoljeća.
U poemu nas pjesnik uvodi direktno, kao u kuću, bez patetike i romantizma.
Smrt voljene žene prelazi u brojne slike, u ritmičko sjećanje, u osobenu liriku, u kojoj je snažno metafizičko osjećanje svijeta, koji se spoznaje više čulima nego razumom.
U slikama njihovog doma sve se pokrenulo njenim odlaskom, sve traje nekim posebnim životom. Red se ruši i ponovo uspostavlja. U konačnosti, beskonačnost izvire iz svega. Ona se uselila u dom, u dušu. To je ipak neko naročito lirsko saznanje metafizičke suštine bića. Most prema drugim svjetovima koji se ostvaruju. Ostaje samo sjećanje na nju. Nema susreta. Svijet je dom, a ne crkva. U domu njen lik kao ikona. U stvari poema Cio sam u tvojoj smrti je svijeća koja gori a ne dogorijeva. Najkorotnija elegija Jevremove poezije. Ona sažima ne samo strukturu ove knjige nego zgušnjava lirsku masu cijele njegove poezije.
Pisana jezikom pjesničkim, crnogorskim, iako suviše nadrealno realna, u ovoj „Kaćinoj poemi“ ima nešto mistično, religiozno. Decenijski kult žene u poeziji Jevrema Brkovića krunisan je Kaćinim kultom, kao apoteozom čistote.
Na oltar poezije ona je prinijela svoju dušu i ovjekovječila se. Živjela je u domu, a vjekuje u poemi.
Njegova mrtva draga je duh, spirit lirske građevine cijele knjige Živio i preživio.
Knjiga kao dom je jedino utočište, estetsko. Jedino u njemu može da se živi i preživi, da se vjekuje.
Poema je spiritualno spomen-zdanje za Pjesnika i njegovu vječnu Kaću. Pribježište od hirovitosti i lukavstva onostranog – ne samo demonskog nego i božanskog.


U vječnoj, prokletoj dilemi: ima li ili nema smisla živjeti, da li je potrebna veća hrabrost za život kao postojanje ili za smrt kao ništavilo, poricanje egzistencije, kad, kako bi Šekspir kazao – „slobodu sebi možeš da daš i malim nožićem“, pjesnik Jevrem Brković se priklanja bogu Erosu a ne Tanatosu

Marijan Mašo MILJIĆ

https://forum.cdm.me/image.php?u=581...ine=1170418388Ćipur tvoje slovo nikad umrijet nece.

KNJIŽEVNOST: Promovisan „Bijeli gavran” Borislava Jovanovića

Roman o Crnojeviću



Roman sa istorijskom inspiracijom u kojem je oživljen lik crnogorskog vladara Đurđa Crnojevića, “Bijeli gavran”, autora Borislava Jovanovića promovisan je sinoć u Perjaničkom domu u Podgorici.
Autor romana Borislav Jovanović kazao je da ima osjećaj kao da je “Bijelog gavrana” pisao cijelog života, dok je kao dijete vjerovao da se u pećinama i procjepima brda Gradac krije neka knjiga Đurđa Crnojevića.
“Đurđe Crnojević je ličnost koja je decenijama bila moj književni i duhovni saputnik”, kazao je autor.
Jelena Đurović, direktorica Nacionalne biblioteka Crne Gore “Đurđe Crnojević” koja je izdala ovaj roman, istakla je da je za Biblioteku čast što se ovako rijetko i izuzetno književno ostvarenje našlo u njenoj izdavačkoj produkciji.
”Bijeli gavran” je mit o knjizi , ali i književni spomenik Đurđu Crnojeviću, crnogorskoj duhovnosti, njenim vertikalama i Cetinju. Kao da je ovaj roman bio skriven u nekoj riznici zajedno sa dnevnikom Đurđa Crnojevića, kao da smo ga iznenada otkrili i dali krila bijelom gavranu da poleti u ruke čitalaca. Sam po sebi roman je tajna i velika avantura za njegove čitaoce i kritičare”, kazala je Đurovićeva.
Književnik i publicista Miraš Martinović, smatra da je ova knjiga aptipučna sa više aspekata, i to po svojoj formi i temama kojima se bavi.
“Autor ove knjige posmatra istoriju i sudbinu Crne Gore u totalitetu, ali i kroz pojedinačne ličnosti i događaje, kroz dinastije, kroz sudbinu koja prati našu zemlju kroz stoljeća. Ovom knjigom Jovanović je napravio magični krug u kome je svemu čega se dotakao dao prostor za vječno trajanje”, rekao je Martinović.
Zahtjevna tema, složena struktura i zgusnut tekst koji je “savršeno prohodan” čini posebnom knjigu “Bijeli gavran” u crnogorskoj književnosti, smatra publicista Vlatko Simunović.
“Samo je veliki pisac i veliki čitalac mogao napisati roman koji nastaje od knjiga i u knjigama, a tradicionalno ga vezati za jedan istorijski prostor gdje više od bijelih dominiraju crni gavrani”, kazao je Simunović.
Recenzent knjige Marijan Miljić je istakao da je ovaj roman po svemu atipičan, satkan oko smisaonog tematskog jezgra, istorijsko imaginarne priče o Đurđu Crnojeviću.
Grafički dizajn knjige je uradila Ana Matić.

Mi. R.



PODGORICA – Roman „Bijeli gavran“ autora Borislava Jovanovića predstavljen je u utorak veče u Perjaničkom domu na Kruševcu.


Roman Borislava Jovanovića metafizička je priča o sudbini Crne Gore i Crnogoraca, jeziku i identitetu. Posebno mjesto u knjizi zauzima Dnevnik Đurđa Crnojevića. Njeni promoteri saglasni su u ocjeni da je to životno djelo istaknutog crnogorskog intelektualca.

Mit i knjizi


http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...atovic-006.jpg

Direktorica Centralne narodne biblioteke „Đurđe Crnojević“ Jelena Đurović kazala je da instituciji na čijem je čelu čini čast što je izdavač Jovanovićevog romana.
- Roman „Bijeli gavran“ je i mit o knjizi. Kao da je do sada bio skriven u nekoj tajnoj riznici zajedno sa dnevnikom Đurđa Crnojevića, kao da smo ga iznenada otkrili i dali krila Bijelom gavranu da poleti u ruke čitalaca. A sudbina čitalaca ovog romana je da kroz čitanje postanu i njegovi junaci – kazala je Jelena Đurović. I publicista Marijan Mašo Miljić naglasio je da roman „Bijeli gavran“ predstavlja za crnogorske prilike jedinstveno kulturno pregnuće. - Ovo nije, u klasičnom smislu, romansirana biografija Đurđa Crnojevića, niti literarno-istorijski spis, već neobično, veoma složeno književno-umjetničko tkanje, prevashodno estetsko, građeno originalnim književnim postupkom – kazao je Miljić.

Sve o sebi i nama


Književnik Miraš Martinović na stranicama romana Borislava Jovanovića prepoznao je mitsku Crnu Gora koja je odavno tražila da progovori i kaže sve o sebi i nama. - „Bijeli gavran“ je Jovanovićev duhovni testament, u kome čitamo sebe, sudbinu Crne Gore, a time i našu sudbinu. Ova knjiga je „mapa predaka“, vješto ocrtana mapa, na kojoj su upisane sve naše sudbine, ugrađene u temelje na koje je naslonjena ova zemlja – saopštio je Martinović.

Stvarno o nestvarnom


Vlatko Simunović je saopštio da mu nije poznata nijedna crnogorska knjiga nalik koja je sa svojim autorom tako prisno vezana kao što je „Bijeli gavran“ povezan sa Borislavom Jovanovićem. - Roman o imaginarnoj biblioteci sa zadovoljstvom će čitati obrazovani, inteligentni, otvoreni i iskreni ljudi. Jovanović je zahtjevan pisac koji s pravom od čitaoca traži savezništvo. Vjerujem da je pisati ovaj tekst značilo strašnu, na momente iscrpljujuću borbu ljudske i vanljudske fantastike. Iz takve je bitke kao pobjednik mogao izaći samo pisac koji je znao kakvu knjigu mora napisati – stvarnu knjigu o nestvarnoj knjizi, stvranu knjigu o nestvarnoj biblioteci, stvarnu knjigu o nestvarnom piscu – istakao je Simunović.

V. S.

http://www.pobjeda.me/2012/04/11/roman-„bijeli-gavran“-borislava-jovanovica-predstavljen-u-podgorici/

Quote:

---

Originally Posted by junackopleme

Ima li mozda ko skan knjige ili neki link gdje mogu pronac Viala de Somiera "Istorijsko i politicko putovanje u Crnu Goru"

---

Ima, zar nijesi vidio?

http://montenegrina.net/nauka/istori...e-u-crnu-goru/

Novo V. Vujovic "Misli o vasioni, životu i čoveku", gdje da nađem?

nisam prelistava temu ali pretpostavljam da nije bila potraga za knjigom MAHABHARATA preveo Simo Popovic 1968 Beograd... moze i u pdf formatu... hvala

ima li ko da pozajmi za citanje knigu Duga topla jesen - Tibor Deri

ima li ko numerati knjiga stefana bakera

Pol Kenedi - Uspon i pad velikih sila
Piter Kalvokorezi, Gajt Vint - Totalni rat
Vojmir Kljaković, Bogdan Krizman - Ljudi i događaji u Drugom svjetskom ratu
Robert Šervud - Ratne tajne Bijele kuće
Čester Vilmont - Borba za Evropu
Jovan Vasiljević, Berislav Visković - Velike pomorske bitke i operacije kroz istoriju
Bernard Montgomeri - Memoari
L.Šasen - Istorija Drugog svjetskog rata
Vladimir Dedijer - Svjedočanstva o Drugom svjetskom ratu


Bilo što od ovog, ebook,da ste neđe viđeli u knjižari, ako imate kući da pozajmite na po sata da kopiram. Trebaju mi samo djelovi pojedini za izradu diplomskog.

Kupio bih polovne knjige iz serijala Pjesma leda i vatre od Dž. Martina koje je izdala Laguna,
pa ako ima neko ko bi ih se riješio (za male pare) neka se javi na PM da ga spasim :) Moraju biti dobro očuvane.

Lagunino izdanje je toliko lošeg kvaliteta, sa blijedom štampom, preuskim proredom, na lošem papiru da ih ne vrijedi uzimati. Ali to je samo moj utisak.

Na bliskim nam jezicima, hrvatski Algoritam je izdao te knjige, ali su neuporedivo skuplje, doduše i mnogo kvalitetnije, ali svejedno ne vrijede tih para. Pa kad već neću original na Engleskom ostaje mi Laguna.

Quote:

---

Originally Posted by D.S.

Kupio bih polovne knjige iz serijala Pjesma leda i vatre od Dž. Martina koje je izdala Laguna,
pa ako ima neko ko bi ih se riješio (za male pare) neka se javi na PM da ga spasim :) Moraju biti dobro očuvane.

---

Možeš ih naručiti sa http://www.laguna.rs
Ako kupiš više knjiga koštaće te 6~7 € po knjizi. A ako poznaješ nekog iz beeeograda uštedjećeš i na poštarini

Za pare koje bi čovjek dao za Martinov komplet, uzmi Kindle. Svi dijelovi su sređeni i prevedeni za Kindle, besplatni su i dostupni. Jednom kad pročitaš knjigu na Kindle, na papir se vraćaš samo kad moraš.

Quote:

---

Originally Posted by Rakun

Možeš ih naručiti sa http://www.laguna.rs
Ako kupiš više knjiga koštaće te 6~7 € po knjizi. A ako poznaješ nekog iz beeeograda uštedjećeš i na poštarini

---

Znam sve to, a i reče mi neko da su u Gradskoj knjižari 6,4 e po knjizi, ali mi je to trenutno preveliki trošak za cio komplet, pa rekoh da nema ko polovne da ponudi za neku prihvatljiviju cijenu.

Što se kindla tiče, još se branim, ali dokle ne znam.

Mene je poslije prvih par mjeseci korišćenja Kindla uhvatila "reverzna" ovisnost. Ispostavilo se da kupujem trostruko više knjiga nego ranije jer Kindle budi glad kad naletiš na dobrog pisca, pa hoćeš da mu iščitaš opus, a ne možeš da ga nađeš za Kindle, a ima ga u Beograd, a ti pri parama... Zadnja ekskurzija u Bg me koštala preko 150 evra samo za knjige. Razmatram i u oktobru sajam da pročešljam. Ko kaže da Kindle ubija knjižare??

dacho donesi nedje to cudo da vidim zisto na sta to lici i procitam uru dvije na pauzi nesto

Oću. Sad "furam" Kindle Fire. Npr. stripovi na njemu su čisti orgazam. Ja sad čitam "100 Bullets" i kontam kako su kvalitetom barabar sa Finčerom i Palanjukom.

tako tako gazi me , gazi, koga ces no mene tvoga...............

"never let me go" kazuo isiguro

ima li je u knjizarama u podgorici? cijena?

Quote:

---

Originally Posted by D.S.

Kupio bih polovne knjige iz serijala Pjesma leda i vatre od Dž. Martina koje je izdala Laguna,
pa ako ima neko ko bi ih se riješio (za male pare) neka se javi na PM da ga spasim :) Moraju biti dobro očuvane.

---

. . .

Dje mogu naci knjigu Kibernetika i drushtvo od Norberta Vinera ? [Cybernetics and society - Norbert Wiener]

Quote:

---

Originally Posted by backero

Dje mogu naci knjigu Kibernetika i drushtvo od Norberta Vinera ? [Cybernetics and society - Norbert Wiener]

---

mozes je nac u originalu (.pdf)
ne znam za "obicnu" verziju na nasem jeziku

Je li ti problem da mi ostavish na pm ,jer ja ne mogah naci ?