Quote:
U slučaju Abazovića prisustvujemo permanentnom javnom toku svijesti: kao Džojsov „Uliks“ for dummies. Čovjek, prosto, stane pred svaku kameru koju ugleda, pa pritom kaže sve što mu padne na pamet. Poslije to mora da pegla: uglavnom tako što tvrdi „je bio sarkastičan“. No poenta sarkazma je da je ne samo vidljiv nego i osjetan: to čuješ, to te ubode. Ako si jedini koji primjećuje – zapravo umišlja – vlastiti sarkazam, batali. Jer si u poziciji čovjeka koji se jedini za stolom smije vlastitim vicevima.
Izvor: