Originally Posted by
wulfy
Razglednica iz Boke
STAV
Piše: Rambo Amadeus
Jedrenje je poezija kretanja“, neko je jednom napisao, ali ne nama, očigledno.
Nema ništa ljepše nego u avgustovsko popodne, po prijatnom maestralu (ljetni vjetar zapadnog smjera ) isploviti po zalivu jedrilicom, koja hvata svaki reful i bešumno klizi po moru.
U tišini se smjenjuju slike, razglednice iz Boke.
To jest, ne bi bilo ništa ljepše, jer sada ugođaj kvari neprekidan konvoj bahatih motornih jahti.
Sa predimenzioniranim motorima jakim više hiljada konjskih snaga, potmulog zvuka koji podsjeća na rad hidrocentrale, ponosno oru, melju i premeću more, praveći dvometarske valove oko sebe.
Još bahatijim kapetanima tih „jahti“ očigledno pričinjava zadovoljstvo kada vide da se od njihovog prolaska sve što je na vodi ljulja, pružajući im valjda tako utisak da im se svi mali brodići „klanjaju“ u strahopoštovanju.
Ajde što se brodići i barke ljuljaju, to je ni pola jada, već ti isti talasi oru morsko dno u priobalju, uništavajući tako endemsku floru i faunu, vezanu za tihi zalivski život, kojima ponos novopečenih kapetana ne znači ama baš ništa.
Ruiniraju se i kamena mula, brižljivo građena u vrijeme kad su se na more otiskivali samo oni koji su ga dobro poznavali, razumjeli ga, i prije svega poštovali.
Ti megagliseri i megajahte, sa giga sega mega motorima, na žalost su tako nevješto dizajniranih korita, da i kada idu propisanom brzinom pored obale (rijetka slika, u glavnom divljaju), takođe prave besmisleno velike valove.
Kvazi brodovi, uglavnom predimenzionirani, dizajnirani su kao da su došli iz crtanog filma „Zinga Zeta“ ili Rata zvijezda!
Dizajn je zapravo vješto prilagođen zakržljalom adolescentskom ukusu njihovih platežnih mušterija, pa su fotelje na krmi, broj hiljada konja u motoru, (valjda ti konji dodaju samopouzdanja, šta li), niklovane kvake, đakuziji, tuce klozeta, toaleta i francuskih kreveta, fitness centara, antena, radara, spojlera i usisnih grana bili prevashodna briga konstruktora.
Vodena linija, izmišljena prije više stotina godina, koja omogućuje da brod klizi pri maloj brzini bez ikakvih talasa, štedeći tako gomilu goriva, ovoj bratiji dizajnera brodova i njihovim mušterijama je nebitna.
Kod jedrenjaka je situacija potpuno suprotna, oni su primjer energetske efikasnosti, broj potrošenih litara goriva podijeljen sa brojem pređenih milja je brojem smiješno mali, brod se uglavnopm kreće uz pomoć vjetra, a motor služi samo za pristajanje.
Ali današnja industrija i tehnologija omogućili su svakoj budali koja ima novca da na preskupom „motornjaku“ bezbrižno glumi moreplovca, jer tim predimenzioniranim „Zinga Zeta“ kolosima ovo naše malešno more ne može ništa.
To ovim vajnim pomorcima daje iluziju da o moru znaju sve, pošto ga se ne plaše onda ga i ne poštuju, jer mozak novopečenih brodovlasnika i jahtoiznajmljivača radi upravo tako, poštuju samo ono čega se plaše.
Bokokotorski zaliv se od nafte i kaljužine (mješavina mašinskog ulja i sagorjele nafte koja se taloži ispod mašine i nekontrolisano završava u moru) više ne može prepoznati.
U nekadašnjem „Biseru Jadrana“ natrčavam na naftne fleke kao u luci Roterdam.
Apsurdno je to - pa turisti ne dolaze ovamo zbog đakuzija, fitnes centara, rosfraja, mesinga, mermera, buke i naftnih mrlja koje im kratkovido nudimo, nego baš zbog tog mora, koje bespomoćno čeka da njime počne da gazduje neko ko ga zaista poznaje, voli i poštuje.
Turbo kapetani ne jure po moru zato što vole more, nego da bi se što kraće zadržali na moru, ekspresno se prebacujući iz jedne u drugu sigurnu luku, gdje bezbjedno mogu da poziraju pred korzom običnih smrtnika.
Tu da se zadrže koliko god mogu, sa svojim plovećim kućerinama od po 500 kvadrata, na kojima imaju sve što im treba, pa zapravo očekivanog turističkog prihoda od njih praktično i nema.
Da li stvarno zbog tih pedesetak plovećih zgrada na kojima se baškari par stotina ljudi, čitavo primorje, priobalje i podmorje moraju da trpe?
Koliko oni uopšte plaćaju taksi za enormno zagađivanje zaliva?
Ili su nas možda vlasnici jahti kupili zajedno sa zalivom, a mi to nijesmo primjetili, jer nam niko još nije službeno saopštio?
Ja mislim da je akvatorijum neke zemlje neodvojivi dio njenog suvereniteta i da niko ne smije da ga proda.
Ako samo paranoišem, ako nijesmo prodati, onda gospodo nadležni organi, na posao!
Uvedite red!
Kontrolišite ulazak plovila u Boku.
Naplaćujte takse za ulazak i vez po broju konjskih snaga, a ne po dužnom metru!
Duge, elegantne jedrilice koje klize po zalivu lijepo je vidjeti, one su harmonično uklopljene u ambijent i ne uzrokuju nikakvu štetu. Ni estetsku, ni ekološku.
Ako ove motornjake pustimo da džabe tabanaju po zalivu, oko te staze plastičnih turbo slonova više ništa neće ostati ni opstati.